ponedjeljak, 30. rujna 2013.

CRISES IN EUROPEAN HISTORY 1

                               

                                                   by Gustav Bang,
                                                                                           1871- 1915.          
                    
            “ the final causes og all social changes and political revolutions  are
             to be sought, not in mans's brains, not in man's  better insight into
             eternal truth  and justice,, but in changes in the modes of 
             production and exchange. They are to be sought , not in the
             PHILOSOPHY, but in the ECONOMICS  of each particular
             epoch. The growing perception that exsisting social institutions
             are unreasonable and unjust , that reason has become unreason,
             and right wrong, is only proof that in the mode of production and
             exchange  changes  have silently take place, with which the
             social order, adapted to earlier economic conditios, is not longer
             in keeping. From this is also fallows tha the mean of gettiing rid
             of the incongruities that have been brought to light , must also be
              presenT, in more or less developed condition, within the change
              modes of production themselves.
              Thes means are not to be invented by deduction from fundamental
              principles, but are to be discovered  in the stubborn facts of the
              existing system of production.

                                                                 FREDERICK ENGELS

"It is no the consciousness of men that determines their existence , but, on  the contrary,
their social existence that determines their consciousness."
                                                                                KARL MARX

SLP LITERATURES
www.slp.org

KUDA DALJE

VELIKI ISTRAŽIVAČKI SPECIJAL JUTARNJEG

STVARNI IZVJEŠTAJ O STANJU NACIJE Otkrivamo gdje je nestalo 67,7 milijardi kuna iz proračuna

  • Damjan Tadić / CROPIX
Objavljeno: prije 1 h i 52 min
Pet godina država je stalno povećavala izdatke za plaće, mirovine, subvencije i ostalo
Rastemo. Idemo gore. Ne, pri tome ne mislim na industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju, gospodarstvo ili BDP općenito. Jedino što u Hrvatskoj posljednjih godina kontinuirano raste proračunski su rashodi i deficit. Shodno tome, naravno, rastu i porezi. Štednja o kojoj se priča nije štednja vezana uz smanjenje proračunskih rashoda i strukturne reforme, nego “štednja” bazirana na rastu poreznog opterećenja u očajničkom pokušaju pokrivanja bujajućih rashoda. Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2014. do 2016. trebale bi predstavljati praznik za sve koji smatraju kako je rast državne potrošnje dobar smjer. Vlada predlaže snažan rast rashoda uz eksploziju novog zaduženja i rasta deficita, te bi samo iduće godine proračun trebao narasti 8 milijardi kuna..

Troše, a nema novca

Mjesta za bitnije smanjenje rashodne strane nema, rekao je Linić. Istina, neke stavke poput članstva u EU su zadane, druge stavke poput rasta kamata na prijašnje kredite, ali većina proračuna nije zadana i dobar dio problema uzrokovan je vlastitim potezima kopovine socijalnog mira te manjkom političke snage za provedbu strukturnih reformi. Otkako je Milanovićeva Vlada preuzela vlast krajem 2011., broj zaposlenih u administraciji povećao se za 5061 osobu, u javnoj upravi za 66 osoba, u obrazovanju 612, u zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi za 3087 itd.
Od 2007. do 2013. obrazovanje je dobilo 12.000 novih djelatnika, zdravstvena zaštita i socijalna skrb 8500, a administrativne djelatnosti dodatnih 5000 zaposlenih. Sve to dovelo je do rasta izdvajanja za plaće u državnom i javnom sektoru. Čekamo li zbog toga kraće u redovima, rješavaju li se zahtjevi brže, imamo li nove i kvalitetnije usluge ili samo imamo veće poreze? Subvencije ponovno rastu, usprkos tome što do sada utrošen novac nije dao bilo kakve pozitivne rezultate. U 2012. razlika prihoda i rashoda opće države iznosila je 6,3 milijarde kuna, gotovo jednako kao ukupan iznosJutarnji list povukao je vrlo zanimljivu usporedbu rekavši da Vlada u idućoj godini povećava troškove zaposlenih u državnom i javnom sektoru za otprilike isti iznos koji planira uprihoditi povećanjem PDV-a na turizam i ugostiteljstvo te hranu poput šećera, ulja, vode i dječje hrane.Jedini koji su u svemu ovome nastradali su radnici privatnog sektora, dok je javni ostao gotovo neokrznut. Od 2007. do 2013. prerađivačka industrija izgubila je 50.000 radnih mjesta. Zbog pada prihoda i potrošnje građana nastradala je i trgovina u kojoj je izgubljeno 30-ak tisuća radnih mjesta, te brojni drugi sektori koji pune proračun, no država je nastavila zapošljavati i opterećivati proračun kao da ne postoji problem s rashodima.

Opravdanja političara

Ali to nije dovoljno za ostale rashode. Uz međustopu PDV-a, Vlada planira povećati proračunske prihode i rastom trošarina na gorivo i duhanske proizvode, koji će za posljedicu imati rast maloprodajnih cijena ostale robe.
Ministar financija Slavko Linić tu odluku opravdava činjenicom da Hrvatska u odnosu na EU ima niske trošarine na gorivo i duhanske proizvode. To je istina, ali nije opravdanje za dizanje opterećenja.
Također je istina da je Hrvatska u samom vrhu po visini PDV-a, točnije odmah iza Mađarske, ali tu nema govora o sniženju stope kako bismo se uskladili s većinom europskih zemalja.
Uz to, 1. srpnja 2013. uvedene su trošarine na prirodni plin i električnu energiju kako bismo se uskladili s EU, tako da se razlozi novih povećanja trošarina na energente ne mogu više opravdavati usklađivanjem s minimalno propisanim europskim trošarinama, nego samo pokušajima zatvaranja proračunske rupe koja raste.
Najava budućih proračuna očigledno je priznanje bezidejnosti ili nemoći provedbe reformi, jer plan predviđa rast proračunskih rashoda za 8 milijardi iduće godine, dodatne 5,3 milijarde u 2015., a godinu potom bit će uvećani za još 4,6 milijardi kuna.

Posao bez rezultata

Zašto je sve ovo loše? Vratimo se ponovno malo unatrag.
Pretkrizne 2007. proračun je iznosio 111 milijardi kuna, tj. 118,7 milijardi rashoda konsolidirane opće države. Do kraja 2008. rashodi su porasli na 118,5 (opće države na 130,2) milijardi, dakle za 11,5 milijardi kuna ili gotovo 10%.
U samo tih godinu dana rashodi za naknade zaposlenih u državnom i javnom sektoru porasli su za 2,5 milijardi kuna. Socijalne naknade u istom periodu porasle su 4,5 milijardi.
Unatoč tome što je nastupila kriza i drastičan pad proračunskih prihoda, Hrvatska je na krizu odgovorila daljnjim rastom proračunske potrošnje i zaduživanjem, što je do 2012. godine dovelo do razlike prihoda i rashoda od 30 milijardi kuna.

Kamate samo rastu

Kamate na podignute kredite skočile su sa 4,5 milijardi 2007. na očekivanih 12,5 milijardi iduće godine.
Već sada gotovo svaka deseta kuna prikupljena u proračun odlazi na plaćanje kamata za dosadašnje neodgovorno ponašanje. Sve to iz nekog nepoznatog razloga prezentira se kao štednja i bolni neoliberalni rezovi.
Hrvatska je socijalna država u kojoj većinu proračuna predstavljaju socijalni transferi. Ti transferi narasli su sa 55 milijardi kuna 2007. na 64,4 milijarde u 2012, tj. za 17%.
Da su ukupni proračunski rashodi sve ovo vrijeme zadržani na razini iz 2007., hrvatski bi porezni obveznici uštedjeli ukupno 67,7 milijardi kuna!
To je više nego dovoljno za godišnju isplatu svih mirovina, troškova zdravstva, porodiljnih naknada, naknada za nezaposlene te ostalih socijalnih transfera, čak i ovako visokih kao prethodne godine.
Usporedba rashoda opće države (tu su uključeni i troškovi lokalne uprave, državnih tvrtki itd.) u troškovima naknada za zaposlenike državnog i javnog sektora 2007. i 2012. iznosi 4,3 milijarde, a pretpostavimo li da je tijekom te četiri godine samo zadržan postojeći nivo mase plaća (dakle bez ikakvog dodatnog zapošljavanja i rezanja plaća postojećim zaposlenicima), uštedjelo bi se nemale 19,3 milijarde kuna u odnosu na trenutnu situaciju.
U Hrvatskoj dakle nema govora niti o zadržavanju troškova u odnosu na pretkrizno vrijeme, a kamoli da možemo pričati o štednji.

Puno veći deficit

Sadašnja Vlada radi upravo ono što su radile sve dosadašnje vlade i nada se suprotnim rezultatima iako su gospodarstvo i javne financije u puno lošijoj situaciji.
Postavljanje plana budućih rashoda na 141,6 milijardi (opća država), čak i uz potpuno neutemeljene i teško ostvarive projekcije o rastu BDP-a i poreznih prihoda, dugoročno je potpuno neodrživo stanje.
Pretkrizni maksimum poreznih prihoda iznosio je 115,7 milijardi, do 2012. pao je na 109,6 milijardi kuna, a Vlada u 2014. planira uprihoditi 114,3 milijarde kuna, u 2015. 120,7 milijardi, a 2016. 126,2 milijardi kuna, pretežno se oslanjajući na rast prihoda od PDV-a.
Zbog činjenica da su proračuni u proteklih 10-ak godina svaki put bili loše isplanirani i da su zahtijevali rebalanse, te da su projekcije gospodarskog rasta i poreznih prihoda preoptimistične, valja očekivati da će stvarni deficit biti daleko veći od predviđenog, a uvjeti za rast gospodarstva i dalje neće biti omogućeni.
                                                      ***************************
Generacijama koje prezivljavaju, na svjetskoj razini, vec drugo stoljece tu drustveno klasnu gnusobu, nek ovi tekstovi ne budu na ponavljanje,vec na cuvanje za buduca pokoljenja, kako bi ona sacuvala barem vlastitu povijest od lazno  inplementiranih skretnica , pomocu kojih se ta socijalna  neman danas odrzava na vlasti, dovodeci u pitanje  opstanak ljudsko planetarnog suzivota
www.severino majkus .com/blog.

nedjelja, 29. rujna 2013.

"CHI SOFFIA IL VENTO - RACOGLIE LA TEMPESTA"

Rijeka: U sukobu navijača ozlijeđeno i dijete

Tridesetak privedenih i trinaest ozlijeđenih osoba –  među kojima je i jedno dijete lakše stradalo od pirotehničkog sredstva, te tri policajca – bilanca je sukoba navijača Rijeke i Hajduka na stadionu na Kantridi u subotu navečer, prema podacima Policijske uprave primorsko-goranske.
Policija je priopćila da je u metežima  tijekom nogometne utakmice, na kojoj je prisustvovalo oko deset tisuća gledatelja,  ozlijeđeno više osoba koje su zatim zatražile liječničku pomoć  u riječkom KBC-u. Lakše  ozljede zadobilo je devet punoljetnih osoba, od kojih su dvije s područja Primorsko-goranske županije. Dodaje se da je jednom lakše ozlijeđenom djetetu pružena liječnička pomoć u Dječjoj bolnici Kantrida. Navodi se da je dijete stradalo od »bačenog pirotehničkog sredstva«, no neslužbeno se saznaje da je dijete ozlijeđeno kada je nogom stalo na baklju  koju je bacio netko iz Torcide.
Ozlijeđena su i trojica policajaca, od kojih je jedan zadobio teže  ozljede. Ima prijelom prsta i pogođen je kamenom, tvrde upućeni u slučaj.
"Prilikom uspostavljanja javnog reda i mira na stadionu, policija je uporabila sredstva prisile prema više osoba. Prije početka nogometne utakmice preventivno je u policijske prostorije privedeno 26 osoba", navodi se u priopćenju policije, koja precizira da je tijekom dosadašnjeg kriminalističkog istraživanja utvrđen  21 prekršaj iz domene Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, za koja se prekršajno prijavljuje 14 osoba iz Primorsko-goranske županije i sedam izgrednika iz drugih županija.
Trojica iz  Splitsko-dalmatinske županije prekršajno se prijavljuju zbog zlouporabe droga. Dvojici slijedi prijava temeljem  Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a šest osoba se  prijavljuje zbog prekršaja iz Zakona o osobnoj iskaznici.
Zabilježena su oštećenja na trima autobusima riječkog  gradskog prijevoznika i oštećenja dvaju  osobnih vozila splitskih registracijskih oznaka.
Zabilježen je i događaj nakon nogometne utakmice ispred jednog opatijskog hotela, gdje je 20-godišnjak s područja Matulja bacio u smjeru nogometaša HNK Hajduk čašu, pri tome ga ozlijedivši, no oštećeni je odbio zatražiti liječničku pomoć, navodi se u priopćenju Policije uprave primorsko-goranske. Dvadesetogodišnjak se prekršajno prijavljuje zbog drskog ponašanja te omalovažavanja i vrijeđanja policijskih službenika, a utvrđena mu je koncentracija alkohola od 1,57g/kg.
Policijska uprava primorsko-goranska nastavlja s utvrđivanjem činjeničnoga stanja te identiteta osoba koje dovodi u vezu s protupravnim ponašanjem prije, tijekom i nakon nogometne utakmice na stadionu Kantrida. (NL)

                                                         ******************************
Za drustvo, u kojem je nestala bilo kakva logika , i gdje zdravi razum nije bio NIKADA nastanjen , vrijedi ona talijanska :" Chi soffia il vento - racoglie la tempesta".

RIEN NE VA PLUS

 |  | 

napolitano_roulette_.jpg
Berlusconi ha ritirato i ministri dal governo. L'impalcatura costruita da Napolitano a colpi di rielezione, di saggi comprati al mercato della politica, di gestione presidenziale del Parlamento, è crollata. Non era necessario un indovino per prevederlo. L'Italia non può più reggersi sulle spalle di un ultra ottuagenarioche sta, volontariamente o meno non importa, esercitando poteri da monarca che nessuno gli ha attribuito. Napolitano deve rassegnare le dimissioni. E' a lui che dobbiamo questo impasse. Alle sue alchimie va attribuito lo sfacelo istituzionale attuale. Napolitano non poteva non sapere che un governo di larghe intese con un potenziale delinquente finisse nel peggiore dei modi. Vi ricordate l'entusiasmo e il sorriso di Berlusconi, i suoi applausi felici alla nomina di Napolitano alla Camera? Lo aveva eletto lui, lo aveva votato il pdl composto da suoi impiegati. Berlusconi sembrava ringiovanito, aveva evitato gli iceberg, per lui mortali, rappresentati da Rodotà e Prodi, quest'ultimo fottuto dagli uomini di D'Alema e Renzi dietro il rifugio vergognoso del voto segreto. Napolitano bis è una creatura di Berlusconi. Qualcuno può negarlo? E Letta, che passerà alla storia minima del nostro Paese per non aver mai deciso una cippa, è stato scelto dalla coppia Napolitano&Berlusconi. Un fiasco colossale. L'Italia ha perso un anno a gingillarsi mentre l'economia stava precipitando. Rinvio dopo rinvio questi parassiti hanno tirato a campare mentre l'Italia tirava le cuoia. L'ultimo regalo l'assurdo aumento dellIVA che colpirà le classi sociali più deboli. Un cambiamento immediato è necessario. Bisogna tornare al voto. Gli italiani devono poter decidere se vivere o morire. Rien ne va plus. Le nostre aziende stanno morendo. Telecom Italia è stata comprata da Telefonica con un pugno di euro nel silenzio del governo e della Consob, Cosa rimane? Eni, Enel e Finmeccanica messe all'asta da Capitan Findus Letta per rimandare la fine del Sistema. Poco altro. Bisogna andare al voto per vincere e salvare l'Italia. E' l'ultimo treno. Napolitano non si opponga. I prossimi mesi saranno per cuori forti. In alto i cuori.
                                                         ***************
Una civilta' ben stagionata, ormai dovra' decidersi: sulla propria vita  o la morte

NA BALKANU NISTA NOVOG

NEDJELJNI NA TERENU
PRATIOCIMA OVOG BLOGA ,O VDJE I SIROM SVIJETA, NEK DONJA DVA SVJEDOCANSTVA DANASNJEG JUTARNJEG LISTTA BUDU SACUVANI ZA BUDUCA POKOLJENJ ,  (AKO IH BUDE), KAO IZNIMNE LEKCIJE SVEKOLIKOM COVJECANSTVU, KOJE SU PRISTIZALE IZ ONIH  VREMENA , I DANASNJ E SVAKODNEVNICE SA TOG NASEG PAKLENOG BALKANA 

POSLJEDNJI ZATVORENIK NAJGOREG TITOVOG ZATVORA ‘Na Goli otok došao sam kao robijaš, a sada živim od njega kao turistički vodič’

Autor:
Objavljeno: prije 50 min
Vlado Bobinac (90), profesor povijesti s Krka, godišnje oko 50.000 posjetitelja upoznaje s otokom na kojem je bio zatočen 2,5 godine
Na Golom otoku nema heroja. Heroji su završili u grobovima. Ja nisam heroj. Samo sam ga preživio. I ne može biti heroja, kakva je tamo tortura vladala. Goli je stvoren da kažnjenici kažnjenike tuku i ispituju sve dok se ne preobrate. Nisu nas puštali kući sve dok to nismo shvatili. A ja, ja sam bio kriv, tako - tonom kao da samog sebe uvjerava da mu je trebao politički preodgoj - govori Vlado Bobinac.


Nije li dodatno traumatiziranje vraćati se na mjesto s kojeg je, nakon dvije i pol godine zatočeništva, otpušten u bijednom stanju, sa samo 46 kilograma, i obnavljati patnju, pitam.
Goli otok ostaje u meni

“Nikad nisam otišao s Golog otoka, on ostaje u meni, to je bol koja ne prolazi. Meni, kao da sam tu bio zatvoren jučer”, govori i podsjeća kako se politika ironično poigrala s njima, logorašima - kako su oni koji su vjerovali da su Rusi pravi socijalistički uzor i u svemu naj i monumentalni - skaču u vis kao nitko, a ruske su lubenice promjera tri metra - nakon sukoba s Informbiroom oglašeni za državne neprijatelje. A nisu uvijek ni slijepo uzdizali Staljina. Ali nisu se dovoljno ogradili od staljinista. To je bio Bobinčev slučaj.
Kad je 1949. godine počela hajka na informbiroovce, Vlado Bobinac bio je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu student povijest, mladi partijac. Do uzništva na Golom nisu ga dovele radikalne političke akcije, nego dvije jednostavne ljudske reakcije. Njegov je krimen bio što kao predsjednik narodne studentske omladine nije htio bojkotirati kolege koje je Partija prozvala kao simpatizere Staljina:
“Studenti Crnogorci započeli su s Informbiroom na fakultetu; oni koji su se izjasnili za Staljina izbačeni su iz KPJ i protiv njih je organiziran bojkot - nitko s njima nije smio razgovarati niti sjediti u klupi, prestali su ih pozdravljati, a na koncu su ih izbacili s fakulteta. Ja sam to odbio i napisao sam pismo sekretaru KP - da ne mogu to napraviti i dodao sam još jednu stvar, retoričko pitanje da razmišljam gdje je istina. To im je bilo previše, odmah su me pozvali na partijski razgovor, hjeli su me uvjeriti da se predomislim i odstupim. Onda sam na sastanku partijske ćelije FF, kad se raspravljalo o mom slučaju, uzeo statut KPJ iz kojega sam citirao pravo na demokratsko izjašnjavanje. Kad sam to pročitao, svi su počeli fućkati i izbacili su me iz partije.”
Izbacili su Bobinca i s fakulteta.

Informativni razgovor

Tih je dana sreo susjeda koji se vratio s Golog otoka i rekao mu: “Imaš obitelj, nemoj misliti o tome, za sada...” Idući dan je pozvan na informativni razgovor u Savsku - danas je tamo okrugla poslovna zgrada, točno preko puta Zagrepčanke.
“Moje dvije riječi shvatili su kao političku poruku. Odveli su me u sobu s puno svjetla, oficir Udbe dao mi je olovku, zatvorio me i naredio da napišem da sam kriv. Kad se vratio i vidio prazan papir, viknuo je: Marš u kurac...”, priča Bobinac.
Ekspresno je osuđen na kaznu od 24 mjeseca socijalnog rada i poslan na Goli otok. Njegova majka nije imala pojma gdje joj je sin završio. A i kad se vratio, nakon dvije i pol godine jer se nije preobratio u roku od dvije godine, samo je šutio.
U jesen 1951. Bobinac je, priča on, ostao bez imena i prezimena, i dobio ime Bandit - kako su nazivali logoraše na Golom.
“Mi, Golootočani, došli smo do spoznaje: ako bi netko htio opisati kako izgleda nemoć u političkom sustavu, ne bi morao do Sibira, iskustvo Golog je dovoljno. Danas kad se nađemo, imamo nepisano pravilo - nikad ne spominjemo što se događalo dok smo bili tamo. Jer svatko je od nas bio kriv, prikliješten i kao žrtva i kao mučitelj. Iz poštovanja šutimo. Spominjemo samo jednog čovjeka s Golog, a to je doktor Nikola Nikolić. Liječnik, kažnjenik na Golom otoku koji je pomagao kome je god stigao po cijenu vlastitog života - kad su počeli batinati jednog zatvorenika i kad su ga zamalo ubili, podmetnuo je svoja leđa da ga spasi...”, govori Bobinac i opisuje zatočeničke dane:
(...)

ISTRAŽIVAČKI SPECIJAL NEDJELJNOG

TKO JE TKO U MEĐUGORJU Otkrivamo najutjecajnije ljude Gospina svetišta

  • Ante Čizmić/CROPIX
Objavljeno: prije 2 h i 13 min
Ovih dana Međugorje se ponovno našlo na naslovnicama domaćih medija. Gospin kip u kući vidjelice Vicke počeo je neobjašnjivo svijetliti. U Međugorje su krenule tisuće ljudi
Prije 32 godine u siromašnom hercegovačkom selu Međugorje šestero je djece na brdu ponad sela doživjelo neobično iskustvo. Dana 24. lipnja 1981. oko 18 sati šestero mladih iz župe Međugorje, Ivanka Ivanković, Mirjana Dragičević, Vicka Ivanković, Ivan Dragičević, Ivan Ivanković i Milka Pavlović, vidjeli su na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, bijelu pojavu s djetetom u naručju. Iznenađeni i prestrašeni, nisu joj pristupili bliže. Sutradan su ponovno krenuli na brdo.

STRUČNJACI O SENZACIJI U MEĐUGORJU 'Nema ovdje čuda! Gospu su prebojili bojom koja svijetli u mraku'

Ukazala im se Gospa i uputila poruke koje neki od njih, poput vidjelice Vicke, dobivaju svakodnevno pa ih i danas istražuju vatikanske komisije. Iako je tadašnja, komunistička vlast činila sve da taj događaj zataška, u Međugorje su, malo po malo, počeli pristizati vjernici iz cijele bivše države. Došli bi kaldrmom u sirotinjsko selo, pa se uz pomoć štapova, šapćući Zdravo Marijo s krunicom u rukama, teškom mukom uspinjali po oštrom hercegovačkom kamenju do mjesta gdje se ukazala Majka Božja. Umorni i gladni, bolesni i nemoćni, zakucali bi na vrata trošnih kamenih kuća, a domaćine nije trebalo dvaput pitati. Dobri i pobožni ljudi, poznati po svom gostoprimstvu, nisu ih nikada odbili. Hodočasnike su spremno uzimali pod svoje okrilje. Podijelili bi s njima i zadnji skroman obrok ili pokrivač, naložili vatru da se obrane od hladnih hercegovačkih noći. Pričali su o vjeri, molili, nadali se da ih policija neće uhititi jer potpiruju zabranjeni fenomen koji se počeo nezaustavljivo širiti svijetom.

VJERNICI HRLE VICKI ZBOG SVJETLEĆE GOSPE 'Cili svit već zna. Tisuće ljudi stiže...'

Ovih dana Međugorje se ponovno našlo na naslovnicama domaćih medija. Gospin kip u kući vidjelice Vicke počeo je neobjašnjivo svijetliti. U Međugorje su krenule tisuće ljudi. Ispred Vickine kuće u povečerje se formira red u kojem stotine vjernika satima čekaju na prigodu da, makar na nekoliko sekundi, vide fenomen. Zabrinutih lica, s krunicama u rukama, na štakama ili u kolicima, ulaze u kuću u koloni, poredaju se pored kipa pa glasno uzdahnu kada volonteri ugase svjetla. Gospa uistinu svijetli i to fluorescentnom, zelenkastom svjetlošću. Neki padaju na koljena, drugi zaplaču, ali svi iz kuće izlaze ozareni, puni nade.
Tri desetljeća kasnije događa se, zapravo, isto ono što se događalo od 1981. naovamo. Hodočasnici dolaze u Međugorje, a stanovnici im daju hranu, konačište i okrepu. Samo što to ovaj put nisu siromašni Hercegovci, već su u glavnoj ulozi njihovi potomci koji na fenomenu ukazanja zarađuju milijune. I dalje se priča o vjeri i moli, no danas se domaćini ne boje režimske, nego financijske policije jer desetke tisuća noćenja - ne prijavljuju.
Gostima i dalje daju krepki obrok, no to više nije sirotinjska palenta s malo pršuta, već biftek u zelenom papru za 130 kuna po porciji, prstaci ili škampi za oko 400 kuna po kilogramu ili, za one s manje novca, ćevapi i pljeskavice po od 30 do 50 kuna. Pokrivača i kreveta ima dovoljno, u ormarima su i rezervni, a golema betonska zdanja koja iz dana u dan niču po luksuzu se mogu mjeriti s najboljim zagrebačkim hotelima.
Iako novac zarađen u Međugorju čini gotovo polovicu svih turističkih prihoda Bosne i Hercegovine, nitko zapravo ne zna koliko gostiju godišnje posjeti ovo nepriznato marijansko svetište, kao ni koliko novca ostave. Neki kažu da se na godišnjoj razini ostvari 500 tisuća noćenja. Drugi govore da je riječ o milijun, do milijun i pol noćenja godišnje. Treći, koji pokušavaju skupo prodati svoja zemljišta i nekretnine, na oglase stavljaju podatak o dvadeset milijuna turista godišnje. Ne zna se čak ni koliko kreveta ima u Međugorju. Dvadeset, možda trideset tisuća. Možda više.
- Stvarno bih volio da inspektori, koji ionako ništa ne rade, dođu u Međugorje i konačno prebroje te krevete. Nije normalno da mi već trideset godina ovdje imamo turizam, a da ne znamo ni koliki su nam kapaciteti ni koliko nas je gostiju posjetilo - kaže Dragan Vasilj, predsjednik međugorske mjesne zajednice koji je prošle godine stupio na tu dužnost. Otada pokušava uvesti red u hercegovački vjerski eldorado koji odiše kaosom i sivom, pa i crnom ekonomijom.
Otkriva nam podatak da je Međugorje kao mjesna zajednica prošlih godina od turizma ostvarivala samo oko 100 tisuća maraka, odnosno oko 400 tisuća kuna godišnje. Ni kunu po gostu. Međugorje se zbog toga pretvorilo u potpuni apsurd, pa se do luksuznih hotela s bogatom gastronomskom ponudom dolazi cestom punom rupa, uz neočišćene kolnike. Vasilj je odlučio promijeniti stvari. Uveo je “ekološku taksu” koju plaćaju svi hotelijeri i privatni iznajmljivači, a naplaćuje se ovisno o zoni u kojoj se objekt nalazi. Najviše se uzima onima koji su u prvoj zoni, odnosno čiji su objekti najbliže župnoj crkvi, centru Međugorja. Riječ je o godišnje 60 KM po krevetu. Oni u drugoj zoni plaćaju 40, a objekti u trećoj 20 KM-a godišnje po krevetu. Samo od toga ove će godine uprihoditi 700 tisuća maraka, odnosno oko 2,8 milijuna kuna. Taj će novac, priča nam Vasilj, konačno biti uložen u prijeko potrebnu sanaciju cesta, gradnju parkinga, uređenje mjesta...
Uveo je i vinjete za autobuse koji dolaze u Međugorje, pa autobus sa 50 sjedećih mjesta plaća dvodnevnu vinjetu oko 160 kuna, a sedmodnevnu oko 350. Od vinjeta za “prekomjerno korištenje cesta i prometnica” Međugorje će zaraditi dva milijuna kuna godišnje.
(...)


Osam najvažnijih osoba u Međugorju

1. Vidioci na čelu s Vickom Ivanković
Pokrenuli su val hodočasnika koji ne prestaju dolaziti u Međugorje, a s obzirom da neki od njih svakodnevno primaju Gospine poruke, zaslužni su što je Međugorje jedino mjesto na svijetu u kojem se Gospa pojavljuje svakodnevno. Tisuće ljudi želi upoznati Vicku i druge vidioce, dala je desetke tisuća blagoslova, odgovorila na nebrojena novinarska pitanja. Živi u Međugorju i u Italiji.
2. Fra Jozo Zovko
Franjevac koji je najviše učinio za popularizaciju Međugorja. Isprva skeptičan, povjerovao je u međugorske poruke kada je i sam doživio Gospino ukazanje. Postao je duhovnik brojnih vjerskih udruga, zatvaran je zbog promoviranja Međugorja, a u vrijeme rata obilazio je svjetska sjedišta moći pokušavši zaustaviti krvoproliće. Stanovnici Međugorja smatraju ga živućim svecem.
3. Željko Šego
Vlasnik hercegovačke pivovare, lanca suvenirnica i smještaja jedan je od najvećih poduzetnika u Međugorju. Prije nekoliko godina s partnerom Draganom Šantićem uložio je 20-ak milijuna kuna u pivovaru koja danas proizvodi više od 50 tisuća hektolitara piva, a u Međugorju je sve popularnije i Međugorsko pivo, također njegova proizvodnja. Ne želi razgovarati s novinarima
4. Juraj Ivanković
Vršnjak i prijatelj vidioca, te rođak vidjelice Vicke. Zajedno s ocem pionir međugorskog ugostiteljstva. Počeo s transferom, dovodio goste siromašnim Međugorcima i zarađivao smiješno malene provizije od kojih je jedva preživljavao. Organizirao čarter letzove za Međugorje. Danas je jedan od najvećih međugorskih hotelijera, vlasnik hotela u Makarskoj i uspješne turističke agencije, a njegovi hoteli ističu se ponudom, uslugom i kvalitetom smještaja. Smatra da se previše govori o novcu, premalo o vjeri i Gospi.
5. Niko Dodig
Biznismen koji je 2000. na brdu iznad Međugorja podigao veleban sportski centar koji se prostire na 12 hektara, jedan od najbogatijih stanovnika BiH. Radi se o najsuvremenijem sportskom centru u BiH gdje su na pripreme dolazili nogometaši bh i hrvatske reprezentacije, Dinama, Željezničara, Hajduka i brojnih europskih klubova. Sada u Međugorju gradi veliku vinariju.
6. Fra Marinko Šokota
Župnik župne crkve Sv. Jakova apostola, crkve u kojoj se godišnje podijeli oko milijun i pol hostija. Organizirao mise na brojnim svjetskim jezicima, neizmjerno zaslužan za razvoj hodočasničkog pokreta u Međugorju. Omiljen među mještanima.
7. Zajednica Cenacolo
Međunarodna vjerska zajednica u kojoj se od svih oblika ovisnosti liječe deseci mladih. U Međugorju djeluju muška i ženska kuća, a ovisnici se resocijaliziraju. Neki od njih ostaju živjeti u Međugorju. Nije moguće doznati cijenu smještaja, no navodno si tretman mogu priuštiti samo najimućniji.
8. Dragan Vasilj
Predsjednik Mjesne zajednice Međugorje koji je odlučio konačno uvesti reda u mjestu. Naplatom vinjeta autobusima i eko-takse hotelijerima i privatnim iznajmljivačima udeseterostručio je mjesni proračun. Iz tog novca namjerava napraviti kanalizaciju, prometnice, parkirališta i ostalu infrastrukturu, kako bi se makar malo smanjio urbanistički i komunalni kaos u mjestu koje godišnje pohodi više od milijun hodočasnika. Vlasnik pansiona sa 110 kreveta, suvenirnica i turističke agencije.

subota, 28. rujna 2013.

Cijenjena Gospodjo,

Tu smo vec danima bombardirani nekakvim Jugolovenstvom ,sacice njenih staraca, ciji je pogled okrenut iskljucivo  prema jednoj, njihovoj proslosti, u kojoj jos uvijek snivaju svoje priviligovane fotelje i neprikosnovane drmatore „Radnim Narodom“ na izgradnji vlastitog zemaljskog raja, okicenog sociajlistickim floskulama.
Pouzdano vjerujem  da vi niste medju njima nikada bili, pa me pomalo cudi sto se i vi sada javljate iz te nase drage, jadne  , svestrano opostosene Bosne, koja sada izgleda kao da je ovuda protutnjalo barem desetak Atilinih hordi, srpskih, hrvatskih i onih bijelih i crvenih,  jugoslovenskih.
Jer, ovdje se  jos uvijek uzgaja  ona donkihotovska nada da ce se iz te sarene balkanske gomile jednom, i napokom , porodidi i jedan goli- golcati - Covjek


ISTARSKA "STRUCNA" EMINENCIJA

Pazinski memorijal okupio eminentne stručnjake

Objavljeno: 27.09.2013 | 19:17Zadnja izmjena: 27.09.2013 | 19:171 komentara
Tradicionalni znanstveni skup Pazinski memorijal održan je 39. put u maloj koncertnoj dvorani Spomen doma, a izlagalo je čak 19 istarskih stručnjaka i znanstvenika.
Tema "Istaknute ličnosti iz života Istre u 20. stoljeću" iznijela je na svjetlo dana nekoliko znamenitih istarskih ličnosti koje su, prema mišljenju predavača, nedovoljno poznate akademskoj zajednici i javnosti ili su pak, namjerno ili slučajno, marginalizirane u istarskoj historiografiji.
Jedan je odbačeni istarski prvoborac, drugi politički disident svjetskog glasa, a treći blaženik koji nije doživio beatifikaciju. Najogorčeniji govornik bio je pretposljednji na skupu, Danilo Cerovac, koji je ustvrdio da je jedan od organizatora istarskog narodnooslobodilačkog ustanka Antun Cerovac-Tonić u poraću proglašen narodnim neprijateljem te kao takav ostao minoriziran do današnjih dana, a s njime djelomice i NOB Buzeštine. Predložio je stoga da se organizira znanstveni simpozij kojim bi se odužili tom "narodnjaku, prvoborcu, bardu i legendi Istre".

O suosnivaču Komunističke partije Jugoslavije, a kasnijem komunističkom disidentu svjetskog glasa Anti Ciligi govorio je Ninoslav Mogorović naglasivši da Ciliga "nije bio intelektualac koji reproducira, već producira" te autor je međuratnog bestselera "U zemlji velike laži" koji govori o stanju u Sovjetskom Savezu. Riječ je o vrlo zanimljivoj ličnosti bogate biografije, svojevrsnom enfant terribleu komunizma, koji je ostao nedovoljno poznat široj javnosti.
- Mnogo bi važnije za današnje mlade bilo da se svecem proglasi Egidije Bulešić nego Alojzije Stepinac ili Miroslav Bulešić, jer oni su ipak živjeli pod mantijom, a on među prostitucijom, zaključio je Marijan Jelenić govoreći o ovom pulskom kandidatu za sveca kojeg je papa Ivan Pavao II. 1988. godine proglasio časnim slugom Božjim.
U povodu 70. obljetnice sjedinjenja Istre s maticom domovinom obljetnička su bila izlaganja Lucijana Mohorovića o Šimi Balenu, Miljenko Benčić je predstavio Joakima Rakovca i rujanske događaje, a Nevio Šetić izlagao je o Antunu Cerovcu.
Skup je organizirala pazinska Katedra Čakavskog sabora za povijest Istre. (Napisao i snimio Anđelo DAGOSTIN)

                                                   *****************************
.Eminentni strucnjaci istarske povijesti: BLA, BLA, BLA.
Za Giuseppinu nisu nikada ni culi...
A tko je poznavao Dr Antu Ciligu, koji je muljao sa Crnom Rukom, kao mostarski gimnazijalac, uveo Tita u staljnisticke vode, prvi urednik jugoslovenske „BORBE“ i sekretar CKKP Hrvatske, te se derao na tog istog Staljina sto ga je strpao  na cetverogodisnju sibirsku robiju, i  na  ustasku subracu, u Parizu 1957. sto ga je Pavelic strpao u Jasenovac,  kad je nakon svog dugog izgnanstva dosao poljubiti tlo svoje Hrvatske Nezavisne Drzave
I kad je napokom dosao u tu svoju Hrvatsku da joj pokloni svoje kosti, tu da izusti svoje posljednje rijeci. „Nikada u svom zivotu nisam se osjecao tako usamljen kao sada i  ovdje“, (usred njegove zagrebacke palanke devedesetih)
Nije stoga ni cudo sto je ovaj neuki narod smisljena  zrtva danasnjice, strpan u taj besramni pakao svog povijesnog  labirinta : arensko blazenih  igara, antifasistickih Thompsonijada i Vickinog pljuvanja po  "Djevici Mariiji"
No, jedna bestid, u danasnjoj Istri, barem dobiva svoje pravo ime..