petak, 30. rujna 2016.
RAT ZA KAŠMIR- KAŠMIR ZA RAT
RAT ZA KAŠMIR
JEDNA ISKRA MOŽE DOVESTI DO NUKLEARNOG RATA Nakon ubojstva vojnika iznenada evakuirano više od 10.000 ljudi s granice
- AUTOR:
-
- Jutarnji.hr
OBJAVLJENO:
- 30.09.2016. u 11:23
Više od 10.000 Indijaca koji žive na granici s Pakistanom moralo se evakuirati nakon prekjučerašnjeg 'kirurškog udara' koji je indijska vojska izvela na teritoriju Pakistana, dok pakistanski ministar obrane prijeti nuklearnim oružjem.
Indijske vlasti tvrde kako je vojska izvela kirurški udar na položaje militanata koji su planirali napade na teritoriju Indije, dok pakistanske novine tvrde kako se jedino čula paljba minobacača i pušaka, čest prizor duž crte razgraničenja u Kašmiru. Indija je potom naložila evakuaciju građana iz granične regije, u strahu od moguće eskalacije sukoba.
Pakistanski ministar obrane Khawaja Asif prije četiri je dana upozorio da će uništiti Indiju ako se usudi nametati rat.
- Pakistanska vojska je u potpunosti spremna odgovoriti na bilo kakvu nepodopštinu Indije, rekao je Asif.
- Nismo napravili atomsku bombu da nam stoji u vitrini. Ako dođe do toga, iskoristit ćemo ju i eliminirati Indiju.
Najnoviju seriju eskalacija započeo je napad kašmirskih pobunjenika ranije ovog mjeseca, koji su ubili 18 indijskih vojnika. Indijske vlasti vjeruju kako su militanti imali podršku službenog Pakistana, zbog čega su naložili napad na njihove položaje preko granice.
Od srpnja ove godine, više od 80 ljudi ubijeno je u indijskom dijelu Kašmira, od kojih su mnogi bili civili.
Obje države posjeduju nuklearno oružje i nisu potpisnice sporazuma o neširenju nuklearnog oružja. Stručnjaci procjenjuju kako se na svakoj strani nalazi između 110 i 130 bojevih glava, te se eskalacija bilo kojeg sukoba u regiji lako može pretvoriti u razmjenu paljbe nuklearnim oružjem.
ZAGREB-CRNI GRAD
U KOJEM SE SKORO GODINU DANA KOLJU MAFISKE HORDE, I LAŽNI DEMAGOZI, U BORBI NA ŽIVOT ILI SMRT, U STJECANJU VLADAVINE NAD TIM JADNIM "PUKOM", DODATNO DEGRADIRANOM U "STOKU SITNOG ZUBA"
*******
OTPAD POSTAO SVAKODNEVNICA
HRVATSKI NAPULJ U deset dana osvanulo čak 100 novih deponija: 'Situacija je postala alarmantna, gušimo se u smeću!'
- AUTOR:
-
- Sergej Trajković
OBJAVLJENO:
- 30.09.2016. u 09:55
Neovisni stručnjak za otpad Dinko Sinčić, član nikad realizirane radne skupine za donošenje Akcijskog plana gospodarenja otpadom, tvrdi da novi sustav odumire te da su kontejneri po gradu neravnomjerno raspoređeni
Terminal autobusa ZET-a na Črnomercu, kolnički trak u ulici Gajnice, nogostupi u Španskom, Dubravi, Sigetu... neke su od najnovijih lokacija u gradu s hrpama otpada koje stoje tjednima. Ima svega, od starog namještaja, stakla i sitnica, pomiješanog s poderanim vrećama u kojima je kućni mješoviti otpad.
Iz dana u dan građani nam dojavljuju nove lokacije s usmrdjelim hrpama smeća, na koje nitko iz nadležnih institucija, kako kažu, ne reagira.
četvrtak, 29. rujna 2016.
NEVIĐENA KATASTROFA
NEVIĐENA KATASTROFA
BOMBARDIRANJE ALEPA ĆE SE NASTAVITI Rusija će nastaviti zračne udare u Siriji unatoč teškom humanitarnom stanju
- AUTOR:
-
- Hina
OBJAVLJENO:
- 29.09.2016. u 20:55
Rusija je u četvrtak obznanila da nipošto ne kani prekinuti zračne udare u Siriji kao potporu snagama Bashara al-Assada, unatoč pozivima sa svih strana da se zaustavi silovito bombardiranje u Alepu, gdje je humanitarna situacija očajna.
Stanje u drugom po veličini sirijskom gradu može se opisati kao "najgora humanitarna katastrofa kakva dosad nije viđena u Siriji" u pet godina rata, upozorio je voditelj UN-ovih humanitarnih operacija Stephen O'Brien.
Istaknuo je u Vijeću sigurnosti da je zdravstveni sustav u dijelu grada pod opsadom "pred urušavanjem" i da su "najugroženija" djeca.
U pobunjeničkim četvrtima Alepa "stotine" ljudi čekaju na izvlačenje iz medicinskih razloga, a zalihe hrane pokrivaju potrebe tek četvrtine stanovništva, upozorava UN.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je u Moskvi da će rusko zrakoplovstvo nastaviti "svoju operaciju potpore antiterorističkoj borbi sirijskih oružanih snaga", odbacivši "nekonstruktivne" kritike američkih čelnika iznesene dan uoči prve obljetnice ruske vojne intervencije u Siriji.
Alep je pod kišom bomba ruskog i sirijskog zrakoplovstva otkako je propalo primirje koje su 9. rujna potpisali Rusi i Amerikanci.
SRATEGIJA UCJENA - NINO ĐULA
STRATEGIJA UCJENA
Nikad u povijesti Hrvatske nije jedna grupa ljudi tako razarala državu. I nikad se nikome to nije vratilo poput bumeranga kao što će njima...
- AUTOR:
-
- Nino Đula
OBJAVLJENO:
- 29.09.2016. u 14:20
Teoretski, ali uopće nije nekakva znanstvena fantastika, na izborima se moglo dogoditi i ovo: da samo malo više glasova dobije Živ zid, a malo manje Most pa da odnos bude takav da slušamo i gledamo u Vilibora Sinčića s istom strepnjom kao danas na Božu Petrova.
Razlika u glasovima ustvari je neznatna, Most je u cijeloj Hrvatskoj dobio 190, Živi zid 120 tisuća glasova. Dovoljno je bilo da se jedan srednji grad, na primjer Zadar, digao na lijevu nogu i glasao za Živ zid pa da sad pratimo najozbiljnije pregovore o tome hoće li na primjer Ivan Pernar biti prvi potpredsjednik Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost, hoće li prvoj ženi Živog zida Vladimiri Palfi koalicijskim dogovorom pripasti mjesto ministrice obrane ili ipak vanjskih poslova ili hoće li možda Hrvoje Runtić postati novi direktor Hrvatske radio-televizije, plus hrvatski član Nadzornog odbora Ine.
Da je slučajno izbore prespavao grad veličine Metkovića, a nešto veće, poput Varaždina, glasovalo za Živi zid a ne za Most, Sinčić bi danas bio Petrov i eto (samo naizgled) drukčije priče.
Pa ipak, premda je razlika između Živog zida i Mosta otprilike onoliko glasova koliko su HDZ ili SDP osvojili u samo jednoj izbornoj jedinici, recimo prvoj ili drugoj, svejedno na Most gledamo kao na skupinu ozbiljnih ljudi koje možemo zamisliti kako upravljaju Hrvatskom, a na Živi zid kao na skupinu neupravljivih luđaka.
Zaista nepravedno tetošenje Mosta.
Jer bilo je kroz povijest hrvatskog parlamentarizma i drugih rezultata na skali između 100 i 200 tisuća glasova, ali nikad nije bilo ovoliko pretjerivanja, preuveličavanja važnosti i snage, podmuklosti, uvjetovanja, kalkuliranja i zadrške, toliko mnogo besramnog javnog iskazivanja kadrovskih ambicija, toliko zamagljivanja, probnih balona, spinanja, kupovanja vremena, tako puno otvorenog izjašnjavanja o tome tko bi koji resor zapasao, koje poduzeće zauzeo.
To nikako ne znači da svega toga nije bilo i ranije - pa hrvatska je politika močvara najgoreg klijentelizma - ali do pojave Mosta barem se smatralo se da je o tome neprilično javno govoriti, da govor o tome izaziva nelagodu, da se to treba prikrivati. S Mostom ovo postaje legitiman sadržaj politike: Most koji se pretvara da je došao politiku očistiti od trgovine, trgovinu je ustvari u politiku uveo kao jedini sadržaj.
Želimo Ministarstvo gospodarstva. Želim šest ministara. Želimo kontrolirati pregovore oko Ine. Želimo okoliš. Želimo policiju. Želimo pravosuđe. Želimo tajne službe. Želimo televiziju... Želimo, želimo, dajte, dajte.
Recimo, na izborima 2000. godine partnerske stranke SDP-a i HSLS-a, a to su bile HSS, HNS, LS, IDS i ASH, bile su osvojile 431.484 glasa, svakako bitno više nego danas Most. No bez obzira na značajan udjel njihovih glasova u ukupnom rezultatuRačanove koalicije, o toj "koaliciji u koaliciji" svejedno nije ovisila sudbina cijeloga jednog izbornog ciklusa. A danas ponovno sve visi na Mostu, gube se dani, mjeseci, godine. Autoceste moraju uzimati komercijalne kredite jer im tehnička Vlada ne može dogovoriti bitno povoljniji aranžman sa Svjetskom bankom. Građani i poduzeća čekaju poticajniju poreznu politiku. Jedina propulzivna industrija, turizam, čeka stabilnu Vladu sa stabilnom strategijom daljnjeg razvoja. Nitko ništa važno ne potpisuje jer nitko ni za što važno ne odgovara.
I HNS je na izborima 2007. bio na razini glasova približno kao danas Most (oko 160 tisuća), Hrvatska stranka umirovljenika 2003. godine dobila je 100.000 glasova, slično kao Laburisti 2011. godine. Na stranu sad manjkavosti svih ovih stranaka koje i danas manje ili više postoje, ali baš nitko od njih nije radio od države takvo kazalište, nitko nije toliko rastresao politički sustav, nitko nije tako dugo i uporno blokirao državne institucije, nitko nije svoju poziciju u toj mjeri kao danas Most koristio za razaranje drugih stranaka. Taj njihov posao doveo je do dodatnog pada povjerenja građana u politiku i političare općenito i do pada interesa za izlazak na izbore.
To ima i posljedicu. Sa 303 tisuće na prošlim izborima Most je pao na 190, to je činjenica, a Živi zid (zasad nezamisliv kao dio bilo koje vladajuće koalicije ikad) sa 95 se popeo na 120. Svejedno, u Mostu se i dalje ponašaju kao da im ide sve bolje, ne žele oni samo zapasati buduću Vladu, ministarstva i pola državnih poduzeća, oni imaju planove na lokalnim izborima dogodine osvojiti još neke gradove po Hrvatskoj. U toj ambiciji, za koju se čini kako ipak ne počiva na političkoj realnosti (Most je u padu, HDZ se oporavlja, i SDP će promjenom vodstva dobiti dobar novi momentum), u tom se dakle planu skriva opasnost da će se Most nastaviti ovako ili još gore ponašati, kao nemoguće dijete hrvatske politike, da će stalno skretati pažnju na sebe, cviliti, blokirati, rušiti, vetoizirati, smatrajući to kao dobar ulog u svoje sljedeće izborne utakmice, prije svega onu veliku, lokalnu, dogodine.
Da nije tako, već jučer bi Most i HDZ predsjednici došli s potpisima i mogao bi odmah krenuti posao sazivanja Sabora i formiranja nove Vlade. Nema opravdanog razloga za novo odgađanje.
I ova nova epizoda pregovaranja s Mostom pokazuje da ta organizacija nema koalicijski nego prije svega ucjenjivački potencijal, što upućuje na to da će HDZ, ako ne sada, onda sigurno vrlo brzo morati tražiti širu podršku za izbjegavanje još jednih prijevremenih izbora.
NESTAJUĆI ČOVJEK
ZAVARAVANJE BIRAČA
GLOBUS RAZOTKRIO BUDUĆU ZASTUPNICU ŽIVOG ZIDA: FALSIFICIRALA JE BIOGRAFIJU Palfi uopće nije inžinjerka, nije završila ni prvu godinu Građevine!
- AUTOR:
-
- Željka Godeč
OBJAVLJENO:
- 29.09.2016. u 12:47
GLOBUS RAZOTKRIO BUDUĆU ZASTUPNICU ŽIVOG ZIDA Palfi uopće nije inžinjerka, nije završila ni prvu godinu Građevine! U NJENOM RODNOM SELU BELICA KAŽU: 'Kao mala je još bila problematična: sklona ispadima i prijetnjama, fantaziranju...'
Uz ime novoizabrane saborske zastupnice Vladimire Palfi u Trećoj izbornoj jedinici na glasačkom listiću stajala je titula dipl.ing. Na izbore je Vladimira Palfi otišla držeći javnost u uvjerenju da je diplomirana inženjerka građevine - tako se predstavljala medijima i građanima u kampanji.
No, Globusov dosje posvećen liku i djelu supredsjednice Živog zida razotkriva kako je jedinu vezu s građevinarstvom u njezinoj karijeri moguće pronaći eventualno s deložacijama i izgradnjom Živog zida. A i njemu prijeti odron u živo blato; iz dana u dan isplivava da su vodeći ljudi Živog zida zatrovani svađama, optužbama i obmanama, koje su kulminirale javnim tvrdnjama bivšeg kolege Hrvoje Runtića da se Živi zid financira crnim fondom.
Uvid u evidenciju
Novi broj Globusa otkriva tajni život Vladimire Palfi, žene od koje drhti Živi zid i koja je falsificirala svoju biografiju. Ona, prema svemu sudeći, uopće nema diplomu Građevinskog fakulteta - nije završila ni prvu godinu studija, a kamoli da bi uopće stekla zvanje diplomiranje inženjerke kao što javno tvrdi. Ni na zagrebačkom, ni na osječkom Građevinskom fakultetu nemoguće je ući u trag koji bi potkrijepio da je Vladimira Palfi završila studij i stekla zvanje diplomirane inženjerke. “Prema podacima koje ste nam dostavili, uvidom u evidenciju Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nismo pronašli osobu pod imenom Vladimira Palfi”, izvijestili su na zagrebačkom fakultetu.
S istim pitanjem novinari su se obratili i osječkom fakultetu budući da su njezini sumještani u Belici rekli da je Palfi pala drugi razred gimnazije u Čakovcu, nakon čega je školovanje nastavila u građevinskoj školi, a potom otišla na studij u Osijek. S osječkoga Građevinskog fakulteta stigao je odgovor da je Vladimira Palfi bila “upisana na prvu godinu sveučilišnog dodiplomskog studija u akademskoj godini 2002./2003. No, nakon toga nema upisa, niti je diplomirala na našem fakultetu”.
Uz titulu koju je sebi nadjenula na glasačkom listiću, koji očito ne prolazi nikakav filter, Vladimira Palfi je u Gloriji usred kampanje opisala kako je prvo radno iskustvo stekla u marketingu. Požalila se da je samo jednom u životu imala priliku raditi u struci te je “vodila gradilište jedne poslovne zgrade u Gorskom kotaru, dok su joj se angažmani iz marketinga stalno nudili”. Zaključila je da joj to dobro ide, pohvalila se novinarki, pa je lani upisala i studij marketinga i odnosa s javnošću.
Vladimira Palfi, otkriva Globus, ima jako malo radnog staža; prije šest godina zaposlila se kao trgovačka putnica u prodajnom centru Bat u Čakovcu. Ali, tamo je dobila otkaz u nerazjašnjenim okolnostima, o kojima Uprava šuti, a mještani svjedoče kako je otkazu prethodio okršaj sa zaštitarom na parkiralištu šoping-centra.
U Međimurju, gdje ljudi vole gledat’ svoja posla, ipak nisu šutjeli kad su ih posjetili novinari. Za svoju sumještanku u njezinu rodnom mjestu Belica – gdje se u središtu mjesta koči spomenik krumpiru, simboličan znak kako ljudi toga kraja žive i zarađuju baveći se proizvodnjom krumpira – nemaju lijepih riječi. Opisuju je kao osobu koja je od malih nogu pokazivala znakove problematičnog ponašanja; tvrde da je bila sklona ispadima i prijetnjama, fantaziranju, preuveličavanju i životu iznad realnih mogućnosti.
Dug poreznoj
Globus je dobio uvid u snimku na kojoj 34-godišnja Palfi urla na svog osam godina mlađeg budućeg supruga i stranačkog partnera Ivana Vilibora Sinčića. Snimka je neprijeporan dokaz da su glasine o ispadima i prijetnjama kao redovan način komunikacije s najbližim suradnicima istinite. Suradnici tvrde da su Vladimira i Sinčić ljetovali na dubrovačkom području, da su bili gosti poduzetnika Vicenca Blagaića, a ne kako je Sinčić tvrdio na Facebooku kod starog prijatelja iz djetinjstva, što je ovjekovječeno i na zajedničkoj fotografiji, a društvu se pridružio iIgor Štimac. Uz svjedočenja kolega i rodbine koji su uvjereni da će Živi zid razbiti karakter supredsjednice koja provodi silu i daleko je od svega što javno zagovara, Globus je otkrio i dug porezne uprave njezine majke Gordane od 179.340,23 kune. A njega upućeni pripisuju Vladimiri Palfi, jer nije poznato da je majka ikad radila.
JURICA PAVIČIĆ
KOMENTAR
Neka se na Filozofskom upitaju: Kako je Previšić uopće postao dekan?
- AUTOR:
-
- Jurica Pavičić
OBJAVLJENO:
- 28.09.2016. u 13:49
Filozofski fakultet u Zagrebu nije nikad bio, niti je danas, samo jedan fakultet samo jednog hrvatskog sveučilišta.
Riječ je o fakultetu koji je u mnogo čemu inkubator hrvatskog društvenog vrha. Lavovski dio današnje kulturnog, medijskog i političkog establishementa čine ljudi koji su studirali na FF-u. Diplomu fakulteta u Lučićevoj ulici ima lijepi dio današnjih vodećih pisaca, urednika, novinara, kustosa, galerista. Fakultet na Trnju završavali su ljudi koji danas u hrvatskom društvu rade svakojake poslove, od toga da sondiraju javno mnijenje, vode PR agencije i TV kuće, pa do toga da režiraju kazališne predstave ili vode domove kulture. Jedna od profesija u kojoj ima napretek bivših "filofaksovaca" je i politika. Među političarima je velik broj onih koji su na Filozofskom diplomirali (poput Karamarka i Sanadera). Ima ih k tomu podosta koji su na njemu predavali ili još predaju (poput Miroslava Tuđmana, Vesne Pusić i Pupovca).
Ta bliskost vrhu, vječna neovisno o političkim mijenama, činila je zagrebački FF po mnogo čemu privilegiranim fakultetom. Kolege s drugih fakulteta i sveučilišta nerijetko su s jetkom zavišću gledali brojeve zaposlenih na pojedinim odsjecima FF-a, a sam Filozofski neki se put u godinama krize doimao kao država u državi koju izvanjske krize nisu ni oprljile.
Istodobno, zagrebački je FF već i zbog prirode humanističkih studija uvijek bio i politiziran. Tijekom desetljeća on je stalno bio političko ogledalo, a barem dvaput u novijoj povijesti pretvorio se i u političku pozornicu: prvi put 1971. kad se na njemu razbuktala jezgra "maspoka", a drugi put tijekom plenumske pobune 2009. kad je tadašnja generacija studenata uspješno zaustavila puzeći nestanak besplatnog visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Bliskost eliti i bliskost sistemu, ali istodobno i buntovna političnost, dva su lica FF-a kroz cijelu njegovu povijest, njegov yin i yang. Nije uostalom slučajno što je tijekom socijalizma o studentima Filozofskog često postojala predrasuda kao o desnim nacionalistima. Danas pak postoji jednako snažna predrasuda o njima kao - kako je to krasno sročio zastupnik Glasnović - "skojevkama" i "boljševičkim sotonistima".
Ipak, uza sav taj historijat političnosti, pa i proplamsaja bunta, ni jednom se u sto godina Filozofskog nije dogodilo ovo što se događa ovih dana. Nikad u povijesti tog fakulteta aulom nisu hodali naoružane osobe, nikad u povijesti nije se dogodilo da oružnici blindiraju referadu usred ispitnog roka, da se studente fizički sprječava da sastanče u zgradi, te da izabrani saborski zastupnici preko društvenih mreža pozivaju da se studente mlati i razjuri suzavcem. Ono što se ovih dana događa na Filozofskom davno je izišlo iz korita običnog akademskog skandala i pretvorilo se u prvorazrednu blamažu.
Sadašnji sukob na Filozofskom fakultetu nastavak je sukoba koji se razgorio tijekom prošle godine, kad se znatan dio studenta i nastavnika FF-a pobunio protiv plana suradnje njihove ustanove s Katoličko-bogoslovnim fakultetom. Njihovo protivljenje bilo je dijelom ideološko, no dijelom i racionalno interesno, i lako ga je shvatiti. U okolnostima kakve vladaju u hrvatskom školstvu, svaki bi odgovorni nastavnik morao biti protiv programskog fuziranja kakvo je predlagalo vodstvo FF-a, i to naprosto zato što bi glasujući za takvu suradnju profesori vlastite studente doveli u nepovoljan položaj na tržištu rada, a cjelokupna bi se školska nastava povijesti, sociologije, filozofije ili etike podvrgla kadroviranju Crkve.
Tako je počelo. No, u mjesecima koji su slijedili sukob je evoluirao. Njegov se izvorni meritum negdje putem izgubio, a u posljednjim tjednima jedan svojedobno ideološki sraz pretvorio se u bespoštedni pokušaj dekana Previšića da izbjegne vlastitu smjenu te da nastavi raditi unatoč činjenici da je zašao u 70. godinu. Pri tom Previšić ne bira sredstva: pokušao je svrgnuti, a potom je suspendirao vlastite prodekanice, dvije je profesorice članice fakultetskog vijeća tužio sudu, raspustio je studentski zbor, a finale tog institucionalnog divljanja bilo je oružano blindiranje fakulteta. Filozofski je, ukratko, postao talac obnevidjelog vlastodršca bez racionalne kontrole. U međuvremenu, bjesnilo je izišlo i izvan aule. Fejs komentar zastupnika Glasnovića pokazuje da se oko Filozofskog fakulteta kreira diskurs kožnih remena, čekića i plinskih boca.
Koje je rješenje sadašnje krize? Kakvo god bilo, ono sigurno ne uključuje čovjeka pod imenom Vlatko Previšić. Ne samo zato što bi to bilo protuzakonito, ne samo zato što bi Previšić mandat završio u 72. godini, nego prvo i ponajprije zato što je svojim rabijatnim ponašanjem i militarizacijom hodnika Previšić nanio Filozofskom fakultetu uvredu kakva se ne pamti.
Ali, prije nego što dekana Filozofskog pospremimo u povijest i prepustimo ga "fan clubu" ekstremnih nacionalista, i studenti i zaposlenici FF-a trebali bi sebi postaviti jedno samopreispitujuće pitanje. Naime, kako je netko poput Vlatka Previšića uopće postao dekan Filozofskog?
Jer, Previšića u dekansku sobu nisu postavili Otto Skorzeny i njemački padobranci. "Republiku Salo" iz Lučićeve ulice nije oktroirao nitko izvana. Za Vlatka Previšića je u nekom trenutku nekad netko očito glasovao, a među tim ljudima su očito i mnogi koji bi danas zbog toga pregrizli jezik. Stoga pravo pitanje nije kako će i kada Previšić otići. Pravo je pitanje kako se uopće moglo dogoditi da takav tip postane dekan fakulteta koji je bio i trebao bi biti elitni inkubator Hrvatske? Kad se sve ovo slegne, nastavnici Filozofskog to bi pitanje trebali postaviti ponajprije sebi.