nedjelja, 30. lipnja 2019.

ČAK I U KULTUROLOŠKOM GENOCIDU BIVA POSVE IGNORIRAN KLASNI FAKTOR

Muzej koji nas uči što je to kulturni genocid


2845715 05/05/2016 A Russian soldier in the historical part of Palmira liberated from ISIS militants., Image: 284431487, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Sputnik
Profimedia, Sputnik

Palmira u Siriji



Početkom srpnja se u Londonu u Imperijalnom ratnom muzeju otvara izložba koja će predstaviti ratna razaranja kulturnih dobara. U središtu je Prvi svjetski rat u kojem je Njemačka uništavala francuske i belgijske katedrale, na primjer paljevina čuvene biblioteke u Leuvenu (dok, čini se, britanski kolonijalni kulturocid nije tematiziran). Naravno da ovaj fenomen nije proizvod dvadesetog stoljeća, nego su slične posljedice svakog osvajačkog i kolonijalnog rata, od punskih i asirskih ratova preko Rimskih osvajanja do talibanskih rušenja kipova Bude u Afganistanu, Al-Kaidinog rušenja tisuću godina stare šijitske Askari džamije u Samari, do ISIS-ovih uništenja asirskih i rimskih spomenika u Palmiri.
Izložba osvjetljava namjerno uništavanje kulturnih dobara ili kulturocid kao - genocid. Kad čujete za ovakvu izložbu, prvo što vam padne na pamet je ono što je još svježe u pamćenju, ona razaranja kojima smo sami svjedočili ili ih iskusili još takoreći jučer, kao što je granatiranje Dubrovnika i šibenske katedrale, požar u kojem je gorjela Gradska vijećnica u Sarajevu zajedno s knjigama i povijesnim dokumentima, rušenje Starog mosta u Mostaru i sl.
A jedan nedavni događaj, veliki požar u katedrali Notre-Dame u Parizu, iako nije namjerno uništena u ratu pa ne predstavlja čin kulturocida, objašnjava emocionalnu i psihološku reakciju na takva uništavanja. Naime, dramatični požar i pomisao da bi Notre Dame iz 14. stoljeća mogla izgorjeti izazvala je šok i zgražanje. Francuzi su plačući gledali kako plamen guta krov tornja i već sutradan počeli skupljati sredstva za obnovu jednog od simbola te zemlje. Upravo činjenica da je u pitanju nacionalni simbol objašnjava takvu reakciju: nezamislivo je da strada građevina koja svjedoči o njihovoj povijesti, kulturi i prisustvu na tom prostoru.
Zašto je kultura toliko važna da je kulturocid u ratu istovremeno i genocid, za razliku od uobičajenih gubitaka ljudskih života? Ne radi se o cinizmu niti nipodaštavanju žrtava, već o činjenici da se u ratu gubici ljudi pretpostavljaju. Ipak, ljuski gubici i ubijanje kulture dvije su različite stvari - jednoj je cilj uništenje neprijatelja, dok druga ima širi i sveobuhvatniji cilj, uništenje tragova toga naroda, dokaza njihovog prisustva u povijesti na nekom teritoriju.
Kultura i kulturna baština predstavljaju, naime, identitet, samu bit toga naroda, više od teritorija na kojem žive, čak i više od jezika kojim govore, a koji će se izgubiti, nestati ako o njemu ne ostanu dokazi u obliku spomenika, knjiga, kovanica, zapisa... svega što je sačuvano i dokazuje postojanje tog naroda, države, kulture ili jezika. Zato kulturocid, pokušaj namjernog uništenja kulture jednog naroda i njegovog identiteta, pored fizičkog istrebljenja predstavlja dio genocida nad tim narodom. Uništavanje kulture, uništavanje povijesnih tragova i simbola je, osim osobne boli zbog gubitka, najbolniji oblik zločina u ratu.
No, dugo je trebalo da se zaštita kulturnih dobara regulira na međunarodnoj razini. Prvi takav sporazum petnaest europskih država u Bruxellesu postignut je 1874. godine. Predstavnici su se složili da namjerno uništavanje kulturnih spomenika, umjetničkih i naučnih djela u ratu može postati zakonski kažnjivo. Odlučni koraci poduzeti su tek nakon Drugog svjetskog rata, kad je 1954. UNESCO objavio Haški međunarodni sporazum o zaštiti kulturnih dobara u oružanom konfliktu.
Spašavanje, odnosno premještanje 3000 godina starih Nubijskih spomenika u Egiptu zbog izgradnje Asuanske brane početak je sporazuma o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine iz 1972. Britanija je sada oformila specijalnu grupu u okviru vojske kojoj je zadatak očuvanje kulturnih dobara, a i druge zemlje imaju grupe volontera za spašavanje svjetske baštine.
Zanimljivo je da je prvo suđenje za namjerno uništavanje kulturnog nasljeđa održano na međunarodnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Pomorski oficir JNA Miodrag Jokić osuđen je 2004. na sedam godina zatvora za granatiranje Dubrovnika 1991. godine, iste godine kad je uvršten na popis ugroženih spomenika svjetske baštine.
Nešto kasnije, Jokiću se uz bok svrstao Al-Kaidin terorist Ahmada Al Faqi Al Mahdi, koji je 2016. osuđen na devet godina zatvora zbog uništenja religijskih spomenika u Timbuktuu. Dok je, recimo, isti sud Slobodan Praljka oslobodio optužbe za rušenje mosta u Mostaru, prihvaćajući argument obrane da je preko 400 godina star kulturni spomenik, kao most, ipak bio legitimni vojni cilj.
Kada će Zagreb imati takvu izložbu uništavanja i uništenog kulturnog nasljeđa u ratu i bi li ona uopće bila moguća? Budući da smo u ratu ali i poslije rata sami uništavali vlastite povijesne spomenike, kao one antifašizmu i NOB-u, znači li to da sami sebi uništavamo povijest, a time i identitet? Znači li to da nama uopće ne trebaju neprijatelji?

ANTE TOMIĆ

KLASA OPTIMIST

Seljaci su dobili što su tražili

    AUTOR: 
  •  OBJAVLJENO: 
  • 30.06.2019. u 08:52

Skabrnja, Zadar, 160914
Danas je u Skabrnji pokopan don Emil Bilaver, Bibinjski zupnik koji je pocinio samoubojstvo u nedjelju u obiteljskoj kuci u Skabrnji. Na ispracaju je doslo nekoliko tisuca ljudi, a misu je predvodio zadarski nadbiskup msgr. Zelimir Puljic.
Foto: Luka Gerlanc / CROPIX
Luka Gerlanc / CROPIX



Načelnika Škabrnje i njegovu nekadašnju zamjenicu USKOK optužuje da su se razbacivali javnim novcem.
Tvrde kako su dvoje hadezeovaca, krivotvoreći putne naloge i prikazujući privatne izdatke službenima, nezakonito uzeli više od devetsto tisuća kuna. Na račun jedne siromašne seoske općine kupovali su odjeću, spavali u otmjenim hotelima, žderali birana jela, lokali najbolja godišta, trpali u vlastite džepove i guzice ne mareći da pomognu građanima koji su ih izabrali.
Poznata vam je vjerojatno takva neka gorka priča o drskoj izdaji glasača i zloupotrebi položaja, nema dana da koja ne osvane u novinama. Takvih je priča tako mnogo da su zapravo već i prestale biti gorke. Navikli smo se na okus i sve se manje zgađeno mrštimo. Zavladala je jedna moralna tupost da je došlo svakidašnje, obično, normalno pa i, dapače, poželjno ako je tkogod drsko izdao glasače i zloupotrijebio položaj. Pospano i bezvoljno gledamo kako hrvatski načelnici, gradonačelnici, ministri i zastupnici grabe i otimaju kao da je to nekakav dosadan, predvidljiv film u ljetnoj reprizi. Pravda je ovdje postala tako kilava, sistem je došao tako impotentan da bi čovjek gotovo navijao za lupeže.
Netko vam reče kako je u siromašnoj seoskoj općini u zadarskom zaleđu hadezeovac nešto ukrao, slušate kako je on uskratio narodu kanalizaciju, uličnu rasvjetu ili vrtić da bi sebi kupio limuzinu s grijanim sicevima i odveo ljubavnicu u toplice, i na kraju zlurado zaključite: pa, brate, neka je. Koliko god da je pokvarenjak ukrao, malo je ukrao. Poželite da on bude još besramniji, da ljudima iz očiju, što se kaže, krade, da nekakav hadezeovac Jure, na primjer, usred bijelog dana pođe od kuće do kuće i grabi sve živo i neživo, namještaj, bijelu tehniku, odjeću, posteljinu i ručnike, teleće odreske iz zamrzivača, kobasice iz pušnica, tegle džemova od marelica i kisele krastavce iz smočnica, alat iz garaža.
“Ostavi nam, načelniče, televiziju dok utakmica ne završi”, preklinje ga netko, ali bezdušni se načelnik na to ni ne osvrne. Doda u dvorištu Samsungov ekran od šezdeset pet inča radniku na kamionskoj prikolici pa se vrati po kompjutor i PlayStation, kožni kauč, naslonjače, kristalni luster, čupavi sag, viski iz regala, iz spavaće sobe iznese bračni krevet i noćne ormariće, a iz blagovaonice stol i stolice. Istrgne prostak čak i Barbie lutku iz naručja uplakane male djevojčice, a djedu Markanu zaplijeni zube.
“Jure, budi čovik”, kaže Markan, “ne uzimaj mi zube.”
“Ajmo, ajmo, ne pizdi”, odbrusi mu načelnik nestrpljivo pružajući dlan. “Šta će tebi zubi, da ne bi možda jeo pršut?”
I šta mislite, da im načelnik obrsti sve iz kuće, otme namještaj i bijelu tehniku, PlayStation i Samsungov televizor od šezdeset pet inča, ostavi ih da jedu s nogu i spavaju kao životinje na golom podu, odveze im šest mjeseci staru, još neotplaćenu Opel Vectru, za koga bi u Škabrnjani na idućim lokalnim izborima glasali?
Da ne bi možda glasali za SDP?
Dajte, saberite se. Svi bi opet zaokružili broj ispred Jurinog imena. Čak bi i djed Markan bez zuba oduševljeno skandirao: “Fa-fe-fe! Fa-fe-fe!”, što će reći: “Ha-de-ze! Ha-de-ze!”
Ne vrijedi žaliti uboge seljake, ili se veseliti da su USKOK i Državno odvjetništvo napokon nešto poduzeli protiv lupeža, jer će vas USKOK i Državno odvjetništvo na kraju vjerojatno razočarati, a seljaci su ionako dobili što su tražili. Njima se, vjerujem, nekako i sviđa da je načelnik pare od vrtića i ulične rasvjete ulupao na vikende s ljubavnicom. Oni nastrano uživaju da im HDZ laže i ponižava ih, lijepo im je u jednom toksičnom odnosu, da ih vlast šamara i pljuje, a oni joj se svejedno vazda zaljubljeno vraćaju.
Stanovnicima Škabrnje nisu bile nepoznate skandalozne navike njihovog načelnika kad su ga prije dvije godine treći put zaredom izabrali. Napokon, svi znamo ima li netko mnogo više nego što zarađuje. Stalno se piše o sumnjivo stečenim nekretninama i pokretninama hadezeovaca, o Goranu Mariću, Tomislavu Tolušiću, Gabrijeli Žalac ili Lovri Kuščeviću čije kuće i stanovi i automobili mnogostruko nadmašuju mjesečna primanja, ali to opet ozbiljnije ne ugrožava ugled njihove političke stranke. Hrvatska demokratska zajednica jednako pobjeđuje na svim izborima. Takav je užasavajući magnetizam nacionalizma, takva je snaga zablude da je važno biti Hrvat, da građani u znatnom postotku i dalje vjeruju da je HDZ dobar. Ili barem bolji od svih drugih političkih izbora.
Valjalo bi istražiti zašto oni tvrdoglavo ustrajavaju na tvrdnjama za koje nemaju nikakvih dokaza, ili su se čak, opetovano i izvan svake sumnje, potvrdile kao lažne. Je li to glupost, ili strah, ili oboje, da tako mnogo nas vjeruje u zapanjujuće ludosti? Meni se, kao ateistu, sviđa kako Randy Newman u jednoj pjesmi opisuje Boga. “Spalio sam vam gradove i uzeo djecu, a vi govorite kako ste blagoslovljeni. Morate biti ludi kad vjerujete u mene”, kaže Newmanov cinični i okrutni Bog gledajući ljude s nebesa. Jednako tako, kad pomislite da je netko zaokružio broj ispred imena Lovre Kuščevića ili Gabrijele Žalac, morate se upitati kako bi HDZ njih još mogao poniziti, što bi im još mogao uzeti, zubnu protezu iz usta, da oni jednom shvate kako su napravili sranje?
Ljudi, znate i sami, vjeruju u svašta. Jedni tvrde da je Zemlja ravna ploča, drugi da cjepivo protiv ospica uzrokuje autizam, treći da se Blažena Djevica redovito javlja jednoj hercegovačkoj nevoljnici, ali nema zaista budalastijeg vjerovanja nego da HDZ radi u najboljem interesu hrvatskog naroda.
********************************************iViše je rekao Ante Tomić o ovoj luđačkoj zelji Hrvatskoj, nego svi mi koji smo ostali privezani za njene željene krevete !

subota, 29. lipnja 2019.

KRIZNA TEKTONIKA KLASNOG DRUŠTVA


„VEĆ  SADA NAM KRONIČNO NEDOSTAJE RADNIKA , ALI PRAVI PROBLEMI TEK DOLAZE. AKO NE KRENU DIZATI PLAĆE DIO POSLODAVACA ĆE PROPASTI !“
Jutarnji lit, 29.6. 2019.
********************************************************************************
OVAJ BLOG
Ono što nagriza naš današnji svijet  nisu njene velike migracije , bjegovi radne snage iz jednog kraja svijeta u drugi.  Kao ni njihov manjak ili višak. Posljedice su jednog mnogo dubljeg problema  koji se zbiva tokom milenijskih era u svojim  turbulentnim oblicima  kroničnih i akutnih ekonomskih kriza    Čim dođe do  naglih oscilacija, odnosno,do poremećaja između načina društvene proizvodnje i njene razmjene – pojavljuju se veliki društveni potresi na svim njegovim razvojnim tokovima;  etičkim, moralnim, kulturoloških i ideološkim padova ili progresa. Odnosno, do revolucija  u svim njihovim oblicima:  progresim ili regresivnih tokova.
Što i nije ništa drugo do one povijesne spirale koja se odvija u svom vječnom kružnom toku – zasnovanom na klasnom kanonu društvenih podjela na malobrojne posjednike svih sredstava ekonomske proizvodnje i prirodnih dobara.  Te  na ne posjedne  većine ,koje tek što raspolažu golom radnom snagom.
  Prva jedna takva pojava tektonskih razmjera , nama poznata iz pisane povijesti, klijala je stoljećima prije no što će izbiti na vlastitu površinu.  Bilo je to opće rasulo klasično grčog robovlasništva.
  Zašto? 
Sredstva ekonomske proizvodnje, ma koliko primitivna, stoljećima su ipak postajala sve usavršenija. Kad su napokon dostigla  onaj konkurentni i jeftinijim oblik ekonomske proizvodnje od dotadašnjeg uzdržavanja  doživotnog Roba – što je uslijedilo tome ?, ako ne jedna m o r a l n a revolucija ranog kršćanstva  o svim ljudima međusobno jednakim!
Jeli to bio progres ili regres , zasigurno je samo da to pitanje neće riješiti neki naši budući Mudraci. Vremena koja su slijedila pojavu ranog Kršćanstva, tisuću ljetni feudalizam, kao i njegov nasljednik Kapitalizam -kojeg  prvi smjenjuje ratom za neovisnost SAD Amerike , te ga predaje Francuskoj građanskoj revoluciji, koja će ga dalje „unapređivati“ u međusobno masovno sjeciglavo društvo, i koje se upravo penje u svoju današnju međunarodnu špicu.  Na to će pitanje  možda odgovoriti budući razvoj odnosa između daljnje usklađivanja, ili pak njegovog  daljnjeg remećenja  načina društvene  ekonomske proizvodnje u odnosu sa njenom socijalom razmjenom, ako je uopće bude….?!   

petak, 28. lipnja 2019.

STAT COUNTER


UnosPrikaza stranice
Sjedinjene Američke Države
284
Hrvatska
115
Njemačka
106
Francuska
45
nepoznato područje
43
Južna Koreja
31
Portugal
29
Ukrajina
25
Ujedinjeno Kraljevstvo
23
Japan
22
Današnji prikaz stranica
204
Prikazi stranice jučer
170
Prikaz stranica prošli mjesec
3.147
Povijest cjelokupnog dosadašnjeg prikaza stranica
242.522
i



Izašlo na vidjelo

Gianniju Rossandi i članovima Uprave Uljanika 2017. isplaćeno 600 tisuća kuna bonusa

AUTOR:
OBJAVLJENO:
28.6.2019. u 16:05



Matija Djanješić / Goran Šebelić / Danijel Bartolić / Hanza Media

Gianni Rossanda i radnici Uljanika


Čak 600 tisuća kuna isplaćeno je početkom 2017. godine tadašnjem predsjedniku i članovima Uprave Uljanika za poslovanje pulskog škvera koji je u stečaju od svibnja.
Predsjedniku Uprave Gianniju Rossandi isplaćeno je 240 tisuća kuna u bruto iznosu, a članovima Uprave Miljenku Brgiću i Veljku Grpcu po 180 tisuća kuna. To je odobrio tadašnji Nadzorni odbor Uljanika d.d. - koji su činili Renata Kašnjar-PutarAndrija Hren te sindikalisti Đino Šverko i Rajko Kutlača - a kako piše u odluci, riječ je o varijabilnom dijelu plaće. Taj dio nije isplaćen za 2017. i 2018. godinu. Riječ je o podatku koji nam je otkrio istarski županijski vijećnik Damir Grünbaum, a koji je nekadašnji predsjednik Uprave nekada moćnog brodogradilišta krio iako su ga novinari više puta pitali za to jer je već krajem 2017. na vidjelo izašlo loše poslovanje Uljanik Grupe koje je nakon dvije godine muke s traženjem potencijalnog strateškog partnera završilo stečajem.
- Nismo nikad imali bonus, nego smo imali fiksni varijabilni dio kao što ga imaju drugi radnici i u tim gabaritima je isplaćen. Iznos se ne smije znati jer su to zaštićeni podaci, poznati su mjerodavnima - poručio je šef Uprave Uljanika svojedobno medijima.
Pojašnjavao je tada i da je za isplatu bonusa nužno pozitivno poslovanje.
- Plaća je u skladu s onim što je dogovoreno prije pet godina i sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela, a varijabilni dio se definirao početkom svake godine po kriterijima i prioritetima koji su bili za tvrtku od strane Nadzornog odbora koji je nadležan za to i ako bi ciljevi bili ispunjeni, varijabilni dio bi se na kraju godine isplatio u jednom komadu. Za 2017. godinu naš varijabilni dio nije isplaćen jer nije ostvaren, a za 2018. nije niti postavljen jer nam mandat traje četiri mjeseca pa je bilo apsurdno postavljati bilo kakve varijante. Za 2016. je bio isplaćen i bio je daleko, daleko, daleko manji od onoga što se pričalo. Plaća je bez varijabilnog dijela oko 20 posto manja nego što su imale prethodne uprave Uljanika s jednim brodogradilištem - rekao je svojedobno Rossanda koji je zajedno s još 11 menadžera Uljanik Grupe iz Pule i Rijeke uhićen krajem ožujka zbog sumnje za zloporabu u gospodarskom poslovanju i subvencijsku prevaru, teške više od milijardu i pol kuna

SEKS, DROGA, NASILJE I PLJAČKA ŠIRI SE SVIM PORAMA KRIMINALNOG DRUŠTVA

POLIMAC PREPORUČUJE

VIDEO: SERIJA KOJA DJELUJE KAO NOĆNA MORA ZA RODITELJE TINEJDŽERA Sve vrvi od droge, seksa i nasilja, no ispod šokantne površine krije se dublja priča


Euphoria 2019 HBO Series starring Zendaya
*Filmstill - Editorial Use Only* see Special Instructions., Image: 442848037, License: Rights-managed, Restrictions: Filmstill // HANDOUT / EDITORIAL USE ONLY!
Please note: Fees charged by the agency are for the agencyÕs services only, and do not, nor are they intended to, convey to the user any ownership of Copyright or License in the material. The agency does not claim any ownership including but not limited to Copyright or License in the attached material. By publishing this material you expressly agree to indemnify and to hold the agency and its directors, shareholders and employees harmless from any loss, claims, damages, demands, expenses (including legal fees), or any causes of action or allegation against the agency arising out of or connected in any way with publication of the material. Images should only be used for editorial purposes by newspapers or magazines or websites in connection with the event/movie (etc). E.g.:
Real Name as Character Name in Film Title (year)
No other use is authorized.
Filmstill // HANDOUT / EDITORIAL USE ONLY!
Please note: Fees charged by the agency are for the agency’s services only, and do not, nor are they intended to, convey to the user any ownership of Copyright or License in the material. The agency does not claim any ownership including but not limited to Copyright or License in the attached material. By publishing this material you expressly agree to indemnify and to hold the agency and its directors, shareholders and employees harmless from any loss, claims, damages, demands, expenses (including legal fees), or any causes of action or allegation against the agency arising out of or connected in any way with publication of the material. Images should only be used for editorial purposes by newspapers or magazines or websites in connection with the event/movie (etc). E.g.:
Real Name as Character Name in Film Title (year)
No other use is authorized., Model Release: no, Credit line: Profimedia, Film Stills
Profimedia, Film Stills



HBO-ova nova serija "Euforija" djeluje kao najgora noćna mora svakog roditelja nekog tinejdžera ili skoro pa tinejdžera.
Količina droge, seksa i nasilja koji su prisutni u životima glavnih likova ove serije stvarno je impozantna, no ispod te šokantne površine krije se priča o gubitnicima i neprilagođenim ličnostima koji u 2019. godini pokušavaju pronaći svoje mjesto pod suncem.
"Euforija je trenutno po publicitetu najuspješnija nova HBO-ova serija, iako je to jako teško procijeniti na tim kablovskim televizijama. Kada su dobri rezultati onda izlaze s brojkama, kada nisu onda ih baš nema", tvrdi filmski i televizijski kritičar Jutarnjeg lista Nenad Polimac.
Serija je pažnju privukla prvenstveno zbog nesvakidašnjeg tretmana tinejdžera, tretmana koji se ne može tako često vidjeti na televiziji. Plejadu zanimljivih likova predvodi Rue, liječena ovisnica o drogama koju igra američka glumica Zendaya, no ona nije jedini zanimljivi lik u seriji. Dapače, kako kaže Polimac drugi članovi ansambla kotiraju puno bolje od nje.
Je li moral serije Euforija problematičan, može li gledatelj suosjećati s likovima, je li serija dobra režirana i trebaju li se roditelji doista bojati toga da njihova djeca gledaju ovu seriju?
Odgovore na sva ta pitanja doznajte u novom izdanju serijala Polimac preporučuje.