POTRAGA ZA ČLANOVIMA POSADE
ponedjeljak, 30. rujna 2019.
BRUTALNA ISTINA O MIGRACIJSKOM SLOMU
MIGRACIJE
Stigli novi zapanjujući podaci Zavoda za statistiku o egzodusu Hrvata, u 5 godina ostali smo bez 2,4 % populacije
- AUTOR:
-
- 30.09.2019. u 19:55
U razdoblju od samo pet godina, zahvaljujući odseljavanju, Hrvatska u 2018. bilježi 2,4 posto stanovništva manje nego 2013., a posebno je zabrinjavajuće što stanovništvo ne uspijevaju zadržati ni veliki gradovi - središta općina u kojima, usprkos doseljavanju novih ljudi, broj onih koji su odselili i dalje premašuje doseljenike.
Konkretnije, u posljednjih pet godina u Hrvatsku se doselilo nešto malo više od 88 tisuća stanovnika, ali ju je istovremeno napustilo 189 tisuća, a zahvaljujući enormnim stopama gubitka stanovništva u pojedinim ionako slabije naseljenim općinama, demografi strahuju od sve većih količina u potpunosti raseljenih prostora, na kojima će u budućnosti biti teško organizirati novi život.
Takvi primjeri su općine poput Civljana i Ervenika u Šibensko-kninskoj županiji koje su u pet godina izgubile 39,3, odnosno 37,8 posto stanovništva, što znači da je ovo područje u pet godina napustio svaki treći stanovnik.
Težak život
“Ove općine možda su u startu imale mali broj stanovnika, međutim uzevši u obzir na kojem se prostoru one nalaze, egzodus stanovništva ovdje za sobom ostavlja cijele dijelove Hrvatske koji su gotovo u potpunosti prazni. Za ono malo ljudi koji su ovdje ostali živjeti, život je izuzetno težak, da ne kažemo koliko je i skup s obzirom na to da ovdje nema javnog prijevoza, zdravstvene skrbi, trgovina i ostaloga”, napominje demograf Anđelko Akrap.
Kad je u pitanju statistika koja govori isključivo o doseljavanju iz odnosno iseljavanju u inozemstvo, ona pokazuje kako je u pet godina samo 96 gradova i općina zabilježilo rast broja stanovnika kao posljedicu doseljavanja dok njih 463 bilježi minus zbog emigracije, a u njih 42 odnosno 7,5 posto, stopa emigriranja bilježi se u dvoznamenkastim brojevima.
Statistika je još okrutnija i posebno govori u prilog centralizacije kad pogledamo statistiku koja uključuje unutarnju i vanjsku migraciju: u tom slučaju, dvoznamenkastu stopu pada broja stanovnika bilježi čak 137 gradova i općina, što znači da se s manjkom stanovnika zbog migracije unutar Hrvatske te u inozemstvo susrela svaka četvrta jedinica lokalne samouprave.
Usprkos predrasudama kako se emigracija obično događa u manjim mjestima, statistika Državnog zavoda pokazuje i kako problem imaju i veliki gradovi - središta županija.
Odlazak mladih
Recimo, gledamo li samo podatak o migracijama prema ili iz inozemstva, od 20 gradova broj doseljenika premašio je iseljenike samo u njih tri, Dubrovniku, Puli i Splitu, no kad se u brojku uključi i statistika o unutarnjim migracijama stanovnika, pozitivnu stopu imaju samo Dubrovnik sa 1,5 te Zagreb sa 0,3 posto.
“Podaci o velikim gradovima najbolje nam pokazuju kako Hrvatska nema nikakvu strategiju razvoja u prostoru te kako se život u našoj zemlji uglavnom koncentrira oko dva do tri velika grada. Nažalost, da nam prijeti takva slika poznato nam je najmanje posljednjih 70 godina, no usprkos svijesti da je zaustavljanje demografskog pada jedan kompliciran, dugoročni proces, nitko se njime nije odvažio pozabaviti”, smatra Anđelko Akrap, napominjući kako je iseljavanje na razini zemlje od 2,4 posto u pet godina - katastrofa.
Posebno je problematična, nastavlja, činjenica da zemlju uglavnom napušta mlađe stanovništvo bez kojeg nema daljnjeg razvoja.
Prema tumačenju geografa Nenada Pokosa, novoobjavljena statistika Državnog zavoda ukazuje kako je 75,5 posto teritorijalnih jedinica Hrvatske u periodu od pet godina zabilježilo negativnu migracijsku bilancu (dakle, uključujući vanjsku i unutarnju migraciju).
Sali bilježe rast
“Po relativnom gubitku prednjače neke teritorijalne jedinice gdje su Srbi činili većinsko ili relativno brojno stanovništvo te gdje su brojni stanovnici brisani iz baze zbog fiktivno prijavljenog prebivališta ili su se stvarno odselili u druge države, ponajprije u Srbiju te Bosnu i Hercegovinu. Takve teritorijalne jedinice su, primjerice, Gračac, s najvećom stopom negativne migracijske bilance u Hrvatskoj u tom razdoblju, slijedi Donji Lapac, Dvor, Ervenik, Krnjak, Vrhovine i slično. S druge strane su teritorijalne jedinice u istočnoj Hrvatskoj koja od ulaska u Europsku uniju bilježi najveće stope emigracije pa se tako po negativnoj migracijskoj bilanci na drugom mjestu u cijeloj Hrvatskoj nalazi općina Tovarnik s gubitkom od 22,8 posto stanovnika u odnosu na broj iz 2011. godine”, zaključuje Pokos.
Zanimljiva je i statistika koja govori o gradovima i općinama s najvećim rastom stanovnika, s obzirom na to da se ona donekle preklapa s imenima gradova i općina koji daju najviše naknade za novorođenu djecu.
Recimo, općina Sali na Dugom otoku ima rast broja stanovnika od 16 posto te istovremeno daje po 60 tisuća kuna svakoj obitelji koja dobije dijete, Vis ima rast broja stanovnika od 6,5 posto i populacijsku politiku prema kojoj za treće dijete daje preko 60 tisuća kuna, a općina Vir bilježi rast broja stanovnika od 14,2 posto.
I u njoj je populacijska politika izdašna, pa tako općina daje 7500 kuna za prvo dijete.
MIGRACIJE U PERIODU OD 2013. DO 2018. GODINE
Pet gradova koji bilježe najveći pad stanovništva zbog iseljavanja u inozemstvo:
1. Hrv. Kostajnica (Sisačko-moslavačka) -17,8%
2. Knin (Šibenko-kninska) -16,5%
3. Županja (Vukovarsko-srijemska) -12,5%
4. Pakrac (Požeško-slavonska) -11,8%
5. Glina (Sisačko-moslavačka) -11,6%
Pet općina s više od 1000 stanovnika koje bilježe najveći pad stanovništva zbog iseljavanja u inozemstvo:
1. Biskupija (Šibensko-kninska) -29,3%
2. Gračac (Zadarska) -25,8%
3. Donji Lapac (Ličko-senjska) -22,5%
4. Dvor (Sisačko-moslavačka) -20,9%
5. Donji Kukuruzari (Sisačko-moslavačka) -20,5%
Pet gradova koji bilježe najveći rast stanovništva:
1. Novalja (Ličko-senjska) +9,3%
2. Vis (Splitsko-dalmatinska) +6,1%
3. Novigrad (Istarska) +5%
4. Nin (Zadarska) +4,6%
5. Stari Grad (Splitsko-dalmatinska) +4,4%
Pet općina s više od 1000 stanovnika koje bilježe najveći rast stanovništva:
1. Šolta (Splitsko-dalmatinska) +23,3%
2. Sali (Zadarska) +16%
3. Vir (Zadarska) +14,2%
4. Dobrinj (Primorsko-goranska) +13,2%
5. Podstrana (Splitsko-dalmatinska) +12,7%
Izvor: Državni zavod za statistiku, vlastiti izračun
LINIJA ŽIVOTA: Kolindina potjernica
Jasno je da se između današnje Hrvatske i ustaške NDH ne može povući znak jednakosti. Ali nitko to nije ni rekao ni uradio. Oni kojima Pupovac diže živac i koji ultimativno zahtijevaju njegovu ispriku, bili bi mnogo uvjerljiviji kad bi s istim žarom ustali i protiv svakog oblika rehabilitacije Endehazije. Ali takve im pojave uopće ne smetaju
Svoju funkciju pretvorila je u putujući cirkus. Kako se predsjednička kampanja intenzivira, tako se ritam njenih skandala ubrzava. Od posrtanja i urlanja u svečanom trenutku, prilikom obilježavanja Oluje na kninskoj tvrđavi, do proustaškog intervjua i povijesnih konfabulacija o navodno zabranjenom hrvatskom imenu i kajkavskoj popevki, predsjednica Hrvatske sve češće izaziva sram. Tragično politički potkapacitirana, maksimalno trivijalizirana, svoju je ulogu srozala ispod razine elementarnog dostojanstva. U pet godina, koliko stoluje na Pantovčaku, uspjela je položaj šefice države potpuno profanirati i redikulizirati. Kolinda Grabar-Kitarović samu sebe dizajnira kao karikaturu.
Predsjedničin huškački postupak
Međutim, u toj paradi stupidarija i kiča pojavio se element koji inače prilično nevažnu predsjednicu Hrvatske pretvara u političarku opasnih namjera. Objavila je potjernicu za jednim čovjekom, usto manjinskim političarom, Miloradom Pupovcem. Učinila je to kad se situacija oko njegovih teških riječi, koje su brzinom munje pretvorene u gotovo ključni nacionalni problem, počela malo smirivati. Svojom kantom kerozina s najvišeg je mjesta ponovo zalila vatricu i pokrenula novi krug potjere. Tek što je šef SDSS-a pokušao objasniti svoje izjave u kojima je zbog položaja srpske manjine – on kaže: opsesivne mržnje prema Srbima – današnju Hrvatsku usporedio s NDH, a premijer Andrej Plenković njegova objašnjenja odmah prihvatio i proglasio povlačenjem, obojica očito zainteresirana da svoju suradnju nastave, Kolinda Grabar-Kitarović kreće u diverziju. Pupovcu šalje javno pismo u kojem njegove istupe kvalificira kao „potpuno neprimjereno, neprihvatljivo i zlonamjerno kritiziranje Hrvatske“. Usto je spakirala i svoje pismo otprije tri godine, u kojem mu je na molbu da pomogne u rješavanju manjinskih problema odgovorila, otprilike, da su za njih sami krivi jer provociraju i ugrožavaju Hrvate kao većinski narod.
Kad predsjednica države povodom napada na Srbe u Uzdolju i Đevrskama tek načelno i s velikim zakašnjenjem osudi nasilje, ali na najviđenijeg među Srbima sama nasrne, proglašavajući ga zlonamjernim prema Hrvatskoj, onda je poruka sasvim jasna. Pretvorila je u metu ne samo Milorada Pupovca, nego i druge pripadnike manjina. Pustila je pse s lanca. Umjesto smirivanja, Kolinda Grabar-Kitarović raspiruje tenzije. Ako ona, kao institucija, kao nositeljica državne moći, neku kritiku nazove neprihvatljivom, onda će se vrlo vjerojatno nabrijana ulica smatrati pozvanom da ureduje. Zbog svoje reakcije bit će odgovorna dođe li do novih etnički motiviranih incidenata, do novih prijetnji i razbijanja glava. Huškačkim postupkom daje intonaciju i pokazuje put onima koji sada na Pupovcu oštre očnjake, ložeći bjesove i antisrpsku histeriju u državi. Kojima je nekoliko možda prejakih riječi važnije od onoga što im je prethodilo. A prethodilo im je organizirano nasilje nad Srbima u okolici Knina.
Jasno je da se između današnje Hrvatske i ustaške NDH ne može povući znak jednakosti. Ali nitko to nije ni rekao ni uradio. Oni kojima Pupovac diže živac i koji ultimativno zahtijevaju njegovu ispriku, bili bi mnogo uvjerljiviji kad bi s istim žarom ustali i protiv svakog oblika rehabilitacije Endehazije. Ali takve im pojave – ako je suditi po reakcijama – uopće ne smetaju. Upravo suprotno, oni koji se znaju slikati pod poglavnikovim likom i koji se kite ZDS-om, najviše kriče. Vrište zbog nekoliko Pupovčevih ocjena, ali ni da bi šušnuli kad predsjednica države, ili netko drugi, relativizira Jasenovac i zločinački karakter ustaške države. Tako se notorni Branimir Glavaš ostrvio na šefa SDSS-a, zbog kojega će njegova stranka, kako najavljuje, možda napustiti Plenkovićevu koaliciju. Teatar apsurda! Čovjek koji je suđen za teške ratne zločine i čije je naslanjanje na ustaške simbole dokumentirano, ne podnosi kritičke usporedbe nekih aspekata današnje Hrvatske s ustaškom državom. Od Pupovca traži odgovor na pitanje „zašto stavlja znak jednakosti između Hrvatske i NDH“. Što ovaj nije napravio. Ali se upravo Glavaš nekim svojim postupcima tome jako primakao.
Gospođa Grabar-Kitarović nastupa kao izabranica ljute desnice. Kao da je kandidat Karamarkova HDZ-a, što je i bila, a čini se i ostala, a ne Plenkovićeva HDZ-a. Od prvog dana šuruje s crnokošuljašima. Njeno desničarenje nije navođeno tek rukom savjetnika. Nije problem samo u odnedavno otpisanom Mati Radeljiću, nego je problem u predsjednici države
Pariranje Škorinoj desnici
Andrej Plenković ima ozbiljan problem. Dok on traži smirivanje, obljenje rubova, toleranciju i uključivost te tvrdi da je suradnja s manjinama njegov izbor, bio i bit će, njegova predsjednička kandidatkinja čini sve suprotno. Gospođa Grabar-Kitarović nastupa kao izabranica ljute desnice. Kao da je kandidat Karamarkova HDZ-a, što je i bila, a čini se i ostala, a ne Plenkovićeva HDZ-a. Od prvog dana šuruje s crnokošuljašima. Njeno desničarenje – danas postaje posve jasno – nije navođeno tek rukom savjetnika. Nije problem samo u odnedavno otpisanom Mati Radeljiću, nego je problem u predsjednici države. Svojom retorikom ona pokušava parirati Miroslavu Škori, koji se profilira kao predsjednički kandidat one desnice koja je mnogo desnije od HDZ-a. Baš kao što je pjevač baby face najavio pokretanje zabrane nekih stranaka, jasno aludirajući na SDSS, tako se kompletni desni blok sada homogenizira, brusi i nabildava na slučaju Milorada Pupovca i šovenskom raspirivanju protumanjinskih raspoloženja.
Povratak crnog labuda
Oko Škore svojevrsni bedem ljubavi stvaraju stranke i grupacije radikalne desnice koje su dosad desetljećima funkcionirale kao rakova djeca, podijeljene i stoga marginalne, pa i nevažne. Podržavaju ga Suverenisti, vjerojatno i Zlatko Hasanbegović, ali najvažnija je odluka Mosta da stane iza njegove kandidature, čime se ta stranka definitivno pozicionira krajnje desno i mogla bi postati čvrsta jezgra cijeloga bloka. Podupiru ih razne veteranske udruge, čak i HVIDRA koja je dosad funkcionirala kao militantno krilo HDZ-a. Njene kolovođe osuđuju Pupovčeve izjave, od Državnog odvjetništva traže da ga kazneno goni, tvrde da radi protiv Hrvatske i da je njegov SDSS u Hrvatskoj nepoželjna stranka… Izlijetanje HVIDRA-e – organizacije na čijem je čelu HDZ-ov Josip Đakić, otac onog junoše koji je lani pravoslavni Božić „srbićima“ čestitao jezovitom fotografijom ustaše koji drži odsječenu četničku glavu – sugerira da bi se dio birača HDZ-a, onih koji su vrlo desno, mogao javno ili tajno okrenuti novonastajućoj desničarskoj formaciji. Utoliko je strah Plenkovićeva gremija da bi im se crni labud mogao ponoviti, sasvim opravdan.
Projekt Škoro ne tiče se samo predsjedničkih izbora. Bitka za Pantovčak koja će, čini se, biti upogonjena antisrpskom kampanjom, služi zagrijavanju za parlamentarne izbore. Blok se radikalne, proustaške desnice konsolidira, kako bi na njima mogao odigrati vrlo važnu ulogu. Računaju da će ujedinjeni dobiti veliki broj glasova i postati nezaobilazni faktor na političkoj sceni Hrvatske. Da će oni određivati karakter vlasti. Naime, čak ako HDZ i pobijedi, veliko je pitanje koga će uzeti za partnere. Kako stvari sada stoje, moguće je uvezivanje ulijevo ili udesno. Ulijevo s liberalnim strankama, predstavnicima manjina, što Plenković, tvrdi, preferira, možda čak i sa SDP-om u veliku koaliciju. Ali desno se krilo HDZ-a protivi takvom scenariju. Davor Ivo Stier nakon HDZ-ova neuspjeha na europskim izborima tvrdi da je „koalicija s HNS-om i SDSS-om, suradnja s Milanom Bandićem i nekolicinom zastupnika koji su izvorno izabrani na listi SDP-a“ bila greška. Oni bi partnere tražili na drugom kraju političkog spektra. Stier smatra da se HDZ-ovo biračko tijelo praktički podijelilo napola, pola vjerno HDZ-u, skoro isto toliko za „sve ove druge opcije koje su bile desno od centra, a koje su na izbore išle fragmentirano“ pa se nudi kao čovjek koji će ponovno ujediniti cijelu stranku.
A to je moguće napraviti i tako da Plenkovićev HDZ nakon izbora uđe u partnerstvo i formira većinu sa širokom desničarskom frontom koja se oko Miroslava Škore sada stvara. Riječ je o ideji iza koje stoji i dio HDZ-a, koji se u stranci sa svojim planovima sada ne može probiti pa će zaobilazno pokušati ostvariti vlastite ciljeve. Za Hrvatsku to je loša vijest i znači da bi mogla dobiti vlast bitno konzervativniju i desniju od sadašnje. Dakle, uvijek može gore.
******************************************************************************
OvajBlog
Nevjerojatno: uvijek može gore. Ne samo da može, već i hoće. Drugu neku putanju, od stoljeća sedmog na ovamo, ovoj zemlji,naprosto nije ni suđena !
GRADKA ŠTORIJA Nešto fali (Preporučena repriza)
petak, 8. ožujka 2019.
PIŠE MARJANA VERMEZOVIČ IVANOVIĆ
GRADSKA ŠTORIJA Nešto fali
Opet sam pod novinarskim reketom. Iznudom. Hitno moram napisati bilješku. Jer nisam je napisala danima. A to je pod radnom obavezom. Naivno sam mislila da za bilješku treba povod, inspiracija: divan sunčan dan, poj ptica, dražesni pupoljak. Ali, bilješka se pisati mora. Fali bilješki. Ne fali ih inače, nego mojih. Radije bih kopala nos, tupo zurila kroz prozor, hinila da meditiram.
U zadnje vrijeme, primjećujem, stalno nešto fali. Gdje god da odem, pojavim se, štajaznam, na nekom predavanju, presici, uvijek nešto fali. Neki dan nedostajalo je dimnjačara. A dan prije doktora. Prije toga konobara, kuhara. Neki dan čitam da nema cvjećara, tokara, bravara, cjevara. Nema vozača, pa prijevoznici ukidaju linije. Nema pastira, a nema ni štala jer su pretvorene u apartmane. A apartmane nema tko čistiti. Nema ni mladih. Em se ne rađaju, em su otišli preko grane. Tolika količina nedostataka baca me u depru.
Starkelje su se prestrašile za penziju. Fali love u umirovljeničkom fondu. Pusićka je dobro onomad strašila brižne građane koji su sumnjali u Europsku uniju:"Pa ljudi, ostaćete bez penzija! Logika je jasna: ako ne glasamo za Europsku uniju, taj tjedan gubimo kreditni rejting. Što znači da nismo u mogućnosti vraćati dugove. A mirovine ovise o zdravoj ekonomiji. Ako ne možete vraćati dugove, rastu kamate. Stvari su vrlo jednostavne", mudrovala je Pusić.
Ja sam već ostala. Bez penzije. A i bilješke mi baš ne leže. Sad mi, recimo, fali još trinaest redaka. Iako mi se baš ne sviđa ta brojka. Možda me i bilješke zbog nje neće. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)
KAKO SE OSUĐUJETE PLJAČKATI GLADNI NAROD ZA VAŠA OBJESNA KLANJA
ODABIR
VELIKA ANALIZA JUTARNJEG: OVO JE SEDAM KANDIDATA ZA NOVI HRVATSKI BORBENI AVION Za najnovije američko 'čudo tehnologije' Hrvatska nema novaca
AUTOR:
Jan Ivanjek
OBJAVLJENO: 30.09.2019. u 15:34
Ints Kalninis / Milan Nykodym / Vladimir Korolkov / Dragan Matić / Profimedia, Press Association, Alamy / Reuters / Hanza Media / Flickr / Wikimedia Creative Commons
Gore, s lijeva na desno: F-35A, F-16 Zračnih snaga Danske, Dassault Rafale, JAS 39C Gripen; Dolje, s lijeva na desno: F-16 Zračnih snaga Izraela, Eurofighter, Mirage 2000 i MiG 21 HRZ-a
Novi program nabave višenamjenskih borbenih aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ovaj je put privukao znatno više kandidata, jer su i upiti poslani na brojne adrese.
VEZANE VIJESTI
VLADI DOSAD STIGLO 13 ISKAZA INTERESA ZA PRODAJU BORBENIH AVIONA U igri je pet mogućih ponuda za nove i osam mogućih ponuda za rabljene letjelice
OTKRIVAMO: SEDAM DRŽAVA NUDI HRVATSKOJ BORBENE AVIONE Doznali smo koji su sve ponuđači i modeli zrakoplova u igri: Najveće iznenađenje su Izraelci
U postupku kojim će se ovoga puta posebno evaluirati novi, a posebno rabljeni avioni, cilj je ostao isti: nabaviti 12 višenamjenskih borbenih aviona, deset jednosjeda i dva dvosjeda, u izravnom dogovoru države s državom i s totalnim paketom podrške, logistike, obuke, infrastrukture i ostalog.
Razmatrat će se isključivo avioni proizvedeni u članicama NATO-a i EU, a prema riječima ministra obrane Krstičevića, u pitanju su borbeni avioni 4. generacije. Tako je već sada vrlo malo vjerojatno da će se pojaviti službena ponuda za novi F-35A, koji je lovac 5. generacije, kako se nagađalo više puta.
Boris Kovačev / CROPIX
F-35A raspolaže fantastičnom tehnologijom i može ponijeti 8100 kg ubojnog tereta, no pati od raznih boljki jer se razvija i danas. K tome je nevjerojatno skup, a samo nužna infrastruktura za eskadrilu tih aviona stajala bi više stotina milijuna dolara. Operativni troškovi iznose mu oko 50.000 dolara po satu leta. Bude li na kraju i ponuđen, jasno je da nema nikakve šanse za odabirom.
An F-35A Lightning II fighter jet practises for an air show appearance in Ottawa, Friday, Sept. 6, 2019., Image: 469467389, License: Rights-managed, Restrictions: World rights excluding North America, Model Release: no, Credit line: Profimedia, Press AssociationProfimedia, Press Association
F-35A Lightning II
F-16
F-16 iz europskih država, poput Danske i Norveške, bili bi varijante F-16AM/BM, ranije modernizirani kroz program MLU koji ih je doveo razinu američkih F-16 Block 50/52, no njihovi su resursi pri kraju, što bi ih učinilo kratkoročnim rješenjem, ali po svoj prilici vrlo priuštivim, barem u nabavi. Druga krajnost bila bi novi F-16 Block 70/72, koji sadržava mnoge tehnologije s F-35, te je izuzetno skup, no operativni troškovi novog aviona uglavnom su nešto niži od onih rabljenog. F-16, ovisno od varijanti, može ponijeti oko 8 tona ubojnog tereta.
Royal Danish Air Force F-16BM, Reheat Alight, Flying At Low Level Through Rainbow Canyon., Image: 227735399, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy, Jon Lord / AlamyProfimedia, Alamy, Jon Lord / Alamy
F-16 Kraljevskih zračnih snaga Danske
F-16 Barak
Ponovno je kandidat i izraelski F-16 Barak, ali ovaj puta u suradnji s proizvođačem Lockheed Martinom, koji bi preuzeo na sebe većinu poslova prilagodbe aviona za HRZ, za razliku od neuspjelog pokušaja nabave kad je sve radove trebalo napraviti u Izraelu, u IAI-u i Elbitu. Takav aranžman spriječio bi ponavljanje neugodnog iskustva od početka ove godine, a svakako bi se zamijenio operativni letni program, OFP, što je software koji kontrolira avioniku, integraciju sustava i oružja. Vjerojatno bi također trebalo zamijeniti i misijsko računalo, no o ostatku opreme aviona dalo bi se pregovarati, uključujući i napredni izraelski sustav za elektroničko ratovanje. Ovisno o starosti, metodi izračuna, specifičnih državnih čimbenika i brojnih drugih faktora, troškovi leta F-16 imaju širok raspon, od 7000 do 24.000 dolara po satu.
, Image: 314553667, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, AlamyProfimedia, Alamy
F-16 Barak
Gripen
Švedska ponovno nudi svoj Gripen, po svemu sudeći ponovno u zastarjeloj varijanti C/D. No, ne može se isključiti mogućnost nuđenja i znatno potentnijeg Gripena E/F, iako o tome nema nikakvih informacija. Gripen C/D predstavlja prošlu generaciju ovog aviona, koja može ponijeti samo 5300 kg ubojnog tereta. Odlična aerodinamika pruža mu vrlo dobre manevarske sposobnosti, unatoč slabašnom motoru RM12 i malom doletu, a sofisticirana avionika, radar i kompatibilnost sa širokim spektrom oružja u konačnici ga čine adekvatnom platformom. Ograničene sposobnosti također se dijelom kompenziraju jednostavnim održavanjem i razmjerno malim operativnim troškovima, koji bi mogli biti oko 5000 dolara po satu.
, Image: 339830479, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, AlamyProfimedia, Alamy
JAS 39 Gripen C Zračnih snaga Češke Republike, sličan onima kakvi se nude i Hrvatskoj
Mirage 2000
Francuski Mirage 2000-5, prethodnik današnjeg Rafalea, tehnološki je usporediv s F-16 Block 50, a glavni senzor mu predstavlja radar RDY, vrlo sličan američkoj seriji AN/APG-68 koja oprema F-16, te sličnih performansi, dometa znatno većeg od 100 km. Može ponijeti do 6300 kg ubojnog tereta te je vrlo pokretljiv, no ima manji dolet od F-16. No, s obzirom da je riječ o avionu čiji je nasljednik, Rafale, već debelo u službi, održavanje postaje skupo s obzirom na samo šestotinjak proizvedenih primjeraka, pa ga primjerice Tajvan, koji leti i na F-16 i na Mirage 2000, ali i na vlastitom domaćem F-CK-1, smatra najskupljim za održavanje u svojoj floti. Dijelovi za njega dvostruko su skuplji nego za F-16, a troši i 1,5 puta više goriva. Njegovi su troškovi oko 25.000 dolara po satu.
A French Mirage 2000 fighter jet takes off during a joint international aerial training exercise hosted by Israel and dubbed Amir Cohen / REUTERS
Francuski Mirage 2000
Eurofighter Typhoon
Izgledne su i ponude za dvomotorne lovce. Eurofighter Typhoon, posebno ranije proizvodne serije, koncepcijski se razlikuju od ostalih kandidata. Premda su im borbene sposobnosti višenamjenske, što je naknadno postignuto, riječ je zapravo o teškim lovcima presretačima, dvomotorcima koji su razvijeni kako bi u prvom redu očistili nebo od neprijateljskih aviona. Raspolažu s odličnim radarom nazvanim CAPTOR, koji ovisno o veličini cilja može imati domet od više stotina kilometara, sofisticiranim sustavom za samozaštitu Praetorian, što uključuje vučene mamce te infracrvenim pasivnim senzorom PIRATE, koji može detektirati druge avione na udaljenostima većim od 80 kilometara. Typhoon može ponijeti čak devet tona ubojnog tereta. Njegovi operativni troškovi se jako razlikuju po metodi izračuna, od oko 20.000 dolara po satu, do gotovo 90.000 eura, no potonje je rezultat metodologije koja pod taj trošak stavlja plaću straže aerodroma, pa i održavanje hangara u kojima se smještaju i održavaju avioni.
Ints Kalnins / REUTERS
Eurofighter Typhoon Zračnih snaga Italije
Rafale
Dassault Rafale također je dvomotorni borbeni avion, no od početka zamišljen kao višenamjenski, s posebnom palubnom inačicom za francuski nosač aviona. Također ga odlikuje velika pokretljivost i dolet, a može ponijeti 9500 kg ubojnog tereta. Raspolaže pasivno skeniranim radarom RBE2 velikog dometa te integriranim sustavom za elektroničko ratovanje SPECTRA. Za razliku od ostalih kandidata, oružje koje Rafale nosi je francuskog porijekla. Operativni troškovi su mu visoki, oko 45.000 dolara po satu.
Dvomotorni borbeni avioni u pravilu su skuplji i složeniji od jednomotornih, ali imaju i veće dolete i nosivosti, moćnije motore, koji im daju veliku kinematičku prednost, moćnije radare, više prostora za avioniku i sustave aviona te imaju bolje šanse preživljavanja oštećenja ili kvara motora u letu. Ipak, dva motora znači i dvostruko više stvari koje mogu zakazati pa je i održavanje intenzivnije.
, Image: 339725741, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
********************************************************************************
I KOGA TO STALNO NEKOGA KOLJETE?!
********************************************************************************
VELIKA ANALIZA JUTARNJEG: OVO JE SEDAM KANDIDATA ZA NOVI HRVATSKI BORBENI AVION Za najnovije američko 'čudo tehnologije' Hrvatska nema novaca
AUTOR:
Jan Ivanjek
OBJAVLJENO: 30.09.2019. u 15:34
Ints Kalninis / Milan Nykodym / Vladimir Korolkov / Dragan Matić / Profimedia, Press Association, Alamy / Reuters / Hanza Media / Flickr / Wikimedia Creative Commons
Gore, s lijeva na desno: F-35A, F-16 Zračnih snaga Danske, Dassault Rafale, JAS 39C Gripen; Dolje, s lijeva na desno: F-16 Zračnih snaga Izraela, Eurofighter, Mirage 2000 i MiG 21 HRZ-a
Novi program nabave višenamjenskih borbenih aviona za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo ovaj je put privukao znatno više kandidata, jer su i upiti poslani na brojne adrese.
VEZANE VIJESTI
VLADI DOSAD STIGLO 13 ISKAZA INTERESA ZA PRODAJU BORBENIH AVIONA U igri je pet mogućih ponuda za nove i osam mogućih ponuda za rabljene letjelice
OTKRIVAMO: SEDAM DRŽAVA NUDI HRVATSKOJ BORBENE AVIONE Doznali smo koji su sve ponuđači i modeli zrakoplova u igri: Najveće iznenađenje su Izraelci
U postupku kojim će se ovoga puta posebno evaluirati novi, a posebno rabljeni avioni, cilj je ostao isti: nabaviti 12 višenamjenskih borbenih aviona, deset jednosjeda i dva dvosjeda, u izravnom dogovoru države s državom i s totalnim paketom podrške, logistike, obuke, infrastrukture i ostalog.
Razmatrat će se isključivo avioni proizvedeni u članicama NATO-a i EU, a prema riječima ministra obrane Krstičevića, u pitanju su borbeni avioni 4. generacije. Tako je već sada vrlo malo vjerojatno da će se pojaviti službena ponuda za novi F-35A, koji je lovac 5. generacije, kako se nagađalo više puta.
Boris Kovačev / CROPIX
F-35A raspolaže fantastičnom tehnologijom i može ponijeti 8100 kg ubojnog tereta, no pati od raznih boljki jer se razvija i danas. K tome je nevjerojatno skup, a samo nužna infrastruktura za eskadrilu tih aviona stajala bi više stotina milijuna dolara. Operativni troškovi iznose mu oko 50.000 dolara po satu leta. Bude li na kraju i ponuđen, jasno je da nema nikakve šanse za odabirom.
An F-35A Lightning II fighter jet practises for an air show appearance in Ottawa, Friday, Sept. 6, 2019., Image: 469467389, License: Rights-managed, Restrictions: World rights excluding North America, Model Release: no, Credit line: Profimedia, Press AssociationProfimedia, Press Association
F-35A Lightning II
F-16
F-16 iz europskih država, poput Danske i Norveške, bili bi varijante F-16AM/BM, ranije modernizirani kroz program MLU koji ih je doveo razinu američkih F-16 Block 50/52, no njihovi su resursi pri kraju, što bi ih učinilo kratkoročnim rješenjem, ali po svoj prilici vrlo priuštivim, barem u nabavi. Druga krajnost bila bi novi F-16 Block 70/72, koji sadržava mnoge tehnologije s F-35, te je izuzetno skup, no operativni troškovi novog aviona uglavnom su nešto niži od onih rabljenog. F-16, ovisno od varijanti, može ponijeti oko 8 tona ubojnog tereta.
Royal Danish Air Force F-16BM, Reheat Alight, Flying At Low Level Through Rainbow Canyon., Image: 227735399, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy, Jon Lord / AlamyProfimedia, Alamy, Jon Lord / Alamy
F-16 Kraljevskih zračnih snaga Danske
F-16 Barak
Ponovno je kandidat i izraelski F-16 Barak, ali ovaj puta u suradnji s proizvođačem Lockheed Martinom, koji bi preuzeo na sebe većinu poslova prilagodbe aviona za HRZ, za razliku od neuspjelog pokušaja nabave kad je sve radove trebalo napraviti u Izraelu, u IAI-u i Elbitu. Takav aranžman spriječio bi ponavljanje neugodnog iskustva od početka ove godine, a svakako bi se zamijenio operativni letni program, OFP, što je software koji kontrolira avioniku, integraciju sustava i oružja. Vjerojatno bi također trebalo zamijeniti i misijsko računalo, no o ostatku opreme aviona dalo bi se pregovarati, uključujući i napredni izraelski sustav za elektroničko ratovanje. Ovisno o starosti, metodi izračuna, specifičnih državnih čimbenika i brojnih drugih faktora, troškovi leta F-16 imaju širok raspon, od 7000 do 24.000 dolara po satu.
, Image: 314553667, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, AlamyProfimedia, Alamy
F-16 Barak
Gripen
Švedska ponovno nudi svoj Gripen, po svemu sudeći ponovno u zastarjeloj varijanti C/D. No, ne može se isključiti mogućnost nuđenja i znatno potentnijeg Gripena E/F, iako o tome nema nikakvih informacija. Gripen C/D predstavlja prošlu generaciju ovog aviona, koja može ponijeti samo 5300 kg ubojnog tereta. Odlična aerodinamika pruža mu vrlo dobre manevarske sposobnosti, unatoč slabašnom motoru RM12 i malom doletu, a sofisticirana avionika, radar i kompatibilnost sa širokim spektrom oružja u konačnici ga čine adekvatnom platformom. Ograničene sposobnosti također se dijelom kompenziraju jednostavnim održavanjem i razmjerno malim operativnim troškovima, koji bi mogli biti oko 5000 dolara po satu.
, Image: 339830479, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, AlamyProfimedia, Alamy
JAS 39 Gripen C Zračnih snaga Češke Republike, sličan onima kakvi se nude i Hrvatskoj
Mirage 2000
Francuski Mirage 2000-5, prethodnik današnjeg Rafalea, tehnološki je usporediv s F-16 Block 50, a glavni senzor mu predstavlja radar RDY, vrlo sličan američkoj seriji AN/APG-68 koja oprema F-16, te sličnih performansi, dometa znatno većeg od 100 km. Može ponijeti do 6300 kg ubojnog tereta te je vrlo pokretljiv, no ima manji dolet od F-16. No, s obzirom da je riječ o avionu čiji je nasljednik, Rafale, već debelo u službi, održavanje postaje skupo s obzirom na samo šestotinjak proizvedenih primjeraka, pa ga primjerice Tajvan, koji leti i na F-16 i na Mirage 2000, ali i na vlastitom domaćem F-CK-1, smatra najskupljim za održavanje u svojoj floti. Dijelovi za njega dvostruko su skuplji nego za F-16, a troši i 1,5 puta više goriva. Njegovi su troškovi oko 25.000 dolara po satu.
A French Mirage 2000 fighter jet takes off during a joint international aerial training exercise hosted by Israel and dubbed Amir Cohen / REUTERS
Francuski Mirage 2000
Eurofighter Typhoon
Izgledne su i ponude za dvomotorne lovce. Eurofighter Typhoon, posebno ranije proizvodne serije, koncepcijski se razlikuju od ostalih kandidata. Premda su im borbene sposobnosti višenamjenske, što je naknadno postignuto, riječ je zapravo o teškim lovcima presretačima, dvomotorcima koji su razvijeni kako bi u prvom redu očistili nebo od neprijateljskih aviona. Raspolažu s odličnim radarom nazvanim CAPTOR, koji ovisno o veličini cilja može imati domet od više stotina kilometara, sofisticiranim sustavom za samozaštitu Praetorian, što uključuje vučene mamce te infracrvenim pasivnim senzorom PIRATE, koji može detektirati druge avione na udaljenostima većim od 80 kilometara. Typhoon može ponijeti čak devet tona ubojnog tereta. Njegovi operativni troškovi se jako razlikuju po metodi izračuna, od oko 20.000 dolara po satu, do gotovo 90.000 eura, no potonje je rezultat metodologije koja pod taj trošak stavlja plaću straže aerodroma, pa i održavanje hangara u kojima se smještaju i održavaju avioni.
Ints Kalnins / REUTERS
Eurofighter Typhoon Zračnih snaga Italije
Rafale
Dassault Rafale također je dvomotorni borbeni avion, no od početka zamišljen kao višenamjenski, s posebnom palubnom inačicom za francuski nosač aviona. Također ga odlikuje velika pokretljivost i dolet, a može ponijeti 9500 kg ubojnog tereta. Raspolaže pasivno skeniranim radarom RBE2 velikog dometa te integriranim sustavom za elektroničko ratovanje SPECTRA. Za razliku od ostalih kandidata, oružje koje Rafale nosi je francuskog porijekla. Operativni troškovi su mu visoki, oko 45.000 dolara po satu.
Dvomotorni borbeni avioni u pravilu su skuplji i složeniji od jednomotornih, ali imaju i veće dolete i nosivosti, moćnije motore, koji im daju veliku kinematičku prednost, moćnije radare, više prostora za avioniku i sustave aviona te imaju bolje šanse preživljavanja oštećenja ili kvara motora u letu. Ipak, dva motora znači i dvostruko više stvari koje mogu zakazati pa je i održavanje intenzivnije.
, Image: 339725741, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
********************************************************************************
I KOGA TO STALNO NEKOGA KOLJETE?!
********************************************************************************
ŠTO SE TO ZBIVA U ZEMLJI VELIKIH OČEVA NACIJE ?!
KRAJ 'LJETA LJUBAVI'
MASAKR KOJI JE UŽASNUO AMERIKU U dvije noći sljedbenici zloglasnog kulta noževima su zaklali sedmero ljudi, među njima je bila i trudna glumica
- AUTOR:
-
- Tomislav Kukec
OBJAVLJENO:
- 30.09.2019. u 14:06
Krvavo 20. stoljeće obilježili su ratovi, jeziva istrebljenja čitavih naroda, zlikovci čije ideje kao da su došle iz samog pakla. No, nakon Drugog svjetskog rata činilo se da za zapadnu civilizaciju dolaze bolja vremena. Bujali su mladenački pokreti, ideju ratova zamijenila je ideja ljubavi (i LSD-a), “djeca cvijeća” kasnih 60-ih udarila su temelje kasnijoj popularnoj kulturi. I baš tu, između “Ljeta ljubavi” 1967. i najvažnijeg glazbenog festivala u povijesti, Woodstocka 1969., iste godine kad je čovjek sletio na Mjesec, jedne se noći dogodio zločin koji i danas, nakon pet desetljeća, među ljudima diljem svijeta odzvanja kao jedan od najstrašnijih i najsurovijih.
Riječ je, dakako, o serijskim ubojstvima koje je “obitelj Manson”, zloglasni kult predvođen notornim kriminalcem, sektašem i natprosječno inteligentnim Charlesom Mansonom, počinila tog ljeta, sijući strah širom Sjedinjenih Američkih Država. Dvije noći strave i užasa termin su kojim se i dalje opisuju ti strašni događaji.
O Mansonu su ispisane tisuće stranica, malo tko ne zna sve o njegovim pokušajima glazbenog probitka s The Beach Boysima, znamo da je bio opsjednut idejama osebujnog maga Aleistera Crowleya, kao i da je najveći dio života proveo u domovima i zatvorima. No, sve se to čini beznačajno u odnosu na događaje iz ljeta 1969., od kojih se ledi krv u žilama.
Obitelj Manson bila je tada već ozbiljno formirana, a pratio ih je zao glas pa bi policija često upadala u imanja na kojima su se okupljali, optuživala ih za brojne krađe, pratila njihovo bestijalno uživanje u lakšim i težim drogama, pokušavajući ih konačno strpati iza rešetaka. Nakon jednotjednog izbivanja, Manson se u petak 8. kolovoza 1969. vratio na kalifornijski ranč Spahn, mjesto gdje je kult u tom trenutku pronašao svoje skrovište. Njegovi sljedbenici već su tada bili posve zadojeni idejom “Helter skeltera”, njegove interpretacije glazbe Beatlesa, ideje koja je predviđala da će svijet uskoro pogoditi apokaliptični rat među rasama za koji se treba pripremiti, štoviše, možda ga i pokrenuti. No, povratkom na ranč, Manson je primijetio da se urušava njegov svijet. Vjerni sljedbenik i član obitelji Bobby Beausoleil uhićen je zbog krvavog ubojstva koje je počinio, ostavivši krvavi potpis na zidovima kuće u kojoj je živjela žrtva. Manson je bio dovoljno pragmatičan da shvati kako ima problem - progovori li Bobby, cijela je obitelj u opasnosti. Bilo je potrebno učiniti nešto dovoljno ludo i radikalno da se očuva kult.
Urušeni planovi
Dok je on smišljao što će, dogodila se nova nevolja. Dvoje članova kulta, Mary Brunner i Sandra Good, uhićene su pokušavajući obaviti kupnju ukradenom kreditnom karticom. Osim kulta, urušavali su se snovi o glazbenom uspjehu. Odbio ga je Terry Melcher, slavni američki glazbeni producent (sin Doris Day), a Mansonovu glazbu nije htio ni holivudski menadžer Rudi Altobelli, vlasnik imanja na kojem će se kasnije dogoditi brutalan zločin. Manson je zapao u teško psihičko stanje. Kult se urušavao, glazbeno nije mogao napredovati, a policija je stezala obruč oko obitelji zbog različitih zločina.
Osjetivši da gubi tlo pod nogama, Manson je smatrao da je radikalizacija situacije najbolji lijek. Podjednako zaintrigiran idejom rasnog rata, kao i očuvanjem sljedbe, Manson je vjerovao da bi serija ubojstava mogla dodatno zbližiti kult. Barem toliko da, umočeni u zločin, moraju šutjeti u slučaju policijskog uplitanja. Ujedno je vjerovao da će baš sada “Helter skelter” imati prođu, jer mu se činilo da se cijeli svijet ovih dana bavi samo Hollywoodom te ga treba prodrmati. Te je večeri na stranu pozvao ljude koje će povijest idućih pedeset godina pamtiti kao egzekutore masakra. Charles ‘Tex’ Watson, Susan Atkins, Patricia Krenwinkel i Linda Kasabian šutke su primali njegove jezive upute.
U školi je plakao za mamom pa su ga zlostavljali
Svodnik, rasist, ubojica, vođa kulta, ali i ambiciozni glazbenik, karizmatik koji je oko sebe okupljao mase, inteligentni kriminalac i nadareni showman… Sve to i više bio je Charles Manson, čovjek koji je unatoč jezivim događajima i milijunima smrti u 20. stoljeću stekao status najstrašnije osobe 20. stoljeća.
Njegovo djetinjstvo, započeto u studenome 1934. u mjesnoj bolnici u Cincinnatiju, bilo je stereotipna priča o tinejdžerskoj trudnoći. Majka je zatrudnjela s dečkom koji ju je potom napustio, a pobožna obitelj odrekla je se iako je imala samo 16 godina. Kasnije su joj oprostili, no šteta je bila nepopravljiva. Majka o Charlesu gotovo nikad nije brinula, ostavljajući ga satima, danima, pa i tjednima, kod prijatelja, rodbine ili susjeda kako bi se zabavljala i pila po barovima. Malenom Charlesu majka je neizmjerno nedostajala i često je, čak i u školi, za njom plakao, zbog čega su ga prozvali plačljivcem. Surovo djetinjstvo bilo je početak stvaranja čudovišta.
Nije imao ni pet godina kad su majka Kathleen i njezin partner završili u zatvoru zbog krađe, a Charlesa je preuzela obitelj u Virginiji. Kad se nekoliko godina kasnije vratila iz zatvora, Charles je već bio problematičan. Krao je, zbog čega je poslan u katoličku školu, a u dobi od nepunih trinaest godina već je ukrao prvi pištolj. U popravnom domu stekao je prijatelje te se nije vraćao majci, nego je unajmio smještaj i uzdržavao se krađama. Zbog toga je već 1951. prvi puta završio iza rešetaka, gdje je, uostalom, proveo najveći dio svog života. Dok je bio u zatvoru, rodio mu se i sin Charles. No, Manson je bio nepopravljiv, a čim bi izišao iz zatvora, počinio bi novo zlodjelo. Podvodio je maloljetnice, robio kasina i dućane, krao i unovčavao tuđe čekove. U ranim danima krao je da bi preživio, kasnije jer je samo to znao. Do 1967., u dobi od samo 33 godine, već je imao 32 godine staža u domovina, udomiteljskim institucijama i zatvorima. A tek je počelo…
U zatvoru je, nakon krvavih ubojstava, naposljetku i umro 2017. godine.
Sotono, napravi mjesta, zlo konačno stiže - objavile su tada američke novine na naslovnici.
“Obucite se u crno. Uzmite noževe i dodatnu odjeću. Otiđite do imanja u kojem je živio Terry Melcher. Koga god tamo zateknete, masakrirajte, ubijajte na najodvratnije moguće načine”, govorio je ledena pogleda.
Mozgove zadojene Mansonovom ideologijom i okupane halucinogenim drogama nije trebalo dugo nagovarati. Vjerovali su da rasni rat napokon počinje, a ubojstvo bijelih, bogatih i uspješnih ljudi iz Hollywooda trebalo ga je rasplamsati. U kratkom roku naoružali su se s tri noža, revolverom Buntline Special kalibra.22, nekoliko škara za rezanje žice te najlonskim užetom. Uskočili su u deset godina star Ford, a Manson im je na odlasku dobacio:
“Kad završite, ostavite poruku. Nešto upečatljivo. Vi vještice znat ćete što treba napisati”, zagledao se u djevojke.
Noć užasa
Ponoć je tek prošla kad se Ford zaustavio na adresi 10050 Cielo Drive, poprištu pokolja. Watson je uzeo škare za rezanje žice, popeo se na telefonski stup i vješto prerezao linije. Bila je to mjera opreza - odsjeći žrtve od vanjskog svijeta kako bi kult mogao neometano provesti svoj brutalni plan, bez straha od neželjenih gostiju, poput policije. Automobil su potom parkirale niže na brdašcu, a u grmlju pokraj glavnog ulaza u kuću spremile su zamjensku odjeću koju će obući nakon ubojstava. Kad je priprema bila gotova, krenuli su u kuću, no odjednom su ih osvijetlili farovi nadolazećeg automobila. U njemu je bio tinejdžer Steven Parent koji je bio na odlasku od svog prijatelja, kućepazitelja Williama Garetsona, koji je živio u kući za goste. Watson je potrčao prema Parentu i bez mnogo riječi ispalio u mladićevo tijelo četiri hica iz revolvera. Meci su mladića pogodili u ruku, glavu i prsa. Krv se slijevala u potocima. Izdahnuo je nakon nekoliko trenutaka, masakr je počeo. Družina je nastavila po planu, krenuli su u kuću, a kad su ustanovili da su vrata zaključana, Watson je uspio otvoriti prozorsko okno u blagovaonici te otvoriti vrata trijema ostalima. Nečujno su se uvukli u kuću i nastavili prema dnevnom boravku gdje je, na dugačkom kauču omotanom u draperiju s uzorkom američke zastave, spavao prijatelj glumice Sharon Tate, poljski glumac i pisac Wojciech Frykowski. Watson ga je prodrmao, a sneni se Poljak stresao i pitao koliko je sati.
“Tiho. Ne miči se ili si mrtav”, zarežao je Watson.
Zbunjeni Frykowski Watsona je pitao tko je.
“Ja sam Sotona i ovdje sam po vražjem poslu”, uzvratio mu je hladno. Okrenuo se Susan i zatražio da mu donese nešto čime bi mogli zavezati Poljaka, a ona se vratila s tkaninom, plahtom ili ručnikom, kojim mu je čvrsto vezala zapešća. Nastavila je potom prema spavaćim sobama, gdje je budnu zatekla Abigail Folger koja je, nesvjesna svega što se događa, mirno čitala knjigu. Abigail je, ugledavši misterioznu priliku odjevenu u crno od glave do pete, nervozno mahnula i osmjehnula se, a Susan joj je jednako odgovorila. Na drugom krevetu u snu je bila osam i pol mjeseci trudna glumica Sharon Tate, supruga Romana Polanskog, a na podu kraj kreveta sjedio je znameniti holivudski stilist i frizer Jay Sebring.
Postupajući po Watsonovoj naredbi Susan je uz prijetnju nožem sve troje odvukla u dnevni boravak. U smrtnom strahu, šutke su činili sve što im je rečeno. Nemilosrdni Watson potom ih je sve povezao plastičnom žicom te ih natjerao da legnu trbuhom prema zemlji uz kamin. Jay se pokušao pobuniti.
“Zar ne vidite da je trudna!? Dajte joj da sjedne”, pokazao je na Sharon koja, s trbuhom do zuba i odjevena samo u donje rublje, samo što nije rodila. Watsona to nije impresioniralo, štoviše, samo ga je uzrujalo. Zgrabio je revolver i ispalio hice u Sebringa. Metak je zahvatio lijevu stranu prsišta, smrskavši mu peto lijevo rebro i probivši rupu u lijevom plućnom krilu. Počeo je obilno krvariti, a žrtve su postale svjesne da se događa nešto jako, jako loše. Nisu mogli suspregnuti suze i očaj, istovremeno pokušavajući dokučiti tko su, dovraga, ti neznanci koji će ih, čini se, sve pobiti, a da im uopće ne kažu zašto. Dok je Sebring na krvavom podu ispuštao dušu, a Sharon i Abigail zavezane jecale, Watson ga je svom snagom udario nogom u lice pa zaurlao.