SVA BIJEDA NA POVRŠINI JEDNOG BOLESNOG DRUŠTVA

NACIONALNI STOŽER U zadnja 24 sata 1.321 novi slučaj zaraze, umrla 21 osoba, oporavilo ih se 998 Broj aktivnih slučajeva u Hrvatskoj je danas ukupno 10.092. Među njima je 1.201 pacijent na bolničkom liječenju Piše: Jutarnji.hr, HinaObjavljeno: 28. ožujak 2021. 11:5 Nacionalni stožer civilne zaštite u nedjelju je izdao priopćenje s najnovijim podacima o stanju epidemije koronavirusa u Hrvatskoj. - U posljednja 24 sata zabilježen je 1.321 novi slučaj zaraze virusom SARS-CoV-2 te je broj aktivnih slučajeva u Hrvatskoj danas ukupno 10.092. Među njima je 1.201 pacijent na bolničkom liječenju, od toga je na respiratoru 121 pacijent. Preminula je 21 osoba. Od 25. veljače 2020., kada je zabilježen prvi slučaj zaraze u Hrvatskoj, do danas ukupno su zabilježene 267.222 osobe zaražene novim koronavirusom, od kojih je 5.893 preminulo, ukupno se oporavilo 251.237 osoba od toga 998 u posljednja 24 sata. U samoizolaciji je trenutno 30.327 osoba.

NOVI LIST

Peović: ‘Rijeka jest liberalna sredina, ali je propala više od drugih gradova. Njezina vlast je dokaz kako se SDP i HDZ ne razlikuju u bitnome’

ČOVJEK JE , UZ PČELINJE DRUŠTVO, NAJMARLIVIJE BIĆE PLANETE

Nije stoga čudo što biva i največa parazitska meta svih narođenih Mumija. Ideoloških eunuha, etički i estetskih. Stagnantnih monstruma. Koje je posve zaobišla ona evolutivna, krv cirkulacijskih kanala - njegovih debiljnih vena. Urođena ili sračunata laž, koju pumpa pod visokim tlakom, kroz svu trulež mentalnog mu sklopa. Dogmatik.Fašita. Komunista. Nacinalista. Domoljubni heretik. Mrzitelj svih drugosti; Rasnih, macionalnih. Rodnih i manjinskih provenijenca . Što kruži Planetom Krupnog kapitala. U Svim Vragovim dresovima. I Anđela krilatih. Prikrivene podlosti, k'o zmija svojih nogu.

ZA BOLJE DRUŠTVO NE TRAŽI SE BOLJI VOĐA. INTEGRIRAN JE U NJEGOVOJ ANSNBLENOJ STRUKTURII

NOVO NORMALNO: POVRATAK U DUBOKI SREDNJI VIJEK

DOBAR POSAO Crkva u 5 godina od Vijeća Gradske četvrti dobila 1,2 milijuna kn: ‘A škola nam nema toplu vodu!‘ Od vijećnika četvrti Trešnjevka-sjever tražila novac za uređenje crkve i pastoralnog centra, a oni su to redovito izglasavali Piše: Vanja NezirovićObjavljeno: 27. ožujak 2021. 22:27 Župa sv. Leopolda Vijeće Gradske četvrti Trešnjevka-sjever dodijelilo je Župi svetog Leopolda Mandića u posljednjih pet godina više od 1,2 milijuna kuna, potvrdio nam je jučer velečasni Željko Lovrić, upravitelj te župe. Posljednjih 400 tisuća kuna župa je dobila na Badnjak 2020. godine i tim su novcem, kažu, napravili fasadu na pastoralnom centru. Lani su, kao i proteklih godina, novac dobivali iz budžeta Plana komunalnih aktivnosti. Preostala sredstva također su ulagali u uređenje jer im je Zagrebačka nadbiskupija prilikom gradnje crkve i pastoralnog centra pomogla do razine rohbau faze. Redovito financiranje Informaciju o dodijeljenih posljednjih 400 tisuća kuna spomenutoj župi na svom je profilu na društvenim mrežama ovih dana objavio bivši SDP-ov gradski vijećnik Damir Kovačić koji je od siječnja ove godine od Grada Zagreba čekao odgovor koji je dobio tek ovaj tjedan. U razgovoru sa svim akterima ove priče otkrili smo da se to financiranje od Vijeća Gradske četvrti Trešnjevka-sjever odvija redovito posljednjih godina, što nam je potvrdio i sam velečasni Lovrić. - Zagrebačka nadbiskupija osnovala je župu 1994., a u samim počecima nije imala crkvu, nego su se vjernici okupljali u jednoj kući. Zagrebačka nadbiskupija je odlučila 2002. pomoći župi u gradnji crkve i pastoralnog centra do rohbau stupnja gradnje. Nakon toga se poziva župljane da pomognu pri uređenju. U posljednjih pet godina župa je aplicirala za sredstva molbom prema Vijeću Gradske četvrti i većinskim izglasavanjem vijećnika Gradske četvrti dobili smo ukupno 1,244.000 kuna. Taj je novac transparentno utrošen. Znam da su novčana sredstva uvijek nekome problem kad se doniraju za Crkvu, ali molim vas da svi zajedno pokušamo razumjeti kako i vjernici u našem društvu jesu jednaki svakom građaninu i nemojmo ih gurati u drugi red - poručio je velečasni Lovrić. VEZANE VIJESTI 10470751 NA PUTU PREMA DOLJE Katolički teolog: ‘Crkva polako postaje sekta, upravo je učinila novi korak prema samouništenju‘ PRONAŠLI I STRELJIVO Policija uhitila muškarca koji je u Zagrebu s balkona pucao iz zračne puške i ranio dijete Kriteriji dodjele Jedna majka, koja je željela ostati anonimna, a čija su djeca išla u vrtić i školu u blizini spomenute župe, pita se po kojim se kriterijima dijele ta sredstva. - Župa je ogradom odvojena od škole u kojoj ni dandanas djeca nemaju toplu vodu, a ni školsku kuhinju. U vrtić su sami morali donositi i potrošni materijal - kaže te dodaje: - Koji su to kriteriji prema kojima se dijeli taj novac jer u školu su sva djeca obvezna ići po zakonu, a u crkvu ide onaj tko to želi. Bivši vijećnik Kovačić u svom je postu naveo: "And the lucky winner is - Župa sv. Leopolda Mandića! Pomoglo se na Badnjak 2020. godine ovoj neprofitnoj organizaciji s 400.000 kuna. Uistinu sretan Božić za ovu župu". Velečasni Lovrić ističe da su oni mlada župa te da su tek nedavno proslavili 25 godina. - U pastoralnom centru okupljaju se djeca kvartova Voltino i Ljubljanica na župnu katehezu, mješoviti, dječji i zbor mladih i schola cantorum na svoje probe. Uz njih, dvije muške klape i jedna ženska, glumačka skupina, škola gitare i violine, tečaj stranih jezika, dječje radionice rukotvorina te nekoliko molitvenih zajednica - kaže velečasni Željko Lovrić. 'Nema ništa sporno' Predsjednik tog Gradskog vijeća, SDP-ovac Ivan Butorac, smatra da nema ništa sporno. - Aplicirali su za ta sredstva i većina je odlučila, a svih tih godina dodijeljeno im je oko 1,8 milijuna kuna - kaže Butorac i objašnjava proceduru kako svake godine sve javne ustanove apliciraju za taj novac te da njihov ukupni budžet iznosi oko deset milijuna kuna. - Tko sam ja da kažem Crkvi da ne može aplicirati? Pa 90 posto našeg stanovništva su vjernici, a velika većina od toga broja su katolici. Mi smo taj prijedlog stavili na glasanje i većina ga je usvojila - rekao je Butorac

KLASNI SUSTAV KOJI RAĐA NEČOVJEKA

MASAKR U MJANMARU Vojska likvidirala najmanje 90 ljudi, smaknuli i dječaka (5): ‘Ubijaju nas poput pilića‘ Među poginulima je i dječak star pet godina, a jednogodišnju bebu pogodio je gumeni metak. Vojska je upozorila građane da ostanu doma Piše: Antonija HandabakaObjavljeno: 27. ožujak 2021. 18:11 Više od 90 ljudi ubijeno je u subotu u Mjanmaru u kojem ne prestaju sukobi između prosvjednika i vojske. Riječ je o najkrvavijem danu od početka krvoprolića u toj zemlji u kojoj je vojska izvela vojni puč 1. veljače. Među poginulima je i petogodišnji dječak, prema izvještajima tamošnjih medija i svjedoka. General Min Aung Hlaing, vođa vojne hunte, u subotu je, na Dan oružanih snaga u toj zemlji, poručio da će "vojska zaštititi građane i stremiti demokraciji". Vojska je u glavnom gradu održala paradu, a vatreno oružje govorilo je diljem zemlje. Državna je televizija u petak objavila da prosvjednici koji se odluče suprotstaviti vojsci riskiraju "metak u glavu i leđa". image Handout/various sources/AFP Unatoč tome, građani su izašli na ulice Yangona, Mandalaya i drugih gradova. U Mandalayu, prema informacijama koje je objavio portal Myanmar Now, među 29 poginulih bio je i petogodišnjak. U Yangonu su poginule najmanje 24 osobe. - Ubijaju nas poput ptica ili pilića, čak i u našim domovima... Nastavit ćemo prosvjedovati bez obzira na sve - rekao je Thu Ya Zaw iz grada Myingyana za novinsku agenciju Reuters, a prenio je BBC. VEZANE VIJESTI Prizor iz Mandalaya KRVOPROLIĆE Hunta u Mjanmaru održala vojnu paradu, diljem države ubila 50-ak prosvjednika NAPETA SITUACIJA Vojna hunta u Mjanmaru koristi Dan oružanih snaga za demonstraciju sile, najavljeni prosvjedi "Danas je dan sramote za vojsku", poručila je skupina svrgnutih političara. Među ozlijeđenima je jednogodišnja beba koju je pogodio gumeni metak. General Min Aung Hlaing u govoru na paradi u glavnom gradu Naypyidawu ponovio je obećanje da će se održati izbori, no nije naveo kad bi se to moglo dogoditi. image Handout/various sources/AFP "Vojska želi s cijelom nacijom očuvati demokraciju", poručio je general u obraćanju uživo na državnoj televiziji. Istaknuo je kako su "činovi nasilja kojim se postavljaju zahtjevi, a koji utječu na stabilnost i sigurnost zemlje neprihvatljivi". Prema podacima aktivističkih udruga, u toj zemlji je u sukobima s vojskom ubijeno više od 320 osoba. Vojnim udarom svrgnuta je vlada Aung San Suu Kyi. Dan prije parade građanima je poručeno da izvuku pouku iz dosadašnjih stradanja.

RATOVI BUDUĆNOSTI PREDSTAVLJATI ĆE JEDINSTVENI RAT KLASNOG SUSTAVA

RATOVI BUDUĆNOSTI Barem 1000 ljudi pripremalo je kibernetički napad Za vrijeme hladnog rata, dok je oružje masovnog uništenja svakodnevno prijetilo sudnjim danom, velike svjetske sile međusobno su se sukobljavale preko posrednika. Posebne postrojbe jedne strane obučavale bi gerilske ratnike, neobrijane pobunjenike, slale im opremu i oružje, dok bi druga strana podupirala režim na vlasti, slala im svoje vojne stručnjake, tenkove i zrakoplove. Sukobi su bili česti i prisutni diljem svijeta, no nikad izravni, a obje velike sile službeno su držale distancu od onih koji su sudjelovali u borbama. Danas se diljem svijeta, u novom hladnom ratu globalnih sila, ponovno vode ratovi preko posrednika, no posrednici su ovaj put ratnici za tipkovnicama, mladići i djevojke pogrbljeni pred monitorima, koji pritiskom na tipku mogu otkriti tajne svojih...

MIRJANA KRIZMANIĆ /PREPORUĆENO LAŽOVIMA SAMI SEBI, JER KRIJU LAŽ SUSTAVA /

NACIONAL.HR REVIJA MIRJANA KRIZMANIĆ: ‘Zgromila me količina neznanja Davora Filipovića’ 27. 03. 2021. 16:44Autor: Renata Škudar Psihologinja Mirjana Krizmanić napisala je novu knjigu ‘Laži naše svakidašnje’ u kojoj propituje uzroke i posljedice laganja. Objasnila je i zašto političari lažu, kada lažu svjesno a kada nesvjesno i zašto njihove laži ‘prolaze’ u predizbornim kampanjama Laži naše svakidašnje” naslov je knjige u kojoj psihologinja, znanstvenica i spisateljica Mirjana Krizmanić problematizira laž i laganje, koji se u našoj kulturi uglavnom smatraju negativnim ponašanjem. Krizmanić s različitih aspekata propituje uzroke i posljedice laganja i objašnjava zašto nam je ponekad korisnije slagati nego sugovornika ili sebe suočiti s istinom te kako bi nam život izgledao kad bismo svi mogli, i sebi i drugima, uvijek i beziznimno govoriti istinu. Analizirajući fenomen laganja, Krizmanić je za Nacional objasnila zašto političari lažu, kada lažu svjesno, a kada nesvjesno i zašto njihove laži „prolaze“ u predizbornim kampanjama, zašto Zagrepčani više vole trač nego istinu, imaju li pravosudne presude braći Mamić ikakvog smisla, kakve poruke hrvatsko pravosuđe šalje mladim generacijama i u što se pretvorila neovisna Hrvatska. NACIONAL: Koliko često ljudi sami ne prepoznaju što je laž a što istina, zašto ponekad namjerno ne razlikuju laž i istinu, bilo da sami lažu ili da im se laže, zašto im je to potrebno? Svatko od nas, neovisno o dobi, spolu, obrazovanju i svemu što nam se u životu jest i nije dogodilo, trebao bi pokušati zamisliti kako bi mu život izgledao bez laži. Pitanje je čije laži ne prepoznajemo, vlastite ili tuđe, a i za jedne i za druge laži vrijedi da ih ponekad ne prepoznajemo jer mi sami sebi isto jako puno lažemo. Mislim da ne bismo preživjeli da sebi uvijek govorimo istinu, moramo se katkad braniti i tako da sebe varamo, a to varanje su zapravo laži. Laž može imati negativan, ali i pozitivan motiv. Zloća, napad, koristoljublje, kad namjerno nešto zatajite – takva je laž jako pogubna jer može nekoga upropastiti. Ljudi lažu i iz užitka jer im to čini da se osjećaju moćno, nekada lažu iz straha, a nekada bez ikakve potrebe. Laž je fenomen koji ima jako puno funkcija pa tako ona može biti i obrana jer u nekim slučajevima ako kažete istinu, možda ćete „nadrljati“. Ona može biti i milosrdna, na primjer kada netko ne želi čuti svoju dijagnozu, a doktor ga na to sili. Svi koriste sve te funkcije, svjesno ili nehotice, jer nekad slažete, a da niste stigli promisliti. Nisu svi motivi ni ružni, ni lijepi, ni dobri, ni loši, a mogu ponekad biti istovremeno i jedno i drugo. Nekada lažete da nekome ugodite, da ga spasite od loše vijesti, da mu ne kažete istinu jer je ne može podnijeti – ili je ne želi čuti ili neće u nju vjerovati – pa mu se ona ne smije nasilno naturati. Kada netko ne želi nešto znati, onda treba lagati. Nisam pristalica laži nego pobornik laži kada su one nečija zaštita, kada nekoga od nečega brane, kada nekome pomognu da nešto podnese što se ne može promijeniti. ‘Nakon što je Filipović izgovorio da želi napraviti tvornicu cjepiva protiv raka, više ga ne želim vidjeti jer ako tako govori u kampanji, kako bi vodio Grad kada pojma nema o tome što govori’ NACIONAL: Zašto netko lakše, a netko teže podnosi istinu, o kakvim je osobnostima riječ i ima li pritom razlike između žena i muškaraca? Postoje li područja u kojima muškarci više lažu od žena i žene više lažu od muškaraca? Teško je na to dati točan odgovor. Mislim da istinu lakše podnose oni koji su skloni istini, koji je i sami više govore, dok lažljivci teže podnose istinu. No to je jako individualno i to za svaku osobu ovisi od situacije do situacije. Ima istina koje nitko ne želi doživjeti – da vam netko od bližnjih dobije smrtnu bolest ili da je sami dobijete, da vam se dijete može razboljeti, da vas partner vara. Nitko unaprijed ne zna kako bi tu istinu podnio, možda bi je podnio herojski, a možda bi se raspao. Kakva bi korist bila od toga da netko istinoljubiv svom prijatelju kaže da ga žena ili partnerica vara? Je li to u redu reći, je li to ljudski? To je možda pošteno, ali je pitanje smije li se itko miješati u tuđi život. Prema tome, i s istinom i s laži treba postupati oprezno jer i istina može biti zloćudna, a što često zaboravimo. Ne smije se samo za laž misliti da je nešto grozno i da je grijeh, a da ružna i bolna istina za nekoga nije zloćudna. Što se tiče žena i muškaraca, tu također nema pravila. Čak ni za jednu osobu ne možemo reći da dobro podnosi istinu ili laž, to ovisi od slučaja do slučaja, od situacije do situacije, o onome na što se konkretno ta istina ili laž odnosi. Ako vam prijatelj laže, a vi znate da laže kako bi se malo pravio važan, to svakako nije bolno jer ljudi lažu sebi više nego drugima. Drugima prodaju ono što sami sebi lažu, a to rade i oni koji istu takvu laž slušaju. Ali ako vam to radi vaš vlastiti muž ili žena, onda je to, u najmanju ruku, bolno. Danas podjednako lažu i muškarci i žene, naprosto nam laganje svima treba, a u različitoj mjeri samo sebi lažemo svi. Moramo se malo zavaravati da bismo preživjeli, posebno kada se radi o teškim bolestima, tako se branimo, naprosto ne želimo čuti istinu. Dakle, bez obzira na spol, svatko barem ponekad laže, svi su ponekad prisiljeni lagati sebi ili drugima, osim možda svetaca. Jedno je sigurno, laž je grješna kad je njezin cilj nekome namjerno naštetiti ili kad njome nanosimo štetu i bol sebi samima. NACIONAL: Otkud motiv za knjigu koja se bavi laganjem? “Laži naše svakidašnje” mnogi će možda pročitati, no koliko je ljudi spremno priznati da laže, i to na svakodnevnoj bazi? Motivirala me činjenica da svi lažu sebi i drugima, uključivši i mene. Da se svi katkad u različitim životnim situacijama, više ili manje, „bavimo“ laganjem i da je to opća pojava. Kao psihologa posebno me zanimala činjenica da netko sam sebe vara, a vi vidite da si pritom šteti. Htjela sam nešto o tom fenomenu pročitati, ali kada sam vidjela da o tome nema dovoljno kvalitetne literature, barem za moj ukus, odlučila sam se pozabaviti laganjem misleći da to ne može nikome naškoditi, da može samo koristiti. Možda može koristiti i „fanaticima istine“, onima koji smatraju da moraju svakome reći istinu. Mislim da nitko nema pravo drugom čovjeku reći istinu koja će tog čovjeka uništiti. Treba oprezno vidjeti želi li netko nešto ili ne želi znati, a svatko pokaže želi li nešto znati ili ne. Mislim da u tomu moramo poštovati želju osobe kojoj kanimo nešto okrutno saopćiti. Što da čovjek radi s istinom koju mu kažete, a s kojom se on ne može nositi ili je ne može promijeniti? Neka sam dođe do toga. To je sklizak i zanimljiv teren, to mi obogaćuje život jer i sama usput nešto naučim. Laganje svako nije nezanimljivo, stalno je u različitim oblicima prisutno u našem životu. Ono razara, nije bezazleno, opasno je, ali ponekad može i pomoći. Laž je dio našeg života, treba to prihvatiti kao činjenicu. NACIONAL: Lažu, svi to znamo, i političari. Kako politička laž utječe na kvalitetu života pojedinca, takozvanog malog čovjeka, i budućnost njegove djece? Nema čovjeka koji je normalne prosječne inteligencije, a koji kad dođe do odrasle dobi ne bi shvatio da je politička laž, kao i sve vrste laži, dio naših života. Zauvijek i svuda, u manjoj ili većoj mjeri, na grublji ili blaži način, ispod žita, kroz žito, nad žitom. Laž je prisutna na sve moguće načine, možemo izbjeći da lažemo drugima, no ne možemo izbjeći da se zavaravamo, da sami sebi ponekad lažemo. S laži živimo i umiremo. Laž ne možemo izbjeći, ona svuda vreba. NACIONAL: Zašto je laž u politici naročito izražena, posebice sada uoči lokalnih izbora? U Zagrebu trenutno imamo 14 kandidata za gradonačelnika, tko od njih bolje i više laže? Ja sam uočila tek njih nekoliko, uglavnom ono malo što vidim na televiziji, a ne gledam puno. Bilo bi od mene apsolutno nepošteno i bilo bi nestručno reći da svi oni lažu ili da je sve što kažu laž, to sigurno nije. Neki od njih možda i vjeruju u ono što nam obećavaju, vjeruju da će to učiniti. Katkad lažemo i sebi i drugima, a da nismo svjesni da nije istina to što govorimo. Vjerujem da ću nešto učiniti, no da me netko „pričepi“, priznao bih da znam da neću, ali će nekoga razveseliti kad kažem da hoću. Ima laži koje ciljano nisu nastale kao laž, ali nekome pogoduju, netko će možda misliti da ćete mu pomoći. Ja nikome ne vjerujem tko kaže ja ne lažem nikada, mislim da to ne može postojati. Mislim da svi oni koji se kandidiraju sebe prikazuju u najboljem svjetlu, a koliko je to svjetlo istina ili laž, to možda ni oni sami ne znaju. Svakako pokazuju svoje osobine koje misle da će drugi cijeniti, obećavaju ono što misle da ljudi očekuju, a koliko su sami u to sigurni – ja ne znam. Sigurno da među tim političarima ima entuzijasta koji stvarno misle da će nešto učiti za svoj grad, za sugrađane, za djecu, za starce. Oni to žele dok se natječu, a poslije to nekako ispari jer oni to govore u žaru bitke i kampanje. U određenoj mjeri lažu da bi dobili izbore, u kojoj mjeri – ni to ne znam, ali iskreno vjerujem da neki od njih ipak ne žele lagati, da ne lažu namjerno. ‘Ne vjerujem da će Mamići u zatvoru sjediti i jedan dan. Oni će se žaliti, optuživati i lagati, dobit će teške i nenadane bolesti. U Hrvatskoj je moć novca ogromna, tu se većinu ljudi može podmititi’ NACIONAL: Koji kandidat mislite da najviše laže? Od onih nekoliko kandidata koje sam uočila, posebno me zgromio kandidat HDZ-a Davor Filipović, koji je izgovorio da želi napraviti tvornicu cjepiva protiv raka. Ja ga poslije toga više ne želim vidjeti, jer ako u kampanji, u kojoj želi ispasti pametan i upućen, može javno izreći da bi otvorio tvornicu za cjepivo protiv raka, pitam se kako bi vodio Grad Zagreb kada nema pojma o onome što govori. Pa i djeca već znaju da se do cjepiva teško dolazi, mukotrpnim i teškim radom. Zgromila me ta količina neznanja. NACIONAL: Kažete da od svih kandidata najbolje poznajete Tomislava Tomaševića, je li vam on prihvatljiv izbor? Demonstrirala sam u Varšavskoj s aktivistima u borbi protiv Horvatinčića i tu sam radila s Tomaševićem. Sa šezdeset i nešto godina bila sam toliko naivna da sam mislila da protiv Horvatinčića možemo nešto postići, a nismo mogli. Tomašević je i pametan, i marljiv, i pošten. Ne mogu ništa reći o njemu nego samo dobro, možda da mu fali grubosti, da mu fali mrvica divljaštva i oporosti za funkciju gradonačelnika. Vi ne možete na tako pametan, fin i uljudan način biti gradonačelnik Zagreba, posebno nakon „velikog“ gospodina Bandića. Tu je potrebna inteligencija „ulične mačke“. Tomašević je jedan mladi i radišan čovjek s puno vrlina koji neće ništa raditi iza leđa, koji nema podmuklosti, jedino je možda malo naivan – pošten i korektan do naivnosti, jednostavno previše „fin“ za taj posao. Sjajna osoba, ali mislim da za gradonačelnika treba poznavati i te druge osobine. Trebala bi mu mala škola grubosti. ‘Naši bi zatvori trebali biti tako krcati da bismo mi zatvore trebali graditi, a ne škole’. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO NACIONAL: Kandidaturu za poziciju gradonačelnika, odnosno gradonačelnice, još u kolovozu prošle godine najavila je Vesna Škare-Ožbolt, koja kaže da je svjesna da su problemi u Zagrebu ogromni, ali da ima dovoljno iskustva i volje za sve izazove. Ima li ona kvalitete i kompetencije potrebne da stane na čelo Grada Zagreba? Meni se Vesna Škare-Ožbolt sviđa iako je osobno ne poznajem, možda smo se koji put slučajno srele na nekim događanjima. Ona ima nekoliko vrlina – marljiva je i pouzdana, tko god je s njom radio posebno ju je hvalio da se na nju uvijek može osloniti, da ono što obeća i učini. Je li to za gradonačelnicu dovoljno, ja mislim čak i previše. Mislim da bi bila dobra gradonačelnica, vrijedna je, sposobna, zna puno i puno će i učiniti. Ona bi za Zagreb bila dobra, pasala bi ovom našem zagrebačkom mentalitetu. U Zagrebu žive različite vrste ljudi koji bi izabrali drugačije gradonačelnike, a gospođa Škare-Ožbolt mogla bi zadovoljiti većinu slojeva zagrebačkog društva. Ona je pristupačna, ne napuhuje se, ne ponaša se kao da je bolja od drugih, da zna više, da može više. Ona je jedno uljudno ljudsko biće koje se sa svima ponaša pristojno i ravnopravno, a to ja jako cijenim. U Zagrebu bi se svi tako trebali ponašati jedni prema drugima. NACIONAL: Kakav je zagrebački mentalitet, kako razmišljaju Zagrepčani, što najviše vole? Vole se družiti, vole znati što susjed radi, kakav je veš susjed objesio na prozor, vole znati što se događa iza ugla, u ovom ili onom dvorištu – to je prosječni mentalitet Zagrepčana. Prosječnog Zagrepčanina puno ne zanima netko tko govori da će raditi od jutra do sutra, tko će i hoće li održati svoju riječ, to nisu želje prosječnog Zagrepčanina – ako ih baš na to ne podsjetite. Zagreb je zadnja palanka u kojoj ljude zanima kako je umro pokojni gradonačelnik, što je okrutno, nepristojno i ružno. Njegov je život tužno završio jer je mogao još živjeti, a mi sada čačkamo po tome jesu li ga nosili iz jednog stana u drugi. Meni je to strašno. Hoće li to promijeniti što je on do sada radio – neće. Hoće li iz toga izaći neka pouka – neće. Hoće li netko reći „kako je živio tako je i umro“ ili „tako umiru grješnici“ – to je sada potpuno nevažno. Zagrepčani vole ogovaranja, vole trač, trač je dobra riječ jer je kratka. Tračanje se u Zagrebu nosi kao šal. Ne što radiš, ne što kaniš učiniti, nego daj mi ispričaj neki trač. U Zagrebu se oduvijek puno tračalo. Tračaju djeca, odrasli, a i u staračkim domovima se trača. To je stil života i kada nije zloćudno, to je čisto simpatično, ali kada je zloćudno, to je onda druga priča. Zloćudno ljudsko ponašanje je kada se namjerno nekome nanosi bol, šteta, kada se oduzme ili zataji neko pravo, kada nekog drugog na bilo koji način namjerno oštetimo. ‘U Hrvatskoj se zbog velikih zločina, prijestupa, prevara i otimačina ne ide u zatvor. To je toliko pogibeljno za cijelo društvo da se pitam bi li bolje bilo da nismo ni dobili državu’ NACIONAL: Imaju li pravosudne presude Mamićima i njima sličnima ikakvog smisla? Ja ne vjerujem da će oni u zatvoru sjediti i jedan dan. Za ono što su radili, koliko su varali i zla učinili društvu u cjelini, za ono što su svojim neprimjerenim ponašanjem ugrađivali u naše društvo, trebali su dobiti duplo. Kad bi i ovo odležali, već bi to nešto bilo, barem mala pouka, no mislim da neće biti ništa od toga. Oni će se žaliti na svašta, optuživati i lagati, dobit će kojekakve teške i nenadane bolesti koje se moraju liječiti negdje vani ili posebnim tretmanom. Pa tko je u Hrvatskoj odsjedio bilo što? Naši bi zatvori trebali biti tako krcati da bismo mi zatvore trebali graditi, a ne škole. U Hrvatskoj je moć novca ogromna, tu se može sve kupiti, tu se većinu ljudi može podmititi. Svi vidimo da kradu, lažu i varaju, upropaštavaju poduzeća i onda odu i nikome ništa. Ta je šteta neizmjerna, generacije mladih nam zbog toga stradavaju. NACIONAL: Kakve poruke hrvatsko pravosuđe, politika i društvo u cjelini šalju mladim generacijama? Ovdje generacije odrastaju u uvjetima u kojima se smije varati i krasti, sve je dozvoljeno i svima koji to rade ništa se ne dogodi. Probajte djetetu reći da će zbog prevare ili krađe završiti u zatvoru, ono samo treba pitati mamu ili tatu da mu kažu jednog koji je zbog toga završio u zatvoru. U Hrvatskoj se zbog velikih zločina, prijestupa, prevara i otimačina ne ide u zatvor. Nitko ne ide u zatvor, gledajte Horvatinčića koji je nevine ljude zgazio, on ne ide u zatvor jer je stalno nešto teško bolestan. Gledano dugoročno, to je strašno loše jer pristojni ljudi koji uredno žive i koji svoju djecu pristojno i uredno odgajaju, u tome su često neuspješni jer djeca nigdje ne vide potvrdu za to što im roditelji govore. Djeca ne vide da će zbog kriminalnog ponašanja netko biti kažnjen jer nemaju za to primjera, ali imaju primjera da se sve to radi i da se nikome zbog toga ništa ne događa. To je pogibeljno za cijelo društvo. Toliko pogibeljno da se ja pitam, s obzirom na to da se stalno busamo u prsa svojom nezavisnom državom, bi li bolje bilo da još par desetljeća tu državu nismo dobili. Bilo bi bolje jer s njom ne znamo postupati, tu se ne potiče uljudno, normalno, pristojno, građansko i moralno ponašanje. Sve što se radi, ne kažnjava se primjereno. Kako mogu ta djeca rasti – nikako. Naravno da je puno djece zbog toga u konfliktu jer doma im govore jedno, a oni vani vide drugo. Vide prevaranta koji se vozi u autu kakav njegov tata ne može ni u žurnalu vidjeti, a kamoli ga imati. Taj nesklad je ogroman i to je za društvo dugoročno jako loše. Mi još ni ne znamo kakvi će mladi ljudi iz toga izaći.

ZA TAKVE NELJUDSKE VRAGOLIJE OBOJE SE OBILATNO ŽIRITE PO NARODNIM KORITIMA !

MILANOVIĆ UZVRATIO PUPOVCU ‘Ja bih se na tvom mjestu, figurativno, ubio. Ili zašutio. Objavi sve moje poruke, ako smiješ‘ Predsjednik Republike oštrim je tonom uzvratio čelniku SDSS-a koji je na press konferenciji iznio niz optužbi na njegov račun Piše: Jutarnji.hrObjavljeno: 27. ožujak 2021 Predsjednik Republike Zoran Milanović u subotu je objavom na Facebooku reagirao na press konferenciju predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca koji ga je, reagirajući na njegove prethodne prozivke u kontekstu javne prepirke o proceduri imenovanja šefa Vrhovnog suda, optužio za vršenje pritiska na njega i zastupnika Veljka Kajtazija, kršenje Ustava, laži, podrivanje javnih institucija... Uoči spomenute presice, Pupovac je objavio i poruke za koje je ustvrdio da mu ih je poslao predsjednik Milanović, a tijekom konferencije, govoreći o Baniji, jedva je zadržavao suze. Cjeloviti izvještaj s Pupovčeve press konferencije donosimo OVDJE, a više detalja o porukama koje mu je, kako tvrdi, poslao Milanović, pročitajte OVDJE. U nastavku, pak, u cijelosti prenosimo Milanovićev status s Facebooka. - Očekivano, nakon urgentnih konzultacija sa svojim principalom, plačibaba Pupovac, ustreptao do ganuća, uz tihu slutnju suza, nastavlja s lažima i teškim glupostima. Zaziva, blagoš nama, i Radu Končara, heroja otpora s kojim su bratski ratovali moji didovi, stričevi i ujci. Ne znam za njegove. VEZANE VIJESTI Tomo Medved POTPREDSJEDNIK VLADE Medved: ‘Zabrinjavajući je nasrtaj predsjednika Milanovića na velik broj najviših dužnosnika‘ MILANOVIĆEVE PORUKE PUPOVCU ‘Srami se, bijedniče. Srpski narod procvast će u Hrvatskoj kad se otarasi tebe i tvojih lopova‘ Očajno nekoherentan za jednog profesora lingvistike, pokušava podvaliti idiotariju prema kojoj Predsjednik Republike krši Ustav vršeći pritisak na njega i zastupnika Kajtazija. Prvo, ne uspoređuj sebe s Kajtazijem, crni Milorade. Veljko je ušao u Sabor s tri tisuće glasova. U Republici Hrvatskoj ima deset tisuća Roma. On u toj populaciji ima veći legitimitet nego ja u općoj. Ti s mizernih deset tisuća glasova. Srba je u Hrvatskoj prema zadnjem popisu bilo 200.000, ali dobro znamo da sigurno još sto tisuća naših građana ima porijeklo/identitet koji je u manjoj ili većoj mjeri srpski. Čak deset tisuća ih je odabralo tebe. Ja bih se, na tvom mjestu, figurativno, ubio. Ili zašutio. Predstavnik Srba u našoj državi, jednako kao što sam predstavnik Hrvata, sam ja, ne ti. Tople i bratske riječi koje mi već više od petnaest godina upućuju hrvatski Srbi stvorile su u meni i vrlo jaku emociju prema njima. “Zoki, ti si majka srpskog naroda”, često bi mi tepale starije žene i majke Korduna, Banije, Plaškog, Lapca... Asocira li ti to jednog drugog junaka onog davnog rata, Milorade? Pupovac "optužuje" Predsjednika Republike da utječe na saborske zastupnike da izglasaju njegov prijedlog za predsjednicu Vrhovnog suda, što je "nedopustivo". A Predsjednik RH je Ustavom ovlašteni predlagatelj. Međutim, premijer Plenković i ministar Malenica mogu i smiju utjecati na zastupnike i određivati koga će izabrati, iako nisu ni na koji način ovlašteni. Dobra logika. Kada si me povlačio za rukav po hodnicima Vlade i kamčio od mene za sebe i svoje jarane basnoslovno vrijedne nekretnine i parcele srpske Prosvjete u centru Zagreba, jesi li tada, o Milorade, ‘vršio pritisak’ na šefa izvršne vlasti hrvatske države, ucjenjujući ga/me s tih par žetončića u Saboru. Koji mi nisu bili potrebni, jer sam dobio izbore apsolutnom većinom, s nešto manje od milijun glasova. Od čega stopedeset tisuća Srba, brat bratu. Što te je duboko živciralo i frustriralo. Milorade, nisi novinarima pokaz’o sve radosne objave moje. Opet cenzuriraš, kao u Novostima, kao u Kumrovečkoj školi.. čik, objavi, ako smiješ. Nema tu ničega prostačkog, nikoga nisam nazvao smećem ili baljezgao o profesoricama prava koje se rado prepuštaju vucaranju po blatu. Samo prokleta istina. Zlatu Đurđević si prvo nazvao samodiskvalificiranom (original Plenkovićev plitki vokabular, ergo protuustavni pritisak? Or what?) padobrankom, da bi je, nakon što sam te raskrinkao k’o zadnjeg mehanskog tata, danas obasuo komplimentima. U čemu je, onda, problem, crni Mićo, ustavobranitelju naš? Jedino što vas, dakle, zanima jest kavga sa mnom - evo, imate je - ali prije svega želite spriječiti svaku promjenu u HDZovom pravosuđu, po Plenkovićevom nalogu. Nećeš izbjeći strašni sud i suočenje s mojom kandidatkinjom u Saboru. Bistre oči uplačljive oči. I okani se brige za tuđu djecu i nji’ov razvoj. Djecu plaše tobom, ne mnome, crni Milorade, napisao je Milanović. Očekivano, nakon urgentnih konzultacija sa svojim principalom, plačibaba Pupovac, ustreptao do ganuća, uz tihu slutnju... Posted by Zoran Milanović on Saturday, March 27, 2021

ĐIR PO METROPOLI Korona, kažete? Po fotkama sa zagrebačke špice reklo bi se da je epidemija stvar prošlosti Portal Novi list 27. ožujak 2021 14:18 Kopirali ste poveznicu članka! Foto: D. KOVAČEVIĆ Foto: D. KOVAČEVIĆ Da su se mnogi zaželjeli opuštenijeg načina života i druženja s prijateljima pokazuju i slike subotnjeg prijepodneva u hrvatskoj metropoli.

TERORIZAM U MOZAMBIKU PLOD JE KRUPNOG KAPITALA NA SVOME GLOBALNOM UMORU

TERORIZAM ‘Gotovo čitav grad je uništen, imamo mnoštvo mrtvih‘: Džihadisti izveli nezapamćeni pokolj u Mozambiku Vlada je potvrdila napad i rekla da su sigurnosne snage pokrenule operaciju kako bi otjerale pobunjenike Oko 180 ljudi, među kojima strani radnici, zatočeni su već treći dan u hotelu u Palmi dok traje džihadistički napad na taj grad na sjeveroistoku Mozambika, doznaje se u petak od radnika i sigurnosnih izvora. Vojska je pokušala zrakom evakuirati radnike na sigurno s tog područja na kojemu se gradi veliko plinsko postrojenje u kojemu sudjeluje francuska kompanija Total, rekli su radnici. Džihadisti su počeli napad u srijedu poslijepodne nagnavši prestrašene stanovnike da potraže sklonište u obližnjoj šumi, a radnike da se sklone u hotel Amarulu. Vlada je potvrdila napad i rekla da su sigurnosne snage pokrenule operaciju kako bi otjerale pobunjenike. Napad se dogodio na dan kada je francuska kompanija objavila da nastavlja radove na izgradnji plinskog postrojenja koje treba proraditi 2024. Total je glavni ulagač u projekt u kojemu još sudjeluju talijanski Eni i američki ExxonMobil. "Gotovo čitav grad je uništen. Velik je broj mrtvih", rekao je u telefonskom razgovoru u petak radnik koji je bio evakuiran. Nije rekao ništa o eventualnim žrtvama ni odakle su. VEZANE VIJESTI 10258285 JEZIVE SCENE Militanti odrubljuju glave djeci, majke u suzama: ‘Morala sam svojim očima gledati...‘ NE PONOVILO SE Oteta u Mozambiku: Zbog stravičnog iskustva Rebel Wilson još uvijek ima traume Drugi radnik je rekao da su helikopteri u petak nadlijetali hotel pokušavajući uspostaviti "koridor za evakuaciju oko 180 ljudi zatvorenih u hotelu". Na kratkoj videosnimci objavljenoj na društvenim mrežama koja nije provjerena, čuje se glas nepoznate osobe koja kaže da je situacija u Palmi "kritična" i da u hotelu više nema hrane. Palma je oko 1800 km sjeveroistočno od Maputa u pokrajini bogatoj plinom Cabo Delgadu, gdje se vlasti od 2017. bore s oružanom pobunom. image Prizor iz Palme, grada u Mozambiku (arhiva) John Wessels/AFP Naoružani džihadisti Al Šabab ("Mladi" na arapskom) koji su 2019. prisegnuli na odanost skupini Islamističkoj državi (IS), ondje izvode napade u zadnje više od tri godine. Napadi su zadnjih mjeseci ipak jenjali, što se pripisuje vojnim operacijama. U sukobu je izginulo najmanje 2600 ljudi, među kojima je više od polovine civila, objavila je nevladina organizacija Acled, a više od 670.000 stanovnika je moralo ostaviti svoj dom, navodi UN.

HRVATSKA DANAS: 1790 NOVO OBOLJELIH

SVIJET KINA O SAD

SVIJETKINA O SAD-U Rijetko se viđa da netko ovako drži bukvicu Americi: ‘Pobili ste Indijance, progonite Afroamerikance, policija vam napada mirne prosvjednike i novinare‘ PIŠE DAMIR PILIĆ Prema ključnom aksiomu novinarstva, nije vijest kad pas ugrize čovjeka, nego kad čovjek ugrize psa. Slično tome, nije vijest kad SAD kritizira stanje ljudskih prava u Kini, nego kad Kina kritizira stanje ljudskih prava u – SAD-u. Baš to se zbilo ovog tjedna, kad je Ured za informiranje Državnog vijeća Narodne Republike Kine objavio „Izvještaj o kršenju ljudskih prava u Sjedinjenim Državama 2020. godine”. U dokumentu se taksativno i vrlo pedantno – s mnogo brojki, podataka i citata - iznose brojni primjeri ljudskopravaške agonije u Americi, državi koja se smatra „svjetionikom slobodnog svijeta”. Kineska agencija Xinhua izvještaj je prenijela u četvrtak, te se on u cijelosti, na engleskom jeziku, može naći na stranicama lista Global Times. Da Peking postaje sve oštriji prema američkim kritikama, bilo je jasno već prije dva tjedna, kad je glasnogovornik kineskog MVP-a Zhao Lijian na konferenciji za tisak zamoljen da komentira američke optužbe da Kina provodi genocid nad Ujgurima. Zhao je rekao da su optužbe „apsolutno smiješne i potpuno kontradiktorne u odnosu na činjenice”, istaknuvši da odgovornost za genocid zapravo snosi - Washington. „Svak tko poznaje američku povijest zna da je SAD, šireći se prema zapadu, izbacio i pobio američke Indijance. Populacija američkih Indijanaca smanjila se s pet milijuna, koliko ih je bilo 1492. godine, na svega 250.000 do početka 20. stoljeća - to je smanjenje od 95 posto”, poručio je Zhao, dodavši kako se, s druge strane, „populacija Ujgura u Kini u zadnjih 40 godina udvostručila, s 5,5 na 12 milijuna”. PENDRECI, SUZAVAC I GUMENI MECI No ta Zhaova matematička ekshibicija bila je prava kamilica prema rečenom izvještaju Ureda za informiranje Državnog vijeća Narodne Republike Kine. Ono što je Zhao poručio u dvije rečenice, sada je artikulirano u formi iznimno detaljne i iscrpne analize o kršenjima ljudskih prava u Americi tijekom 2020. godine. U dokumentu se iznose brojni primjeri rasne diskriminacije i policijske brutalnosti. Ističe se, i oštro osuđuje, ubojstvo Afroamerikanca Georgea Floyda i drugih nevinih žrtava. Izvještaj i počinje predgovorom u kojem se navodi citat „Ne mogu disati” i ime autora – George Floyd. Navode se i primjeri napada američkih snaga sigurnosti na mirne prosvjednike. Ističe se da je u svega dva tjedna nakon Floydova ubojstva uhićeno više od 10.000 osoba, pri čemu su mnogi aktivisti suočeni s optužbama zbog kojih mogu provesti desetljeća u zatvoru. „Prosvjednici su izašli na ulice američkih gradova kako bi demonstrirali protiv endemičnog nasilja nad crnačkim stanovništvom od strane policije i drugih skupina, a na ulicama su ih dočekali pendreci, suzavac i gumeni meci”, stoji u izvještaju. Premda se dokument bavi stanjem u 2020. godini, dio izvještaja odnosi se i na sukob u američkom Kongresu 6. siječnja ove godine: „Scene koje smo vidjeli pred zgradom Kongresa i unutar nje rezultat su laži, podjela i nepoštivanja demokracije, mržnje i gramzljivosti koja se manifestira čak i na najvišim razinama”, stoji u dokumentu. Kineski izvještaj sadrži i jednu stavku koju američki izvještaji o ljudskim pravima uvijek ignoriraju - onu koja se odnosi na nejednakosti u društvu. Tako se naglašava kako je američko društvo toliko prožeto nejednakošću da „165 milijuna najsiromašnijih Amerikanaca zajedno imaju bogatstva koliko i 50 najbogatijih Amerikanaca”. 'KRONIČNA DISKRIMINACIJA' U prvom poglavlju izvještaja, pod naslovom „Nesposobno rukovođenje pandemijom dovodi do tragičnog ishoda”, ocjenjuje se da je SAD „katastrofalno loše” reagirao na pandemiju koronavirusa, zbog čega ima 110 puta više umrlih od Kine (550 tisuća prema pet tisuća). Pritom se ističe da su posljedice zaraze u SAD-u izrazito povezane s klasnim i rasnim pitanjima – koronavirusom su nesrazmjerno više ugroženi siromašni slojevi i pripadnici manjina. Socijalna dimenzija pandemije u SAD-u ilustrirana je mnoštvom primjera iz američke svakodnevice. Spominje se i izvješće službe javnog zdravstva u Los Angelesu od 8. svibnja 2020., po kojem je tri puta veća vjerojatnost da će od COVIDA-19 umrijeti stanovnici kvartova s niskim primanjima, nego oni u bogatijim četvrtima. Navodi se i Gallupovo istraživanje po kojem bi svaki sedmi odrasli Amerikanac odustao od bolničkog liječenja korone, jer ne bi mogao platiti troškove. Citira se posebni izvjestitelj UN-a za ekstremno siromaštvo i ljudska prava Philip Alston, koji je ustvrdio da je u SAD-u pandemija najteže pogodila siromašne, i to „zbog kroničnog zanemarivanja i diskriminacije, a zbrkani savezni odgovor, vođen korporacijama, nije ih uspio adresirati”. Rasna dimenzija pandemije, pak, ogleda se u izvješću koje je Radna skupina stručnjaka za ljude afričkog podrijetla dostavila Vijeću UN-a za ljudska prava 21. kolovoza. Iz toga se vidi da Afroamerikanci u odnosu na bijelce imaju triput veću stopu infekcije, pet puta veću stopu hospitalizacije i dvaput veću stopu smrtnosti. RASIZAM U SAD-U JE 'STRAVIČAN' Rasna dimenzija pandemije u SAD-u ogleda se i u različitim stopama novonastale nezaposlenosti: američko Ministarstvo rada u rujnu je objavilo da je stopa nezaposlenosti Afroamerikanaca gotovo udvostručena u odnosu na bijelce. U svibnju je isto ministarstvo otkrilo da je stopa nezaposlenosti Afroamerikanaca porasla na 16,7 posto, a Latinoamerikanaca na 18,9 posto, što su najviše zabilježene vrijednosti u povijesti. Kinezi citiraju i Washington Post, koji je u lipnju objavio da je nakon proljetnog lockdowna posao imalo manje od polovice svih odraslih Afroamerikanaca. Središnji dio kineskog izvještaja, pod naslovom „Etničke manjine uništene rasnom diskriminacijom”, posvećen je kršenjima manjinskih prava u SAD-u. Na početku se konstatira da „u Sjedinjenim Državama rasizam postoji na sveobuhvatan, sustavan i kontinuiran način”, te se citira zaključak UN-ova Odbora za uklanjanje rasne diskriminacije od 17. lipnja da je rasizam u SAD-u „stravičan”. image Kerem Yucel/AFP „Bijeli nacionalisti, neonacisti i Ku Klux Klan otvoreno koriste rasističke parole, skandiranja i pozdrave za promicanje prevlasti bijelaca i poticanje rasne diskriminacije i mržnje. Političke osobe sve više koriste jezik podjele u pokušajima marginalizacije rasnih, etničkih i vjerskih manjina, što predstavlja poticanje nasilja i netolerancije”, stoji u izvještaju. SVAKI ČETVRTI AZIJAT NAPADNUT Odjeljak o kršenju prava američkih Indijanaca počinje ocjenom da su „Sjedinjene Države u povijesti provodile sustavno etničko čišćenje i masakre Indijanaca te počinile nebrojene zločine protiv čovječnosti i genocide”, te se dodaje da „američki Indijanci još uvijek žive kao građani drugog reda i njihova su prava pogažena”. Stradali su i Azijati, jer je od početka pandemije „nasilništvo nad azijskim Amerikancima eskaliralo”. Citira se istraživanje koje je pokazalo da je „u zadnjih godinu dana čak četvrtina mladih azijskih Amerikanaca bilo meta rasnog nasilja”, što se povezuje s „rasističkim primjedbama tadašnjeg američkog čelnika” (sjetimo se da je Trump koronavirus uporno zvao „kineskim virusom”, što je bio jedan od otponaca za porast nasilja prema azijskim Amerikancima). „Nekontrolirano policijsko nasilje dovodilo je do čestih smrtnih slučajeva Afroamerikanaca”, stoji dalje u izvještaju, uz dodatak da Afroamerikanci čine 13 posto žitelja SAD-a, ali 28 posto ljudi koje je policija lani ubila, odnosno da Afroamerikanci u odnosu na bijelce imaju triput veću vjerojatnost da će ih policija ubiti. Kako se potom navodi, sustavna rasna diskriminacija postoji i u pravosuđu. S 13 posto udjela u stanovništvu SAD-a, Afroamerikanci su lani činili gotovo trećinu zatvorske populacije u zemlji. Isto tako, nebijelci čine trećinu svih američkih maloljetnika, ali dvije trećine svih zatvorenih maloljetnika u zemlji. 'JAZ SE PROŠIRIO' U dijelu izvještaja Kinezi kritiziraju američku represiju prema novinarima, koji su „bili izloženi neusporedivim napadima zakona”. „Bilo je najmanje 117 slučajeva uhićenja ili pritvaranja novinara dok su pokrivali prosvjede protiv rasizma u Sjedinjenim Državama 2020. godine, što je porast od 1200 posto u odnosu na brojku iz 2019. godine. (...) U roku od jednog tjedna nakon incidenta s Georgeom Floydom u zemlji je bilo 148 uhićenja ili napada na novinare, što je više nego tijekom prethodne tri godine zajedno”, stoji u kineskom izvještaju. U završnom dijelu dokumenta, pod naslovom „Rastuća polarizacija između bogatih i siromašnih pogoršava društvenu nejednakost”, kaže se da se u SAD-u zbog pandemije „jaz između bogatih i siromašnih dodatno proširio, a životi ljudi na dnu društva bili su bijedni.” Pritom se citira web stranica Bloomberga, koja je 8. listopada izvijestila da 50 najbogatijih Amerikanaca sada ima gotovo jednako bogatstvo kao i najsiromašnijih 165 milijuna ljudi u zemlji, odnosno da najbogatijih jedan posto Amerikanaca ima 16,4 puta veće bogatstvo od siromašnijih 50 posto američkih građana. Citira se i Forbes od 11. prosinca: od lipnja do studenoga 2020. stopa siromaštva u SAD-u skočila je s 9,3 na 11,7 posto, dok se kolektivno bogatstvo 614 američkih milijardera povećalo za 931 milijardu dolara. Istodobno su svaki šesti odrasli Amerikanac i svako četvrto američko dijete bili u opasnosti od gladi. „Američka vlada, umjesto da se bavila vlastitim užasnim podacima o ljudskim pravima, neprestano je davala neodgovorne primjedbe na stanje ljudskih prava u drugim zemljama, izlažući svoja dvostruka mjerila i licemjerje prema ljudskim pravima”, rezimira se u zadnjem dijelu izvještaja, uz ljupki istočnjački zaključak: „Nadamo se da će američka strana pokazati poniznost i suosjećanje za patnju vlastitog naroda, odbaciti licemjerje, nasilništvo i dvostruka mjerila te surađivati s međunarodnom zajednicom na izgradnji zajednice sa zajedničkom budućnošću čovječanstva.

KOLIKO PLATIŠ TOLIKO MUZIKE

POBJEDNICI I GUBITNICI Nino Đula Nino Đula Zašto ne treba očekivati da će Milanović i Plenković krenuti u demontažu ‘Crobotnice‘ Premijer i predsjednik države jednu su važnu temu pretvorili u neplodno nadmudrivanje Zoran Milanović i Andrej PlenkovićPremium icon Zoran Milanović i Andrej Plenković Može se to i ovako reći: bio je ovo tjedan u kojemu je nakon godinu i nešto sitno konačno započeo predsjednički mandat Zorana Milanovića jer se, eto, nakon serija marginalnih sukoba, na koje ga je tjerala njegova teška narav, najzad okrenuo nečemu što je doista bitno zajednici i što je pravi nacionalni problem, a to je stanje u hrvatskom pravosuđu. Ovakva interpretacija, međutim, sadrži puno neobjektivnosti i previše obzira prema publici koja u svemu što zagrmi sadašnji predsjednik države vidi dobronamjernu i korisnu stvar za društvo, nešto što će pokrenuti promjene i izazvati dobre stvari. Također, ovo tumačenje održivo je kad bi se jedna dobra srijeda u životu i radu jednog predsjednika (mislimo na njegov efektan istup na Cresu)...

GLOBUSOVA ČAJANKA

‘Sada se vidi tko je pravi hrvatski premijer, on nam je jasno rekao: ‘Dragi Hrvati, vi ste na začelju‘ Zastoj u cijepljenju zbog premalo doza te neočekivane nevolje s AstraZenecom dovode u pitanje djelotvornost antiepidemijske kampanje Piše: Boris VlašićObjavljeno: 26. ožujak 2021. 22 Hrvatska ne stoji dobro s cjepivom. Na začelju smo u EU po procijepljenosti. Kad je počelo cijepljenje prije tri mjeseca, pokazalo se da će doći do zastoja u planiranom ritmu jer su farmaceutske tvrtke koje su počele s proizvodnjom prodavale cjepivo mimo dogovora s EU, čime su ostavile dio tržišta na čekanju. Uz to, ispostavilo se da ne mogu proizvesti dogovorene količine cjepiva. Posljednja loša stvar s cjepivom bila je nedavna spoznaja da se raspodjela cjepiva ne odvija po principu proporcionalnosti prema broju stanovnika, pa je Hrvatska “izvisila” i ostala na začelju zemalja koje cijepe svoje građane. Uz to, ispostavilo se da je cjepivo AstraZenece izazvalo fatalne nuspojave u nekoliko slučajeva, što je izazvalo paniku. O stanju s cjepivom u Hrvatskoj u Čajanci su govorili Željko Reiner, HDZ-ov potpredsjednik Sabora, Marija Selak Raspudić, Mostova zastupnica, i Sandra Benčić iz platforme Možemo!. Benčić i Selak Raspudić nisu se cijepile iz solidarnosti s građanima, iako su kao zastupnice imale tu mogućnost. Vlašić: Sandra Benčić i ja nismo se cijepili. Od čega ćemo mi umrijeti? Od korone ili ipak imamo šansu cijepiti se prije nego što se zarazimo? Reiner: Ne znam vaše zdravstveno stanje, ali po dobi ne spadate u onu skupinu koja sada dolazi na red. Sada se, koliko znam, cijepe osobe starije od 65 godina i oni s ozbiljnim kroničnimbolestima. Benčić: To samo ovisi o tome gdje ste. Problem je s organizacijom distribucije cjepiva. Evo, ja znam da se u jednoj maloj općini u domu zdravlja sada cijepe ljudi u dobi od 40 do 50 godina. Zašto? Zato što su procijepili sve starije. Naime, način distribucije je bio po liječniku opće prakse i imamo veliku neujednačenost na razini Hrvatske. U Zagrebu nisu procijepljeni ni oni najstariji, a imamo i manja mjesta, gdje se cijepe i oni koji ne spadaju u rizične skupine. To znam iz prve ruke jer su ljudi pozvani na cijepljenje. Na upit kako to da sam već došao ili došla na red liječnica opće prakse je odgovorila da je to zato što su cijepljeni oni stariji i sada idemo prema mlađima. Nama model distribucije nije dobar i sada idemo prema mlađima. Nismo razmišljali na način da cjepivo treba osigurati prema broju rizičnih skupina i da se tako distribuira za cijelu Hrvatsku, da nigdje nema procjepljivanja onih koji ne spadaju u rizične skupine dokle god nisu cijepljene sve rizične skupine u Hrvatskoj. I u tom dijelu imamo nejednakosti, a to je zbog loše organizacije. image Željko Reiner Zeljko Puhovski/Cropix Selak Raspudić: U principu, da bi se uopće došlo do toga da se zna tko su rizične skupine, trebali smo imati aktivniji angažman liječnika obiteljske medicine koji bi proizlazio iz uputa Ministarstva odnosno Stožera, a koji bi dao uvid u to koliki je broj ljudi u rizičnim skupinama na terenu koji se žele cijepiti. Mi smo to prepustili isključivo na javljanje samim liječnicima, na volju onih koji se žele cijepiti. Ne postoji nikakva statistika o tome koliko je takvih ljudi. Ne ovisi cijepljenje samo o tome tko spada u rizičnu skupinu nego i o tome tko se od tih ljudi želi cijepiti. To je širi i veći proces koji je trebalo obaviti mnogo ranije da bismo mogli imati logičnu preraspodjelu cjepiva. Naravno, vama se postavlja pitanje, izvan ove službene medicinske povijesti, koliko ste dobro umreženi a da se niste cijepili “preko veze”, kako ide ovaj drugi, neslužbeni dio povijesti i kako su to učinili oni građani koji su mogli, neovisno o svojoj medicinskojpovijesti. Vlašić: Aha, računate na to da ću nazvati ministra? Ili gospodina Reinera? Hoćete li me cijepiti? Reiner: Neću vas cijepiti, ja se time ne bavim, to nije moje područje. (smije se) Vlašić: Evo, nemam dobre dilere cjepiva. Jeste li se vi prijavili za cijepljenje? Selak Raspudić: Nisam se prijavila s obzirom na to da sam preboljela koronu. Evo, sad imamo najnovija istraživanja koja obrću logiku i vode nas prema onome što intuitivno smatramo, a govorimo o časopisu The Lancet, da oni koji se dvostruko cijepe, dva puta, imaju imunitet gotovo kao da su preboljeli koronu. No, imamo i drugi problem koji se tiče distribucije cjepiva, a to je da nemaju sva cjepiva jednaku učinkovitost. Nisu sva cjepiva jednako omiljena. Sada imamo slučaj AstraZenece. Vlašić: Čekajte, koje cjepivo vi favorizirate, koja smatrate najsigurnijima? Selak Raspudić: Govori se o visokoj učinkovitosti onih koja nisu dostupna na hrvatskom tržištu poput kineskoga i ruskog cjepiva. Ovisi to i o tome koju tehniku izrade cjepiva preferirate, jeste li za moderniji ili za tradicionalniji pristup pravljenja cjepiva. Smatram problematičnim to što liječnik obiteljske medicine ima nekoliko različitih cjepiva, na primjer Pfizer i AstraZenecu. No, ona nisu jednako učinkovita za sve dobne skupine i liječnik mora odlučiti kome će dati koje cjepivo. Ne postoji ni jedan naputak, a ja sam ih pročitala sve, koji govori kome dati prednost. Da li da ove s kroničnim bolestima koji su, recimo, i stariji cijepi Pfizerom, koji je učinkovitiji za starije osobe, ili da ih cijepe AstraZenecom, ili da zažmire i idu na odabir eci-peci-pec. To ostaje liječnicima na njihovoj dobroj volji pa oni savjesniji pokušavaju stvoriti neku logiku, a neki možda daju prema simpatičnosti ili “preko veze”, kakve smo slučajeve već imali. Vlašić: Smatrate da postoji bolje i lošije cjepivo? Selak Raspudić: Da, cjepiva nisu identična i sva istraživanja pokazuju da imaju različitu učinkovitost, prema tome, netko će to interpretirati kao bolje i lošije, ovisno o skupini. image Marija Selak Raspudić Zeljko Puhovski/Cropix Vlašić: Slažete li se s ovim, gospodine Reiner? Reiner: Gledajte, ja sam specijalist za unutarnje bolesti i profesor sam na Medicinskom fakultetu. Nisam specijalist za zarazne bolesti, nisam specijalist epidemiologije, nisam virusolog, vjerojatno sam manje stručan od gospođe Selak Raspudić i nikada se ne bih usudio takvo nešto reći, da postoje bolja ili lošija cjepiva, da treba birati između cjepiva kao između različitih kolača. Možda manje znam. Vlašić: Gospođo Selak Raspudić, izazvani ste… Selak Raspudić: Ovaj cinizam je potpuno nepotreban i ovakav oblik komunikacije o cijepljenju koji podcjenjuje zdravi razum naših građana i javno dostupne informacije o kojima ne ja, nego bilo tko na cesti ima pravo procesuirati ih i dati svoje mišljenje, dovode do nepovjerenja u sam sustav cijepljenja i, na kraju, do onoga što i trenutno imamo. To je da se zbog neadekvatne reakcije vlasti građani uopće ne žele cijepiti AstraZenecom u velikom broju iako su došli na red cijepljenja. Nisam davala neke paušalne tvrdnje, nego ono što je javna činjenica, a ne ulazim u samu dijagnostiku niti u ocjenjivanje cjepiva jer nisam medicinski stručnjak. Javna je činjenica i zato smo razgovarali na razini EU hoćemo li krenuti u procjepljivanje starije populacije, da nisu napravljena dovoljna istraživanja na starijoj populaciji i da ona imaju manju učinkovitost u odnosu na druga cjepiva. Ako gospodin Reiner smatra da znanost koja je javno dostupna nije relevantna i da o njoj ne smijemo govoriti niti imati sud, nego slijepo slijediti naredbe, onda je to drugo pitanje. Ja smatram da možemo razgovarati o činjenicama koje su namdostupne. Vlašić: U redu, iako se ni ja neću složiti s vama jer se AstraZeneca nije pokazala toliko lošom. Ona se pokazala fatalnom u svojim nuspojavama i komplikacijama, ali je taj broj manji od Pfizera. Zašto je AstraZeneca sada na udaru? Benčić: Ne bih ulazila u medicinska pitanja jer kao laik moram imati povjerenje u one agencije koje odobravaju cjepiva. Nemam drugog izbora. Možemo interpretirati razne podatke, ali kad se naposljetku suočim s time da li se idem cijepiti ili ne, cijepila bih se bilo kojim cjepivom koje je odobreno. Nemam izbora na temelju vlastitog znanja procijeniti koje je bolje, a nemamo ni dovoljno podataka na globalnoj razini. AstraZeneca je na udaru, to je pitanje globalnog rata oko cjepiva. Moram reći da je za EU ovo jedna od najvećih blamaža koju su imali, a imali su ih dosta. Kao prvo, podsjetit ću da je još u proljeće prošle godine grčki predstavnik, profesor javnog zdravstva, tražio od Europske komisije da se razmotri pristup da, kada već ulažemo tolike milijarde u istraživanje i razvoj, ali i pretfinanciranje proizvodnje, da onda EU ima udio u patentu ili, ovisno o iznosu financiranja, cijeli patent. Kada bismo imali patentna prava ili patent, tada bismo i mi mogli birati tvrtke u kojima će se proizvoditi cjepivo. To znači ne samo one koje izabere AstraZeneca ili Pfizer. Vlašić: AstraZeneca je bila financirana. Benčić: Da, bio je i BioNTech pretfinanciran, baš u dijelu istraživanja i razvoja. Kada su tu pogriješili, onda da kažemo i da je način ugovaranja neviđen. Nagledala sam se ugovora s Europskom komisijom, primjerice za financiranje udruga, a pročitala sam i ugovor s AstraZenecom. Ne mogu vjerovati toj razini… Selak Raspudić: Moram intervenirati. Ne razumijem, gdje si ti vidjela tajugovor? Benčić: Ugovor s AstraZenecom je objavljen na stranicama EK. Selak Raspudić: Dakle, naš ministar je rekao da on ne zna detalje ugovora s proizvođačima cjepiva. Benčić: (smije se) Pa, ja ću vam ga dati, ako ga nitko nema. Ugovor je objavljen, neki dijelovi su zatamnjeni, ali vidi se tko je nositelj patenta, vide se i podaci u kojem slučaju EK eventualno može zaustaviti, odustati od nabave i krenuti u nabavu nekog drugog cjepiva. Međutim, to je toliko loše napravljeno da EK ne može to nikada napraviti jer se ti uvjeti nikada ne mogu ispuniti i vide se glavne ugovorne odredbe, što je obaveza AstraZenece, što je obaveza Europske unije. Vlašić: Stoji li tamo odredba po kojoj će AstraZeneca isporučivati onoliko cjepiva koliko bude mogla? Benčić: Oni su rekli da će isporučivati količine na koje su se obvezali, međutim ovisno o mogućnostima, odnosno dinamici proizvodnje. EU se nije zaštitila sa svoje strane, ni što se događa ako distribucija “šteka”, ako dobivamo manje od ugovorenog, a nije se dobro zaštitila ni u slučaju ovih komplikacija koje sada imamo, a to je da su neke države iz predostrožnosti obustavile cijepljenje. Što u tom slučaju? To je meni izrazito lošepregovaranje. Vlašić: Što reći za Hrvatsku koja u cijeloj situaciji najveći kontingent naručuje baš od AstraZenece? Selak Raspudić: To je ono na što se trenutno izvlači cijela EU, a to je pitanje čija je odgovornost za cijeli debakl oko distribucije cjepiva koji opet nije stavio sve zemlje u jednaki položaj, pa se tako Hrvatska našla na samom začelju. Vodstvo EU nam danas govori da su nudili drugačiji model raspodjele, da se dijeli proporcionalno i da su neke zemlje, i Hrvatska, odbile taj model. Izabrali smo puno više AstraZenece i sada se postavlja pitanje što radi naš premijer. Ode u Bruxelles, naslikava se tamo, a mi gledamo te lijepe fotografije i vraća se iz Bruxellesa. Nakon toga se pojavljuje naš pravi premijer, gospodin Kurz - a tako gledam ljude koji nas obavještavaju kakvo je stvarno stanje u našoj zemlji i brinu se za naše interese - i govori nam: “Dragi Hrvati, vi ste na začelju!” Onda opet imate našeg nazovipremijera koji kaže da to nije tako i da je stvar samo u distribuciji. Nama samo kasni cjepivo. Kaže da Europa nije odgovorna i da vodstvo Europe nije problematično. Nekoliko dana kasnije taj isti premijer nalazi se na pismu s gospodinom Kurzom koji se buni prema EK kao da je, opet, njihova krivnja što nismo dobili cjepivo. A Europska komisija nam kaže: “Dragi moji, žao nam je, vi ste sami htjeli imati više slobode u odlučivanju i sada trpite posljedice.” Dakle, tko je ovdjelud? Reiner: Možda mogu ja nešto reći, kao nestručnjak iz tog područja? Hajdemo se držati činjenica. Dakle, stvar počinje kada se počelo razvijati cjepivo. EU je u to uložila ogroman novac, u startu 9,8 milijardi eura i uložila je u nekoliko tvrtki. Jedna od tih tvrtki je bila AstraZeneca i tada se činilo da će ona doći prva na tržište s cjepivom. Sve četiri tvrtke su pokazivale naznake da će cjepivo biti vrlo kvalitetno i da će moći zaštititi od covida-19. Slijedom te logike je i donesena odluka da se u prvoj tranši nabavi 5,6 milijuna doza, a od toga najviše AstraZenece, 2,7 milijuna, Pfizera oko 1 milijun, Moderne 1 milijun, Johnson and Johnson oko 900 tisuća i Purevaxa 300 tisuća doza. Situacija je ispala malo drugačija nego se činila nekoliko mjeseci ranije. Prvi se pojavio Pfizer pa Moderna. Neke stvari nitko nije mogao predvidjeti. Kada je postalo jasno da je brzina procjene kvalitete od strane europske agencije drugačija nego se očekivala pojava cjepiva, Hrvatska je naručila dodatne doze cjepiva. Naručeno je ukupno 8,7 milijuna doza. Ideja je da se cijepe svi stariji od 18 godina, i to je sasvim dovoljna količina za procijepljenost cijele Hrvatske. Problem je što AstraZeneca, ali i ostale tvrtke ne isporučuju ono na što su se obavezale. U svakom slučaju, tvrtke ne isporučuju one doze na koje su se obavezale. image Sandra Benčić Zeljko Puhovski/Cropix Vlašić: Osim što neke tvrtke iza leđa EU prodaju cjepivo drugim državama. Reiner: To je posebna, druga priča. Imamo zemlje članice EU koje su počele s cijepljenjem prošli tjedan. Budimo svjesni toga. Pa nemojmo stalno govoriti da smo najgori, da ništa ne valja kod nas zato što smo uoporbi. Selak Raspudić: Pa, nismo najgori. Treći smo odkraja. Reiner: Priča s premijerom Kurzom. Premijer Kurz je skupa s našim premijerom i drugih pet premijera potpisao dokument u kojem se traži pravednija raspodjela cjepiva unutar EU. Usput rečeno, da nismo u EU, bogzna kad bismo dobili išta cjepiva i po kojoj cijeni. Vlašić: Kupili biste Sputnjik V? Reiner: Možda bismo ga kupili, možda ne bismo. Pogledajte zemlje koje nisu u našemokruženju… Selak Raspudić: Recimo Veliku Britaniju, SAD, pa i Srbiju… Reiner: Tamo je stvarno sada fantastično stanje! Selak Raspudić: Govorim o distribuciji cjepiva, gospodine Reiner. Reiner: To je jedno s drugim povezano. Neke zemlje koje nisu u EU morale su ići na otvoreno tržište, ne znam po kojim će cijenama plaćati ta cjepiva i biti prepuštene otvorenom tržištu. 90 milijuna cjepiva je otišlo uSAD. Vlašić: Ali, cijena cjepiva je toliko niska u odnosu na cijenu liječenja da to nije nikakav problem. Benčić: Cijeli pristup, pa i taj regionalni pristup da EU nabavlja svoje cjepivo, svaka zemlja svoje… Reiner: Pa, to sigurno nije dobro. To je trebala Svjetska zdravstvena organizacija organizirati. U ovom času imate zemlje u Africi koje si ne mogu uopće priuštiti cjepivo. Benčić (u isti glas s Reinerom): Tako je! Što i da procijepimo cijelu Europsku uniju? Hoće li pandemije nestati zato što smo mi uzeli sve cjepivo sebi, a Afriku ostavili i tamo ljudi umiru? Ne možemo tako raditi! I kada imamo zaista globalan problem, nismo spremni globalno djelovati. Nemamo dovoljno cjepiva zato što globalni kapacitet proizvodnje nije dovoljan ni da u godini dana proizvedemo milijarde doza. To se nikada do sada nije dogodilo. Ali, da patent pripada svima, da bude javno dobro i da ga proizvode svi koji ga mogu raditi, tada bi mogli ubrzati proces proizvodnje. No, mi nismo tako radili. Svi se međusobno natječu i krše sporazum. Zato kažem da premijer može, jer ima sad pravo i mogućnost otvoriti to pitanje promjene modela na koji smo pristali jer druge zemlje krše sporazum. Njemačka je ugovorila 30 milijuna ekstra doza od Pfizera. Reiner: Pa, to upravo radi ovim pismom, inicijativom. Vlašić: Prevarili su nas. Jesmo li mi ispali časno bedasti? Benčić: Neću uopće govoriti što smo ispali.