srijeda, 29. svibnja 2019.
USPAVANA SAVJEST
Kad ponekad razmišljam sa sociološkog aspekta vlastite Savjesti, što prikrivena kuburi u meni, i u društvenom smislu u nama svima. Tolstojevski*** preporučljiva kao savjesna družica u toj vječno pritvorenoj nastambi, obavijenoj hladnim mrakom od samog rađanja do biološko sveopćeg našega kraja
Dođe ponekad tako da se iz čistog mira uzvikne:
Hej ti mala Savjeti moja!
Probudi se već jednom. I izađi na svijetlo dana. Udruženo da krenemo u taj Svijet Poviesnih Laži,što se parazitski kreće u nama, i sve oko nas. Zapliće Fleš i Duh naš poput bršljana koji kriomice pupa sve oko stoljetnog hrasta , da ga obavija i zapliće svojim nježnim vlasima. U toku dugih stoljetnih noći sve snažnije da steže svojim zmijskim udom, isisavajući sav stoljetni sok od nas.
Ti onda izlaziš, pola otvorenih i zakrmeljenih oči: Jel' me ovdje netko traži?
Oh da!
Priznajem da te po nekad trebam,al' se rijetko osuđujem da te budim. Danas se tvoj crv nešto suviše komeša po mojoj utrobi, sve dok te napokon nisam pozvao da izađeš, uspravna, na svjetlo dana .
Jel' sada čuješ ovdje fijuk Povijesnih Laži sve u naokolo nas; treštanja sirovih sila ….i djetinjeg plača u naručju mamurnih Majka?
***„Ruskom čovjeku još jedino pristaje robija.“
Nema komentara:
Objavi komentar