PIŠE DANIJELA BAŠIĆ - PALJKOVIĆ

Politika je kurva. Silvano Hrelja to najbolje zna 04.06.2019 06:00 "Amsterdamska koalicija i nakon ovih izbora ostaje na okupu i tako će izaći na predsjedničke i parlamentarne izbore", nadobudno je u izbornoj noći, dok su se još zbrajali rezultati i europski mandati, izjavila šefica GLAS-a Anka Mrak Taritaš, jedna od poznatijih persona stranačke sedmorke koja, po svemu sudeći, postaje šestorka. Predsjednica GLAS-a nije bila svjesna da joj HSU-ova uzdanica Silvano Hrelja koji je kao jedini predstavnik milijunske umirovljeničke populacije na EU izborima dobio bijednih 2.832 glasova, u vrijeme dok se izborne brojke nisu ni ohladile, iza leđa obnavljao ljubavnu priču s SDP-om kojemu je ne tako davno poručio da su "lijepa uspavana ljepotica". Izgleda da je Hrelja taj koji bi trebao probuditi SDP, što je pravi poduhvat, budući da je ovaj izučeni politički trgovac u svojoj istarskoj bazi dobio zanemariva 397 glasa. Pravo pitanje kome je savez s HSU-om uopće potreban, osim njima samima. Tih stotinjak glasova koje Hrelja pokušava dobronamjerno podariti ili uvaliti Davoru Bernardiću, a sve zato jer je namirisao da se stranka trgnula, ujedinila, te da su SDP-ova četiri EU mandata dobra platforma za iduće izbore, neviđeni je pokušaj manipulacije biračima i dojučerašnjim partnerima koalicije. Ne čudi promjena strane, ali iritira brzina kojom se Hrelja pokušava ukrcati na SDP-ov vlak ni par dana od izbora. Takva politička prevrtljivost kod ovog profi umirovljenika nije novost, ali ipak ostavlja gorak okus u ustima i dočarava sav neukus političkog žrvnja u kojem pojedinci profesiju političara biraju iz uskih interesa. Mogli bi se pitati što je to Hrelja učinio za hrvatske umirovljenike u svojoj dugogodišnjoj političkoj karijeri i savezima koje je godinama stvarao od koalicije s Ivom Sanaderom u desetoj HDZ-ovoj Vladi, do koalicije u 11. Vladi Jadranke Kosor. Ili dvanaeste Kukuriku Vlade s kojom je 2011. godine osvojio vlast te je iz prve ruke imao priliku mijenjati katastrofalan položaj hrvatskih penzića. Upravo tada ga je Zoran Milanović vrbovao da preuzme funkciju ministra, nudeći Hrelji da preuzme odgovornost i prihvati se mirovinskog resora, što je ovaj odbio. Nije to za njega bio prevelik zalogaj, nego je procijenio da mu je miliji Sabor u kojem iz zastupničke hladovine za gotovo identičnu plaću ne treba šljakati i biti eksponiran kao ministar. Tada nije prihvatio odgovornost, pa teško da će to napraviti i u nekoj novoj varijanti s SDP-om. Zato Hrelja podržava i premijera Andreja Plenkovića kada predsjedniku Vlade zaškripi u Saboru, a tako je bilo i prilikom izglasavanja proračuna za 2018. godinu kada se tanka HDZ-ova većina podebljala glasom podrške zastupnika Hrelje. Brojke ne lažu. Hrelju je na ovim EU izborima podržalo 0,2 posto od ukupno 1.240.948 hrvatskih umirovljenika. Njegov nož u leđa kolegama iz Amsterdamske je očekivan, jer Hrelja ide tamo gdje je bolje. On kalkulira i trguje. Kristalno mu je jasno da su EU izbori zapravo poraz Amsterdamske koalicije koja združena kroz sedmeročlanu stranačku ligu dobiva približno jednak broj glasova kao SDP-ovac Tonino Picula sam. Brzo mu je došlo do mozga da s njima teško može po još jedan saborski mandat pa je brže bolje obznanio da je otvoren za razgovore s Bernardićem. Politika je strast i matematika, rekla je Anka Mrak Taritaš, no Hreljin poučak govori da za politiku treba debeli obraz pa i dobar želudac. "Zaboravite privatno i brinite se za javno", pisalo je nekoć u dvorani Velikoga vijeća dubrovačkog. Natpis je trajno podsjećao uvažene vijećnike da ulaskom u dvoranu zaborave na privatne interese i da skrbe isključivo za društvene. E, da su nama ta nadobudna vremena! ********************************************************************************************************************************* Da je samo Hrelja taj Istarski mešetar. A što je sa IDS koji šuruje sa klero nacionalističko Hrvatskom od njenog samog osnutka 1990., kao i talijanskom Uniniom koja, do danas rentira na godišnjem sajmu to isto istarsko življe hrvatskoj, koji je, svojevremeno stajalo u dugačkim redovima pred birokratskim ustanovama da nam se povrati izgubljeno talijansko državljanstvo, nakon što se u Pazinu pojavio onaj velikohrvatski osvajač Tudžmam, prijeteći da se možemo slobodno iseliti iz svojih djedovina ako nismo zadovoljni što je 1943. godine pop Milanović na svoju ruku okupio šaku lokalnih birtijaša da bi potpisali onu nametnutu Pazinsku Odluku o pripojenju Istre Hrvatskoj. I to bez bilo kakvog znanja ni pristanka istarskih žetelja. Te,koja nije nikakada iz svoje cjelokupne povijesti pripadala, čak ni za vrijeme Paveličeve Ustašije. Tu leži temelj naše istrijanske opstojnosti. Hrelja je u svemu tome tek jedan malen kurvin prdac.