četvrtak, 29. listopada 2020.
VEDRANA RUDAN
Neki od nas živimo u Hrvatskoj otkako je imaju, jedno trideset godina. Nakon svake afere koju provale mediji, „transkripte“ im pošalju „službe“, pomislimo, jebote, jebote, ovo je dno! Jebote, jebote, niže ne može!
Oni koji nama demokratski vladaju također misle, jebote, jebote, koji vam je kurac? Kako vam nije jasno, Hrvatska nema dno? Lijepa Naša je bezdan. Ej, glupani i glupače, vi ste izabrali glumce, uključili program, gledajte.
Sve je meni jasno, pa ipak…U Vatikanu su lopine visokoobrazovani kardinali, najebavaju, kad ih Papa ćopi, zbog nekoliko stotina tisuća eura. Jedan vatikanski velečasnik je upravo odletio. Kod nas konobar u samo jednoj garaži drži milijun eura.
Doduše, nije ovaj najnoviji konobar naš najveći konobar. Nabrojit ću veće. Gojko Šušak, ministar vojske, bio je konobar u Ottawi. Mesić je u Francuskoj posluživao goste u restoranu svoje sestre. Tito je konobario u Sisku u kantini Domovinske pukovnije dok je učio za bravara. Krajnje je vrijeme da netko napiše knjigu „Uloga konobara u hrvatskoj povijesti“.
U ovoj priči zaista je najmanje bitno što je suspektna lopina nekad davno s pladnjem u ruci hodala od stola do stola. Ja sam po tko zna koji put ostala bez teksta kad sam vidjela jedan od nastupa našeg Predsjednika. Već dugo mislim da bi Milanoviću trebalo oduzeti poslovnu sposobnosti i staviti ga pod strogu kontrolu staratelja, ali to se neće dogoditi. Čovjek je izabran na izborima i nitko mu ništa ne može.
Ipak, ne kužim. Na čemu je gospodin? Onaj konobar je u Zagrebu držao nekakav „klub“ koji je zapravo rupčaga u kojoj se čak i za vrijeme lockdowna skupljala politička, novinarska i sudska „elita“. Tamo su dečki mogli opušteno jesti, piti i pjevati. Predsjednik Milanović je rekao da su u „klub“ „ministri zalazili kao zadnji magarci da se osramote“.
Kad su ga pitali je li i on tamo bio najprije je rekao da se ne sjeća, pa da to nije bitno, pa se ipak prisjetio da je jednom tamo otišao jer ga je pozvao „prijatelj iz Dalmacije i bilo je puno hrane koja se trebala baciti“. Prevedeno na normalan jezik, Milanović je otišao u onaj „klub“ „kao zadnji magarac“ u ulozi nacionalnog prasca.
Istovremeno dok Milanović po pozivu čisti hrvatske zdjele i padele od hrane „koja se trebala baciti“, naša prva dama poput papige ponavlja da su Hrvati predebeli i da bi trebali tanko rezati crni kruh, jer je debljina hrvatski Neprijatelj Broj Jedan.
Tko tu koga jebe? Konobar, umjesto da okolo nosi hranu, nosi vrećice s eurima, predsjednik države, umjesto da mudro zbori drži glavu u loncu i jede ostatke „da se ne baci“, premijer koji nije zalazio u „klub“ „kao zadnji magarac“ ni o čemu ništa ne zna.
U Orwelovoj „Životinjskoj farmi“ svinje su otele ljudima moć. Pa su se svinje s vremenom počele ponašati poput ljudi. U hrvatskoj „Životinjskoj farmi“ sve je od starta izmiješano. Tko vlada? Svinje? Ljudi?
Nema komentara:
Objavi komentar