KRAJ ILI POČETAK GLOBALNOG TRUMPIZMA ?!

POLITIKA ‘TRUMPIZMA‘ Kako je Trump u četiri godine razlio vještičji kotao i razorio samo tkivo Amerike Njegova je administracija uništila društvenu i kulturnu paradigmu koja je brojne antagonizme držala pod kontrolom Piše: Željko TrkanjecObjavljeno: 31. listopad 2020. 22:57 Facebook Twitter Messenger E-mail Prošle subote navečer policajac je u Brooklynu, tijekom redovne patrole, preko zvučnika u službenom automobilu rekao: “Trump 2020”. Suspendiran je, što je sasvim razumljivo, ali ovaj otklon od očekivanog i uobičajenog ponašanja pripadnika službe sigurnosti izvrstan je pokazatelj promjene unutar američkog društva u protekle četiri godine. Posebno jer je New York većinski okrenuo leđa Donaldu Trumpu koji se, bijesan, zbog toga odselio na Floridu. Većinski podrazumijeva građanke i građane ovog kozmopolitskog grada koji se ne može pomiriti s Trumpovim životnim i političkim maksimama. Ali, jedan je policajac smatrao da je važno - i suspenzije vrijedno - podijeliti svoje političko stajalište s javnošću. Bez puno filozofiranja, tako je nešto bilo nezamislivo prije četiri godine. Sjedinjene Države su demokracija više od dva stoljeća, s jasno definiranim sustavom provjera i ravnoteža (checks and balances), depolitiziranom vojskom, policijom i tajnim službama. Odgovor na pitanje što se dogodilo je jednostavan: dogodio se Trump. Preciznije, američki predsjednik nije uspio izgraditi nikakvu političku platformu koja bi se nazvala “Trumpovom doktrinom” (a ima je gotovo svaki od predsjednika prije njega), ali je zato uspio kreirati trumpizam. Politika nekonzistentnosti, građena na modelu zvijezde reality showa koja želi maksimalno privući pozornost javnosti s velikom dozom narcizma koja ga tjera da napada sve što ne predstavlja slavljenje njegova lika i djela uz snažan utjecaj nativizma, populizma, mizoginizma i rasizma. Masha Gessen su nam objasnili (riječ je o transrodnoj osobi koja moli da joj se obraća s oni) da je cilj Donalda Trumpa raditi što god želi, neobuzdan zakonima, Kongresom ili ičim drugim. A Martin Wolf iz The Financial Timesa je napisao kako Trump vodi korumpiranu, zlonamjernu i nekompetentnu vladu i laže lakše nego što diše. S ovim se potonjim naprosto moram složiti. Prije nekoliko je dana rekao kako je on u jednom danu prekinuo sukob “Kosova i Srbije, oni se tuku 40 godina, ne, možda i 400”. Priština i Beograd su u četvrtak nastavili pregovore o uređenju odnosa u Bruxellesu. Policija u SAD-u se u velikoj mjeri, pod utjecajem borbe protiv terorizma, pretvorila u paramilitarnu organizaciju koja je većinski u rukama bijelaca. I prožeta je rasizmom, vjerojatno većinom i nesvjesnim. Ubojstvo Georgea Floyda nije odstupanje od pravila, ono je obrazac razmišljanja središnje struje policije. Napomena: SAD ima policijski sustav formiran u gradovima i saveznim državama, ministarstvo unutarnjih poslova se bavi nacionalnim parkovima. Savezno tijelo koje se bavi unutarnjom sigurnošću je FBI koji reagira samo u zakonski precizno definiranim slučajevima. Trumpizam je s jedne strane dao vjetar u jedra dijelovima policijskih snaga koje svijet gledaju kroz “crno-bijele” naočale. Što je, razumljivo, izazvalo reakciju druge strane pa je SAD svjedočio brojnim prosvjedima. Protiv policije. Bilo je toga i ranije, nije to nešto novo, ali sada je kapetan broda dao policiji za pravo, a prosvjednike nazvao razbijačima. image Da bi se u nekim gradovima pojavili zahtjevi da se cijeli policijski sustav naprosto raspusti i pokrene izgradnja novog, na liberalnijim temeljima. Što je Trump napao. I zato je policajac u Brooklynu na sav glas vikao “Trump 2020”. Jer mu je predsjednik rekao da je on u pravu, a #BlackLivesMatter nisu. Tako nešto nisu rekli ni otac ili sin Bush, Bill Clinton, Barack Obama. Niti je ikoji od njih i predsjednika od Drugog svjetskog rata naovamo podržao bijele suprematiste (u Charlottesvilleu na prosvjedima ekstremnih desničara i protuprosvjedima protivnika zadrtosti Trump je s obje strane vidio “vrlo fine ljude” - iako se jedan od ovih prvih automobilom zaletio u gomilu drugih i ubio). Politika sile Prije četiri godine je umro Antonin Scalia, sudac Vrhovnog suda. Tadašnji predsjednik Barack Obama je odabrao svog kandidata, a onda su republikanci skočili na zadnje noge i stali vikati kako ne može predsjednik u izbornoj godini imenovati novog - doživotnog - člana Vrhovnog suda. Sve se odvijalo u ožujku, osam mjeseci prije izbora. Obama se povukao. U rujnu ove godine umrla je Ruth Bader Ginsburg, ikona Vrhovnog suda. Trump je odmah pokrenuo odabir nove sutkinje, a na prigovore demokrata kako nije u redu u izbornoj godini i toliko blizu izbora - manje od dva mjeseca - imenovati novu sutkinju rekli su da oni na to imaju pravo. Po doslovce ekspresnoj proceduri Amy Coney Barrett je imenovana sutkinjom. Nije najmlađa imenovana, ali će zato ostati zapamćena kao jedina dosad u povijesti Suda koja je izabrana samo glasovima jedne stranke. To je trumpizam u svojoj srži: jednostranost, politika sila, shvaćanje većine kao prava, a ne obveze. Trumpizam koji razara samo tkivo društvenog ustroja, povjerenje u institucije. Tijekom mandata sadašnjeg predsjednika u administraciji je nestala ideja dijaloga i suprotstavljanja mišljenja. Koja je postojala u svima dosad, čak i u neokonzervativnom kabinetu Busha mlađeg Colin Powell je bio glas razuma. Ušutkan, ali glas razuma. Obama je znao Samanthi Powell odgovarati "znam, pročitao sam tvoju knjigu". Trump je otvoreno napadao i uklanjao glasove razuma u svom kabinetu te ih smjenjivao na Twitteru. I to glasove razuma čim bi mu se usudili proturječiti. James Mattis, Rex Tillerson. Dobro informirani portal Axios je prije nekoliko dana objavio da će Trump, ako pobijedi, odmah smijeniti Marka Espera, ministra obrane. Jer je rekao da se vojska ne smije miješati u postizborna događanja. Ministarstvo pravosuđa, otkad ga je preuzeo William Barr, postalo je privatni odvjetnički ured Donalda Trumpa. I u ratu sa svakim sucem koji donese bilo kakvu presudu koja se predsjedniku ne sviđa. Neprofesionalizam je postao odrednica administracije, ne devijacija. Nije problem što je predsjednik ignorant - čak je i priznao da nije znao ništa o NATO-u kad ga je proglasio zastarjelim - nego što ne prihvaća ičije mišljenje. On tvrdi da ima osjećaj, intuiciju i da mu ne trebaju “navodni znalci” iz “duboke države”. Zbog toga je teško detektirati koje su njegove laži svjesne, a koje posljedica neznanja i nepoznavanja materije. Ali, inzistiranje na laži, bila svjesna ili posljedica neznanja, stvara u javnosti, posebno republikanskoj, nepovjerenje prema medijima koji na to upozoravaju. Otvara prostor građankama i građanima da se povedu za takvim primjerom. Laž i neznanje nisu više društveno neprihvatljivi, “kila mozga dvije marke” pričao je u Hrvatskoj jedan od povratnika, pečenjar koji se time kvalificirao za rad u ministarstvu pravosuđa. Jedan od primjera opasnosti takvog pristupa javnosti je i čovjek koji je popio izbjeljivač, kako je to Trump preporučio kao lijek protiv korone, i umro. Ovo je ekstremni primjer, bitno je veća prijetnja prožimanje javnog diskursa lažima i neprovjerenim činjenicama. I odluka da se zbog toga ne snose nikakve posljedice. Zaključak donosi Financial Times: “U današnjoj Americi obećanje menadžerske kompetencije je revolucionarno”. Administracija koja je upravljala SAD-om protekle četiri godine je, dakle, ako prihvaćate moje argumente, otvorila vještičji kotao koji se razlio po cijeloj zemlji, uništila društvenu i kulturnu paradigmu koja je brojne antagonizme držala pod kontrolom. A posljedice toga, budući da je riječ i dalje o najvećoj svjetskoj sili, osjećaju se globalno. I zato je zabrinutost globalna. Upravo za smjer kojim će se razvijati američko društvo. VEZANE VIJESTI Donald Trump I Amy Coney Barrett ŠTO KAŽE VRHOVNI SUD Ponovi li se u Americi scenarij otprije 20 godina, nova sutkinja mogla bi odlučiti izbore BROJNI SCENARIJI Kako će rezultat izbora promijeniti Ameriku i svijet: Povratak na ‘normalno‘ iz Obaminog doba je nemoguć “Četiri godine Trumpa kreirale su sumnju u sam karakter američkog ideološkog projekta, ne samo u ostatku svijeta, već i u samoj zemlji. Otvoreni su brojni ideološki rasjedi iz američke povijesti. Pitanja poput rase i privilegija, izolacionizma i univerzalizma, demokracije nasuprot autokracije dobila su novu važnost koja neće nestati izborima.” Tako piše Danish Institute for International Studies (DIIS), jedan od najcjenjenijih na svijetu. Financial Times u uredničkom komentaru navodi: “Dok Amerikanci razmišljaju kome dati glas, trebali bi razumjeti i da je sljedeći tjedan u igri više od upravljanja pandemijom. Sam sustav je na glasačkom listiću.” O kojoj je dubini društvenog problema riječ pojasnili su nam Michael Bernstein i Emily Ekins u tekstu koji je objavio institut Cato. “Politička polarizacija ubrzano postaje jedno od najvažnijih javnih pitanja našeg doba. Kako je utvrdio Pew Research Center, sve manje Amerikanaca zauzima poziciju centra, a sve je veći otklon prema ekstremima. Posljedice su sudbonosne: Pew je objavio da 73 posto Amerikanaca navodi da republikanci i demokrati “ne samo da se ne slažu oko planova i politika, oni se ne mogu usuglasiti oko bazičnih činjenica”. I taj se trend prelio i na osobnu razinu; jedan Institut za istraživanje javne religije je potvrdio da bi 35 posto republikanaca i 45 posto demokrata bilo vrlo nesretno kad bi se njihovo dijete vjenčalo s djetetom koje dolazi iz drugog tabora. Danas, kako se čini, film “Pogodi tko dolazi na večeru” ne bi imao u glavnoj ulozi crnca (Sidney Poitier) koji dolazi u bjelačku obitelj kao odabranik njihove kćeri nego demokrata koji dolazi u republikansku obitelj. Ili vice versa. Problem republikanaca Interesantan je zaključak ove studije prema kojem se građanke i građani svrstavaju iza svojih lidera i prihvaćaju njihove stavove neovisno o vlastitim ideološkim pozicijama te ne prosuđuju objektivno meritum politika. Primjer: republikanci su bili kritični prema napadima besposadnim letjelicama dok ih je pokretala Obamina vlada, ali će podržavati takve napade ako ih naredi Trumpova administracija. “To predstavlja ozbiljnu zabrinutost za našu sposobnost učinkovite komunikacije i postizanja konsenzusa o političkim pitanjima. Kako možemo otvoreno raspravljati o postignućima predsjedničke odluke kad je ta podrška, u određenoj mjeri, funkcija osobe koja boravi u Ovalnom uredu? Ako želimo pronaći zajednički jezik, važno je prepoznati tribalizam, kako utječe na nas i razmotriti kako oblikuje stavove javnosti”, navode na kraju Michael Bernstein i Emily Ekins. Ova studija razotkriva i u čemu je problem s Republikanskom strankom. Ona je od Drugog svjetskog rata dala Dwighta Eisenhowera i Busha oca, dva predsjednika po dobru upisana u povijest. I Ronalda Reagana kojem će mnogi zamjeriti njegovu ekonomsku politiku, ali ne smijemo smetnuti s uma njegovu ulogu u gradnji detanta i destruiranju hladnog rata. Imala je velike zastupnike, cijeli bi Kongres zašutio kad bi progovorili, posljednji u nizu je bio John McCain. A sada imamo senatora Lindseyja Grahama koji će čekati da McCain umre, a onda odmah pretrčati u Trumpov tabor i postati jedan od gorih primjera čankoliza. Očinska figura Pojednostavljeno rečeno, Republikanska stranka je još od Reagana i Busha oca željela moćnog lidera, desnog, zato im McCain nije odgovarao. Trump im nije odgovarao, ali je pobijedio. I pokazao da ima snažno biračko tijelo. Pa su se svi uredno postrojili iza njega. Ako izgubi, republikanci će opet imati problem u traženju očinske osobe koja će im jamčiti takvu sigurnost. Demokrati su, u međuvremenu, katalizirali frakcijske procese i sada ondje traje sukob struja centra i lijevog krila. Sukob koji bi mogao imati pozitivan ishod i pomoći državi u nadilaženju sadašnjih poteškoća, ali bi se mogao oteti kontroli i dodatno fragmentirati stranku. Što bi imalo dugoročno negativne posljedice za SAD kojem bi bilo dobro da se politička scena fragmentira. Ali cijela, ne samo jedan pol. “Ušao sam u ovu kampanju govoreći da smo u borbi za spas duše naše nacije. Vjerujem u to još i više danas”, u jednom od svojih predizbornih oglasa govori Joe Biden. Tribalizam je jako dobar pojam. Jer, odnos plemena Trump prema vlasti i državi je ozbiljno narušio dignitet predsjedničkog ureda. Donald Trump je na silu u administraciju ugurao, kao svoje savjetnike, kćer Ivanku i zeta Jareda Kushnera (poznate kao Jarvanka u nizu knjiga koje pričaju o Trumpovoj Bijeloj kući). Da bi Kushner postao i posebni izaslanik za izraelsko-palestinski spor. S pravom pristupa klasificiranim informacijama iako su se službe tomu protivile. Taj je mladac, koji se baš nije iskazao poslovnim darom - pa tako podsjeća na svog tasta - nedavno pokazao zašto ga ovaj voli. “Proteklih godina se mnogo razgovara o stvarima koje su potrebne crnačkoj zajednici”, rekao je Kushner za, razumljivo, Fox&Friends. “Politike predsjednika Trumpa mogu izbaviti ljude iz problema na koje se žale, no ne mogu im pomoći da budu uspješni ako to ne žele”, poentirao je Kushner. Klasična teza, crnci, Hispanci, Azijati, oni ne žele uspjeh, banalnije rečeno - lijeni su, što se dalje širi u poznatu rasističku tezu i manje vrijedni. Što je bio pretekst modernog sustava ropstva. Ali, Trump im želi pomoći. Ovo je klasični primjer funkcioniranja tribalizma, hvaljenje svog plemenskog vođe. Na najvišim razinama sadašnje američke vlasti. Tribalizma koji je vrhunac doživio Trumpovim otvorenim podržavanjem kćeri Ivanke kao kandidatkinje za prvu američku predsjednicu. Sve ostaje u kući, reklo bi se. Pri čemu nije nevažno da Ivanka dosad nije bila izabrana ni na jednu poziciju, ali bi mogla biti predsjednica. Jer je Trumpova princeza. Facebook Twitter Messenger E-mail #Donald Trump #Sjedinjene Američke Države Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu? Prikaži komentare