četvrtak, 27. svibnja 2021.
SUZANA JAŠIĆ
NACIONAL.HR
V
POLITIKA
SUZANA JAŠIĆ: ‘IDS-u vrijednosti više nisu važne, važnije im je kako se dijele poslovi i sinekure’
27. 05. 2021. 18:43Autor: Zrinka Vrabec Mojzeš
Kandidatkinja za gradonačelnicu Pazina i jedna od osnivačica GONG-a Suzana Jašić otkriva kako je uspjela ugroziti vladavinu IDS-a koji je na vlasti u Pazinu već 24 godine te zašto smatra da IDS ima istu tehnologiju vladanja kao i HDZ
Politologinja i članica političke platforme Možemo! Suzana Jašić ima velike šanse osvojiti vlast u dosadašnjoj IDS-ovoj tvrđavi Pazinu. U prvom krugu osvojila je 35,75% glasova, dok je njen protukandidat, dugogodišnji gradonačelnik iz redova IDS-a Renato Krulčić, osvojio 47,94%. Lista Možemo! za Gradsko vijeće Pazina osvojila je 32,9% glasova i postala druga po snazi, odmah iza koalicije predvođene IDS-om.
Suzana Jašić aktivistkinja je od početka devedesetih, a hrvatska javnost pamti je kao osnivačicu i dugogodišnju direktoricu GONG-a, nevladine organizacije koja je imala ključnu ulogu u građanskom nadgledanju izbornih procesa u ranim godinama hrvatske demokracije. GONG je tada postao jedan od najboljih hrvatskih izvoznih proizvoda pa su u suradnji s OESS-om sudjelovali u nadziranju izbora u mnogim tranzicijskim zemljama.
Nakon što je napustila dužnost direktorice GONG-a 2009., Suzana Jašić se odselila u rodni Pazin. Tamo je vodila prvi proces donošenja participativnog proračuna u Hrvatskoj, osnovala obitelj, pokrenula vlastiti obrt, a kao nezavisna kandidatkinja na listi SDP-a na izborima 2017. uključila se u lokalnu politiku i postala vijećnica u Gradskom vijeću Pazina. Jedna je od osnivačica zeleno-lijeve platforme Možemo! koja je osim u Zagrebu, na ovim lokalnim izborima polučila i neočekivano dobre rezultate u drugim dijelovima Hrvatske. Uoči drugog kruga izbora za gradonačelnicu Pazina, na kojima očekuje podršku SDP-a i ostalih stranaka lijevo od centra, Suzana Jašić dala je intervju tjedniku Nacional.
‘Možemo! i neke nove političke opcije otvorile su prostor u koji su se uključili oni koji nikada nisu bili u politici – od organizacija civilnog društva, do akademske zajednice, profesora, doktora, poduzetnika’. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO
NACIONAL: Jeste li bili iznenađeni ulaskom u drugi krug i kako vam je uspjelo postići takav rezultat?
Mi nismo nezadovoljni rezultatima izbora, iako mislim da smo mogli i bolje. Nismo imali istraživanja javnog mnijenja, tako da, što god da se dogodilo nakon prvog kruga, mi bismo to prihvatili kao dobar početak. No osjećali smo da u Pazinu koji je vrlo miran i pristojan grad i u kojem potrebe za promjenom nisu tako glasno i javno eksponirane kao u Zagrebu, ipak postoji zasićenje dugogodišnjom vladavinom IDS-a. Tijekom kampanje i kroz razgovore s građanima, ispod površine se osjećalo da je ljudima dosta. Nakon 24 godine iste stranke na vlasti i 12 godina istog gradonačelnika i iste grupe ljudi koja upravlja Pazinom, došlo je vrijeme za nešto novo. Mi iz Možemo! u Pazinu posljednja tri mjeseca intenzivno smo radili i osjećali da su šanse za drugi krug, kao i za veći broj vijećnica ili vijećnika, velike. Na kraju smo ih dobili četvero, malo nam je nedostajalo da dobijemo i petog, od trinaest.
NACIONAL: Pretpostavljam da su vam resursi bili prilično ograničeni, kako ste onda vodili kampanju?
Kampanja nam je naravno bila neusporediva s kampanjom postojećeg gradonačelnika. Naime, posljednjih šest mjeseci gledali smo kako Krulčić koristi javne resurse za vlastitu političku promidžbu. Ta kampanja bila je potpomognuta i stranačkim i gradskim resursima kojima su se plaćali mediji i predizborne aktivnosti. Osim toga, posljednjih šest mjeseci u gradu se asfaltiralo sve što se moglo asfaltirati, renovirali su oba parka, no zapravo su sve to zakrpe financirane iz gradskog proračuna, kako bi se vidjelo da se nešto radi. U prvom krugu mi iz Možemo! potrošili smo na kampanju nešto više od trideset tisuća kuna, tako da sam praktički ušla u drugi krug s jednom fotografijom i to lošom! Sada se naravno šalimo s time, ali ponosni smo na činjenicu da smo sve radili isključivo sami i s vlastitim resursima, pri čemu su svi na listi stalno zaposleni i nisu mogli izlaziti s posla. Bili smo svjesni da se ne možemo uspoređivati s nekim tko je veći i moćniji od nas. I zato smo odrađivali dva puna radna vremena za vrijeme kampanje. Ono što nam je davalo snagu bila je činjenica da su oko nas nezadovoljni građani koji imaju veliku vjeru u nas.
‘U Pazinu koji je vrlo miran i pristojan grad i u kojem potrebe za promjenom nisu tako glasno i javno eksponirane kao u Zagrebu, ipak postoji zasićenje dugogodišnjom vladavinom IDS-a’
NACIONAL: Otkad ste se vratili u Pazin 2009., raste vaš revolt prema načinu vladanja IDS-a u Istri, iako je Istra, po mišljenju nas izvana, svjetlosnim godinama ispred ostatka Hrvatske. Što vas je posebno smetalo?
Istra doista jest posebna i po svom geografskom položaju i po mentalitetu ljudi. Istra ima svoju specifičnu povijest zbog koje su i kultura komunikacije i suživota drugačije nego u ostalim dijelovima Hrvatske. To su mirni ljudi koji ne vole povišene tonove ni radikalne političke stavove. Naučili su puno trpjeti tijekom povijesti, kao i da se vrijednosti u koje vjeruju isplati braniti. IDS je devedesetih godina imao jednu drugačiju priču od vladajuće stranke u ostatku Hrvatske i iza te priče stali su mnogi pripadnici opozicije. Tada je Istra ostala na vrijednostima antifašizma, štitila je slobodu govora i multikulturalnost. Rekla bih da je u početku IDS krenuo kao pozitivna ideja, no to se tijekom godina njihove vlasti izvitoperilo. Svaka stranka koja ostane predugo na vlasti ima potencijal da se kvari. Nastaju klike i klijentelističke mreže koje se „betoniraju“. Zato je za demokraciju zdravo da se svakih nekoliko izbornih ciklusa provjetre i stranke i institucije, kako bi se prekinuli ti netransparentni odnosi koji se stvaraju, pa čak i između različitih stranaka. Istraživanja su potvrdila da kada različite političke opcije provedu previše godina zajedno unutar određenih političkih institucija, olabavljuju svoje temeljne stavove i stvaraju privatne veze, zbog kojih zanemaruju interes građana. Dakle, ono zbog čega su imenovani.
NACIONAL: Često ste vukli paralele između HDZ-a u državi i IDS-a u Istri. Zašto?
Valja reći da su u devedesetima i SDP i HDZ digli su ruke od Istre i prepustili su je IDS-u s kojim su, prema potrebi, surađivali. Danas u svemu, u svim javnim poslovima, prvenstvo dobivaju isključivo ljudi sa stranačkom iskaznicom. Ako niste član IDS-a, gotovo da ste građanin drugog reda. Naime, kada se nakon 2000. učvrstila vlast IDS-a, kada je Hrvatska ušla u proces eurointegracija i počela se koliko-toliko demokratizirati, iako je taj put i dalje dugačak i težak, s IDS-om na regionalnoj razini počelo se događati isto što i s HDZ-om na državnoj. To uzrokuje i nejednakost među građanima – neki dobivaju različite poslove, sinekure i slično, a ostali ne mogu ništa. Sve pozicije i u javnim poduzećima i u općinskim uredima rezervirane su za grupu ljudi lojalnih IDS-u. Pa čak se i medijska scena u Istri počela stavljati pod kontrolu stranke, paralelno su medijske kuće smanjivale i gasile lokalna dopisništva, redakcije su desetkovane, tako da u Istri danas ne postoji istraživačko novinarstvo i mi se, kada otkrijemo neke sumnjive poslove u javnoj upravi, zapravo više nemamo načina obratiti javnosti osim kroz društvene mreže. Kao što je poznato, bez kritičnih medija nema ni dobrog nadzora vlasti. Istovremeno se udruge nalaze u klijentelističkom odnosu jer financijski ovise o lokalnim i županijskim proračunima. To se zloupotrebljava tako da moraju biti u nekoj vrsti simbioze s lokalnom vlašću i ne smiju „talasati“, inače dolazi u opasnost i njihov opstanak. U cijeloj Istri možda postoje dvije ili tri organizacije civilnog društva koje su spremne na nekakvu političku kritiku. Zato se i ta vlast razbahatila jer nisu imali jasno artikuliranu kritiku i nadzor.
NACIONAL: Jednom ste čak izjavili da bi IDS trebao držati seminare HDZ-u.
Točno, jer HDZ to radi sirovije. I zato je vrlo jasno što rade, a njihov način vladanja prati i retorika koja je na primitivnijoj razini. IDS to radi sofisticiranije jer ima taj brend multikulturalizma, tolerantnosti, antifašizma, a to je sadržaj protiv kojeg je teško ići. Međutim, to je samo deklarativno i ne smatram da se u skladu s time ponašaju. To je naučena priča od ljudi iz devedesetih koji su tada imali ideale i to je ostalo u nekom PR kodu IDS-a. Oni to i dalje govore jer ljudi to od njih očekuju. No te vrijednosti njima danas sigurno nisu najvažnije, važnije im je kako se dijele poslovi i sinekure, i u tom smislu tehnologija vladanja ista je kao kod HDZ-a.
‘SDP i HDZ digli su ruke od Istre. Danas u svemu, u svim javnim poslovima, prvenstvo dobivaju isključivo ljudi sa stranačkom iskaznicom IDS-a. Ako niste član te stranke, gotovo da ste građanin drugog reda’
NACIONAL: Vaš predizborni slogani su „ Pazin – bit ćemo grad kojem se vjeruje i koji vjeruje svojim građanima“ i „Pazin – bit ćemo grad s kojim se i u kojem se pošteno posluje“. Znači li to da do sada nije bilo tako?
Vezano uz prvi slogan, doista smatram da tog povjerenja u Pazinu nema. Naime, ljudi na terenu su nam govorili kako od grada ne dobivaju podršku i kako je sve postalo teško i nemoguće, sve je postalo problem, što je na neki način odraz i određene inercije nakon toliko godina IDS-a na vlasti. Onaj drugi dio slogana – grad koji vjeruje svojim građanima, pretpostavlja da će grad uključivati građane u odlučivanje, što se ne događa već se odluke donose iza zatvorenih vrata. Na primjer, planiralo se posjeći svih 70 stabala na našem šetalištu bez ikakvog mišljenja struke i građana, planiralo se promijeniti detaljan urbanistički plan kako bi se jedina zona u centru grada koja još ima potencijala za stambeno-poslovnu namjenu, prenamijenila u trgovački centar, što bi do kraja uništilo naše male obrtnike i trgovce. Ujedno u Pazinu nedostaje stanova, nema ih ni za najam, ni za kupnju. Grad trenutno obnavlja park u kojem se gradi fontana i kafić novcem iz proračuna, a u isto vrijeme urušio se strop u dječjem vrtiću u vrijeme dok su u njemu boravila djeca. To su stvari na koje sam kao vijećnica upozoravala i objavljivala ih, jer mi je bilo nevjerojatno da se u takve odluke ne uključuje javnost. Smatram da Grad treba vjerovati u kompetentnost svojih građana, da ih treba informirati i uključiti u dijalog. Kada se govori o poštenom poslovanju, Pazin ima nešto gospodarstva, ali to je daleko ispod onoga što je Pazin bio i što Pazin može. No posljednjih godina događalo se da potencijalni investitori i njihovi projekti nisu dobrodošli, pa su zato poduzetnici odlazili u susjedne gradove. A dok god postoji sumnja da su poslovi koje dijeli Grad namješteni, ne možete ni razvijati gospodarstvo. Takve rupe želimo „odčepiti“ i od Pazina napraviti grad u kojem ne trebate biti član nijedne stranke da bi se ostvarila neka poduzetnička ideja koja može unaprijediti standard i život građana.
NACIONAL: Javnost vas pamti kao osnivačicu i dugogodišnju izvršnu direktoricu GONG-a, možda najvažnije nevladine udruge iz devedesetih. No sada kada ste ušli u politiku i vama i vašim kolegama predbacuju taj aktivizam, kao da je to mana, a ne prednost. Kako to komentirate?
Prvo moram naglasiti da ja zbog svog iskustva, rada i vrijednosti koje zastupam prirodno pripadam zeleno-lijevoj platformi Možemo! i zato sam i 2019. bila među njenim inicijatorima i osnivačima. Tamo su ljudi koji su doista odrasli u aktivizmu, ljudi koji prepoznaju probleme i traže rješenja. Ja sam i u Pazinu čula komentare kao što je „ona je aktivistkinja, bilo bi joj bolje da to i ostane.“ Kad sam malo o tome razmislila, pitala sam se – a što je suprotno pojmu aktivist? Statist? Osobno u politici i političkom životu ne želim statiste, ne zanimaju me ljudi koji figuriraju, oblače odijela i smješkaju se, već političare kojima je bitno kako ljudi žive. Ponosna sam na to da sam aktivistkinja i da sam oko sebe u Pazinu okupila takav tim. Zašto se ti kritičari ne pitaju – a tko su ljudi koji sada upravljaju gradom, kakvo su oni prethodno iskustvo imali? Tada bi uvidjeli da se tu ne radi o nobelovcima. Kakva je njihova širina, sposobnost i obrazovanje? I dok se upravlja samo s ciljem održavanja na vlasti i pogodovanja određenoj grupi ljudi, sad se tvrdi da mi ne bismo znali upravljati gradom? Samim time da „opoštenimo“ taj dio, mislim da bismo napravili više za razvoj povjerenja, poduzetništva i gospodarstva u Pazinu nego IDS-ova vlast kroz sve ove godine.
Val promjena koji je zahvatio Hrvatsku pokazuje da se događa sukob stare i nove politike, kao i da će stare politike u etabliranim strankama kao što su HDZ i SDP biti primorane prilagoditi se novim okolnostima’
NACIONAL: Očekujete li potporu SDP-a u drugom krugu i hoćete li s njima moći formirati većinu u Gradskom vijeću?
Podsjetila bih da sam već na izborima 2017. osjećala želju da se uključim u politiku i nešto napravim. No prekasno sam krenula s formiranjem nezavisne liste pa sam dobila poziv SDP-a da budem na njihovoj listi, na što sam pristala uz dva uvjeta – prvo da imam utjecaja na program i da budem nezavisna u svojem djelovanju u Gradskom vijeću. Moram reći da su se tijekom četiri godine mog vijećničkog mandata držali dogovora i surađivali smo vrlo korektno. Zato očekujem njihovu podršku i podršku njihovih birača u drugom krugu. U SDP-u postoji niz sjajnih ljudi, ali kao stranka prilično su okoštali i zastarjeli. Za sada mi je poznato da IDS već vreba vijećnike i pokušava oformiti svoju većinu u Gradskom vijeću. Njih ima šestero i treba im samo jedan vijećnik od preostalo troje – jedan iz SDP-a, jedan iz HDZ-a, a jedan s nezavisne liste. Smatram da je pristojno pričekati rezultate drugog kruga i vidjeti u čijim će rukama biti izvršna vlast. Zato nisam ni zvala niti kontaktirala još nikoga. Bilo bi logično da onaj tko dođe na čelo grada ima većinu u Vijeću, no postoji šansa i da to ne bude tako ili da nitko nema većinu. No, ja ću, ako uspijem pobijediti 30. svibnja, pozvati sve vijećnike na konstruktivnu suradnju, kao i na konstruktivan nadzor i kritiku, u najboljem interesu građana. U svakom slučaju, mislim da Gradsko vijeće mora biti daleko aktivnije nego u posljednje četiri godine.
NACIONAL: I Zagreb, a čini se i Split, izgubili su dvije velike stranke SDP i HDZ. Očito je da dolazi promjena, a zeleni i neovisni osvajaju i vlast u Europi. Što to znači za hrvatsku političku scenu nakon 30 godina državnosti?
Mislim da se nalazimo u izuzetno uzbudljivom razdoblju. Val promjena koji je zahvatio Hrvatsku pokazuje da se događa sukob stare i nove politike, kao i da će stare politike u etabliranim strankama kao što su HDZ i SDP biti primorane prilagoditi se novim okolnostima i sebe reformirati. I to ne samo sadržajno, već i u načinu funkcioniranja i komuniciranja s biračkom bazom. To se događa diljem Europe i drago mi je da je i Hrvatska napokon u tom trendu koji se iz velikih gradova prelijeva na male. Pazin gleda Zagreb, ali sada i ostali gradovi u Istri gledaju Pazin, Buzet ili Vodnjan. Mi smo dobili nevjerojatnu podršku od naših susjeda u Istri i ljudi nam govore: vi ste naša nada, jer ste dokazali da je to moguće! Čini mi se da su političke stranke jako dugo imale bazen ljudi u kojem nije postojala protočnost. Onda nam se u jednom trenutku dogodilo da smo shvatili da nas vode loši đaci, dok mi komentiramo sa strane, razmišljamo što bi se moglo promijeniti i borimo se na ulici. I tada se kritična masa ljudi zapitala – čekajte, a zašto mi nećemo u politiku?
Ako ne mi, tko će? Ako ne sada – kada? Konačno se dogodila ta promjena da je politika prestala biti rezervirana za loše đake iz okoštalih političkih stranaka. Nakon trenda nezavisnih lista i pokreta koji bi se pretvarali u političke stranke, Možemo! i neke nove političke opcije otvorile su prostor u koji su se uključili oni koji nikada nisu bili u politici – od organizacija civilnog društva, do akademske zajednice, profesora, doktora, poduzetnika. To je široki bazen novih ljudi koji su odlučili politički djelovati. I to je najbolje što se Hrvatskoj u posljednje vrijeme dogodilo jer su konačno u politiku ušli kvalitetniji kadrovi.
‘U prvom krugu mi iz Možemo! potrošili smo na kampanju nešto više od trideset tisuća kuna, tako da sam praktički ušla u drugi krug s jednom fotografijom i to lošom! Sada se naravno šalimo s time, ali ponosni smo na činjenicu da smo sve radili isključivo sami’, kaže Suzana Jašić. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO
NACIONAL: GONG je odigrao važnu ulogu u demokratizaciji Hrvatske. Ima li on još uvijek smisla?
GONG kao organizacija civilnog društva uvijek ima smisla, no danas više nitko ne želi financirati građansko promatranje izbora koje, iako se radi o volonterima, ipak ima svoje troškove pa se i GONG morao mijenjati sukladno okolnostima. Moram reći da je bilo izuzetno emotivno i nezaboravno surađivati s tisućama ljudi koji su se ujedinjavali u zajedničkom cilju nadgledanja izbornog procesa krajem devedesetih i to je nešto što nikada neću zaboraviti. Demokracija je ideal koji će grupe ljudi uvijek pokušati kvariti i zato će uvijek biti potrebe za aktivnosti GONG-a, a jedna od njih je i daljnji rad u području financiranja izbornih kampanja. Naime s jedne strane se administrativno opterećuju stranke, kandidati, nezavisne liste iako se kod mnogih radi o minimalnim sredstvima, a paralelno gledamo nesmetanu zloupotrebu javnog novca i javnih resursa i na državnoj i na lokalnim razinama za kampanje stranaka koje su na vlasti. A tu se nužno postavlja pitanje: imamo li svi jednake šanse? Apsolutno ne. Dakle, onaj tko je na vlasti uvijek je u debeloj prednosti pred drugim političkim opcijama. Zato treba mijenjati zakonodavstvo i praksu vezanu i uz lokalne i uz parlamentarne izbore i tu GONG ima još dosta posla.
NACIONAL: Kako komentirate to da predsjednik Republike Zoran Milanović ne izlazi na lokalne ni na parlamentarne izbore, iako je izlaznost birača i dalje ispod 50%?
Predsjednik glumi neutralnost na pogrešan način. Nitko od njega ne traži da se izjasni za koga bi glasao, ali se od njega očekuje da svojim primjerom izlaska na izbore motivira i ostale građane, čime bio dao doprinos političkoj kulturi i odgovornosti.
Ovako je izabrao stati na stranu politike koja ne želi sudjelovanje građana u političkim procesima i koja se time okorištava jer oni koji ne izlaze na izbore svoj glas indirektno prepuštaju onima na vlasti.
Nema komentara:
Objavi komentar