EKSCERPT SA DONJEG TEKSTA GVOZDEN FLEGA , JEDNOG OD NAJ ZAPAŽENIJIH IZ SUVRENOG SVIJETA

Globalizacija od 1980-ih do danas uvećavala je nacionalne i globalne probleme te polarizirala dohotke pa je na svim zemljama svijeta da jednakopravno doprinose rješavanju nedaća i izgradnji fer odnosa, usredištenih na brigu o ljudima umjesto o novcu. Globalizacija nastavlja mijenjati svijet, nitko ovdje spominjan ne protivi joj se. Uz brojna unapređenja života i poslovanja, citirani autori upozoravaju na njezine negativne učinke, u nastojanju da se globalizaciju restrukturira. Ključna je poruka, ne samo ovih autora, da je za globalne djelatnosti potrebna globalna regulativa (globalni parlament? koordinacija? ujednačeni porezni sustavi? (pre)raspodjela dohotka?) ali i da partikularni ekonomski interesi ne mogu nadomjestiti politiku kao brigu za zajedničko dobro. Istovremeno ukazuju na posljedice kad zgrtanje novca i bezobziran grabež postanu značajniji od dobrobiti ljudi i moralnog postupanja. U suodlučivanje o globalizacijskim procesima ovdje spominjani uklapaju i male i nebogate države te nastoje osmisliti načine globalne jednakopravnosti. I lokalni i globalni disbalansi mogli bi štetiti takvom nastojanju. A na malima je da svoje komparativne prednosti pretaču u globalne uspjehe. Aktualna ‘diktatura nevidljivog’ unijela je zastoj, strah a možda i prijelom u naše svakodnevlje ali i razvojne projekte. Temeljem svijesti o globalnim konturama današnjice treba sveobuhvatno i strateški razmišljati kamo i kako dalje. Treba se suočiti i s pitanjem je li čovjek, opčinjen antropocenom, tobožnjim apsolutnim vladanjem svime, ostao autonoman ili je povećao razmjere samootuđenja, robovanja svojim proizvodima. Je li čovječanstvo spremno sagledati ne samo produktivne već i svoje opasne i tragične učinke, između ostalog porasta nejednakosti do osjećaja gorčine i nemoći, dospijeća u blizinu uništenja biosfere? Ova pandemija i mjere za prevladavanje zaraze vode nas do poznatog raskrižja. Jedan njegov krak, po kojem neke države već koračaju, vodi u autoritarizam, neofašizam, nacionalizam, protekcionizam, u kojem će pridonositelje razrješenju korona-krize neki doživljavati kao spasitelje i stoga kao vođe koji bolje od nas znaju što nam je činiti i koje treba bespogovorno slijediti. To su oni, govorit će, koji su nam neizvjesnost slobode zamijenili sigurnošću opstanka (npr. Erich Fromm, “Bijeg od slobode”). Autoritarnim i karizmatskim vođama uobičajeno naginju traumatizirani i ljudi patrijarhalnih nazora. Drugi krak je onaj demokracije, međusobnog uvažavanja, zajedničkog dogovora o uvjetima suživota, temeljem trezvenog prosuđivanja umjesto kapitulacije pred demagoškim utvarama i svaljivanjem odgovornosti na druge. Povoljnom ishodu toga raskrižja mogu se jedino nadati i sanjati ga. Čini mi se preuranjenim i naslućivati kamo će se zaputiti čovječanstvo, a kamo Hrvatska. ************************************************************************************ (Krijući DRŽAVNI faktor zla, kao Zmija svoje noge, u tom vječnom perptumu buržujskog malodušja filistarske demokracije!) O.B.