OVAJ BLOG

Jedan paragon hrvatskoj policiji još od 1956. godine; kad sam nakon cjelonoćnog kotrljnja preko Alpa uspio stići još prije zore U Nicu.Sav poderan sjeo na klupu u parku. Dočekao nočnu dežurnu policiju.Jedva ustao pred njima od umora i gladi. Užasnuti izghledom dali mi znak neka sjednem. Uljudno zatražili dokumente,koje nisam imao. Upitali zašto sam ovdje u ovakvom stanju.I nakon što su mi pružili cedulju sa adresom crvenog križa i ureda za zaposlenja.Uljudno me pozdravili, te se iznova vratili. Ta dva mladića u policijskoj uniformi, koje još danas snivan, sa suzama što ih nikada neću sresti. Da pitaju imam li novaca, što i nije bio slučaj. Oboje su zavirili u svoje džepove, sa pitanjem, mogu li da mi pruže neki svoj sitniš. Našto sam pristao uvjetno: Ako se ikada opeta sretnemo, da im onda to vratim, Uputili me dalje do obljižnje trgovine, koja se otvara tek u 8 sati. Izgledom, uplašio sam poslugu, Naručio dva pol metarska bagheta i za onoliko grožđa, pokazujući im količinu novca. -Još vam otaje. čuvajta za ručak. 1956. u Francuskoj do danas 2021.godine U Hrvatskoj. Koliko je to čovječanstvu godina, - na svome bijednom putšenstvu prema vlastitom ambisu....... ?!