Jutarnji list login VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA Razaranje Ukrajine napravilo je više štete Rusiji: Moćno oružje već je osvanulo na južnom bojištu Istovremeno se u tjesnacu Kerč stvara ogromna gužva – koja sa svakim većim vojnim potezom na obližnjim ratištima postaje još veća Piše:Igor TabakObjavljeno: 14. listopad 2022. 22: Petak 14. listopada ujedno je i 233. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini – no čitav ovaj tjedan zapravo je obilježen kako nastavkom borbi na tamošnjem ratištu, tako i posljedicama masivnog vala ruskih zračnih napada na kritičnu infrastrukturu Ukrajine. Nakon više od 80 raketa i preko nekoliko desetaka kamikaza dronova u ponedjeljak 10. listopada, ruski napadi u utorak 11. listopada obuhvatili su oko 30 raketa i preko 15 iranskih kamikaza-dronova – gdje je navodno u oba dana značajan dio tih sredstava ipak bio oboren u letu, barem tako tvrde ukrajinski izvori. Domaće posljedice drugog niza takvih napada ove jeseni (prvi 11. rujna i onda drugi u ponedjeljak i utorak, 10. i 11. listopada) nisu zanemarive. Nakon što je u rujnu trebalo samo 4,5 sati da se nanovo uspostavi opskrba električnom strujom širom zemlje, početkom ovoga tjedna navodno je u samo dva dana bilo uništeno oko 30 posto ukupne ukrajinske elektro-infrastrukture. Konkretno – posljedice napada na niz elektrana i trafostanica širom države prouzročile su nekoliko dana općih problema u opskrbi strujom, koji su uz restrikcije u desetak ukrajinskih oblasti bili do kraja tjedna savladani i uspješnim apeliranjem na građane da manje troše u vremenima vršnih opterećenja strujnog sustava. Međutim, sagledavajući daljnji razvoj stvari, može se reći da je pogled na takvo zračno razaranje skoro pa napravio više štete Ruskoj Federaciji - budući je za neposrednu posljedicu imao i brzi odgovor zapadnih saveznika, koji su se našli potaknuti pojačati svoju pomoć vlastima u Kijevu. Već nakon sastanka zemalja G7 u utorak 11. listopada objavljeno je da Njemačka ubrzava isporuku prvih protuzračnih sustava IRIS-T u Ukrajinu – umjesto u studenom ove godine prvo je takvo oružje predano Ukrajincima odmah tog utorka, da bi danas navodno već osvanulo na „južnom bojištu“. Uz to, čulo se i da su Sjedinjene Američke Države odlučile ubrzati isporuku protuzračnih sustava NASAMS te obrani Ukrajine dodati još četiri precizna raketna sustava HIMARS. Francuska i Italija su Ukrajini obećale protuzračne sustave SAMP-T, Španjolska je uz sustav Aspide za kojeg već obučava ukrajinske vojnike obećala još i četiri sustava MIM-23 Hawk, a Velika Britanija se obvezala buduće isporuke sustava NASAMS pomoći vlastitom isporukom dodatnih raketa AMRAAM za ovo oružje. ‘Financijski Ramstein‘ No, sve to je bio tek uvod u srijedu 12. listopada i novi mjesečni sastanak Kontaktne skupine za obranu Ukrajine – u tzv. „Ramstein formatu“, gdje je dominirala tema izgradnje integriranog sustava protuzračne obrane u Ukrajini, jačanje vojne pomoći, ali i domaće vojne industrije, kao i pitanje provedbe pripreme tamošnjih vojnih snaga za djelovanje tijekom nadolazeće zime. Tom prilikom se onda čulo i o novom paketu vojne pomoći iz Kanade (47 milijuna USD, koncentriranih na granate 155 mm, dron-kamere, osiguranje ponešto satelitskih komunikacija i oko 500 tisuća komada zimske opreme), dodatnim protuzračnim sustavim iz Nizozemske, još šest topničkih sustava Caesar iz Francuske, dodatnim samohodnim haubicama PzH2000 i raketnim sustavima MARS 2 iz Njemačke, dronovima, zimskoj opremi, vozilima, te o još 18 haubica iz Velike Britanije. Zaključno, iz Portugala se najavilo kako u Ukrajinu planiraju prebaciti svoju kompletnu flotu helikoptera Kamov (1997. pribavljenih šest letjelica Ка-32А11VS, od kojih navodno 5 u letnome stanju), koje više ionako ne mogu održavati u uvjetima sankcija nametnutih Ruskoj Federaciji. Uz to, čulo se i kako zemlje NATO saveza razvijaju desetogodišnji plan za obnovu vojno-industrijskog kompleksa Ukrajine, sada kompatibilnog NATO standardima, dok je EU dogovorila uspostavu zasebne misije za pomoć Ukrajini sa sjedištem u Njemačkoj i Poljskoj u vidu obuke ukupno 12.000 ukrajinskih vojnika. Uz sve to, na stolu se našlo i osiguravanje financijskog opstanka Ukrajine u ovim ratnim okolnostima, gdje toj državi prema izračunima Međunarodnog monetarnog fonda mjesečno treba oko 3-4 milijarde USD da se održi funkcionalnost njenih državnih sustava u okolnostima predviđenog pada BDP-a od oko 35 posto do kraja tekuće godine. Uz injekciju od oko 1,3 milijarde USD nedavno odobrenu iz MMF (koju će se idućeg tjedna možda i pojačati tijekom namjenskih sastanaka MMF i Ukrajine u Beču), kao i ponešto veća takva izdvajanja koja je usuglasila Europska unija – Sjedinjene Države su najavile svoje skoro dodavanje oko 4,5 milijardi USD u te svrhe prije nego se 25. listopada u Berlinu okupe brojni saveznici na Konferenciji o obnovi Ukrajine. Sveukupno, ovakva je nastojanja ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nazvao „financijskim Ramsteinom“, što dobro govori o opsegu i važnosti takvih inicijativa. Podrška se topi S druge strane, treba spomenuti i okupljanje Konferencije o interakciji i mjerama izgradnje povjerenja u Aziji (CICA) u Astani, na kojoj je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan razgovarao s Vladimirom Putinom o nizu tema vezanih uz aktualni rat u Ukrajini. Osim turske inicijative za posredovanje u mogućim međunarodnim pregovorima za okončanje sukoba, zasigurno je ondje bilo riječi i o turskom nastojanju da se produži trajanje uskoro ističućeg sporazuma o pomorskom prijevozu prehrambenih proizvoda iz Ukrajine i Rusije putem koridora na Crnome moru, a javno je spomenuta i problematika nastavka opskrbe Turske ruskim plinom. Naime, dok crnomorski plinovod „Turski tok“ svojim manjim kapacitetom ne može zamijeniti ili nadomjestiti „Sjeverni tok“ preko Baltika – ipak se tu krenulo spominjati moguću izgradnju ruskih plinskih čvorišta u Turskoj, kojima bi bila ojačana stabilnost te opskrbe i njen opseg (naravno, uz jačanje i turskog prestiža istom mjerom). Sve to dolazi u vrijeme kada se za Rusku Federaciju ponešto mrači stanje u organizaciji Ujedinjenih naroda – gdje je nakon dužih rasprava u Općoj skupštini na glasovanje došao i nacrt rezolucije o osudi ruskog pripajanja četiri ukrajinske okupirane regije. Rezultati glasovanja - od 193 zemlje članice njih 143 je bilo „za“ osudu, 35 ih je bilo suzdržano, a samo 5 „protiv“ – pokazali su da se globalna podrška Ruskoj Federaciji ipak polagano topi. Pri tome je posebno bitnom ocijenjena i podrška Ukrajini iz pojedinih afričkih država, čime se tu nije radilo samo o blokovskom izjašnjavanju pristalica „euro-atlantskih“ država, već je rusko ponašanje naišlo na osudu i pojedinih zemalja „globalnoga juga“. Za kraj spomenimo i da je jučer Parlamentarna skupština Vijeća Europe po prvi put našla većinu da se u posebnoj rezoluciji aktualni ruski režim proglasi „terorističkim“, dok se istoga dana 14 europskih država pridružilo Njemačkoj pri osnivanju „Europskog nebeskog štita“ – inicijative za zajedničku organizaciju i opremanje protuzračne obrane, ne bi li se tako u širem okviru nabavom PZO sustava IRIS-T i Patriot na prostoru Europe smanjilo rizike napada kakve se gledalo u Ukrajini ovoga tjedna. Naravno, iz državnih vlasti Republike Hrvatske opet se na temu svih ovih događanja vezano uz Ukrajinu nije čulo ništa iole konkretno – osim što je aktualni ministar obrane smatrao potrebnim napomenuti da planira iz Francuske pribavljati nova protuzračna oružja kratkoga dometa (u klasi opreme koju smo godinama uništavali kao višak), dok se ovoj spomenutoj njemačkoj inicijativi Hrvatska nije našla za shodno pridružiti – jer tek gleda kako će se u te sustave pribavljanja PZO opreme srednjeg i dugog dometa jednom uključivati svojim budućim naoružanjem kratkog dometa i još nepostojećom opremom srednjega dometa. Savez s Lukašenkom No, nije baš da Rusija nema ni jednog saveznika u svome ratu s Ukrajinom, posebno dok u Bjelorusiji još postoji režim Aleksandra Lukašenka. Uz tamošnje već proglašeno stanje „povećane terorističke prijetnje“ – koja ipak i službeno još nije prerasla u „protuterorističku operaciju“ – jača i bjeloruska opsesija navodnim prijetnjama iz EU i NATO (posebno Poljske), dok se ujedno ipak kategorički odbija ukrajinski prijedlog o raspoređivanju uz državnu granicu te dvije države ikakve međunarodne kontrolne misije koja bi te eventualne prijetnje nadzirala. Umjesto toga, dogovoreno je novo primanje u Bjelorusiju ruskih vojnih trupa i tehnike, a u isto vrijeme je zabilježena i relativno masivna dodatna vojna opskrba Minsku prijateljske Ruske Federacije. Uz do sada već viđeno slanje streljiva iz bjeloruskih skladišta, sada je na repertoaru i teža vojna tehnika – baš ona koju agresori u Ukrajini već mjesecima iznimno brzo troše. VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA Kijev sprema nove akcije, uzdrmani Rusi grade ‘Putinovu liniju‘, poludio i Lukašenko VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA Djeluje kao da Ukrajina usporava, ali sprema se novi proboj: ‘Ruska mobilizacija je u sve većim problemima!‘ . Riječ je tu, navodno, o bjeloruskoj isporuci tenkova T-72A (barem desetak komada, a možda i višestruko toliko), vojnih kamiona Ural, MAZ i UAZ (oko 30 komada), te protuzračnih sustava na gusjenicama tipa Tor-M2. Svom tom tehnikom trebalo bi pomoći rusko jačanje na bojištima u Ukrajini, gdje se posljednjih dana bilježi i prva masovnija djelovanja osoblja prikupljenog masovnim mobilizacijama koje se provode zadnjih dvadesetak dana – i koje bi, uz pozivanje sada već oko 200 tisuća građana, navodno uskoro moglo obuhvatiti još i masovno regrutiranje po ruskim zatvorima. Naravno, dok se takvo prikupljanje ljudstva za ruske privatne vojne kompanije viđa već mjesecima, sada se navodno radi na uključivanju takvoga ljudstva i u posebne postrojbe redovite ruske vojske na ukrajinskome ratištu – o čemu bi Vijeće Ruske Federacije trebalo vrlo skoro donositi i dodatne provedbene propise. Stigli rezervisti Za to vrijeme nema mira uzduž ukupnih borbenih crta u Ukrajini. Uz zračne napade iz krajeva preko granice s Rusijom na sjeveru i sjeveroistoku Ukrajine, svih ovih dana redovito se bilježe bombardiranja, granatiranja i raketiranja na tamošnjim bojišnicama. Ipak, kopnene operacije su ponešto ograničenije. Ukrajinske ofenzivne operacije su pretežito koncentrirane (1) na prostoru od Harkiva na istok, gdje se nastoji iz Harkivske oblasti prijeći u Luhansku oblast te osloboditi liniju oslonjenu na gradove Troicke-Svatove-Kremina, te (2) na jugu – gdje neprekidno traje ukrajinski pritisak na sve manju okupiranu enklavu koju Rusi i nadalje drže na zapadnoj obali rijeke Dnjepar. Spomenuto granično područje Harkivske i Luhanske oblasti bilo je vrlo živo posljednjih dana, a na ukrajinska nastojanja za dolazak nadomak Svatova i Kremine u utorak i srijedu, 11. i 12. listopada ruski agresori odgovorili su pokušajima protunapada – na zapad od linije Svatove-Kremina, od ceste P66 prema sjever-jug toku tamošnje rijeke Žerebec, na prostoru između mjesta Novosadove, Terni, Jampolivka i Torske. Kako izgleda, ondje je bio angažiran i veći broj svježe pristiglih ruskih rezervista, iz čijih se redova bilježe i prve veće žrtve, a ta napadna djelovanja izgleda da su usporila ukrajinske poteze (koji time ipak nisu zaustavljeni). Kod Hersona je situacija slična, a rezerviste se dodalo tamošnjim ruskim snagama u obrani nove sjeverne crte u enklavi, na koju su se ruske snage povukle prije oko tjedan dana. Pri tome je ta linija Čkalove-Bruskinske-Iščenka-Pjatihatki-Suhanove-Milove postupno pod sve jačim ukrajinskim pritiskom, koji uz nastavak HIMARS-kontrole tamošnjih ruskih logističkih pravaca samo čeka priliku za proboj i daljnje napredovanje. Rusi u napadu na Bahmut Za kraj treba spomenuti i da ovaj rat ipak ima i jednu borbenu zonu gdje su ruske snage u jasnome napadu. Riječ je tu o prostoru oko grada Bahmuta, na istoku ukrajinskog Donbasa. Ondje se borbe vode uz pojedina ukrajinska uporišta na potezu ukupne duljine oko 50 km, a posebno koncentrirano u samoj sredini te zone, oko grada Bahmuta. Nakon dugih te neuspješnih pokušaja ulaska u Bahmut sa sjeveroistoka i istoka, određena terenska napredovanja tijekom zadnjih desetak dana omogućila su Rusima sada i ozbiljniji prilaz tom ukrajinskom gradu-uporištu i s njegove južne strane. No, dok se jučer iz ruskih izvora po tko zna koji put čulo o ukrajinskoj evakuaciji iz tog grada, te osvajanju južnih prigradskih naselja Ivangrad i Opitne – već danas su te informacije demantirane uz objašnjenje kako je barem bio tih prigradskih sela nakratko bio zauzet, ali je vraćen u ruke branitelja protunapadima svježe pristiglih ukrajinskih pojačanja. Za uzvrat, iz ukrajinskih se izvora čulo o ruskom evakuiranju stanovništva s juga, iz grada i oblasti Herson prema Rusiji, što će zasigurno biti ponešto otežano provesti prometnim pravcem s Krima, preko u subotu 8. listopada oštećenog „Krimskog mosta“. Dok se na satelitskim snimkama vide radovi na željezničkoj trasi tog mostovnog kompleksa, ondje dio lakog cestovnog prometa i stvarno prelazi preko preostale cestovne trake – dok se ruski promet kamiona usmjerava na ponovo aktiviranu trajektnu liniju preko tjesnaca Kerč. Koliko je to dobro te održivo rješenje pokazuju i navodi da se za takav prijelaz trajektom u kamionima čeka danima, a više tisuća nagomilanih kamiona ondje nastoje prevoziti ukupno četiri trajekta, na koje u jednom smjeru ukupno stane po 30 kamiona i oko 300 ljudi. Uglavnom, gužva – koja sa svakim većim vojnim potezom na obližnjim ratištima postaje još i veća. Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize