subota, 18. veljače 2023.
STRAŠNA, SRAMOTNA, NEVIĐENA KORUPTIVNA ANARHIJA
SVEUČILIŠNI PROFESOR SOCIJALNE POLITIKE
Dr. Gojko Bežovan: Hrvatska je nekompetentna kolonija Europske unije!
Turizam je sezonalan i niskoakumulativan, ne možete platiti radnu snagu, a rad kuhara košta. Da bi Dubrovnik ili Istra mogli održavati konkurentnost moraju uvoziti i plaćati stranu radnu snagu. No, tu je važno istaknuti da su najprofitabilnije tvrtke u nas u rukama stranog kapitala. Logika stranog kapitala je da maksimalizacija svog profita. Oni nagrađuju menadžment koji im je profit ostvario te krajem godine odnose profit iz zemlje. Zemlje u kojima se profit ne reinvestira, dakle, profit ostvaren u tim zemljama jesu kolonije, smatra dr. Bežovan
18.02.2023 21:45 | Autor: Dubravko GRAKALIĆ
Gojko Bežovan (foto: Damir Krajac / CROPIX)Gojko Bežovan (foto: Damir Krajac / CROPIX)
Profesor socijalne politike na zagrebačkom Pravnom fakultetu, dr. Gojko Bežovan, jedan je od vodećih domaćih stručnjaka za pitanja socijale, stambene politike i demografske politike. Uživa međunarodnu reputaciju te je čest gost na stručnim skupovima u Bruxellesu i u drugim europskim središtima.
- Kako ocjenjujete socijalnu politiku hrvatske Vlade, posebno u usporedbi s politikama drugih zemalja Europske unije?
- Prošlog tjedna u Bruxellesu je predstavljen izvještaj visoke radne skupine o budućnosti socijalne zaštite i socijalne države u Europskoj uniji. Izvještaj je predstavljen u okviru provedbe Europskog stupa socijalnih prava. Ono što je izvjesno za Hrvatsku kao jednu od siromašnih zemalja EU-a je da jedina sredstva koja dale za ulaganje u ljude i izgradnju institucija su ona koja dolaze kroz Europski socijalni fond te kroz ostale EU programe. Nalazi i preporuke su predstavljene prošlog tjedna i zanimljivo je vidjeti kakav je njegov sadržaj.
- Čime se on bavi?
- Naglasak je na izazovima glede starenja populacije, novim oblicima rada, digitalnom i zelenom tranzicijom koje imaju utjecaj na sustav socijalne zaštite. Očekuje se da zemlje članice reformiraju sustave socijalne zaštite te da ih učine održivima. U tom smislu date su određene preporuke koje se odnose, prije svega, na djecu i mlade obitelji. Treba ulagati više u mlade obitelj koje podižu djecu i to je dio moguće demografske politike. Glede stanja na tržištu rada, treba ulagati u cjeloživotno učenje. Svi oni koji su ušli u profesionalnu karijeru trebaju biti skloni učenju i stjecanju novih vještina kako bi mogli biti na neki način konkurentna radna snaga tijekom cijele životne radne karijere. Postoji i preporuka, nama naročito aktualna, koja se odnosi na dugotrajnu skrb za starije stanovništvo.
- Preporuke su zanimljive, hoće li se primijeniti u Hrvatskoj?
- To još nije sve. Riječ je i o energetskoj učinkovitosti i stanovanju. Zemlje članice treba učiniti vidljivima ulaganja u ljudske resurse i institucionalne kapacitete kako bi se mogle nositi s izazovima koje su pred njima.
- Sve su to hrvatske teme. Kako se njima bavimo?
- To jesu pitanja koje muče Hrvatsku, ali mi se njima nikada nismo bavili ili, bolje rečeno, suočeni smo s problemima koje ne znamo riješiti. Nismo pripravi pripremiti i provesti odgovarajuće reforme.
- U posljednjih pet godina imali smo četiri ili pet ministara u tom resoru. Nitko nije poduzeo neke reforme?
- Kako nije! Ministar Josip Aladrović poduzeo je jako štetnu reformu u tom resoru. On je napravio centralizaciju sustava socijalne skrbi protivno mišljenjima i interesima zaposlenika u sektoru, protivno mišljenjima iz akademske zajednice, protivno načelima supsidijarnosti i u suprotnosti s Ustavom. Prema Ustavu, socijalna skrb je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Načelo supsidijarnosti kaže da probleme treba rješavati tamo gdje se pojavljuju. Apsurdno u toj reformi je bilo da su mediji, a osobito državni, bili priležnici tadašnjeg ministra i Vlade. U državnim medijima nije se organizirala nijedna rasprava o prijedlogu ministra s kompetentnim sugovornicima.
- To pokazuje neovisnost medija, ali oni nam nisu tema. Spominjete brigu za mlade, Mnogima je najveća briga cijena voznih karata za Ryanair i Flixbus da odu iz Hrvatske?
- Država je trebala odavno otvoriti tu temu analizirajući u kakvim prilikama žive oni koji se sele iz zemlje, a posebno oni koji se sele sa svom djecom. Morali smo biti u prilici pitati ljude i obitelji zašto odlaze. Jasno je da će uvijek ljudi odlaziti, ali trebali smo odavno početi s nečim što se zove – ciljana imigracijska politika. Trebali smo dovoditi ciljano stanovništvo, kupiti im sada napuštene kuće i dati na uživanje kroz pedeset godina, bez da ih mogu prodavati. I tako raditi na useljavanju kvalitetne radne snage, a ne da se, kao danas, doseljava radna snaga dvojbenih kvalifikacija koja je iz drugog kulturnog i društvenog konteksta koji je vrlo različit od našeg. Tu ćemo se suočiti s velikim izazovima, koji mogu biti i konfliktni. Primjerice, opada nam broj studenata, a davno smo trebali omogućiti studentima s prostora bivše države da se na naša sveučilišta upisuju pod istim uvjetima kao i hrvatski građani. Ne bi li time višestruko potvrdili našu regionalnu kompetitivnost i uvozili najkvalitetniju radnu snagu?
- Neke općine i gradovi u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u Istri počele su davati kuće i zemljišta na korištenje ili ih prodavati za kunu. Ali, u nekima od tih sredina nema radnih mjesta?
- Da, to je problem, nema radnih mjesta. Ali, problemi socijalne države o kojima govorimo generiraju se iz gospodarstva. Ako gospodarstvo nema kapacitet zapošljavanja, plaćanja radne snage, onda je normalno da će se ljudi iseljavati.
- Jedino gospodarstvo koje privlači radnike je turizam, ali on je sezonalan i nesiguran, sezona može ovisiti o vremenu, koroni, ratu u Ukrajini ili u susjedstvu?
- Turizam je sezonalan i niskoakumulativan, ne možete platiti radnu snagu, a rad kuhara košta. Da bi Dubrovnik ili Istra mogli održavati konkurentnost moraju uvoziti i plaćati stranu radnu snagu. No, tu je važno istaknuti da su najprofitabilnije tvrtke u nas u rukama stranog kapitala.
- Zašto je to važno?
- Logika stranog kapitala je da maksimalizacija svog profita. Oni nagrađuju menadžment koji im je profit ostvario te krajem godine odnose profit iz zemlje. Zemlje u kojima se profit ne reinvestira, dakle, profit ostvaren u tim zemljama jesu kolonije.
- Hrvatska je, dakle, u kolonijalnom odnosu prema državama EU, i šire, koje su ovdje investirale?
- Takav učinak je očit. Ako se ne reinvestira u Hrvatsku, onda je ovo malo stanovništva što ga imamo previše. Vlasnici turističkih tvrtki, telekoma, banaka imaju drugu logiku investiranja u Hrvatsku nego što to čine u vlastitim zemljama. Ne primjenjuju se isti standardi društveno odgovornog poslovanja kao u zemljama iz kojih dolaze. Kod nas s manje radne snage ostvaruju relativno veće profite.
- Vlada bi im mogla nametnuti određene mjere, poput većih poreza. Doduše, i sad je bilo dosta buke oko poreza na ekstraprofit u krizi.
- U Hrvatskoj se o tome nikad nije vodio otvoreni javni dijalog. A s druge strane, kad dobijemo europski novac za određene reforme, onda Vlada daje taj novac Svjetskoj banci i stranim "konzultantima" koji nas koloniziraju. Ljudi s dvojbenim sposobnostima u uredima Svjetske banke i drugi "konzultanti" proizvode beskorisne studije na temu naših razvojnih izazova. S nekima sam o tome kroz privatnu prepisku polemizirao.
- Imate li neki primjera?
- Vidite, Hrvatsku predstavljam u tijelu za socijalnu politiku pri Europskoj komisiji, nije me tamo imenovala Vlada. Pitao sam kolege iz Češke i drugih zemalja o njihovoj praksi i rekli su mi da kod njih Svjetska banka i strani konzultanti ne igraju nikakvu ulogu. Ono što su dobiju iz EU fondova ulažu u svoje razvojne prioritete koje su oni definirali. Dakle, svojim znanjem i vještinama provode i vrednuju reforme. Kolega iz Češke se našalio i spomenuo maksimu njihovog premijera iz 90-ih Vaclava Klasa koji je i na međunarodnim skupovima govorio da strani konzultanti nisu dobrodošli u njegu zemlju. Isticao je da će, ako im trebaju ekspertna mišljenja, oni znati odabrati i platiti takve.
- Hrvatska Vlada ističe sredstva dobivena u pandemijskoj krizi, sredstva za obnovu od potresa. To jesu velika sredstva, no što ćemo s njima kad nisu iskorištena u cijelosti?
- Za razliku od nas, neke zemlje su dale potporu mladim obiteljima, onima koji su podstanari na stambenom tržištu. To su skupine koje se nalaze u ponajvećem riziku. U Hrvatskoj njihovi troškovi rastu svakodnevno i najugroženija su skupina. Istraživanja su pokazala da su u ovoj skupini oni koji razmišljaju o odlasku iz zemlje. Zanimljivo, nikada nismo donijeli strategiju stambenog zbrinjavanja.
- Grad Zagreb je najavio izgradnju zgrade sa socijalnim stanovima za najam. Ne bi li svi gradovi trebali imati desetke takvih zgrada s ograničenim najmom da mladi ostaju tu živjeti?
- Trebalo bi biti takvo, mi smo dio sredstava EU-a mogli iskoristiti za gradnju socijalnih stanova. No, to ne koristimo, jer kad se određuju prioriteti, oni bi trebali odgovarati na potrebe građana. Članovi mog tima, mlađi ljudi s respektabilnim znanjima i sposobnostima, htjeli su ući u neka od tijela koja su nadležna za europske programe. No, nikad nismo uspjeli doznati kako se ulazi u ta tijela niti tko u njima radi. Mi kažemo da smo vlasnici znanja o tom području, ali to u našoj zemljici nije nikakav argument.
- Percepcija javnosti o europskim fondovima svodi se na Gabrijelu Žalac, Josipu Rimac i korupciju velikih razmjera. Postoji li, općenito, povjerenje u Bruxelles?
- Vodim na sveučilištu poslijediplomski specijalistički studij Priprema i provedba EU projekta i zagovaramo ulaganja u ljude i institucije kako bi smo učinkovitije i djelotvornije koristili EU sredstva. Kad govorimo o EU fondovima, zagovaramo mjerenje učinaka, pokazati što smo dobro i korisno napravili, a ne samo isticati koliko smo sredstava povukli. Trebamo isticati koliko smo kroz te programe povećali zaposlenost, kako smo povećali kvalitetu života, kako smo povećali stručne i institucionalne kapacitete, kako smo poboljšali obrazovne i zdravstvene usluge, koje smo usluge razvili za ranjive skupine, kako ti programi doprinose jačanju socijalne i teritorijalne kohezije kao koncepta ujednačenog razvoja zemlje. Svakako, ima i kod nas primjera dobre prakse iz kojih se može učiti, ali još nam ostaje puno posla kako bi smo pokazali da EU sredstvima možemo pokrenuti razvoj zemlje.
- Primjer obnove Zagreba i Banije pokazuje da Hrvatska ne zna potrošiti EU sredstva?
- To je očita stvar. Mi smo zemlja koja nema civilizacijske kompetencije za ozbiljne poslove. Nikad nismo sustavno ulagali u ljudske resurse, a ni u institucije. Kad odete na neki stručni skup u Bruxelles, steknete dojam da je Slovenaca deset puta više od nas jer oni znaju svoj posao. Kod nas znanje i sposobnosti često su irelevantni ako niste član stranke. Na taj način promičući ljude po stranačkim i obiteljskim vezama napravili smo državu bez kompetencija. Takva kadrovska politika urušila je društvo. To negativno utječe na poduzetništvo i proizvodi negativni socijalni kapital. Netko bi rekao da imamo mandatno pametne ljude kojima građani ne vjeruju! Država se nije u stanju nositi s izazovima, tako ne znamo uložiti EU novce u potresom pogođena područja. Promijenilo se nekoliko ministara, a građani i civilne inicijative više su u obnovi napravili od same države.
- Vjerujete li da će Vlada stići potrošiti europski novac za obnovu do roka, 30. lipnja?
- Olabavljene su procedure i vjerojatno će se stići iskoristiti. Ali, u pitanju je konačni ishod tog posla, kvaliteta sagrađenog.
- Kad smo već kod kvalitete, u Turskoj su izdali nalog za uhićenje više od stotinu građevinara koji su loše sagradili kuće srušene u recentnom potresu. Kod nitko nije odgovarao za kuće koje su nakon 1995. građene za povratnike i gdje su ljudi poginuli?
- To je jedan od primjera nekompetencija. Tamo su bili nadzorni inženjeri, vidi se tko je potpisao te dokumente, neki novinari poput pokojnog Ive Lončara išli su na teren i izvještavali, ali s tim primjedbama zaslužili ste samo prezir vlasti.
- Hrvatska nije u lakoj socijalnoj i demografskoj situaciji. Inflacija i cijene nekretnina tjeraju mlade iz zemlje, a i one koji više nisu tako mladi. Prijeti li nam eksplozija socijalne bombe?
- Zašto bi se ljudi bunili i izlagali rizicima organizacije prosvjeda i izlaska na ulice? Radije pokupe svoje prnje i odu u razvijenije zemlje. Sada mogu preko granice bez zaustavljanja, zašto da se ovdje pokazuju kao gubitnici? Kad spominjete stanovanje, velik broj mladih je pobjegao jer ne može više živjeti s roditeljima u 60 kvadrata. I vani troše mnogo za stanovanje, međutim, to im kako-tako dopuštaju zarade. U Irskoj Dublin koristi europska sredstva za gradnju javno najamnih stanova. Naši će ljudi tamo steći dom kao kvalitetna i lako integrirana radna snaga. Slušao sam njihove priče u Dublinu kojima su olakšavali svoje duše! A mi nemamo političku volju i kapacitet da povučemo europska sredstva te da gradimo stanove gdje će mladi živjeti. Europa je poslije Drugog rata izrasla na socijalnim i javno najamnim stanovima.
- Iseljavanje snažno utječe na punjenje mirovinskih fondova. Odnos zaposlenih i umirovljenika je 1,3:1?
- Sustav socijalne sigurnosti, mirovinski i zdravstveni sustav pred velikim su izazovima i s nastavkom iseljavanja ljudi iz zemlje prijeti im kolaps. U zdravstvu imamo više osiguranika nego stanovnika. To je misterij loše vođenih evidencija i mogući rijedak slučaj u socijalnim državama.
- Pa kad su prijavljeni – i kod doktora i u biračkom spisku – i oni koji žive na Malti i u Švedskoj?
- Naravno. Ali, pravo ma osiguranje se stječe vašom dobi, pripadnošću ranjivim skupinama i plaćanjem doprinosa. Ponovno dolazimo do pitanja kompetencija, ne znamo sami upravljati sobom. Isto vrijedi i za mirovine. Imat ćemo za njih, ali kolike će one biti?
- Kritizirali ste drugi stup mirovinskog osiguranja.
- Njega nam je nametnula Svjetska banka. Ukinut je i bitno redefiniran u svim novim članicama EU-a osim kod nas. Međunarodna organizacija rada u svojoj studiji to je nazvala propalim eksperimentom. Ugledni autori analizirali su i propast te reforme u Čileu. Hrvatski mediji nisu htjeli prenijeti poruke ove dvije studije. Nedavno smo imali okrugli stol u Saboru, bili su zagovaratelji i osporavatelji drugog stupa. Na društvenim mrežama pojavio se samo jedan objektivan tekst. Poslije toga organizirane su "rasprave" na Hrvatskom radiju i Hrvatskoj televiziji u kojima su gostovali samo oni koji zagovaraju drugi stup mirovinskog osiguranja. Pitanje je imaju li urednici tih emisija profesionalno dostojanstvo i kako mogu naći i akademske probisvijete koji pristaju na takve "razgovore".
- Vlasnici fondova drugog stupa su inozemne banke. Vlada je pokušala utjecati na njih da kupe Fortenovu. Nije uspjelo, ali teško će i bilo što drugo uspjeti s njima?
- Fortenova je tvrtka u gubicima. Kako Vlada može narediti što da se kupi? Ali, sami fondovi spašavali su plasmane svojih banaka-vlasnika i time su izgubili naš novac. I nisu polagali račune o tome.
- Zanimljiva je i opet aktualizirana priča o kreditima u švicarskim francima. To je bio skandal izazvan od inozemnih banaka?
- To je jedna od najveći nevolja u novijoj hrvatskoj povijesti. Raspadali su se brakovi, unesrećena su djeca, bilo je i samoubojstva. Banke koje su to radile nisu nudile takve kredite u svojim matičnim zemljama. I na kraju su svoja sumnjiva potraživanja prodala agencijama za utjerivanje dugova. Profesori Drago Jakovčević i Ivan Lovrinović zalagali su se za prava tih ljudi, međutim, protiv njih se u medijima vodila naručena hajka. K tome, sadašnji predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić presudio je protiv zakonitosti tih kredita, dok je u jednom intervjuu rekao kako je tim kreditima ugrožen javni poredak. Profesor je Lovrinović nedavno kazao kao su agencije za utjerivanje dugova u ovim slučajevima dio financijskog terorizma! Sasvim primjerena kvalifikacija!
- Bilo je takvih kredita i u drugim zemljama?
- Pogledajte mađarski primjer pa ćete vidjeti zašto Viktor Orban dobiva glasove. Zato jer stoji iza svojih građana. On je presjekao taj problem: Vlada je kupila stanove građana koji nisu mogli vraćati kredite, a ne agencija za utjerivanje drugova. I onda su od tih stanova koje kupci nisu mogli otplaćivati napravili program stanova za javni najam. Zašto to nismo napravili u Hrvatskoj i zašto o takvim idejama nismo mogli raspravljati na HRT-u? Nije li to ironija, na HRT-u u raspravama o stanovanju glavnu riječ vode trgovci nekretninama!
- Rješavanje stambenog pitanja je mnogima nedostižan san.
- Dio zemalja EU unio je u svoje ustave obvezu pomoći u stambenom zbrinjavanju građana. Nama kao da to nije problem! Privatizacijom javnog mirovinskog sustava, uvođenjem II. stupa, trebali smo razviti burzu, tržište kapitala. Burza je krahirala i ne opravlja se! Građani nemaju povjerenja ulaganja u dionice. Tržište kapitala je sada tržište nekretnina. Zato EU traži porez na nekretnine, a ne porez na rad kojeg treba smanjiti. I to je jedan od razloga zbog kojeg se mlađi sposobni ljudi sele iz zemlje! O tome se kod nas nije moglo razgovarati, slavni ministar Zdravko Marić uveo je porez od tri posto za kupnju prvog doma. Pa Hrvati će takve povlastice dobiti za stambeno zbrinjavanje u razvijenim zemljama i tamo će sagraditi dom.
- Očekujete li promjene u Hrvatskoj, možda nakon izbora?
- Radovao bi se tome, ali nemam previše nade. Vidjet ćemo hoće li nova generacija političara, ova koja je sada u Zagrebu, nešto promijeniti i razriješiti. Očekivao sam njihovu otvorenost, privrženost profesionalnosti i javnom dijalogu. Trebali su stručnjacima povjeriti izradu evaluacije socijalne mjere roditelj-odgajatelj. Pa neka onda sudovi opozovu logiku zdrave pameti, neka sudovi zamjene izbore i izborne programe!
- Zagrebačka vlast trenutačno izgleda kao eksperiment?
- Tako je, ali što ako se takav eksperiment sutra dogodi u Banskim dvorima? Ako se on dogodi, onda ćemo biti zanimljiva zemlja rijetko viđenog eksperimenta.
Nema komentara:
Objavi komentar