ENGLESKA U LOCKDOWN

Boris Johnson: ‘Moramo reagirati ili ćemo uskoro birati tko će živjeti, a tko umrijeti‘ Ovaj lockdown trebao bi trajati sve do 2. prosinca, rekao je britanski premijer Piše: Jutarnji.hr, HinaObjavljeno: 31. listopad 2020. 17:32 Boris Johnson Boris Johnson Alberto Pezzali Facebook Twitter Messenger E-mail Britanski premijer Boris Johnson proglasio je uvođenje novog lockdowna za Englesku. - Kada bi se slomio nacionalni zdravstveni sustav to bi bila moralna katastrofa. Liječnici i medicinske sestre morali bi birati koji će pacijenti živjeti, a koji ne. Stoga vas molim da od četvrtka ostanete kod kuće. Moramo poduzeti nešto jer nemamo alternative - poručio je Johnson. Ovaj lockdown trebao bi trajati sve do 2. prosinca, rekao je britanski premijer. Naveo je kako se zatvaraju kafići, restorani i drugi ugostiteljski objekti, ali će dostava hrane biti dozvoljena. image Boris Johnson Alberto Pezzali/AFP Johnson je također naglasio da će škole i fakulteti ostati otvoreni zato što "ne mogu ugroziti budućnost djece". No, napomenuo je da će Božić ove godine "biti znatno drugačiji": - Iskreno se nadam i vjerujem da ako sada poduzmemo odlučne mjere onda ćemo kasnije omogućiti obiteljima diljem zemlje da budu zajedno. image Boris Johnson Alberto Pezzali/AFP Od četvrtka, 5. studenog, građani dom ne smiju napuštati osim zbog potrebe školovanja, odlaska na posao, vježbanja na zraku, medicinskih potreba, kupovine hrane i pomoći drugim osobama. Vlada će ponovno aktivirati shemu za subvencioniranje plaća kako bi privremeno otpušteni radnici mogli primati 80 posto plaća. VEZANE VIJESTI 9111571 BOLNICE KRCATE I Britanija razmatra mjere za novi nacionalni lockdown, mogao bi ostati na snazi do 1. prosinca STROGE MJERE Francuska u novom lockdownu: Na snazi će biti do 1.12., građani smiju najdalje kilometar od kuće image Boris Johnson Alberto Pezzali/AFP Ujedinjeno Kraljevstvo, koje ima najveći službeni broj umrlih u Europi od covida-19, bori se s više od 20.000 novozaraženih svaki dan i znanstvenici upozoravaju da bi u najgorem slučaju moglo umrijeti više od 80.000 ljudi. Prva nacionalna karantena trajala je od 23. ožujka do 4. srpnja. I sam Johnson se razbolio i početkom travnja bio je u bolnici. Ujedinjeno Kraljevstvo do sada je prijavilo 46.555 umrlih od covida-19, ako ih se definira kao osobe koje su umrle u roku od 28 dana nakon pozitivnog testa. Šira definicija obuhvaća 58.925 umrlih kojima se na smrtnom listu navodi covid-19. Po tome su peti u svijetu, nakon SAD-a, Brazila, Indije i Meksika, po podacima Sveučilišta Johns Hopkins.

MANIPULACIJE I LAŽI - NA ČIIM KRILIMA LEDBI RAZORNO DRUŠTVO

Macron odgovorio na napade iz islamskih zemalja, posebnu je poruku imao za Erdogana Zatražio je da "turski predsjednik poštuje Francusku i Europsku uniju, da poštuje njezine vrijednosti, ne govori neistine i ne vrijeđa Piše: HinaObjavljeno: 31. listopad 2020. 19:21 Emmanuel Macron Emmanuel Macron Ludovic Marin/AFP Facebook Twitter Messenger E-mail Francuski predsjednik Emmanuel Macron osudio je u subotu "manipuliranje nekih političkih i vjerskih čelnika" njegovim izjavama o Muhamedovim karikaturama koje su mogle navesti na zaključak da te karikature "dolaze od francuske vlade" i da su uperene protiv islama. Emmanuel Macron je dodao da razumije da muslimani mogu biti "zgroženi" Muhamedovim karikaturama, ali da to ne opravdava nasilje, u razgovoru za mrežu Al Džaziru koja je veoma gledana u muslimanskom svijetu gdje su zaredali prosvjedi protiv karikatura. "Reakcije u muslimanskom svijetu posljedica su gomile laži i činjenice da su ljudi povjerovali da i sam odobravam te karikature (...) Zagovaram slobodu pisanja, mišljenja i crtanja u mojoj zemlji jer mislim da je to važno, da je to pravo, da su to naše slobode", istaknuo je francuski predsjednik u razgovoru za Al Džaziru. "To ne znači da osobno podupirem sve što se kaže i što se nacrta", dodao je. Rekavši da želi "smirivanje" stanja, opetovao je da ne želi "odustati jer bi to bilo neustavno i strašan gubitak našeg suvereniteta", istaknuvši da u Francuskoj nema "stigmatizacije" muslimana. "No mnogim čelnicima kažem i da su mediji u Francuskoj slobodni", istaknuo je, dodavši da "u mnogim zemljama koje su pozvale na bojkot više nema slobodnih medija, dakle više se ne mogu crtati karikature, ne samo proroka, Boga ili Mojsija, nego ni dužnosnika te zemlje". VEZANE VIJESTI Francuska policija pretražuje ulice Lyona NAPAD U FRANCUSKOJ Pravoslavni svećenik u Lyonu upucan u trbuh dok je zaključavao crkvu, počinitelj u bijegu ISLAMIST Ovo je put monstruma iz Nice prema Europi, otkriven zanimljiv detalj iz njegove biografije "Ponekad se crtaju karikature stranih čelnika, a ne čelnika zemlje u kojoj se živi jer su karikaturistima lomili ruke, a novinare ubijali i trpali u zatvor. To nije slučaj u Francuskoj", istaknuo je. Macron je ocijenio "nedostojnom" i "nedopustivom" kampanju bojkota francuskih proizvoda u nekim muslimanskim zemljama. Ova je kampanja "nečuvena i osuđujem je. Provode je neke privatne skupine koje nisu razumjele i oslanjaju se na laži o njima, a ponekad i drugi čelnici. To je nedopustivo ", rekao je Macron. Što se tiče njegova turskog kolege Recepa Tayyipa Erdogana, ocijenio je da se "ratnohuškački ponaša sa saveznicima u NATO-u", dodavši da želi da se "stvari smire" i da turski predsjednik "ne govori laži". Ujedno je zatražio da "turski predsjednik poštuje Francusku i Europsku uniju, da poštuje njezine vrijednosti, ne govori neistine i ne vrijeđa", u vrijeme dok vlada napetost u diplomatskim vezama dviju zemalja.

SUMANUTO DRUŠTVO U DOSLOVNOM SMISLU RIJEČI

PIŠE NINO ĐULA Nino Đula Nino Đula Zašli smo duboko u novi, očito teži val korone. Vrijeme je da se prestane zbunjivati javnost Upravo pad povjerenja u Stožer umnožava strah i neizvjesnost, stanja koja itetako mogu biti pogubna Ilustracija/Vili Beroš Ilustracija/Vili Beroš Vesna Veselić Objavljeno: 31. listopad 2020. 11:34 Facebook Twitter Messenger E-mail Nije lako biti Beroš, ali još je teže u ovom vremenu biti "Berošev pacijent". Nije jednostavno upravljati zdravstvenim sustavom u doba korone - ni u nas, niti bilo gdje u svijetu - no još je teže onima koji su sad prisiljeni koristiti zdravstvene usluge. Nije uopće kompliment voditi, recimo, covid-bolnicu, ali je puno teže, prema svemu sudeći, u njoj se naći. Predsjednik Milanović u jednom je u pravu: usred novog vala korone građane preplavljuju neumjerena depresija i turoban strah, možda dobrodošli sa stajališta povećavanja opreza, ali sigurno opako razorni u kombinaciji s nejasnom, nedomišljenom, neodlučnom i odviše politiziranom reakcijom političkih i javnozdravstvenih struktura. Zašli smo duboko u novi, očito teži val pandemije, na žalost bez jasnog ili bez jasno vidljivog plana kako ćemo se, i to u različitim scenarijima, s problemom nositi. Upravo pad povjerenja u Stožer i politiku oko Stožera - osjećaj koji sve snažnije prevladava - umnožava strah i neizvjesnost, ta neproduktivna stanja koja i te kako mogu biti pogubna i za ekonomiju i za društvo u cjelini. Nepromišljene, kontradiktorne izjave, podcjenjivanja i preuveličavanja, najave i odmah potom brze odjave novih mjera i postupanja, ishitreni zaključci, nedovoljno objašnjene odluke, kadroviranje u zdravstvu usred epidemije... sve to pridonosi povećavanju panike ne samo (i ne najviše) u odnosu na moguće fizičko razbolijevanje, nego puno više u pogledu egzistencije, jednom kad ova zaraza jenja. U tom smislu odgovornost Stožera i politike nije samo da smanji zarazu nego da umanji neizvjesnost i paniku. Građani ovih dana promatraju kako na izmicanje kontrole nad virusom reagiraju, na primjer, Njemačka ili Francuska, dajući svojim građanima, ali svim građanima lako razumljive upute i objašnjenja, koji ne ostavljaju previše prostora za kreativno interpretiranje. Naravno, odlučnost i strogost njihovih mjera u izravnoj je vezi s materijalnim zalihama i stupnjem blagostanja tih država, no bez obzira na zaostajanje u tom pogledu, iz njihove komunikacije i procedura puno bi se moglo uzeti i naučiti. Nije, naime, dilema hoće li biti lockdowna ili neće biti lockdowna, nego imamo li mi plan ili se kroz vrijeme krećemo bez plana. Signali iz javnog zdravstva, Stožera i politike prijeteće ukazuju da pravog plana i dalje nema. Da se pod neizgovorenim ultimatumom izbjegavanja strožih mjera krije klimavo uvjerenje kako će se baš na taj način spasiti ekonomija, a ne - kao što prilično uvjerljivo upozorava varaždinski župan Čačić - upravo obratno: samo kvalitetan plan borbe sa zarazom doista može sistemski pomoći gospodarstvu. Vrijeme je da se prestane zbunjivati javnost. Ne može biti normalno da se u isto vrijeme govori kako je u bolnici Dubrava opće rasulo, pa onda dođe neka komisija i kaže da je manje-više sve OK, ali ipak smijene cijelo Upravno vijeće i najave još i smjenu Uprave, pa na kraju to novo Vijeće zaključi kako oni ustvari nisu tu da promijene Upravu, nego da poprave sustav za koji je inspekcija navodno utvrdila da je manje-više OK. VEZANE VIJESTI Nina Obuljen Koržinek, ilustracija PIŠE NINO ĐULA Pod ovaj članak danas još možete napisati što želite. To bi uskoro moglo biti nemoguće PIŠE NINO ĐULA Je li ove zime opasnija korona, desnica ili nešto treće? Odgovor je lagan... Ne može biti normalno da ministar zdravstva na svom Facebooku pompozno razglasi kako je upravo proglasio opću mobilizaciju zdravstva, a onda sat-dva poslije, kad ga se priupita o konkretnom sadržaju te poruke, kaže kako je to napisao onako - slikovito. Ne može biti da se prvo objavi pa onda brzo relativizira problem s kapacitetima za praćenje kontakata zaraženih, a na kraju opet ministar prizna kako to više ne stignu raditi i usput oblati cijeli sustav primarnog zdravstva. Ne može biti da jedan iz sustava pušta glas kako će bolesni liječnici svejedno raditi u skafanderima, a drugi ga ide što prije demantirati. Ili da brojke opasno rastu, a premijer govori kako tobože već vidi rezultate nekoliko dana starih mjera. Ili da se u isto vrijeme apelira kako se moraju testirati svi koji imaju simptome i s druge strane objašnjava da se neće moći svi testirati jer nema kapaciteta. Ne može biti da je za ljude koji akcijom i autoritetom moraju upravljati krizom korona istovremeno i karijes i bolest od koje se umire u najvećim mukama. Ne može biti da se propovijeda kako se ne treba družiti ni po stanovima unutar jedne veće obitelji, ali može u zapušenim podrumima gdje se polulegalno poslužuju ostaci hrane. Ne može biti, na koncu, da zaista mislimo kako čuvamo ljude i ekonomiju dok gubimo kontrolu nad epidemijom. Facebook Twitter Messenger E-mail #Koronavirus U Hrvatskoj #Vili Beroš

RASTE BROJ UMRLIH

RASTE I BROJ UMRLIH Rekordan broj novozaraženih u SAD-u uoči izbora: ‘Nacija ide u pogrešnom smjeru‘ Dvadeset i jedna država u Americi suočena je sa širenjem pandemije koronavirusa Piše: HinaObjavljeno: 31. listopad 2020. 08:38 9189849 Valerie Macon/AFP) Facebook Twitter Messenger E-mail U Sjedinjenim Državama u četvrtak je bio rekordan broj novozaraženih koronavirusom i iznosio je 91.000 osoba, s desecima saveznih država u kojima je zaraza dosegnula rekordne brojke samo par dana uoči predsjedničkih izbora zakazanih za 3. studenoga. Istoga je dana, kako prenosi BBC, umrlo preko 1.000 Amerikanaca zaraženih koronavirusom, a trend umrlih i hospitaliziranih pacijenata nastavlja rasti. U Sjedinjenim Državama je preko devet milijuna ljudi zaraženo covidom-19, pokazuju podaci Sveučilišta Johns Hopkins. Istodobno približava se utorak, dan održavanja predsjedničkih izbora na kojima će se Amerikanci morati odlučiti između dosadašnjeg republikanskog predsjednika Donalda Trumpa i demokratskog protukandidata Joea Bidena. Prema podacima Reutersa, to je treći put ovoga mjeseca da je dnevni broj umrlih prešao brojku od 1.000. Dvadeset i jedna država suočena je sa širenjem pandemije, a neke od najpogođenijih država bit će ujedno i ključne države koje će donijeti prevagu na izborima. U jednoj od takvih, Wisconsinu, bolnice u Green Bayu upozorile su da bi predizborno okupljanje koje u petak organizira Trump moglo širenje pandemije pogoršati. "Sada je važnije nego ikada izbjeći okupljanje gomile ljudi, posebno ovdje u Green Bayu, gdje vidimo jedno od najbržih širenja covida-19 u Sjedinjenim Državama", navodi se u zajedničkoj izjavi nekoliko bolnica. VEZANE VIJESTI 9172979 AMERIČKI IZBORI SMS kao glavno izborno oružje: Društvene mreže im zabranile reklame pa poslali 2,1 mlrd. poruka! AMERIČKI IZBORI Već glasovalo 60 milijuna ljudi: Najveća izlaznost u povijesti ide na ruku Joeu Bidenu Trump je pak u petak, uoči zakazanih predizbornih skupova, tvitao u svom stilu: "Što više testova, to više slučajeva. Najbolji smo u testiranju. Smrti je sve manje". Na njegovim posljednjim predizbornim skupovima prisutnima je mjerena temperatura i dijeljene su maske. Okupljanja su zbog pandemije održavana na otvorenome. No nije bilo poštivanja mjera socijalne distance, a neki od pristaša nastavljaju i dalje izbjegavati maske. Demokratski kandidat Biden također je nastavio kampanju, no okupljanja demokrata zbivala su se uz poštivanje socijalne distance, uz pozivanje ljudi da ostanu, primjerice, u svojim automobilima tijekom okupljanja. Prema podacima Centara za kontrolu bolesti (CDC) 29. studenoga zabilježeno je 1.060 smrti povezanih s covidom-19. Ukupno je u SAD-u u pandemiji umrlo 228.000 ljudi. Američki zdravstveni stručnjaci upozoravaju da će broj slučajeva zaraze i broj smrti nastaviti rasti jer sezona gripe koincidira sa širenjem pandemije. Stručnjak infektolog i član tima Bijele kuće za koronavirus dr. Antony Fauci kazao je u srijedu za CNBC da nacija "ide u pogrešnom smjeru". "Ako se stvari ne promijene, ako se nastavi ovim pravcem, bit će još puno bola u ovoj zemlji vezano uz nove slučajeve, hospitalizaciju i smrti".

DRAMA NA OTOKU

DRAMA NA OTOKU Britanski znanstvenici upozoravaju: ‘Virus se širi brže nego u našem najcrnjem scenariju‘ Ako slučajevi ne budu stavljeni pod kontrolu, ‘epidemija će se još više ‘udaljiti od planiranog‘ Piše: Jutarnji.hrObjavljeno: 30. listopad 2020. 23:51 Prizor iz Londona Prizor iz Londona Justin Tallis/AFP Facebook Twitter Messenger E-mail Covid-19 se Engleskom širi znatno brže nego što je predviđao vladin 'najgori scenarij', piše BBC. Znanstvena savjetodavna skupina za hitne slučajeve (SAGE) kaže kako se oko četiri puta više ljudi inficira virusom nego što se očekivalo. 'Razumni najgori mogući scenarij', dokument koji su službenici i NHS koristili za planiranje mjeseci koji slijede, procjenjivao je 85.000 smrtnih slučajeva tijekom zime. No službeni SAGE-ov dokument kreiran 14. listopada, a objavljen danas, otkriva da je zemlja u gorem položaju od očekivanog. Znanstvenici koji analiziraju brojeve procjenjuju da je do sredine listopada u Engleskoj svakodnevno koronavirusom bilo zaraženo između 43.000 i 74.000 ljudi. 'Ovo je znatno iznad pretpostavki razumnog najgoreg scenarija, prema kojem je broj dnevnih infekcija u Engleskoj ostao između 12.000 i 13.000 tijekom listopada', stoji u izvješću. Dodaje se i da je broj ljudi s Covidom-19 koji trebaju bolničku njegu već veći od plana za zimu i da će smrtni slučajevi 'gotovo sigurno' premašiti plan u sljedeća dva tjedna. Međutim, to ne znači da će ove zime doista i umrijeti više od 85.000 ljudi. Vladino djelovanje još uvijek može promijeniti tijek pandemije. Izvještaj navodi da ako se broj novih slučajeva smanji u 'vrlo bliskoj budućnosti', smrtnost veća od predviđene 'mogla bi se nastaviti samo tri do četiri tjedna'.

RIMOVANJE INOSLAVA BEŠKERA

RIMOVANJE Inoslav Bešker Inoslav Bešker Znamo što nam slijedi ako pobijedi Trump. Ali zanimljivije je što će se dogoditi ako slavi Biden Biden bi vodio drukčiju unutrašnju politiku, do neke mjere. Ali to neće utjecati na mirnoću sna u Evropi Joe Biden Joe Biden Jim Watson Objavljeno: 30. listopad 2020. 22:50 Facebook Twitter Messenger E-mail U Sjedinjenim Državama Amerike u utorak biraju predsjednika. Ne na evropski način, ondje gdje ih biramo izravno (pa se usrećimo, i u Hrvatskoj posljednja dva puta). On nije njihov predsjednik, nego predsjednik njihovih država. Države su korisnice izbornog prava, ne građani pojedinačno, one biraju predsjednika Unije, a ne nacije (pa on jednom godišnje izvješćuje o stanju Unije). I zato jučerašnja prednost Joea Bidena od 10-12 posto još ne znači ništa: i za Georgea W. Busha i za Donalda J. Trumpa glasala je manjina građana, ali većina izbornika koje su poslale države. I mirna Nebraska. Nije to naš problem. Naš je problem što je, od 1945 nadalje, predsjednik USA (POTUS u suvremenim kraticama) neformalan ali realan vođa Zapada. Naprosto je najjači u dvorištu. Još od Hiroshime. A Hrvatska veli da je Zapad, pa se to i nje tiče. Ako ponovo bude izabran Trump, znamo na čemu smo. U Bijeloj kući ostaje narcis, patološki lažljivac, sklon nasilju s ponekom značajkom sadizma, prevarant, beskrupulozan, ali dovoljno inteligentan da zna gdje su realne mogućnosti da mu naškode, da ga ucijene. Iracionalno opasan može postati tek ako ga satjeraju u kut bez izlaza, ali dotad će biti škodljiv kao i dosad: podlo, gadno, ali ne i nepopravljivo. Uništio je sporazum s Iranom i dogovor o klimi, potkapao je Svjetsku trgovinsku organizaciju i Svjetsku zdravstvenu organizaciju, ali nije razbucao NATO niti je razvalio Evropsku uniju, čak nije ni Brexit podržao jače osim pričanjem priča. Bude li reizabran, bit će gori, ali ne više negoli objektivno može. Nastavit će ugrožavati sigurnost na Pacifiku, gdje Kina definitivno nije bolja solucija. Pacifik je sve važniji, za razliku od Atlantika, gdje će eventualno reizabran Trump nastaviti ometanje Evrope - ali do siječnja 2025 će otići, ovako ili onako. Zanimljivije je pitanje što će se dogoditi pobijedi li Joe Biden. Hoće li, poput Obame, smanjiti interes USA za prednju Aziju, dakle i za Mediteran, gdje su Turska i Egipat faktori nesigurnosti, a ni Francuska ne igra lijepu ulogu? Bidenova pobjeda značila bi odbacivanje Trumpovih pompozno primitivnih manira - ali se ne bi ni za jotu udaljila od uvriježenih vitalnih interesa USA. Ča maška koti, to miša lovi, govorili su naši stari. Biden bi te interese slijedio s manje napinjanja mišića i s više multilateralnosti - i to je sve. U tom sklopu bi popravio trgovinske odnose s Evropskom unijom, uvjeren - to je opetovao u kampanji - da je njihovo kvarenje škodilo Sjedinjenim Državama. Pitanje je do koje bi mjere podržavao Brexit - ali svakako ne tako da pridonese novim irskim sukobima. VEZANE VIJESTI 9199559 ‘NAPUHALI BROJ MRTVIH!‘ Trump se narugao liječnicima: ‘Pa znate li da oni dobiju više novca ako netko umre od covida?‘ RIMOVANJE Hoće li se EU othrvati Zuckerbergovim ucjenama s Facebookom Vodio bi drukčiju unutrašnju politiku, do neke mjere. Ali to neće utjecati na mirnoću sna u Evropi. Koja sve češće kunja u nedoba, baš onako starački. Evropa tako nije iskoristila ove četiri godine za konačno prihvaćanje doktrine vlastitoga autonomnoga obrambeno-sigurnosnog sustava. Grijehom propusta optirala je za svoj subalteran položaj i kad je u Bijeloj kući Trump. Odlučila je ne koristiti svoju snagu u sukobu Washingtona i Pekinga, koristiti se dok se to dvoje svađaju. Što bi je, k vragu, onda uopće moglo razbuditi? Koronavirus joj je politički pomogao: suverenistička retorika je na uzmaku, AltRight je u defenzivi i u Sjedinjenim Državama, što također smanjuje šanse Trumpu. Ali Evropa ne bi smjela čekati pomoć s neba, tim prije što veoma skupo plaća covid-19, pa i novčano. Problem je Evrope i njezina sebična kratkovidnost: dok se koncentrira na Sjedinjene Države (i naravno na covid), dotle je gluha i slijepa za vapaje i patnje drugdje. Uzrujali smo se, i s pravom, na novi val terorističkih napada u Francuskoj. Bijedno je kako se iranski režim odnosi prema tome, totalno prešućujući da je samo u takvoj Francuskoj ajatollah Homejni mogao naći utočište i uvjete za politički rad kojim je osigurao nastanak Islamske Republike. Uopće ne čujemo što se zbiva u Nigeriji, ili na sjeveroistoku Konga, sliježemo ramenima na Jemen kao na kroničnu endemsku bolest. Kontinent se diči kršćanstvom, ali ne zna tretirati sve kao braću ni doma, kamoli ondje gdje je sredio motku dok je kolonijalno gospodario. Netko, doduše, redovito podsjeća na nevolje na periferijama doma i u svijetu. Papa Frane je izdao encikliku Fratelli tutti - i to nije postala tema. Na rimskome Filmskom festivalu prikazan je u prošlu srijedu dokumentarni film koji tog Papu tretira takoreći kao Supermana. Taj film mi nije drag, prikazuje globalni pastoralni angažman kao spektakl. Ali ni to nije tema.. Sav taj film je svima posve nevažan, osim četiriju rečenica izvučenih iz konteksta - i intervjua u kojemu su izrečene i filma u koji su umontirane, ne suviše vješto. Jer se te rečenice tiču homoseksualnih i njihova prava na obitelj. Pa, za ljubav Božju, zar je to zaista glavna sablazan i ugroza u ovom svijetu kojim, svaki na svoj način, haraju Trump i covid-19, i gdje stotine milijuna pate realnije i ozbiljnije od onih koji se zgražaju nad suživotom homoseksualnih? Facebook Twitter Messenger E-mail #Joe Biden #Sjedinjene Američke Države #Europska Unija Želite li dopuniti

SUZBIJANJE ZARAZE

s Virus se širi zrakom. Evo kako funkcionira prijenos i kojim ga mjerama možemo spriječiti Dugotrajnim glasnim govorom povećavamo rizik od zaraze čak 50 puta u odnosu da šutimo Piše: Ivana KrnićObjavljeno: 31. listopad 2020. 08:06 Ilustracija kafića i infografika s širenjem virusa Ilustracija kafića i infografika s širenjem virusa Alexis Sciard/Zuma Press/Profimedia Facebook Twitter Messenger E-mail Novi val restriktivnih mjera zahvatio je Europu. Njemačka i Francuska uvele su blažu varijantu lockdowna, brojne zemlje zabranjuju kućna druženja, ugostiteljskim objektima se ograničava radno vrijeme. Novi koronavirus iz temelja je promijenio svijet koji smo poznavali prije manje od godinu dana, saznanja o njemu se mijenjaju, ali ono prvo ostaje, a to je da se virus širi zrakom, poglavito u zatvorenim i neprovjetrenim prostorima. Glavnu ulogu u transmisiji imaju aerosoli - sitne čestice koje izdiše zaražena osoba i koje se zadržavaju u zatvorenim prostorima koje se ne provjetravaju te s vremenom postaju sve gušće i zaraznije. Maske, fizička distanca i higijena glavni su borci protiv epidemije, a koliko je zapravo važno provjetravanje i ventilacija, kojom se rastjeruju aerosoli, donio je španjolski dnevnik El País. Za sada su zdravstveni autoriteti prepoznali tri prijenosnika zaraze: kapljice, koje tijekom govora ili kašljanja mogu završiti u ustima, nosu ili očima obližnjih ljudi; zatim preko okuženih površina (iako je ovo već upitnije, a Europski centar uza prevenciju i kontrolu bolesti upozorava da nije zabilježio ni jedan slučaj zaraze tim putem) te, na kraju, preko aerosola. Za primjer su uzeli jedno kućno druženje, razred i kafić. U sva tri slučaja imamo jednu oboljelu osobu i saznanje da se virus prenosi aerosolom. Istraživanje pokazuje da bez obzira na to pridržavaju li se socijalne distance, ako šestero ljudi provede četiri sata zajedno u razgovoru, bez nošenja maske u sobi bez da je provjetravaju, pet će se zaraziti. U slučaju da nose maske, broj zaraženih bi se smanjio na četiri koji bi se mogli zaraziti. Rizik od infekcije pada na jednog potencijalno zaraženog tek ako koriste maske, ali i druženje skrate na dva sata uz zračenje prostora. Naime, poznato je da osim kroz usta i nos, virus se prenosi i preko sluznice oka. Bez ventilacije aerosoli ostaju suspendirani u zraku i vremenom postaju sve gušći. Kliknite za uvećanje infografike image infografika korona Da druženje u kafićima i restoranima mnogi smatraju visokorizičnima vidi se i iz mjera gdje se ide na skraćivanje radnog vremena ili su potpuno zatvoreni. Za primjer navode da čak 27 ljudi dobije zarazu u noćnom klubu u kojem dođe do proboja virusa.

Broj pratitelja: 0  Broj postova: 8886  Broj komentara: 10 Cijelo vrijeme 301577  Danas 142  Jučer 289  Ovaj mjesec 5972  Prošli mjesec 4506 

OVAJ BLOG

Papa Franjo sam sebi skaće u usta. Ako ti je katolička crkva koruptivna, zašto je ne raspustiš, već uživaš sve njene koruptivne blagodati. Zašto ne sljediš svog Isusa, i družiš se sirotinjom, dijeleči joj iz svog đepa preostale mrvice diljem rimskih katakomba . Umjeto što mlatiš praznu slamu svog kršćanskog moraliteta!?

PAPA FRANJO :"KATOLIČKA CRKVA PROBLEM S KORUPCIJOM IMA STOLJEĆIMA"

Katolička crkva problem s korupcijom ima stoljećima, rekao je papa Franjo u razgovoru za talijansku novinsku agenciju, dodajući da ga u borbi protiv korupcije čekaju prepreke i otpor. „Crkva je bila i ostaje snažna, no korupcija je duboko ukorijenjen problem star više stoljeća“, kazao je Papa za agenciju Adnkronos. „Naišao sam na mnoge ljude koji za mene preuzimaju rizike, koji riskiraju svoje živote i koji se s uvjerenjem bore“ za reforme, dodao je Franjo. „Oni znaju da činimo dobro i da je put kojim smo krenuli, usprkos tisuća prepreka i prirodnom otporu, ispravan“. Papa Franjo izabran je 2013. nakon iznenađujuće ostavke njegovog prethodnika Benedikta XVI., poslije niza skandala seksualnog zlostavljanja i korupcije. Skandali su se pod Franjom nastavili. Prošli mjesec je otpustio svog bliskog suradnika, kardinala Angela Becciua, optužujući ga da je zloupotrijebio vatikansku humanitarnu zakladu u korist svoje obitelji. Andkronos prenosi kako je Franjo rekao da nije „previše optimističan“ oko svoje borbe za reformu Crkve, no da je s osmijehom dodao da „vjeruje u Boga i ljude koji su mu odani“. Kršćanski čelnik u razgovoru s talijanskom agencijom nije htio govoriti o svojim izjavama iz dokumentarnog filma „Franjo“ u kojem je rekao da bi homoseksualce trebalo zaštititi zakonom o izvanbračnoj zajednici. VEZANE VIJESTI 9131213 PAPA FRANJO ODUZEO MU OVLASTI Rastrošna kardinalova dama! Njegova prijateljica trošila basnoslovne svote na nezamislivi luksuz RIMOVANJE Tko je pravi vjernik? Papa Franjo protiv ‘svakodnevnih ateista‘ koji mole krunice, a mrze druge "Homoseksualci imaju pravo na obitelj. Oni su djeca Božja i imaju pravo na obitelj. Nikoga se ne bi smjelo izbacivati i nitko se zbog toga ne bi smio osjećati jadno", rekao je Papa u filmu koji je režirao ruski redatelj Evgenij Afineevski, nominiran za Oscara, a koji je premijeru imao prošli tjedan na Rimskom filmskom festivalu. "Ono što trebamo učiniti je izvanbračna zajednica. To je način da ih se pravno pokrije. Ja sam za to", dodao je Papa u filmu. Konzervativni katolici bili su zgroženi tim izjavama za koje tvrde da proturječe nauku Crkve i njenom dugom protivljenju homoseksualnosti i istospolnim brakovima. Kasnije je ispostavilo da je Papa te izjavio dao u razgovoru za meksičku televiziju Televisa 2019. godine a u filmu je nekoliko dijelova razgovora koji nisu emitirani. Afineevski je spojio te izjave, djelomice izostavivši kontekst, no vatikanski ured za odnose s medijima nije kritizirao film ili odgovorio nekim drugim komentarom. Novinar Andkronosa pitao je Franju o nedavnim kritikama koje su mu zbog toga upućene, kao i zbog suradnje Vatikana s Kinom, no Franjo je odgovorio općenito. „Papa sluša sve kritike i tada se služi razboritošću i procjenjuje iza čega je dobra namjera, a iza čega nije“, rekao je. „Iako je točno da u kritikama trebam naći inspiraciju da budem bolji, svakako si ne smijem dopustiti da na mene utječe sve što je napisano o papi, a nije pozitivno“, zaključio je Franjo. Facebook Twitter Messenger E-mail #Papa Franjo #Korupcija #Crkva Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu? Prikaži komentare

"NEKA UZVIŠENI UNAKAZI LICE OVOG STVORENJA"

KHABIB NURMAGOMEDOV UFC-ov šampion napisao jezivu poruku Macronu: ‘Neka Uzvišeni unakazi lice ovog stvorenja‘ Nurmagomedov, musliman iz ruske republike Dagestan, rekao je da ‘Macron i njegovi sljedbenici‘ vrijeđaju osjećaje muslimana. Piše: Damjan RaknićObjavljeno: 30. listopad 2020. 20:50 Khabib Nurmagomedov Khabib Nurmagomedov Kirill KUDRYAVTSEV/AFP Facebook Twitter Messenger E-mail Viber WhatsApp Friško umirovljeni MMA borac i UFC-ov šampion u lakoj kategoriji Khabib Nurmagomedov na svom je službenom Instagram profilu objavio fotografiju francuskog predsjednika Emmanuela Macrona s otiskom čizme preko njegovog lica, a objavu je popratio riječima: "Neka Uzvišeni unakazi lice ovog stvorenja i njegovih sljedbenika koji pod sloganom slobode govora vrijeđaju osjećaje više od jedne i pol milijarde muslimana. Neka ih Uzvišeni ponizi u ovom i budućem životu. Alah je brz i vidjet ćete." Nurmagomedov, musliman iz ruske republike Dagestan, konstatirao je da muslimani svog poslanika Muhameda vole "više nego svoje majke, očeve, djecu supruge i sve druge bliske ljude". "Vjerujte, vratit će im se te provokacije", dodao je Dagestanac, inače pripadnik etničke skupine Avara. Nurmagomedov je objavu zaključio citatom iz Kurana, točnije iz 57. ajeta iz 33. sure: "Da, Allah proklinje na ovom i na onom svijetu one koji uvrijede Alaha i njegovog Poslanika. On njima priprema jednu sramnu kaznu." Objava je u osam sati prikupila više od 2,6 milijuna lajkova i više od 170 tisuća komentara. Nurmagomedova na Instagramu prati 25,1 milijun korisnika. VEZANE VIJESTI NEMIRI Novi prosvjedi protiv Francuske i Emmanuela Macrona u arapsko-muslimanskom svijetu ODLUČNI MACRON Francuska na braniku sekularne Europe: ‘Ovo je napad na državu. Nećemo odstupiti ni milimetra‘ Ova objava dolazi nakon što je francuski predsjednik Emmanuel Macron u četvrtak u Nici nakon napada u kojem su ubijene tri osobe rekao da "traje napad islamista na Francusku". "Još jednom se u našoj zemlji dogodio islamistički teroristički napad. Trojica naših sunarodnjaka su poginula u Nici u bazilici Notre-Dame. Sasvim je jasno, ovo je napad na Francusku. U isto vrijeme, napadnut je francuski konzulat u Saudijskoj Arabiji i bilo je uhićenja na teritoriju naše zemlje. Ako dođe do novog napada, to će biti zbog naših vrijednosti, našeg osjećaja slobode, zbog mogućnosti u slobodu vjere na našem tlu i nepopuštanju nikakvom duhu terora. Nećemo mu se predati", rekao je Macron. Ta je njegova izjava dovela do prosvjeda u nekoliko muslimanskih i arapskih zemalja u kojima su sudjelovali deseci tisuća ljudi.

KADA AMERIKOM ZAVLADA FAŠIZAN SMATRATI ĆE SE I DALJE DEMOKRACIJOM

sport j2 novac kultura scena video pretplata ŠTO KAŽE VRHOVNI SUD Ponovi li se u Americi scenarij otprije 20 godina, nova sutkinja mogla bi odlučiti izbore U slučaju Sjeverne Karoline i Pennsylvanije sud je podržao produljeni rok za primanje glasačkih listića, što odgovara Bidenu Piše: Antonija HandabakaObjavljeno: 30. listopad 2020. 18:30 Donald Trump I Amy Coney Barrett Donald Trump I Amy Coney Barrett Tasos Katopodis Facebook Twitter Messenger E-mail Američki izbori ulaze u fotofiniš, a pravila o dopisnom glasanju - pitanju koje će vjerojatno odlučiti ove povijesne izbore u Sjedinjenim Državama - još nisu dokraja utvrđena. Dok kandidati u utrci s vremenom jurcaju po ključnim saveznim državama, njihove stranke su se okrenule Vrhovnom sudu tražeći produljenje ili skraćenje rokova za prebrojavanje glasačkih listića, kako već kome odgovara. Vrhovni sud je ovog tjedna donio odluke vezano za dopisno glasanje u tri važne države-bojišnice, Pennsylvaniji, Sjevernoj Karolini i Wisconsinu. U slučaju Sjeverne Karoline i Pennsylvanije Vrhovni je sud u srijedu je podržao produljeni rok za primanje i priznavanje glasačkih listića, u slučaju Pennsylvanije ako su stigli unutar tri dana nakon dana izbora, a u slučaju Sjeverne Karoline rok je još velikodušniji - devet dana nakon 3. studenoga. U slučaju Pennsylvanije, piše New York Times, odluka je bila jednoglasna, a u slučaju Sjeverne Karoline tri konzervativna suca, Clarence Thomas, Samuel Alito Jr. i Neil Gorsuch, priklonila su se republikancima. U petoj brzini Najnovija sutkinja Vrhovnog suda, Amy Coney Barrett, koja je na novi posao došla u utorak, nije sudjelovala u glasanju, objasnivši da bi rok za pregledavanje dokumenata bio neprofesionalno kratak. U slučaju savezne države Wisconsin situacija je bila obratna, tamo je Vrhovni sud stao uz republikance. U ponedjeljak je objavljena odluka suda prema kojoj su svi glasački listići pristigli nakon dana izbora u Wisconsinu nevažeći. Zbog toga su demokrati ubacili u petu brzinu i svim metodama, čak i gerilskim muralima po zidovima, pozivaju dopisne birače da svoje ispunjene listiće ne šalju poštom već ih osobno dostave do 3. studenog. U Wisconsinu je 1,778.157 glasača zatražilo glasanje od kuće, a prema procjenama čak 326.695 ih još nije poslano poštom ili osobno dostavljeno pa su ulozi veliki. Prije četiri godine Donald Trump osvojio je sve tri države: Wisconsin s 0,77 posto više glasova, Pennsylvaniju s 0,72 posto (najniža razlika na američkim izborima u 176 godina) i Sjevernu Karolinu s 3,66 posto više glasova od Hillary Clinton. Ne čudi što je bitka za dopisne glasove tako žestoka. No, sudske presude u važnim državama-bojišnicama ne bistre baš previše situaciju, prema nekima poplava sudskih žalbi samo unosi kaos. A ovi izbori dovoljno su komplicirani zbog pandemije koja divlja te problemima sa samom poštanskom službom u SAD-u. Demokrati su pozdravili odluke u slučaju Pennslyvanije i Sjeverne Karoline, no riječ je o dobivenoj bitki. VEZANE VIJESTI 9037713 SPOR UOČI IZBORA Vrhovni sud zadao udarac Trumpu: Nisu blokirali produljenje roka za primanje listića u Sj. Karolini IZBORNA UTRKA Do izbora ostalo još šest dana: Joe Biden iskoristio mogućnost ranijeg glasanja Naime, u tim slučajevima Vrhovni je sud odlučio odbaciti republikanski zahtjev jer je premalo vremena za adekvatnu raspravu. "Republikanska žalba, iako je odbijeno njezino žurno rješavanje, i dalje je na stolu, a ako je odobrimo, slučaj se može riješiti po hitnom postupku nakon izbora", napisao je sudac Alito dodajući da bi "moglo biti ozbiljnih postizbornih problema". Prirodna katastrofa Dakle, postoji mogućnost da sud nakon izbornog dana donese odnosno promijeni odluku o tom pitanju. U slučaju Sjeverne Karoline, tri konzervativna suca obrazložila su svoje neslaganje s odlukom o devetodnevnom roku za primanje glasačkih listića, navodeći da nije u redu da izborna komisija te države mijenja izborna pravila. No u toj saveznoj državi smatraju da je zbog pandemije produljenje roka s tri na devet dana nužno te navode da se tome već pribjegavalo u slučaju lokalnih izbora kada je "izvanredna situacija", kakvu sada predstavlja covid-infekcija, bila prirodna katastrofa, konkretno uragani. Sud u Sjevernoj Karolini odbacio je žalbu Donalda Trumpa i republikanaca i presudio u korist produljenja, za što se zalaže demokratska stranka. U slučaju presude u Wisconsinu, konzervativni sudac Brett Kavanaugh izjavio je da državni sudovi ne bi smjeli imati moć odlučivanja o izbornim pravilima koje je već donijelo zakonodavno tijelo. To znači da se ne slaže niti sa slučajem u Sjevernoj Karolini. Ukratko, ništa još nije odlučeno i posve sigurno, no demokrati u dvije države zasad imaju prednost, a republikanci u jednoj. To ne znači da su demokrati izvukli bolji kraj. Amy Coney Barrett mogla bi biti jezičac na vagi ponovi li se scenarij iz 2000. godine kada je Vrhovni sud svojom presudom odlučio tko je pobjednik - George W. Bush ili Al Gore - na temelju nekoliko stotina glasova u Floridi. Izborni ciklus za predsjednika i Kongres koštat će 14 mlrd. USD Ovogodišnji ciklus američkih izbora za predsjednika i Kongres koštat će približno 14 milijardi dolara, što je rekordna suma koja predstavlja dvostruko povećanje u odnosu na izborni ciklus od prije četiri godine. Štoviše, zadnja dva izborna ciklusa zajedno su koštala manje nego ovogodišnji - 12,8 milijardi. Centar za odgovornu politiku, neovisna organizacija koja prati put novca u američkoj politici, prethodno je procjenjivala da će savezni izbori 2020. koštati oko 11 milijardi dolara. Ali golemi priljev novca u zadnjih čas - ponajviše zahvaljujući borbi oko nominacije sutkinje Amy Coney Barrett u Vrhovni sud te povećanju svježih donacija u kase predsjedničkih kandidata, kao i bliskih senatskih utrka - doveli su do nezapamćene količine novca u politici. Demokratski kandidat za predsjednika Joe Biden na početku procesa imao je velikih problema s prikupljanjem novca dok se nije izborio za nominaciju svoje stranke, a sada se čini da će biti prvi kandidat u povijesti koji će prikupiti milijardu dolara od donatora, što ne uključuje donacije koje su sjele na račun stranke, a namijenjene su predsjedničkoj kampanji. Do sredine listopada Bidenova kampanja prikupila je 930 milijuna dolara. S druge strane, Donald Trump, koji je počeo kampanju za reizbor praktički čim je zasjeo u Ovalni ured, prikupio je oko pola milijarde dolara, u što također nije uračunat novac koji je za njegov reizbor prikupila Republikanska stranka. (I.M)

TISUĆE POLJAKA IZAŠLO NA ULICE VARŠAVE

Jutarnji list TRAŽE PRAVO NA IZBOR Tisuće Poljaka izašlo na ulice Varšave, ustali su protiv drakonskog zakona o pobačaju Poljski predsjednik u posljednjem je istupu malo reterirao i rekao da bi žene trebale imati pravo na pobačaj u nekim slučajevima Piše: Jutarnji.hr, HinaObjavljeno: 30. listopad 2020. 21:10 Prosvjed u Varšavi Prosvjed u Varšavi Wojtek Radwanski/AFP Facebook Twitter Messenger E-mail Viber WhatsApp U Poljskoj je u tijeku najveći prosvjed protiv odluke Ustavnog suda kojom je drastično smanjeno pravo na pobačaj, a u Varšavu su stigli prosvjednici iz cijele zemlje. Prosvjednici su se počeli okupljati na tri mjesta u poljskoj prijestolnici i onda se zaputili prema glavnom trgu. Od odluke suda 22. listopada kojom se zabranjuju pobačaji zbog urođenih malformacija fetusa na temelju ustavne odredbe koja jamči zaštitu života, a koji su do sada bili legalni, poljske gradove potresaju brojni štrajkovi. image Prosvjed u Varšavi Wojtek Radwanski/AFP Urođene mane bile su glavni razlog gotovo svih od 1100 pobačaja izvedenih prošle godine u toj zemlji, što znači da je odlukom Ustavnog suda abortus gotovo u potpunosti zabranjen. Ako ta odluka stupi na snagu, prekid trudnoće bit će legalan samo u slučaju incesta, silovanja ili ugroženog zdravlja majke. image Prosvjed u Varšavi Wojtek Radwanski/AFP Gnjev prosvjednika je prvenstveno usmjeren protiv vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS) i njezinog čelnika Jaroslawa Kaczynskog. Mnogi smatraju da PiS drži Ustavni sud u šaci. Pray also for my country, for everyone injured or arrested and for women whose rights are taken away, it’s my city right now 🥺🙏🏼 #Poland #Warsaw #StrajkKobiet pic.twitter.com/f7kUcEy7Jk — SCK NEWS (@SenCalKapimiOFC) October 30, 2020 Premijer Mateusz Morawiecki u četvrtak je uputio apel ljudima da ne sudjeluju u štrajku zbog naglog rasta broja zaraženih koronavirusom. VEZANE VIJESTI ZABRANA ABORTUSA Fred Matić o pobačaju: ‘Šutnja znači da podržavamo takvu odluku. Danas Poljska, sutra Hrvatska‘ JURIŠ NA CRKVE Ovo u Poljskoj još nije viđeno - prosvjednici upadaju na mise, desničari odgovaraju: ‘U ratu smo!‘ Massive women rights protest is talking place all across #Poland. Photos are from Warsaw. #StrajkKobiet #WyrokNaKobiety pic.twitter.com/mEx92Bweqi — NowBelarus (@NowBelarus) October 30, 2020 Ministar obrazovanja, Przemyslaw Czarnek, najavio je da će ukinuti financiranje onim fakultetima koji podrže prosvjede. Državno tužiteljstvo je zatražilo oštar pristup i zatvorsku kaznu do osam godina svima koji pridonose zdravstvenim rizicima te upozorilo da su okupljanja veća od pet ljudi trenutno zabranjena. Naime, Poljska je suočena s novim snažnim povećanjem broja novozaraženih, kojih je u petak bilo čak 22.000. (Poljska ima 38 milijuna stanovnika) image Prosvjed u Varšavi Wojtek Radwanski/AFP No glavni organizator prosvjeda, Nacionalni štrajk žena (NWS), ne pokazuje da bi mogao odustati. 'Radi se o slobodi i dignitetu ljudi. Volja ljudi da prosvjeduju trebala bi svima biti upozorenje. Ako bilo koga od nas napadne represivni sustav ministra pravosuđa Zbigniewa Ziobra, morat će se obračunati sa svima nama', rekla je Klementyna Suchanow iz NWS-a. image Prosvjed u Varšavi Wojtek Radwanski/AFP No poljski predsjednik, Andrzej Duda, u posljednjem je istupu, čini se, malo reterirao i rekao da bi žene ipak trebale imati pravo na pobačaj u nekim slučajevima, piše EuroNews. #Poland: Ariel footage of the women's revolt happening in Warsaw and across the country. #StrajkKobiet #jebacpis #StrajKobiet #ToJestWojna (📹@disclosetv) pic.twitter.com/IvDkGBZYyL — Anonymous (@YourAnonCentral) October 30, 2020

MITROPOLIT CRNE GORE AMFILOHIJE RADOVIĆ

Jutarnji list MITROPOLIT AMFILOHIJE Krojio je političku sudbinu Crne Gore, a 90-ih je podržavao Miloševića i blagoslovio Arkana O neovisnosti Crne Gore posprdno je govorio "ne pravi se pita od onoga", a za Crnogorce da su "komunistički nakot ili kopilad" Piše: Vlado VurušićObjavljeno: 30. listopad 2020. 17:50 Amfilohije Radović Amfilohije Radović Andrej Isakovic/AFP Facebook Twitter Messenger E-mail Viber WhatsApp U 83. godini od koronavirusa u Podgorici je umro crkveni i politički radikalni tvrdolinijaš, mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije (Radović), u hijerarhiji SPC-a drugi po važnosti, odmah iza patrijarha, te jedna od najvažnijih političkih, a ne samo vjerskih, figura u ideološki podijeljenoj Crnoj Gori. Amfilohije je krojio političku sudbinu te male balkanske države i nacije čiji je identitet i postojanje negirao, zalagao se za njezino zatiranje, smatrajući Crnu Goru tek dijelom Srbije, a Crnogorce tek lokalnom i zavičajnom odrednicom u sklopu srpskog etnosa. Bio je simbol turbulentnih i prevratničkih vremena od kraja 20. stoljeća sve do danas tijekom kojih se trese područje bivše Jugoslavije. Bio je akter, arbitar, pouzdanik i kreator mučnih događanja na našim prostorima, kao čedo vremena i politike straha i mržnje u kojem je živio i djelovao te bio njegov kontroverzni i aktivni sudionik. Mitropolit Amfilohije, poznat i po nadimku Đedo, bio je medijator i siva eminencija prosrpskih i procrnogorskih političkih opcija, a nakon nedavnih izbora istican je kao ključni čovjek koji je "porazio Mila Đukanovića" i sudjelovao u sastavljanju vlade (razgovori su vođeni u manastiru Ostrog), koja još nije uspostavljena. Zapravo je on upravljao cijelim političkim procesom posljednjih mjeseci, stvorivši i ujedinivši prosrpske snage u dvije koalicije, pa se nakon izbora i govorilo kako je SPC "izborni pobjednik". Nakon što je Crna Gora donijela Zakon o slobodi vjeroispovijesti, čime je željela ojačati vlastitu, ali nepriznatu Crnogorsku pravoslavnu crkvu te umanjiti politički, vjerski i kulturološki utjecaj SPC-a na crnogorsko nacionalno i državotvorno biće, Amfilohije je krenuo o otvoreni sukob s crnogorskim suverenistima. 'Zloćudna izraslina' Shvaćajući da bi tim zakonom srpski utjecaj i snaga SPC-a kao političkog bastiona (veliko)srpstva u Crnoj Gori oslabjeli, kreće u okupljanje svih procrnogorskih te proruskih i prosrpskih struja kako bi spriječio takve pokušaje te ponovno oživio tendencije o srpskom "karakteru" Crne Gore i Crnogoraca. Stoga se protivio autokefalnosti CPC-a, nazivajući je "zloćudnom izraslinom", "nekrofilskom" i "bezbožničkom". Pokrenuo je političko-vjerske litije (procesije), zapravo prosvjede protiv tog zakona, kojima je uspio senzibilizirati i mobilizirati prosrpski dio crnogorske javnosti te uz logističku pomoć SPC-a i Aleksandra Vučića iznijeti izborni proces. Zanimljivo je da su se Amfilohije i Vučić sastali u Beogradu prije prvih konzultacija oko sastava nove vlade, koja se, podsjetimo, još nije uspjela sastaviti. S obzirom na to da vlada još nije formirana, mnogi se pitaju tko će sada od njega preuzeti taj "dio posla", pogotovo jer su vidljive velike razlike i ambicije unutar pobjedničkih koalicija. Srbijanski vjerski analitičar Željko Injac za Amfilohija kaže kako je osim duhovne vlasti, "ako već nije zadobio političku vlast, sasvim sigurno postao politički arbitar u Crnoj Gori bez kojega se ne može formirati vlada, niti rukovoditi državom". Neki će za njim žaliti jer su izgubili mentora svojih opasnih političkih igra, a neki će reći kako se njegovim odlaskom sudbina umiješala u crnogorske probleme i zavrzlame, ali neće izbjeći stvarnost da je bio truba ratnohuškačkih tendencija i čest protagonist govora mržnje i raskola među ljudima.

RAZORAN POTRES POGODIO GRČKU I TURSKU

RAZORAN POTRES Potresne fotografije: Stižu prva izvješća o žrtvama, ljudi su zatrpani ispod ruševina Epicentar je bio u Egejskom moru, a osjetio se u Grčkoj i Turskoj gdje se urušilo nekoliko zgrada Piše: Jutarnji HR, HinaObjavljeno: 30. listopad 2020. 15:5MesseNajmanje četvero ljudi je poginulo i 120 ozlijeđeno u Izmiru na zapadu Turske nakon snažnog potresa koji se osjetio i u susjednoj Grčkoj, objavile su u petak turske vlasti. Na grčkom otoku Samosu koji je također pogođen potresom je ozlijeđeno osam ljudi. Prema turskim izvorima, magnituda potresa je bila 6.6, a prema američkim 7 stupnjeva. Epicentar je bio u Egejskom moru, a osjetio se u Grčkoj i Turskoj gdje se urušilo nekoliko zgrada. Ljudi su izjurili na ulice turističkog grada Izmira, prenose očevici. Turski ministar unutarnjih poslova Sulejman Sojlu napisao je na Twitteru da je urušeno šest zgrada u dva okruga u istoimenoj pokrajini. Dodao je da nema informacija o žrtvama iz drugih šest pokrajina u kojima se osjetio potres. image Izmir Mehmet Emin Menguarslan/Anadolu Agency Gradonačelnik Izmira Tunç Soyer kazao je da je srušeno preko 20 zgrada, a ministar okoliša Murat Kurum kazao je da se ispod ruševina nalaze građani. Turski predsjednik Tayip Erdogan je kazao kako su odmah poduzete sve potrebne mjere te aktivirane sve relevantne institucije. VEZANE VIJESTI Tsunami u pokrajini IzmirVideo icon NOSI SVE PRED SOBOM Pogledajte trenutak kada je tsunami pogodio Izmir i Samos: ljudi bježali, jahte bez kontrole! MAGNITUDA 7.0 Strašan potres zatresao Grčku i Tursku, vijesti su strašne: ‘Srušeno je najmanje 20 zgrada‘ image Izmir Mehmet Emin Menguarslan/Anadolu Agency Turska uprava za upravljanje katastrofama i krizama objavila je da je potres bio jačine 6.6, a američka geološka služba izvijestila je o magnitudi 7.0. Epicentar potresa bio je oko 17 kilometara od obale Izmira i na dubini od 16 kilometar. Američka služba navodi da je epicentar bio 33.5 kilometara od turske obale i na dubini od 10 kilometara. image Izmir Mehmet Emin Menguarslan/Anadolu Agency Oko 45.000 stanovnika grčkog otoka Sama pozvano je da se klone obalnih područja, rekao je čelnik grčke organizacije za protuseizmičko planiranje Eftyhmios Lekkas za grčki Skai TV. "To je bio jako snažan potres, teško je mogao biti jači", rekao je Lekkas. Na otoku Samu izdano je upozorenje na tsunami. Ali Jerlikaja, guverner Istanbula gdje se potres također osjetio, rekao je da zasad nema informacija o žrtvama i materijalnoj šteti. #Potres #Turska #Grčka Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu? Prikaži komentare

OVAJ BLOG

KADA ĆE NAŠI SOCIOLOZI KRENUTI ZNANSTVENOJ ANALITICI UZROĆNOSTI OPČEG REGRESA KLASNOG SUSTAVA, I OKANITI SE UDARANJA GLAVOM U ZID NA PETPARAČKOJ MALODUŠNOSTI NJIHOVIH FILISTARSKIH POSLJEDICA ?!

PUT PREMA DOLJE : STRAŠNA NOVA EKONOMSKA NORMALNOST OPĆE ZOMBIFIKACIJE KLASNOG DRUŠTVA

Strašna nova ekonomska normalnost: Gospodarski scenarij koji teško možemo izbjeći Više nije pitanje hoće li Hrvatska udariti u drugo dno recesije ili ulazi u razdoblje permanentne stagnacije Piše: Gojko DrljačaObjavljeno: 26. listopad 2020. 11:29 Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja Ranko Suvar/Cropix Facebook Twitter Messenger E-mail Zaraza covid-19 promijenila je svijet u kojem živimo puno više nego se to čini ako se prati sam tijek pandemije, odnosno broj slučajeva i smrti. Istina, s obzirom da je zadnjih desetak dana Europu obilježio novi ogromni skok broja evidentiranih slučajeva, svima je instinktivno jasno kako ćemo gledati novi udar na zdravstveni, socijalni i ekonomski sustav, ali vrlo mali broj ljudi razmišlja o tome kakve će dugoročne posljedice imati panika izazvana zarazom na život Europljana u sljedećih pet godina, pa možda i dugoročno. Možda je Italija najbolji primjer među zemljama EU kako zaraza razotkriva nacionalne strukturne probleme te kako ih usložnjava i pojačava. Talijanski poučak najbolja je lekcija Hrvatskoj. Italija je zemlja koja je i prije pandemije bila pred zidom ogromnih strukturnih problema za koje je bilo jasno kako se zbog populizma i sve niže razine javne odgovornosti vodećih talijanskih stranaka neće rješavati. Relativno visok životni standard, postajalo je sve očiglednije u zemlji s više od 60 milijuna pretežito vremešnih stanovnika, neće se još dugo održavati bez snažnog podizanja ekonomske učinkovitosti. Nakon prvog vala pandemije, kada je u sjevernoj Italiji zabilježena vrlo visoka smrtnost, postalo je jasno kako je Italija pred bankrotom javnih financija. Pa ipak, talijanske vlasti zaigrale su na kartu čuvanja radnih mjesta i sprečavanja kaskade bankrota talijanskih biznisa vrlo izdašnim gospodarskim mjerama. Na vrlo visoku razinu duga dodavali su novi dug te se koristili svim mogućim oblicima pritisaka na druge europske zemlje i europske institucije kako bi osigurali što povoljniju razinu zaduživanja na tržištima kapitala. Proglasili su de facto da nemaju što izgubiti te su tražili da Europska središnja banka i Europska komisija prilagode monetarnu odnosnu zajedničku proračunsku politiku potrebi spašavanja Italije i njoj sličnih. To su postavili kao neku vrstu novih europskih vrijednosti. I u tom žicanju kombiniranom s pritiscima su naoko uspjeli. Italija je uz Španjolsku, Grčku i Hrvatsku postala jednom od glavnih dobitnica europskog plana oporavka. Zahvaljujući programu otkupa vrijednosnica Europske središnje banke i najavi ogromnih grantova Italiji ta mediteranska zemlja uspjela je prošli tjedan izdati trogodišnju obveznicu za koju su investitori, pojednostavljeno rečeno, pristali na negativnu kamatu, tj. u potpunosti su odustali od prinosa. image Talijanski premijer Giuseppe Conte Vincenzo Pinto/AFP Konkretno, Talijani su prodali investitorima 3,75 milijardi eura kroz trogodišnju obveznicu s prinosom od -0,14 posto, što je vrlo neobično jer bi Italiju, s obzirom na zastrašujuće brdo nacionalnog duga, realno trebalo tretirati kao zemlju s junk obveznicama na koje se plaćaju ekstremno visoke kamate s obzirom na visoku razinu rizika koju preuzimaju investitori. Prije nešto više od dva mjeseca činilo se da talijanske obveznice sigurno padaju na razinu smeća, ali usuglašavanje oko programa pomoći te odlučnost ESB-a da pomogne Italiji stvorili su neku vrstu utopijske situacije u kojoj investitori tretiraju Italiju kao potpuno sigurno ulaganje. Međutim, takvo ponašanje europskih institucija i benevolentnost investitora prema talijanskoj politici reformskog nečinjenja i povećanja dugova neće promijeniti činjenicu da će do kraja ove godine talijanski proračunski deficit kao postotak BDP-a doseći enormnih 178 milijardi eura, tj. razinu koju nikako neće moći zatvoriti uz slabe dugoročne perspektive rasta. Problem je u ovome: to što Italija kao visokorizična zemlja ne plaća visoku premiju rizika, zapravo je financijska iluzija koja ne može biti dugoročno održiva. Previše je zemalja u sličnoj situaciji kao Italija i pitanje je vremena kad će investitori prestati tretirati nacionalne obveznice kao relativno nerizične oblike ulaganja te će tražiti puno više prinose ili će odbiti participaciju u financiranju. EU, ESB, MMF i druge međunarodne institucije odgovaraju, recimo tako, dolijevanjem ulja na vatru. Inzistiraju na tome da nakon novog rasta broja slučajeva i očekivanja recesije s dvostrukim dnom sve vlade, pa tako i talijanska, moraju nastaviti s politikom fiskalnih stimulansa. Skovan je i novi pojam za takvo ponašanje koje se počelo nazivati novim normalnim: “fiskalna ekstravagancija”. Takva politika proteže se daleko iza ideje da se nacijama osigura ekonomski prosperitet. Radi se o promjeni načina kako su funkcionirale tržišne ekonomije u posljednjih 50-ak godina. U pozadini je drastična distorzija normalnih tržišnih odnosa. Kako države koje nisu s obveznicama završile na junk teritoriju, a trebale su, tako i kompanije koje imaju ogromnih problema nastavljaju s financiranjem na tržištu kapitala kao da se u njihovim bilancama ne događa ništa posebno. Radi se o svjetskom fenomenu zombifikacije biznisa gdje kompanije koje imaju problema s plaćanjem kamata na svoj dug zahvaljujući politici ESB-a i državnoj pomoći dobivaju na tržištu goleme iznose koji im omogućavaju perpetuiranje tržišne neuspješnosti. Problem je tog fenomena u tome što velike zombi-kompanije metu s tržišta novac ispred malih i uspješnijih kompanija s daleko boljim poslovnim modelima te se, zapravo, onemogućuje tržišno vođena transformacija ekonomije. Danas su neke od kompanija s najzvučnijim imenima izdavači obveznica s junk statusom pa ipak dobivaju izdašne iznose. Rolls-Royce holding prodao je prošli tjedan 2,6 milijardi dolara obveznica. Prinos im je bio značajan, ali bi uz normalne tržišne silnice investitori bježali od britanskog proizvođača motora za zrakoplove. Fiat-Chrysler automobili izdali su nešto ranije 4,1 milijardu dolara vrijedne junk obveznice, a ThyssenKrupp dizala 2,25 milijardi eurobondova. Govorimo, dakle, o samo tri kompanije koje su dobile oko 10 milijardi dolara kao da su “pali anđeli” koji su nepravedno stradali zbog pandemije, a ne biznisi s ozbiljnim problemima. Vrlo je vjerojatno kako se investitori pouzdaju da je sada politička klima takva da niti jedna zemlja više neće pustiti tržišnu selekciju krupnih biznisa s puno radnih mjesta, bez obzira na to koliko to može koštati porezne obveznike. Posebno je to očigledno u Italiji, u kojoj je pokrenut agresivni program nacionalizacije. Italija, država s ogromnim dugovima, tako kupuje vrlo raznovrsne biznise kako bi ih spasila – avioprijevoznika, financijske tvrtke, softverske kompanije, operatora autocesta… Na taj način dalje se povećava utjecaj političara koji vode prezaduženu državu koji dugove misle rješavati povećanjem dugova. Poseban je problem što se u kompanijama koje preuzme talijanska država neće moći očekivati dizanje učinkovitosti. Ako recimo Autostrada treba smanjiti broj radnika da bi imala profit, populisti u talijanskoj vlasti radije će gomilati nove dugove nego provesti racionalno restrukturiranje te će se povezani problem kompanije i njezine vlasnice, države, povećavati. I sve skupa možda ne bi sličilo na krah da Italija upravo ne bilježi ogroman rast broja slučajeva zaraze, kao i cijeli niz drugih zemalja. Italija je zabilježila blizu 12 tisuća slučajeva u jednom danu, tj. dvostruko više nego na vrhuncima pandemije u prvoj polovini godine. Velika je razlika u tome što je smrtnost u Italiji tijekom drugog vala zasad daleko manja nego u prvom. Dok su u prvom valu bilježili i po 900 smrti na dan, sada su te dnevne razine 10 puta manje. Ipak, vrlo je vjerojatno da ni ovaj put neće izostati nova paraliza dijela javnoga, pa tako i ekonomskog života. Novi pad ekonomskih aktivnosti sasvim sigurno će odvesti Italiju u recesiju s dvostrukim dnom, a ionako nisu imali realni plan oporavka i konsolidacije javnih financija. Sada se pred Italijom otvara nova opasnost na europskom horizontu. S obzirom na to da je broj novih slučajeva napao veći dio EU, vrlo je izvjesno da će ekonomski uspješnije zemlje sjevera također ući u zonu vrlo nategnutih javnih financija jer će morati pokretati nove nacionalne programe hitne pomoći i oporavka. Kakve su, recimo, šanse da Nizozemska, koja treba biti neto davateljica u EU programu oporavka, nastavi izdašno pomagati ostale gubitnike ako njoj samoj ponestane za vlastito gospodarstvo? Ili je vjerojatnije da će i Nizozemci, Austrijanci ili pak Nijemci nastaviti urušavati svoje dugoročne fiskalne kapacitete kako bi pomogli onima koji se zapravo ne žele restrukturirati? Baš kao što je pandemija covida-19 medicinska pojava koju bi trebalo nazvati sindemijom jer je opasnost infekcije zapravo naslonjena na druge bolesti koje smo počeli zvati komorbiditetima, tako je kriza covid-19 naslonjena na sistemske bolesti pojedinih država. Nije stoga čudno da će Španjolska, slično kao Italija, završiti blizu 160 posto duga prema BDP-u te će postati zemlja bez fiskalne stabilnosti. Sve ekonomski neuspješnije zemlje proći će zbog krize covid-19 s puno više problema nego one sa zdravijim ekonomijama. To će se ogledati na svim ekonomskim i financijskim razinama. One zemlje koje su, poput Italije, imale nezavidnu situaciju u bilancama velikih banaka, imat će sistemski problem u bankarskom sustavu. One koje su imale relativno zdravo bankarstvo, neće. Zemlje s teško održivim mirovinskim ili zdravstvenim sustavima imat će samo još ozbiljnije probleme nego što su ih imale prije krize. Ako je Italija prije pandemije imala previše zombificiranih kompanija, sigurno je da će se tijekom ove krize udio takvih kompanija drastično povećati, dok će se smanjiti šanse ekonomske prilagodbe. Procjenjuje se da bi gospodarski pad viši od 8 posto do kraja ove godine mogle imati Španjolska, Francuska, Italija, Portugal i Grčka. Hrvatska je također u tom neslavnom klubu zemalja ovisnih o turizmu, tj. sa značajnim udjelom uslužne ekonomije, koje je kriza covid-19 posebno razotkrila. Za sve takve zemlje više nije pitanje hoće li udariti u drugo dno jedne recesije ili ulaze u razdoblje permanentne recesije/stagnacije u kojem će krivulja gospodarskog rasta nalikovati pili čiji će zupci biti pozicionirani negdje oko nule. Ako ne dođe do relativno brzog zaustavljanja pandemije bez novog traumatičnog rasta smrtnosti, scenarij recesijske pile za sve spomenute članice eurozone, pa tako i za Hrvatsku koja tek treba postati članica, više je nego realan. Ako ništa drugo, možemo se tješiti kako je pandemija covida-19 jako dobro osvijetlila pravu cijenu politikantstva i nečinjenja reformi. BIZNIS SVIJET KULTURA VIDEO POLITIKA PUT PREMA DOLJE Strašna nova ekonomska normalnost: Gospodarski scenarij koji teško možemo izbjeći Više nije pitanje hoće li Hrvatska udariti u drugo dno recesije ili ulazi u razdoblje permanentne stagnacije Piše: Gojko DrljačaObjavljeno: 26. listopad 2020. 11:29 Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja Ranko Suvar/Cropix Facebook Twitter Messenger E-mail Zaraza covid-19 promijenila je svijet u kojem živimo puno više nego se to čini ako se prati sam tijek pandemije, odnosno broj slučajeva i smrti. Istina, s obzirom da je zadnjih desetak dana Europu obilježio novi ogromni skok broja evidentiranih slučajeva, svima je instinktivno jasno kako ćemo gledati novi udar na zdravstveni, socijalni i ekonomski sustav, ali vrlo mali broj ljudi razmišlja o tome kakve će dugoročne posljedice imati panika izazvana zarazom na život Europljana u sljedećih pet godina, pa možda i dugoročno. Možda je Italija najbolji primjer među zemljama EU kako zaraza razotkriva nacionalne strukturne probleme te kako ih usložnjava i pojačava. Talijanski poučak najbolja je lekcija Hrvatskoj. Italija je zemlja koja je i prije pandemije bila pred zidom ogromnih strukturnih problema za koje je bilo jasno kako se zbog populizma i sve niže razine javne odgovornosti vodećih talijanskih stranaka neće rješavati. Relativno visok životni standard, postajalo je sve očiglednije u zemlji s više od 60 milijuna pretežito vremešnih stanovnika, neće se još dugo održavati bez snažnog podizanja ekonomske učinkovitosti. Nakon prvog vala pandemije, kada je u sjevernoj Italiji zabilježena vrlo visoka smrtnost, postalo je jasno kako je Italija pred bankrotom javnih financija. Pa ipak, talijanske vlasti zaigrale su na kartu čuvanja radnih mjesta i sprečavanja kaskade bankrota talijanskih biznisa vrlo izdašnim gospodarskim mjerama. Na vrlo visoku razinu duga dodavali su novi dug te se koristili svim mogućim oblicima pritisaka na druge europske zemlje i europske institucije kako bi osigurali što povoljniju razinu zaduživanja na tržištima kapitala. Proglasili su de facto da nemaju što izgubiti te su tražili da Europska središnja banka i Europska komisija prilagode monetarnu odnosnu zajedničku proračunsku politiku potrebi spašavanja Italije i njoj sličnih. To su postavili kao neku vrstu novih europskih vrijednosti. I u tom žicanju kombiniranom s pritiscima su naoko uspjeli. Italija je uz Španjolsku, Grčku i Hrvatsku postala jednom od glavnih dobitnica europskog plana oporavka. Zahvaljujući programu otkupa vrijednosnica Europske središnje banke i najavi ogromnih grantova Italiji ta mediteranska zemlja uspjela je prošli tjedan izdati trogodišnju obveznicu za koju su investitori, pojednostavljeno rečeno, pristali na negativnu kamatu, tj. u potpunosti su odustali od prinosa. image Talijanski premijer Giuseppe Conte Vincenzo Pinto/AFP Konkretno, Talijani su prodali investitorima 3,75 milijardi eura kroz trogodišnju obveznicu s prinosom od -0,14 posto, što je vrlo neobično jer bi Italiju, s obzirom na zastrašujuće brdo nacionalnog duga, realno trebalo tretirati kao zemlju s junk obveznicama na koje se plaćaju ekstremno visoke kamate s obzirom na visoku razinu rizika koju preuzimaju investitori. Prije nešto više od dva mjeseca činilo se da talijanske obveznice sigurno padaju na razinu smeća, ali usuglašavanje oko programa pomoći te odlučnost ESB-a da pomogne Italiji stvorili su neku vrstu utopijske situacije u kojoj investitori tretiraju Italiju kao potpuno sigurno ulaganje. Međutim, takvo ponašanje europskih institucija i benevolentnost investitora prema talijanskoj politici reformskog nečinjenja i povećanja dugova neće promijeniti činjenicu da će do kraja ove godine talijanski proračunski deficit kao postotak BDP-a doseći enormnih 178 milijardi eura, tj. razinu koju nikako neće moći zatvoriti uz slabe dugoročne perspektive rasta. Problem je u ovome: to što Italija kao visokorizična zemlja ne plaća visoku premiju rizika, zapravo je financijska iluzija koja ne može biti dugoročno održiva. Previše je zemalja u sličnoj situaciji kao Italija i pitanje je vremena kad će investitori prestati tretirati nacionalne obveznice kao relativno nerizične oblike ulaganja te će tražiti puno više prinose ili će odbiti participaciju u financiranju. EU, ESB, MMF i druge međunarodne institucije odgovaraju, recimo tako, dolijevanjem ulja na vatru. Inzistiraju na tome da nakon novog rasta broja slučajeva i očekivanja recesije s dvostrukim dnom sve vlade, pa tako i talijanska, moraju nastaviti s politikom fiskalnih stimulansa. Skovan je i novi pojam za takvo ponašanje koje se počelo nazivati novim normalnim: “fiskalna ekstravagancija”. Takva politika proteže se daleko iza ideje da se nacijama osigura ekonomski prosperitet. Radi se o promjeni načina kako su funkcionirale tržišne ekonomije u posljednjih 50-ak godina. U pozadini je drastična distorzija normalnih tržišnih odnosa. Kako države koje nisu s obveznicama završile na junk teritoriju, a trebale su, tako i kompanije koje imaju ogromnih problema nastavljaju s financiranjem na tržištu kapitala kao da se u njihovim bilancama ne događa ništa posebno. Radi se o svjetskom fenomenu zombifikacije biznisa gdje kompanije koje imaju problema s plaćanjem kamata na svoj dug zahvaljujući politici ESB-a i državnoj pomoći dobivaju na tržištu goleme iznose koji im omogućavaju perpetuiranje tržišne neuspješnosti. Problem je tog fenomena u tome što velike zombi-kompanije metu s tržišta novac ispred malih i uspješnijih kompanija s daleko boljim poslovnim modelima te se, zapravo, onemogućuje tržišno vođena transformacija ekonomije. Danas su neke od kompanija s najzvučnijim imenima izdavači obveznica s junk statusom pa ipak dobivaju izdašne iznose. Rolls-Royce holding prodao je prošli tjedan 2,6 milijardi dolara obveznica. Prinos im je bio značajan, ali bi uz normalne tržišne silnice investitori bježali od britanskog proizvođača motora za zrakoplove. Fiat-Chrysler automobili izdali su nešto ranije 4,1 milijardu dolara vrijedne junk obveznice, a ThyssenKrupp dizala 2,25 milijardi eurobondova. Govorimo, dakle, o samo tri kompanije koje su dobile oko 10 milijardi dolara kao da su “pali anđeli” koji su nepravedno stradali zbog pandemije, a ne biznisi s ozbiljnim problemima. Vrlo je vjerojatno kako se investitori pouzdaju da je sada politička klima takva da niti jedna zemlja više neće pustiti tržišnu selekciju krupnih biznisa s puno radnih mjesta, bez obzira na to koliko to može koštati porezne obveznike. Posebno je to očigledno u Italiji, u kojoj je pokrenut agresivni program nacionalizacije. Italija, država s ogromnim dugovima, tako kupuje vrlo raznovrsne biznise kako bi ih spasila – avioprijevoznika, financijske tvrtke, softverske kompanije, operatora autocesta… Na taj način dalje se povećava utjecaj političara koji vode prezaduženu državu koji dugove misle rješavati povećanjem dugova. Poseban je problem što se u kompanijama koje preuzme talijanska država neće moći očekivati dizanje učinkovitosti. Ako recimo Autostrada treba smanjiti broj radnika da bi imala profit, populisti u talijanskoj vlasti radije će gomilati nove dugove nego provesti racionalno restrukturiranje te će se povezani problem kompanije i njezine vlasnice, države, povećavati. I sve skupa možda ne bi sličilo na krah da Italija upravo ne bilježi ogroman rast broja slučajeva zaraze, kao i cijeli niz drugih zemalja. Italija je zabilježila blizu 12 tisuća slučajeva u jednom danu, tj. dvostruko više nego na vrhuncima pandemije u prvoj polovini godine. Velika je razlika u tome što je smrtnost u Italiji tijekom drugog vala zasad daleko manja nego u prvom. Dok su u prvom valu bilježili i po 900 smrti na dan, sada su te dnevne razine 10 puta manje. Ipak, vrlo je vjerojatno da ni ovaj put neće izostati nova paraliza dijela javnoga, pa tako i ekonomskog života. Novi pad ekonomskih aktivnosti sasvim sigurno će odvesti Italiju u recesiju s dvostrukim dnom, a ionako nisu imali realni plan oporavka i konsolidacije javnih financija. Sada se pred Italijom otvara nova opasnost na europskom horizontu. S obzirom na to da je broj novih slučajeva napao veći dio EU, vrlo je izvjesno da će ekonomski uspješnije zemlje sjevera također ući u zonu vrlo nategnutih javnih financija jer će morati pokretati nove nacionalne programe hitne pomoći i oporavka. Kakve su, recimo, šanse da Nizozemska, koja treba biti neto davateljica u EU programu oporavka, nastavi izdašno pomagati ostale gubitnike ako njoj samoj ponestane za vlastito gospodarstvo? Ili je vjerojatnije da će i Nizozemci, Austrijanci ili pak Nijemci nastaviti urušavati svoje dugoročne fiskalne kapacitete kako bi pomogli onima koji se zapravo ne žele restrukturirati? Baš kao što je pandemija covida-19 medicinska pojava koju bi trebalo nazvati sindemijom jer je opasnost infekcije zapravo naslonjena na druge bolesti koje smo počeli zvati komorbiditetima, tako je kriza covid-19 naslonjena na sistemske bolesti pojedinih država. Nije stoga čudno da će Španjolska, slično kao Italija, završiti blizu 160 posto duga prema BDP-u te će postati zemlja bez fiskalne stabilnosti. Sve ekonomski neuspješnije zemlje proći će zbog krize covid-19 s puno više problema nego one sa zdravijim ekonomijama. To će se ogledati na svim ekonomskim i financijskim razinama. One zemlje koje su, poput Italije, imale nezavidnu situaciju u bilancama velikih banaka, imat će sistemski problem u bankarskom sustavu. One koje su imale relativno zdravo bankarstvo, neće. Zemlje s teško održivim mirovinskim ili zdravstvenim sustavima imat će samo još ozbiljnije probleme nego što su ih imale prije krize. Ako je Italija prije pandemije imala previše zombificiranih kompanija, sigurno je da će se tijekom ove krize udio takvih kompanija drastično povećati, dok će se smanjiti šanse ekonomske prilagodbe. Procjenjuje se da bi gospodarski pad viši od 8 posto do kraja ove godine mogle imati Španjolska, Francuska, Italija, Portugal i Grčka. Hrvatska je također u tom neslavnom klubu zemalja ovisnih o turizmu, tj. sa značajnim udjelom uslužne ekonomije, koje je kriza covid-19 posebno razotkrila. Za sve takve zemlje više nije pitanje hoće li udariti u drugo dno jedne recesije ili ulaze u razdoblje permanentne recesije/stagnacije u kojem će krivulja gospodarskog rasta nalikovati pili čiji će zupci biti pozicionirani negdje oko nule. Ako ne dođe do relativno brzog zaustavljanja pandemije bez novog traumatičnog rasta smrtnosti, scenarij recesijske pile za sve spomenute članice eurozone, pa tako i za Hrvatsku koja tek treba postati članica, više je nego realan. Ako ništa drugo, možemo se tješiti kako je pandemija covida-19 jako dobro osvijetlila pravu cijenu politikantstva i nečinjenja reformi. BIZNIS SVIJET KULTURA VIDEO POLITIKA PUT PREMA DOLJE Strašna nova ekonomska normalnost: Gospodarski scenarij koji teško možemo izbjeći Više nije pitanje hoće li Hrvatska udariti u drugo dno recesije ili ulazi u razdoblje permanentne stagnacije Piše: Gojko DrljačaObjavljeno: 26. listopad 2020. 11:29 Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja Ranko Suvar/Cropix Facebook Twitter Messenger E-mail Zaraza covid-19 promijenila je svijet u kojem živimo puno više nego se to čini ako se prati sam tijek pandemije, odnosno broj slučajeva i smrti. Istina, s obzirom da je zadnjih desetak dana Europu obilježio novi ogromni skok broja evidentiranih slučajeva, svima je instinktivno jasno kako ćemo gledati novi udar na zdravstveni, socijalni i ekonomski sustav, ali vrlo mali broj ljudi razmišlja o tome kakve će dugoročne posljedice imati panika izazvana zarazom na život Europljana u sljedećih pet godina, pa možda i dugoročno. Možda je Italija najbolji primjer među zemljama EU kako zaraza razotkriva nacionalne strukturne probleme te kako ih usložnjava i pojačava. Talijanski poučak najbolja je lekcija Hrvatskoj. Italija je zemlja koja je i prije pandemije bila pred zidom ogromnih strukturnih problema za koje je bilo jasno kako se zbog populizma i sve niže razine javne odgovornosti vodećih talijanskih stranaka neće rješavati. Relativno visok životni standard, postajalo je sve očiglednije u zemlji s više od 60 milijuna pretežito vremešnih stanovnika, neće se još dugo održavati bez snažnog podizanja ekonomske učinkovitosti. Nakon prvog vala pandemije, kada je u sjevernoj Italiji zabilježena vrlo visoka smrtnost, postalo je jasno kako je Italija pred bankrotom javnih financija. Pa ipak, talijanske vlasti zaigrale su na kartu čuvanja radnih mjesta i sprečavanja kaskade bankrota talijanskih biznisa vrlo izdašnim gospodarskim mjerama. Na vrlo visoku razinu duga dodavali su novi dug te se koristili svim mogućim oblicima pritisaka na druge europske zemlje i europske institucije kako bi osigurali što povoljniju razinu zaduživanja na tržištima kapitala. Proglasili su de facto da nemaju što izgubiti te su tražili da Europska središnja banka i Europska komisija prilagode monetarnu odnosnu zajedničku proračunsku politiku potrebi spašavanja Italije i njoj sličnih. To su postavili kao neku vrstu novih europskih vrijednosti. I u tom žicanju kombiniranom s pritiscima su naoko uspjeli. Italija je uz Španjolsku, Grčku i Hrvatsku postala jednom od glavnih dobitnica europskog plana oporavka. Zahvaljujući programu otkupa vrijednosnica Europske središnje banke i najavi ogromnih grantova Italiji ta mediteranska zemlja uspjela je prošli tjedan izdati trogodišnju obveznicu za koju su investitori, pojednostavljeno rečeno, pristali na negativnu kamatu, tj. u potpunosti su odustali od prinosa. image Talijanski premijer Giuseppe Conte Vincenzo Pinto/AFP Konkretno, Talijani su prodali investitorima 3,75 milijardi eura kroz trogodišnju obveznicu s prinosom od -0,14 posto, što je vrlo neobično jer bi Italiju, s obzirom na zastrašujuće brdo nacionalnog duga, realno trebalo tretirati kao zemlju s junk obveznicama na koje se plaćaju ekstremno visoke kamate s obzirom na visoku razinu rizika koju preuzimaju investitori. Prije nešto više od dva mjeseca činilo se da talijanske obveznice sigurno padaju na razinu smeća, ali usuglašavanje oko programa pomoći te odlučnost ESB-a da pomogne Italiji stvorili su neku vrstu utopijske situacije u kojoj investitori tretiraju Italiju kao potpuno sigurno ulaganje. Međutim, takvo ponašanje europskih institucija i benevolentnost investitora prema talijanskoj politici reformskog nečinjenja i povećanja dugova neće promijeniti činjenicu da će do kraja ove godine talijanski proračunski deficit kao postotak BDP-a doseći enormnih 178 milijardi eura, tj. razinu koju nikako neće moći zatvoriti uz slabe dugoročne perspektive rasta. Problem je u ovome: to što Italija kao visokorizična zemlja ne plaća visoku premiju rizika, zapravo je financijska iluzija koja ne može biti dugoročno održiva. Previše je zemalja u sličnoj situaciji kao Italija i pitanje je vremena kad će investitori prestati tretirati nacionalne obveznice kao relativno nerizične oblike ulaganja te će tražiti puno više prinose ili će odbiti participaciju u financiranju. EU, ESB, MMF i druge međunarodne institucije odgovaraju, recimo tako, dolijevanjem ulja na vatru. Inzistiraju na tome da nakon novog rasta broja slučajeva i očekivanja recesije s dvostrukim dnom sve vlade, pa tako i talijanska, moraju nastaviti s politikom fiskalnih stimulansa. Skovan je i novi pojam za takvo ponašanje koje se počelo nazivati novim normalnim: “fiskalna ekstravagancija”. Takva politika proteže se daleko iza ideje da se nacijama osigura ekonomski prosperitet. Radi se o promjeni načina kako su funkcionirale tržišne ekonomije u posljednjih 50-ak godina. U pozadini je drastična distorzija normalnih tržišnih odnosa. Kako države koje nisu s obveznicama završile na junk teritoriju, a trebale su, tako i kompanije koje imaju ogromnih problema nastavljaju s financiranjem na tržištu kapitala kao da se u njihovim bilancama ne događa ništa posebno. Radi se o svjetskom fenomenu zombifikacije biznisa gdje kompanije koje imaju problema s plaćanjem kamata na svoj dug zahvaljujući politici ESB-a i državnoj pomoći dobivaju na tržištu goleme iznose koji im omogućavaju perpetuiranje tržišne neuspješnosti. Problem je tog fenomena u tome što velike zombi-kompanije metu s tržišta novac ispred malih i uspješnijih kompanija s daleko boljim poslovnim modelima te se, zapravo, onemogućuje tržišno vođena transformacija ekonomije. Danas su neke od kompanija s najzvučnijim imenima izdavači obveznica s junk statusom pa ipak dobivaju izdašne iznose. Rolls-Royce holding prodao je prošli tjedan 2,6 milijardi dolara obveznica. Prinos im je bio značajan, ali bi uz normalne tržišne silnice investitori bježali od britanskog proizvođača motora za zrakoplove. Fiat-Chrysler automobili izdali su nešto ranije 4,1 milijardu dolara vrijedne junk obveznice, a ThyssenKrupp dizala 2,25 milijardi eurobondova. Govorimo, dakle, o samo tri kompanije koje su dobile oko 10 milijardi dolara kao da su “pali anđeli” koji su nepravedno stradali zbog pandemije, a ne biznisi s ozbiljnim problemima. Vrlo je vjerojatno kako se investitori pouzdaju da je sada politička klima takva da niti jedna zemlja više neće pustiti tržišnu selekciju krupnih biznisa s puno radnih mjesta, bez obzira na to koliko to može koštati porezne obveznike. Posebno je to očigledno u Italiji, u kojoj je pokrenut agresivni program nacionalizacije. Italija, država s ogromnim dugovima, tako kupuje vrlo raznovrsne biznise kako bi ih spasila – avioprijevoznika, financijske tvrtke, softverske kompanije, operatora autocesta… Na taj način dalje se povećava utjecaj političara koji vode prezaduženu državu koji dugove misle rješavati povećanjem dugova. Poseban je problem što se u kompanijama koje preuzme talijanska država neće moći očekivati dizanje učinkovitosti. Ako recimo Autostrada treba smanjiti broj radnika da bi imala profit, populisti u talijanskoj vlasti radije će gomilati nove dugove nego provesti racionalno restrukturiranje te će se povezani problem kompanije i njezine vlasnice, države, povećavati. I sve skupa možda ne bi sličilo na krah da Italija upravo ne bilježi ogroman rast broja slučajeva zaraze, kao i cijeli niz drugih zemalja. Italija je zabilježila blizu 12 tisuća slučajeva u jednom danu, tj. dvostruko više nego na vrhuncima pandemije u prvoj polovini godine. Velika je razlika u tome što je smrtnost u Italiji tijekom drugog vala zasad daleko manja nego u prvom. Dok su u prvom valu bilježili i po 900 smrti na dan, sada su te dnevne razine 10 puta manje. Ipak, vrlo je vjerojatno da ni ovaj put neće izostati nova paraliza dijela javnoga, pa tako i ekonomskog života. Novi pad ekonomskih aktivnosti sasvim sigurno će odvesti Italiju u recesiju s dvostrukim dnom, a ionako nisu imali realni plan oporavka i konsolidacije javnih financija. Sada se pred Italijom otvara nova opasnost na europskom horizontu. S obzirom na to da je broj novih slučajeva napao veći dio EU, vrlo je izvjesno da će ekonomski uspješnije zemlje sjevera također ući u zonu vrlo nategnutih javnih financija jer će morati pokretati nove nacionalne programe hitne pomoći i oporavka. Kakve su, recimo, šanse da Nizozemska, koja treba biti neto davateljica u EU programu oporavka, nastavi izdašno pomagati ostale gubitnike ako njoj samoj ponestane za vlastito gospodarstvo? Ili je vjerojatnije da će i Nizozemci, Austrijanci ili pak Nijemci nastaviti urušavati svoje dugoročne fiskalne kapacitete kako bi pomogli onima koji se zapravo ne žele restrukturirati? Baš kao što je pandemija covida-19 medicinska pojava koju bi trebalo nazvati sindemijom jer je opasnost infekcije zapravo naslonjena na druge bolesti koje smo počeli zvati komorbiditetima, tako je kriza covid-19 naslonjena na sistemske bolesti pojedinih država. Nije stoga čudno da će Španjolska, slično kao Italija, završiti blizu 160 posto duga prema BDP-u te će postati zemlja bez fiskalne stabilnosti. Sve ekonomski neuspješnije zemlje proći će zbog krize covid-19 s puno više problema nego one sa zdravijim ekonomijama. To će se ogledati na svim ekonomskim i financijskim razinama. One zemlje koje su, poput Italije, imale nezavidnu situaciju u bilancama velikih banaka, imat će sistemski problem u bankarskom sustavu. One koje su imale relativno zdravo bankarstvo, neće. Zemlje s teško održivim mirovinskim ili zdravstvenim sustavima imat će samo još ozbiljnije probleme nego što su ih imale prije krize. Ako je Italija prije pandemije imala previše zombificiranih kompanija, sigurno je da će se tijekom ove krize udio takvih kompanija drastično povećati, dok će se smanjiti šanse ekonomske prilagodbe. Procjenjuje se da bi gospodarski pad viši od 8 posto do kraja ove godine mogle imati Španjolska, Francuska, Italija, Portugal i Grčka. Hrvatska je također u tom neslavnom klubu zemalja ovisnih o turizmu, tj. sa značajnim udjelom uslužne ekonomije, koje je kriza covid-19 posebno razotkrila. Za sve takve zemlje više nije pitanje hoće li udariti u drugo dno jedne recesije ili ulaze u razdoblje permanentne recesije/stagnacije u kojem će krivulja gospodarskog rasta nalikovati pili čiji će zupci biti pozicionirani negdje oko nule. Ako ne dođe do relativno brzog zaustavljanja pandemije bez novog traumatičnog rasta smrtnosti, scenarij recesijske pile za sve spomenute članice eurozone, pa tako i za Hrvatsku koja tek treba postati članica, više je nego realan. Ako ništa drugo, možemo se tješiti kako je pandemija covida-19 jako dobro osvijetlila pravu cijenu politikantstva i nečinjenja reformi. ******************************************************************************************************** BIZNIS SVIJET KULTURA VIDEO POLITIKA PUT PREMA DOLJE Strašna nova ekonomska normalnost: Gospodarski scenarij koji teško možemo izbjeći Više nije pitanje hoće li Hrvatska udariti u drugo dno recesije ili ulazi u razdoblje permanentne stagnacije Piše: Gojko DrljačaObjavljeno: 26. listopad 2020. 11:29 Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja Ranko Suvar/Cropix Facebook Twitter Messenger E-mail Zaraza covid-19 promijenila je svijet u kojem živimo puno više nego se to čini ako se prati sam tijek pandemije, odnosno broj slučajeva i smrti. Istina, s obzirom da je zadnjih desetak dana Europu obilježio novi ogromni skok broja evidentiranih slučajeva, svima je instinktivno jasno kako ćemo gledati novi udar na zdravstveni, socijalni i ekonomski sustav, ali vrlo mali broj ljudi razmišlja o tome kakve će dugoročne posljedice imati panika izazvana zarazom na život Europljana u sljedećih pet godina, pa možda i dugoročno. Možda je Italija najbolji primjer među zemljama EU kako zaraza razotkriva nacionalne strukturne probleme te kako ih usložnjava i pojačava. Talijanski poučak najbolja je lekcija Hrvatskoj. Italija je zemlja koja je i prije pandemije bila pred zidom ogromnih strukturnih problema za koje je bilo jasno kako se zbog populizma i sve niže razine javne odgovornosti vodećih talijanskih stranaka neće rješavati. Relativno visok životni standard, postajalo je sve očiglednije u zemlji s više od 60 milijuna pretežito vremešnih stanovnika, neće se još dugo održavati bez snažnog podizanja ekonomske učinkovitosti. Nakon prvog vala pandemije, kada je u sjevernoj Italiji zabilježena vrlo visoka smrtnost, postalo je jasno kako je Italija pred bankrotom javnih financija. Pa ipak, talijanske vlasti zaigrale su na kartu čuvanja radnih mjesta i sprečavanja kaskade bankrota talijanskih biznisa vrlo izdašnim gospodarskim mjerama. Na vrlo visoku razinu duga dodavali su novi dug te se koristili svim mogućim oblicima pritisaka na druge europske zemlje i europske institucije kako bi osigurali što povoljniju razinu zaduživanja na tržištima kapitala. Proglasili su de facto da nemaju što izgubiti te su tražili da Europska središnja banka i Europska komisija prilagode monetarnu odnosnu zajedničku proračunsku politiku potrebi spašavanja Italije i njoj sličnih. To su postavili kao neku vrstu novih europskih vrijednosti. I u tom žicanju kombiniranom s pritiscima su naoko uspjeli. Italija je uz Španjolsku, Grčku i Hrvatsku postala jednom od glavnih dobitnica europskog plana oporavka. Zahvaljujući programu otkupa vrijednosnica Europske središnje banke i najavi ogromnih grantova Italiji ta mediteranska zemlja uspjela je prošli tjedan izdati trogodišnju obveznicu za koju su investitori, pojednostavljeno rečeno, pristali na negativnu kamatu, tj. u potpunosti su odustali od prinosa. image Talijanski premijer Giuseppe Conte Vincenzo Pinto/AFP Konkretno, Talijani su prodali investitorima 3,75 milijardi eura kroz trogodišnju obveznicu s prinosom od -0,14 posto, što je vrlo neobično jer bi Italiju, s obzirom na zastrašujuće brdo nacionalnog duga, realno trebalo tretirati kao zemlju s junk obveznicama na koje se plaćaju ekstremno visoke kamate s obzirom na visoku razinu rizika koju preuzimaju investitori. Prije nešto više od dva mjeseca činilo se da talijanske obveznice sigurno padaju na razinu smeća, ali usuglašavanje oko programa pomoći te odlučnost ESB-a da pomogne Italiji stvorili su neku vrstu utopijske situacije u kojoj investitori tretiraju Italiju kao potpuno sigurno ulaganje. Međutim, takvo ponašanje europskih institucija i benevolentnost investitora prema talijanskoj politici reformskog nečinjenja i povećanja dugova neće promijeniti činjenicu da će do kraja ove godine talijanski proračunski deficit kao postotak BDP-a doseći enormnih 178 milijardi eura, tj. razinu koju nikako neće moći zatvoriti uz slabe dugoročne perspektive rasta. Problem je u ovome: to što Italija kao visokorizična zemlja ne plaća visoku premiju rizika, zapravo je financijska iluzija koja ne može biti dugoročno održiva. Previše je zemalja u sličnoj situaciji kao Italija i pitanje je vremena kad će investitori prestati tretirati nacionalne obveznice kao relativno nerizične oblike ulaganja te će tražiti puno više prinose ili će odbiti participaciju u financiranju. EU, ESB, MMF i druge međunarodne institucije odgovaraju, recimo tako, dolijevanjem ulja na vatru. Inzistiraju na tome da nakon novog rasta broja slučajeva i očekivanja recesije s dvostrukim dnom sve vlade, pa tako i talijanska, moraju nastaviti s politikom fiskalnih stimulansa. Skovan je i novi pojam za takvo ponašanje koje se počelo nazivati novim normalnim: “fiskalna ekstravagancija”. Takva politika proteže se daleko iza ideje da se nacijama osigura ekonomski prosperitet. Radi se o promjeni načina kako su funkcionirale tržišne ekonomije u posljednjih 50-ak godina. U pozadini je drastična distorzija normalnih tržišnih odnosa. Kako države koje nisu s obveznicama završile na junk teritoriju, a trebale su, tako i kompanije koje imaju ogromnih problema nastavljaju s financiranjem na tržištu kapitala kao da se u njihovim bilancama ne događa ništa posebno. Radi se o svjetskom fenomenu zombifikacije biznisa gdje kompanije koje imaju problema s plaćanjem kamata na svoj dug zahvaljujući politici ESB-a i državnoj pomoći dobivaju na tržištu goleme iznose koji im omogućavaju perpetuiranje tržišne neuspješnosti. Problem je tog fenomena u tome što velike zombi-kompanije metu s tržišta novac ispred malih i uspješnijih kompanija s daleko boljim poslovnim modelima te se, zapravo, onemogućuje tržišno vođena transformacija ekonomije. Danas su neke od kompanija s najzvučnijim imenima izdavači obveznica s junk statusom pa ipak dobivaju izdašne iznose. Rolls-Royce holding prodao je prošli tjedan 2,6 milijardi dolara obveznica. Prinos im je bio značajan, ali bi uz normalne tržišne silnice investitori bježali od britanskog proizvođača motora za zrakoplove. Fiat-Chrysler automobili izdali su nešto ranije 4,1 milijardu dolara vrijedne junk obveznice, a ThyssenKrupp dizala 2,25 milijardi eurobondova. Govorimo, dakle, o samo tri kompanije koje su dobile oko 10 milijardi dolara kao da su “pali anđeli” koji su nepravedno stradali zbog pandemije, a ne biznisi s ozbiljnim problemima. Vrlo je vjerojatno kako se investitori pouzdaju da je sada politička klima takva da niti jedna zemlja više neće pustiti tržišnu selekciju krupnih biznisa s puno radnih mjesta, bez obzira na to koliko to može koštati porezne obveznike. Posebno je to očigledno u Italiji, u kojoj je pokrenut agresivni program nacionalizacije. Italija, država s ogromnim dugovima, tako kupuje vrlo raznovrsne biznise kako bi ih spasila – avioprijevoznika, financijske tvrtke, softverske kompanije, operatora autocesta… Na taj način dalje se povećava utjecaj političara koji vode prezaduženu državu koji dugove misle rješavati povećanjem dugova. Poseban je problem što se u kompanijama koje preuzme talijanska država neće moći očekivati dizanje učinkovitosti. Ako recimo Autostrada treba smanjiti broj radnika da bi imala profit, populisti u talijanskoj vlasti radije će gomilati nove dugove nego provesti racionalno restrukturiranje te će se povezani problem kompanije i njezine vlasnice, države, povećavati. I sve skupa možda ne bi sličilo na krah da Italija upravo ne bilježi ogroman rast broja slučajeva zaraze, kao i cijeli niz drugih zemalja. Italija je zabilježila blizu 12 tisuća slučajeva u jednom danu, tj. dvostruko više nego na vrhuncima pandemije u prvoj polovini godine. Velika je razlika u tome što je smrtnost u Italiji tijekom drugog vala zasad daleko manja nego u prvom. Dok su u prvom valu bilježili i po 900 smrti na dan, sada su te dnevne razine 10 puta manje. Ipak, vrlo je vjerojatno da ni ovaj put neće izostati nova paraliza dijela javnoga, pa tako i ekonomskog života. Novi pad ekonomskih aktivnosti sasvim sigurno će odvesti Italiju u recesiju s dvostrukim dnom, a ionako nisu imali realni plan oporavka i konsolidacije javnih financija. Sada se pred Italijom otvara nova opasnost na europskom horizontu. S obzirom na to da je broj novih slučajeva napao veći dio EU, vrlo je izvjesno da će ekonomski uspješnije zemlje sjevera također ući u zonu vrlo nategnutih javnih financija jer će morati pokretati nove nacionalne programe hitne pomoći i oporavka. Kakve su, recimo, šanse da Nizozemska, koja treba biti neto davateljica u EU programu oporavka, nastavi izdašno pomagati ostale gubitnike ako njoj samoj ponestane za vlastito gospodarstvo? Ili je vjerojatnije da će i Nizozemci, Austrijanci ili pak Nijemci nastaviti urušavati svoje dugoročne fiskalne kapacitete kako bi pomogli onima koji se zapravo ne žele restrukturirati? Baš kao što je pandemija covida-19 medicinska pojava koju bi trebalo nazvati sindemijom jer je opasnost infekcije zapravo naslonjena na druge bolesti koje smo počeli zvati komorbiditetima, tako je kriza covid-19 naslonjena na sistemske bolesti pojedinih država. Nije stoga čudno da će Španjolska, slično kao Italija, završiti blizu 160 posto duga prema BDP-u te će postati zemlja bez fiskalne stabilnosti. Sve ekonomski neuspješnije zemlje proći će zbog krize covid-19 s puno više problema nego one sa zdravijim ekonomijama. To će se ogledati na svim ekonomskim i financijskim razinama. One zemlje koje su, poput Italije, imale nezavidnu situaciju u bilancama velikih banaka, imat će sistemski problem u bankarskom sustavu. One koje su imale relativno zdravo bankarstvo, neće. Zemlje s teško održivim mirovinskim ili zdravstvenim sustavima imat će samo još ozbiljnije probleme nego što su ih imale prije krize. Ako je Italija prije pandemije imala previše zombificiranih kompanija, sigurno je da će se tijekom ove krize udio takvih kompanija drastično povećati, dok će se smanjiti šanse ekonomske prilagodbe. Procjenjuje se da bi gospodarski pad viši od 8 posto do kraja ove godine mogle imati Španjolska, Francuska, Italija, Portugal i Grčka. Hrvatska je također u tom neslavnom klubu zemalja ovisnih o turizmu, tj. sa značajnim udjelom uslužne ekonomije, koje je kriza covid-19 posebno razotkrila. Za sve takve zemlje više nije pitanje hoće li udariti u drugo dno jedne recesije ili ulaze u razdoblje permanentne recesije/stagnacije u kojem će krivulja gospodarskog rasta nalikovati pili čiji će zupci biti pozicionirani negdje oko nule. Ako ne dođe do relativno brzog zaustavljanja pandemije bez novog traumatičnog rasta smrtnosti, scenarij recesijske pile za sve spomenute članice eurozone, pa tako i za Hrvatsku koja tek treba postati članica, više je nego realan. Ako ništa drugo, možemo se tješiti kako je pandemija covida-19 jako dobro osvijetlila pravu cijenu politikantstva i nečinjenja reformi.

MAHNITAVI TURIZAM

Jutarnji list KOLONE DUGE 700 KM! Pogledajte nevjerojatne snimke iz Pariza uoči drugog lockdowna, tisuće ljudi bježe iz grada Kolone su bile dugačke ukupno 700 kilometara u regiji Ile-de-France, par sati prije početka policijskog sata Piše: Jutarnji.hrObjavljeno: 30. listopad 2020. 09:05 Gužve u Parizu Gužve u Parizu Twitter, Afp Facebook Twitter Messenger E-mail Viber WhatsApp Samo nekoliko sati prije nego što će nastupiti novi lockdown na području cijele Francuske zabilježene su neviđene gužve na glavnim izlaznim prometnicama iz metropole. Kolone su bile dugačke ukupno 700 kilometara u regiji Ile-de-France u rano predvečerje četvrtka, izvijestili su lokalni mediji. Drugi francuski lockdown čiji je cilj suzbijanje Covida-19 počinje danas i trajat će najmanje do 2. prosinca. Svi koji će izlaziti iz kuća morat će nositi dokument kojime opravdavaju svoj izlazak, a provjere će vršiti policija. Francuski mediji javljaju kako su mnogi Parižani napustili grad i svoje stanove, kako bi lockdown proveli negdje u prirodi. Svi su požurili napustiti Pariz prije policijskog sata u 21 sat. The French exodus - Paris tonight, as people make a break for it ahead of a second national lockdown pic.twitter.com/G4Z8otf6WI — James Longman (@JamesAALongman) October 29, 2020 Anna (24) je izjavila za Le Figaro da je napustila stan u Parizu kako bi lockdown provela u Bernayju na sjeveru Francuske. Rekla je da je provođenje lockdowna u PSrizu bilo psihički teško podnijeti, ali u Bernayju je zrak čišći, može se disati i ondje se osjeća slobodno.

Broj pratitelja: 0  Broj postova: 8875  Broj komentara: ? Cijelo vrijeme 301412  Danas 266  Jučer 197  Ovaj mjesec 5807  Prošli mjesec 4506 

VEDRANA RUDAN

Neki od nas živimo u Hrvatskoj otkako je imaju, jedno trideset godina. Nakon svake afere koju provale mediji, „transkripte“ im pošalju „službe“, pomislimo, jebote, jebote, ovo je dno! Jebote, jebote, niže ne može! Oni koji nama demokratski vladaju također misle, jebote, jebote, koji vam je kurac? Kako vam nije jasno, Hrvatska nema dno? Lijepa Naša je bezdan. Ej, glupani i glupače, vi ste izabrali glumce, uključili program, gledajte. Sve je meni jasno, pa ipak…U Vatikanu su lopine visokoobrazovani kardinali, najebavaju, kad ih Papa ćopi, zbog nekoliko stotina tisuća eura. Jedan vatikanski velečasnik je upravo odletio. Kod nas konobar u samo jednoj garaži drži milijun eura. Doduše, nije ovaj najnoviji konobar naš najveći konobar. Nabrojit ću veće. Gojko Šušak, ministar vojske, bio je konobar u Ottawi. Mesić je u Francuskoj posluživao goste u restoranu svoje sestre. Tito je konobario u Sisku u kantini Domovinske pukovnije dok je učio za bravara. Krajnje je vrijeme da netko napiše knjigu „Uloga konobara u hrvatskoj povijesti“. U ovoj priči zaista je najmanje bitno što je suspektna lopina nekad davno s pladnjem u ruci hodala od stola do stola. Ja sam po tko zna koji put ostala bez teksta kad sam vidjela jedan od nastupa našeg Predsjednika. Već dugo mislim da bi Milanoviću trebalo oduzeti poslovnu sposobnosti i staviti ga pod strogu kontrolu staratelja, ali to se neće dogoditi. Čovjek je izabran na izborima i nitko mu ništa ne može. Ipak, ne kužim. Na čemu je gospodin? Onaj konobar je u Zagrebu držao nekakav „klub“ koji je zapravo rupčaga u kojoj se čak i za vrijeme lockdowna skupljala politička, novinarska i sudska „elita“. Tamo su dečki mogli opušteno jesti, piti i pjevati. Predsjednik Milanović je rekao da su u „klub“ „ministri zalazili kao zadnji magarci da se osramote“. Kad su ga pitali je li i on tamo bio najprije je rekao da se ne sjeća, pa da to nije bitno, pa se ipak prisjetio da je jednom tamo otišao jer ga je pozvao „prijatelj iz Dalmacije i bilo je puno hrane koja se trebala baciti“. Prevedeno na normalan jezik, Milanović je otišao u onaj „klub“ „kao zadnji magarac“ u ulozi nacionalnog prasca. Istovremeno dok Milanović po pozivu čisti hrvatske zdjele i padele od hrane „koja se trebala baciti“, naša prva dama poput papige ponavlja da su Hrvati predebeli i da bi trebali tanko rezati crni kruh, jer je debljina hrvatski Neprijatelj Broj Jedan. Tko tu koga jebe? Konobar, umjesto da okolo nosi hranu, nosi vrećice s eurima, predsjednik države, umjesto da mudro zbori drži glavu u loncu i jede ostatke „da se ne baci“, premijer koji nije zalazio u „klub“ „kao zadnji magarac“ ni o čemu ništa ne zna. U Orwelovoj „Životinjskoj farmi“ svinje su otele ljudima moć. Pa su se svinje s vremenom počele ponašati poput ljudi. U hrvatskoj „Životinjskoj farmi“ sve je od starta izmiješano. Tko vlada? Svinje? Ljudi?

TJEDA DANA DO KAOSA

Dprvom valu, a sada je još gore! Glavni virolog: ‘Nemam ni jednu dobru vijest‘ Razlog koji stručnjaci spominju zašto je Belgija na prvom mjestu po posljedicama jest to što je virus rano pogodio staru populaciju Piše: Augustin PalokajObjavljeno: 29. listopad 2020. 19:15 Situacija s pandemijom u Belgiji je izvan kontrole, više se ne mogu slijediti kontakti preko kojih su se ljudi zarazili, bolnice se pune, a ukupni kapaciteti na intenzivnoj njezi će biti popunjeni za tjedan dana, kad više neće biti nijedno slobodno mjesto. Glavni virolog profesor Marc van Ranst kaže da “nema ni jednu jedinu dobru vijest” te da nema nikakvih znakova da pandemija popušta. Bolnice traže potpuni lockdown, što je jedina preostala mjera u situaciji kad je u praksi gotovo na snazi lockdown. Dekan medicinskog fakulteta s Katoličkog sveučilišta u Louvenu Dork Devroey kaže da je Belgija jučer oborila sve rekorde s više od dvadeset i jednu tisuću zaraženih u jednom danu i poručio kako je lockdown jedino preostalo rješenje. Doktorica Margot Cloet iz udruženja bolnica dramatično upozorava da će ubrzo doći do situacije kada će se pustiti ljude da umru ili zatvoriti bolnice. - Ako budemo previše čekali s općim lockdownom, problem u bolnicama će biti tako velik da će se pacijente pustiti da umru ili će bolnice zatvoriti svoja vrata. Nemamo dovoljno osoblja. Iluzija je misliti da ćemo se moći brinuti za svakoga - rekla je ona. Belgija se ponovno probila na prvo mjesto u Europi (a s obzirom na to da je u Europi najteža situacija na svijetu, onda i na svijetu) po broju zaraženih na broj stanovnika. Dnevni broj potvrđenih slučajeva zaraze kreće se oko 20 tisuća, što je dramatično jer je riječ o zemlji sa 11 milijuna stanovnika, osam puta manje od Njemačke, a ukupno ima veći broj zaraženih na dan i od Njemačke. U Belgiji se više ne testiraju osobe bez simptoma, a postotak pozitivnih među onima koji se testiraju je iznad 20 posto. Zasad nema nikakvih znakova da su stroge mjere koje je Belgija uvela još prije više od deset dana počele davati rezultate. Restorani i kafići su zatvoreni, sportske aktivnosti, osim profesionalnih, otkazane, uveden je policijski sat tijekom noći, većina poduzeća primorana je na rad od kuće, dućani se moraju zatvoriti najkasnije do 22 sata i samo jedna osoba može ući u dućan, sveučilišta imaju nastavu na daljinu, ali sve to još ne daje rezultate. Ipak, da nije mjera, situacija bi bila još gora. A koliko je dramatična situacija u Belgiji, govori i činjenica da će i liječnici koji su zaraženi virusom, a mogu raditi, biti angažirani u bolnicama jer ni Belgija nema dovoljno doktora. Pripremaju se i planovi za angažiranje vojske i za pretvaranje nekih hotela u bolnice za pacijente koji ne moraju biti na intenzivnoj. Belgija će tražiti i međunarodnu pomoć. Više od tisuću i petsto slučajeva na 100 tisuća stanovnika u posljednja dva tjedna. U bolnice je smješteno čak šest tisuća pacijenata (više nego najveći broj u travnju) od kojih gotovo tisuću na intenzivnoj njezi, od čega polovina na respiratorima. Ukupno je do sada u Belgiji potvrđeno 368 tisuća zaraženih i 11.170 umrlih. U drugom valu je daleko veći broj zaraženih nego u prvom. Zapravo, u četiri dana bude više zaraženih sada nego ukupno u prva četiri mjeseca otkad je pandemija počela. No, ipak, u jesenskom valu zasad je smrtnost znatno manja. Prije je na oko 60 tisuća zaraženih bilo više od osam tisuća umrlih, a sada se postotak smanjio, pa je na ukupnom broju od preko 360 tisuća zaraženih broj umrlih blizu 12 tisuća. Dakle, na oko 300 tisuća zaraženih u drugom valu je umrlo oko tri tisuće zaraženih, što je ispod jedan posto u odnosu na broj zaraženih. No stručnjaci upozoravaju da će broj umrlih sada naglo porasti jer umiru pacijenti koji su završili u bolnici prije desetak dana, a tada je broj naglo skočio. To pokazuju i podaci za posljednja dva dana u koja je umrlo više od 100 ljudi dnevno.

NOVA STUDIJA

Veliko otkriće: što je zajedničko kod čak 82 posto hospitaliziranih pacijenta s covidom? Španjolsko istraživanje samo je jedno u nizu. Tako su nedavno Britanci objavili istraživanje u kojem je sudjelovalo 5000 dragovoljac Piše: Goranka JureškoObjavljeno: 29. listopad 2020. 17:34 9172697 Ina Fassbender/AFP Facebook Twitter Messenger E-mail Još od početka pandemije koronavirusa stručnjaci spominju moguću vezu između nedostatka vitamina D i težeg oblika covida-19. Naime, vitamin D ima veliku ulogu u našem imunitetu i to je razlog zbog kojeg su znanstvenici pomislili da bi mogla postojati takva veza. Španjolski istraživači sa Sveučilišta Cantabria u Santanderu upravo su objavili studiju koja je dodatno potvrdila da čak 82 posto hospitaliziranih pacijenta s koronavirusom ima nedostatak tog vitamina koji u pravilu dobivamo izlaganjem suncu, ali s obzirom na to da se godinama upozorava da "to i nije toliko zdravo" zbog melanoma, nije čudno da je vitamin D sve češće deficitaran. No, znanstvenici također upozoravaju da i neki drugi vitamini te minerali i metali u tragovima mogu pomoći da se imunitet lakše nosi s infekcijom. Španjolski su znanstvenici pregledali 216 pacijenata oboljelih od covida-19 u bolnici u Valdecilli na sjeveru Španjolske i otkrili da je 82 posto imalo nedostatak vitamina D, a samo 18 posto hospitaliziranih odgovarajuću razinu svih drugih hranjivih sastojaka. Od praćenih pacijenta s nedostatkom vitamina D, njih 44 je bilo premješteno u jedinice intenzivne skrbi jer im se stanje pogoršalo, a 37 ih je završilo na respiratoru. To je razlog zbog kojeg španjolski stručnjaci pozivaju građane da dok traje ova pandemija uzimaju dodatne doze vitamina D jer tako povećavaju šanse da će bolest biti blaža i da neće biti hospitalizirani. Ovo španjolsko istraživanje samo je jedno u nizu. Tako su nedavno Britanci objavili istraživanje u kojem je sudjelovalo 5000 dragovoljaca koji su šest mjeseci uzimali vitamin D i pratila se situacija, odnosno željelo se vidjeti može li se tako zaštiti ljude od zaraze ili barem od teškog oblika bolesti. Pokazalo se da ima prednosti. "Liječenje nedostatka vitamina D osobito je važno kod starijih i visokorizičnih pacijenata s kroničnim bolestima poput dijabetesa", rekao je dr. Jose Hernandez sa Sveučilišta Santander. Stručnjaci smatraju da je razina vitamina D ispod 20 nanograma po mililitru znak za uzbunu, odnosno da se moraju uzimati dodatci kako bi se organizam zaštitio i kako bi se povećala imunost. Postoji puno dokaza koji govore da je vitamin D važan u reguliranju i suzbijanju upalnog citokinskog odgovora respiratornih stanica i makrofaga na različite patogene, uključujući respiratorne viruse. "Švedsko ministarstvo zdravstva preporučuje da sve starije osobe uzimaju 800 internacionalnih jedinica vitamina D dnevno jer to podiže imunološki sustav. Osim toga, nedostatak vitamina C, kvercetina ili cinka također može utjecati na imunološki sustav", kaže prof. dr. Nenad Bogdanović, neurogerijatar sa Sveučilišne klinike Karolinska, koji se niz godina bavi utjecajem vitamina D na imunološki sustav starijih osoba i zdravlje mozga vezano uz demenciju.