četvrtak, 30. ožujka 2017.

STAT COUNTER

Pageviews today
295
Pageviews yesterday
337
Pageviews last month
6,518
Pageviews all time history
94,143

EntryPageviews
France
1147
Croatia
304
United States
230
Germany
45
Portugal
28
Australia
24
Russia
22
Poland
14
Spain
8
China
7

  Country  
242 Hits48.40%United StatesUnited States Flag
198 Hits39.60%CroatiaCroatia Flag
40 Hits8.00%IrelandIreland Flag
11 Hits2.20%CanadaCanada Flag
5 Hits1.00%FranceFrance Flag
2 Hits0.40%SerbiaSerbia Flag
1 Hit0.20%MexicoMexico Flag
1 Hit0.20%Bosnia And Herzegovina






INTELEKTUALNE ENIGME SOCIJALIZMA

utorak, 29. rujna 2015.


Andrea Matošević i Boris Koroman (Dejan ŠTIFANIĆ)

Socijalizam je misliocima diljem svijeta i dalje zanimljiv sustav

Objavljeno: 28.09.2015 | 13:58Zadnja izmjena: 28.09.2015 | 13:582 komentara
Đorđe Balašević i vrijednosni sustav jugoslavenske države, glamur i televizija u stvaranju popularnih ličnosti te pokušaji dekriminalizacije homoseksualnosti u jugoslavenskom socijalizmu, rock opera kao angažirana umjetnost Predraga Vraneševića, emigracija i disidenti, titoizam i jugoslavenstvo, Jugoslavija i svijet, skupljanje sličica i albuma, fićo kao simbol modernizacije, politika djetinjstva u socijalizmu, mladi i partija, žene u borbi - žene u modi, industrijalizacija i deindustrijalizacija, radnici između klase i nacije 80-ih, časopis Danas o HDZ-u uoči prvih višestranačkih izbora 90-ih…

  ************************************************************************************************************
Komentar ovog bloga
Socijalizmom se i dan danas bave sve intelektualne krtice snoba.
„….povijesničari umjetnosti i književnosti, etnolozi i antropolozi, jezikoslovci, kulturolozi u najširem smislu. To je svakako fronta mislilaca koja tu temu i DALJE, (ovdje podvučeno), smatra vrijednom i dostojnom pažnje, a zašto ne i danas-sutra primijenjenom u svakodnevnici, kaže Matošević.“
Sve ,dabome, samo ne baviti se njegovim rađanjem i padom, tim zmijskim nogama njegove uzročnosti. Ne baviti se ključnim temama znanstvenog socijalizma, koji bi ostao nedorečen sve do danas bez velikana socijalističke misli Daniela De Leona
, koji ga zaokružuje svojom kvantitativnom teorijom o Socijalističkom Industrijskom Unionizmu.
Ne! Intelktuani šarlatani, poput male dječice, potrebuju vlastite igračke i igrice, te posve zaobilazeći teorijsku srž, koja zjapi pred njima već drugo stoljeće, zavaravajući time neupućene mase reformatorskim zločinima, (reformiraj da spasiš postojeće). I to upravo u naj krucijalnim vremenima jednog sazrjelog društvenog mrtvaca, koji još jedino može opstati uz pomoć dvaju Svjetskih osvajačkih ratova, uzastopnom tektonikom ekonomskih kriza, koje uvode čovječanstvo direktno u nacifašizam Hitlera, Staljina, kao i njegove sljedbenike do današnjeg liberalnog sustava političke demokracije i ekonomske tiranije. Na Balkanu, masovne Komunističke partije koja se podmuklo sakupljala od 1945 do 1990, sve dok joj se ukazuje van redna prilika da se konačno ugnijezdi u svoje autohtono leglo nacionalističkog kriminala HDZ-a , SDP-a i Vatikanske prčije.
Jeli to vi u Puli , kad Varufakis sa Olimpa drma tu globalnu gamad Kapitala, danas možda gatate o tome dali na vrhu jedne igle može odjednom stati 44 tisuća anđela, ili još koji od Vas.


www.severinomajkus.com

DRAMA URUŠAVANJA GLOBALNOG KAPITALIZMA

***************************************************************************************************
DALI SE NJEGOVE RASPADAJUĆE KULISE SLUČAJNO PRENOSE POD SAM REP TOG DRUŠTVENOG KADAVERA HRVATSKE , ILI JE TO NESUĐENO PRAVILO TIJEKA NJEGOVOG RASPADA ?!
***************************************************************************************************

VRHUNAC KRIZE U AGROKORU: STANJE VISOKE NAPETOSTI Zaduženost je puno veća nego što je koncern prikazivao, otkrivamo o kojim je razmjerima riječ


Zagreb, 170212.
Predsjednik uprave Agrokora Ivica Todoric, snimljen u svom uredu na devetnaestom katu Ciboninog tornja.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / CROPIX

Ivica Todorić, snimljen u svom uredu na devetnaestom katu Ciboninog tornja



Ne treba posebno objašnjavati kako je nakon vrlo neugodnih informacija objavljenih na Bloombergu i Reutersu među najvećim vjerovnicima Agrokora u financijskom sektoru vladalo stanje visoke napetosti.
Kako doznajemo, problem je u tome što će veliki domaći vjerovnici (Zaba, PBZ, RBA i Erste) vrlo teško postići suglasnost s ruskim bankarima (Sberbank, VTB) koje drže najveći dio Agrokorova duga. Nema puno spora oko toga da je Agrokor u puno lošijoj situaciji nego što su svi mislili do prije samo nekoliko mjeseci.
- Zadnje kvartalno izvješće u rujnu otkrivalo je da dug Agrokora bio oko šest puta viši nego zarada (EBITDA). Sada je iznenada dug prema EBITDA 13x. Svima je jasno da nešto nije u redu. Pa nije se zaduženost Agrokora mogla više nego udvostručiti u tako kratkom razdoblju, nego se očito radilo o prikrivanju pravog stanja - upozorio nas je jedan vrlo ugledan domaći bankar.
Sada se pak domaći vjerovnici pitaju u kojoj mjeri su i koliko dugo najveći strani vjerovnici, koji su imali bolju komunikaciju s vrhom Agrokora, prešućivali bitne informacije. Trenutačno je spremnost na potpisivanje bilo kakvog sporazuma kod domaćih vjerovnika na vrlo niskoj razini jer nisu sigurni što će potpisati.
Ako je bilo lažiranja izvješća, tko jamči da dug prema EBITDA nije i viši od 13 puta, pitaju se vjerovnici. Ostaje i otvoreno pitanje što s Upravom Agrokora. Sugovornici nas uvjeravaju kako niti jedan bankar neće pristati da Uprava Agrokora ostane, ali su s druge strane svjesni da im ti isti menadžeri ipak do daljnjeg trebaju.
- Tko će, primjerice, sada potpisati bilance - upitao nas je jedan od vjerovnika.
Vjerovnicima mogu iskoristiti mogućnost privatne tužbe, ali im je to priča u kojoj ne rješavaju probleme niti znaju kako će završiti.
Iako se govorilo o potpisivanju "Standstill Agreementa" kao preduvjeta restrukturiranja Agrokora, sugovornici nam otkrivaju da još ne može biti riječi o tako visokoj razini planirane akcije kakvu podrazumijeva "Standstill" nego više o privremenom dogovoru vjerovnika kako bi se izbjegla veća šteta.
Ključ opstanka Agrokora nalazi se u rukama ruskih bankara, čelnika Sberbanke i VTB banke, a kako se neslužbeno doznaje, u tim bankama nisu zadovoljni najavama o namjerama hrvatske Vlade da donese poseban zakon kojim bi država preuzela operativnu kontrolu nad kompanijom u slučaju da ona dođe u opasnost od bankrota. Ruski bankari smatraju kako je neprihvatljivo da ključni vjerovnici ostanu bez utjecaja u procesu sanacije kompanije. Model za stabilizaciju Agrokora koji su oni predstavili hrvatskoj Vladi, temelji se na konceptu da upravljanje kompanijom preuzme posebno formirani Odbor vjerovnika.
Prema neslužbenim informacijama, ruski prijedlog jest da je kvalifikacijski uvjet za sudjelovanje u donošenju odluka tog odbora najmanje sto milijuna eura dospjelih potraživanja prema tvrtki, te spremnost investiranja barem daljnjih pedeset milijuna u rješavanje financijskih dubioza. U tom odboru svaka odluka donosila bi se dvotrećinskom većinom glasova, a pozicija predsjednika - de facto čelnog čovjeka kompanije u razdoblju sanacije - pripala bi najvećem vjerovniku.
Ako ostali vjerovnici ne bi bili spremni sudjelovati - a naznake su da domaće financijske institucije više nisu spremne za daljnje plasmane u Agrokor - ruske banke navodno su spremne samostalno financirati financijsku stabilizaciju tvrtke, ali opet po tom modelu koji bi im dao punu operativnu kontrolu i uz privremeni pristanak svih ostalih kreditora za zamrzavanje naplate dospjelih potraživanja. Tako formirano tijelo potom bi se posvetilo rješavanju tri ključna problema kompanije - rješavanju financiranja PIK obveznica koje dospijevaju sljedeće godine, osiguranju kratkotrajne likvidnosti i otplati dijela duga dobavljačima.
Iako to nije potvrđeno, navodno se razmišlja o tome da se svim dobavljačima ponudi trenutačna otplata 20-ak posto dospjelih dugova, garancija plaćanja u roku za sve buduće isporuke te pregovori o rješavanju ostatka duga u srednjem roku. Ipak, donošenje zakona kojim se kontrola nad kompanijom stavlja u ruke države kod Rusa stvara nervozu da bi mogli ostati bez ikakve kontrole nad svojim plasmanom u kompaniju.

utorak, 27. siječnja 2015.

EKONOMSKA KRIZA ili DRUŠTVENA KATAKLIZMA

KAKO SE IZVUĆI IZ KREDITA

RIZIČNA VALUTA OSVOJILA TRŽIŠTE Švicarski franak ostavit će duboke ožiljke jer kunu ne shvaćamo ozbiljno

  • Boris Vujčić
    Goran Šebelić / CROPIX
Objavljeno: 26.01.2015
  
  
  
Za rješenje najteže dužničke krize - koju je HNB mogao spriječiti zabranom dugoročnih kredita u francima - sada imamo jednogodišnji time out
      ***************************************************************************
To više ne predstavlja samo jedno bolesno društvo.  
Sve je više nalik na jedno vanredno stanje globalnih razmjera.
1914., 29., 39. godine bile su mačij kašalj prema 2008., kad se svijet uvodi u kataklizmićko stanje jednog općeg rasula. Klasno društvo, koje se, iz bilo kojeg razloga, nije uspjelo transformirati jednom temeljitom revolucijom, koja bi  smijenila, ne samo kapitalističko društvo, već i milenijski klasni poredak što karakterizira našu cjelokupnu civilizaciju.
Imperativ nove epohe, koje je sobom donijelo  teoretsko ostvarenja ekonomskog izobilja za sav ljudski rod - zakazao je!
Time je stvoren taj današnji apsurd, koji se događa po prvi puta u povijesti, kada u jednom višem razvoju, načina ekonomske proizvodnje, ne slijedi i onaj  viši način njene razmjene.
www.severinomajkus.com

srijeda, 29. ožujka 2017.

OVAJ SE BLOG IZVINJAVA PONIŽENIMA KOJI SU DONJI TEKST VEĆ NAUČILI NA PAMET

ponedjeljak, 16. svibnja 2016.


DOMOLJUBNE BLJUVOTINE - JURICA PAVIČIĆ

Afera Drimia, skandal zbog kojeg ljudi gube vjeru u demokraciju

    AUTOR:  
    • Jurica Pavičić
  •   OBJAVLJENO:  
  • 15.05.2016. u 00:01

- 2015. U FOTOGRAFIJAMA CROPIX-a -
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Kao u više navrata u novijoj hrvatskoj povijesti, i ovog je tjedna dio hrvatske političke elite, medija i javnosti odabrao strategiju koju smo iskusili na koži više puta. Odlučili su, naime, da će se pretvarati. Pretvarati da veliki bijeli slon nije u kuhinji, da ništa ne smrdi te da brod mirno plovi, tako da orkestar može nastaviti svirati.
Problem je što nije tako. Jer, afera Drimia kojom nas je ovih dana počastio tjednik Nacional nije samo još jedna nezgodna aferica, sitna nezgrapnost, majušna koda u dugoj i skarednoj kronici hrvatskih političkih svinjarija. Riječ je o skandalu koji je mnogo dublji. Riječ je - pretvarali se mi ili ne, hinili normalnost ili ne - o onoj vrsti skandala zbog kojih se slamaju sustavi. Riječ je o skandalu zbog kakvih ljudi gube vjeru u demokraciju, zbog kojih padaju vlade, sustavi i države, te zbog kakvih danas u brojnim državama diljem svijeta građani posežu za populističkim liderima i počinju prezirati parlamentarizam. Riječ je o skandalu tako krupnom da on stavlja na kušnju sve temeljne liberalne vrijednosti, zadnje pokidane ostatke povjerenja u višestranačje, parlamentarizam i nacionalnu državu. Što će ti, naime, država i demokracija koju se može kupiti za mjesečnu apanažu?
Stoga je doista potrebno još jednom popisati sve činjenice, naprosto zato da te činjenice ne bi ostale zatrpane ispod kaljuže PR poluistina, nebitnih potankosti i efemernih spinova. A činjenice koje nitko ne osporava stoje ovako.
Supruga predsjednika najveće stranke vladajuće koalicije mjesecima je primala unosan honorar od lobista velike strane korporacije. Primala ga je među ostalim i za usluge za koje uopće nije kvalificirana. Na ime tih isporučenih usluga, ako one uopće postoje, primila je najmanje 60 tisuća eura.
Taj novac ona je primala od čovjeka koji je lobist strane tvrtke. I to ne bilo koje tvrtke, nego tvrtke koja je s Hrvatskom tada, upravo u tom trenutku, vodila dva arbitražna spora. Dobivala je honorar od lobista tvrtke koja sve to vrijeme - i tada i danas - eksploatira hrvatska rudna bogatstva te drži u vlasništvu obje hrvatske rafinerije. Novac je primala od lobista tvrtke koja je formalno sudski optužena da je dala mito Karamarkovu prethodniku na mjestu šefa HDZ-a, Ivi Sanaderu. Napokon (ali i najvažnije), honorar je dobivala od lobista tvrtke koja u Hrvatskoj ima goleme ekonomske interese, a ti su interesi često u sukobu s interesima ako već ne Hrvatske kao političke zajednice (to je stvar ekonomske i političke procjene), onda barem s interesima sa stanovitim skupinama hrvatskih građana. Recimo, korisnika gradske plinare. Ili - petrokemijskih radnika iz Siska. Ili - ljudi koji su bili petrokemijski radnici u Sisku, ali više nisu, nego im obitelji hrani Caritas.
Taj novac Ana Šarić Karamarko primala je - treba podsjetiti - u razdoblju kad je njezin suprug već lider opozicijske stranke koja ima izvrstan rejting, niže izborne pobjede te joj se smiješi i gotovo sigurna pobjeda na parlamentarnim izborima. U istom tom razdoblju, njezin se suprug redovno sastaje s kolegama iz mađarskog Fidesza, dakle vlasnicima MOL-a. Ti su susreti srdačni. Oni nisu tajna, a o nekima od njih - poput onog s mađarskim ministrom vanjskih poslova Peterom Szijjartom - izvještavao je i portal stranke. Ti se susreti događaju dok Ana Šarić prima taj novac.
U tom predizbornom razdoblju, ukratko, naftna je tvrtka iz našeg susjedstva u kućni budžet vjerojatnog pobjednika budućih hrvatskih izbora uložila 60 tisuća eura. Potom dolaze izbori. Na tim izborima Karamarko baš ne pobjeđuje, ali, eto, skoro pa da je. I što radi od tog trenutka suprug vlasnice Drimije, suprug Ane Karamarko? On unutar Vlade zagovara prekid arbitražnog spora. Zagovara razgovore s poslodavcima svoje supruge. Zagovara popuštanje. Preko svojih ministara poručuje da se bolje povući, jer ćemo sporove ionako izgubiti. Čini - ukratko - upravo ono što rade ljudi kad žele pomoći poslodavcu svoje žene. Ili - da se prestanemo licemjerno lagati - kad žele odraditi ono što od vas očekuje vaš osobni sponzor.
Stoga je u priči o aferi Drimia potrebno prestati lagati. Treba prestati koristiti kušin-terminologiju, apaurinske eufemizme kao što su nezgrapnost, nespretnost, loš tajming i slično. Za ono što je napravio bračni par Karamarko postoji samo jedna primjerena riječ u Klajićevu rječniku, ta riječ ima devet slova i počinje s K. A samo je pitanje nijansi je li riječ o korupciji u doslovnom, rječničkom značenju te riječi, ili o korupciji u metaforičkom, vrijednosnom i etičkom smislu. S tom nijansom u bilo kojoj normalnoj zemlji bavilo bi se neko sudbeno vijeće. Još prije osam godina i mi smo bili takva normalna zemlja u kojoj se ministrima sudilo i zbog rasvjete na seoskom igralištu. Ali, kako znamo, ta su vremena prošla. Došla su nova. A u tim novim vremenima spali smo na to da obigravamo oko istine i da ne želimo reći da se u kuhinji nalazi bijeli, krupni slon.
Tomislav Karamarko svoj je politički uspon dugovao i još uvijek duguje nacionalizmu. On je političar koji je potpirio novi val hrvatskog nacionalizma, vratio nacionalistički rječnik i praksu u mainstream hrvatske politike. On je taj koji je svoju brojnu koalicijsku vreću preuzetno nazvao nikako drukčije doli - domoljubnom koalicijom. Kao političar, on je preko svojih stranačkih aktera i medijskih vazala vratio u Hrvatsku ratoborno manihejski rječnik Judinih škuda, antihrvatskih politika, popuštanja susjedstvu, vraćanja u regiju, izdaje nacionalnih interesa, nedomoljublja. Kao takav, Tomislav je Karamarko bio česta meta napada s liberalnog i lijevog pola. Napadali su ga da je klerikalac, desničar, revizionist, da urušava Tuđmanovu pomirbu, da unosi podjele, revidira povijest, provodi kulturnu revoluciju, da klerikalizira društvo. Sve te konstatacije bile su točne, no kao argumenti protiv Karamarka bile su potpuno nebitne. Karamarko je bio politički uspješan ne unatoč tome što je bio takav, nego zato što je bio takav. Primjedbe lijeve i liberalne javnosti na Karamarkov politički sadržaj bile su nerelevantne, jer su Karamarka njegovi htjeli takvog. A taj skup njegovih koji ga je htio takvog uključivao je i konzervativnu inteligenciju, i katolički kler, i ratne veterane, i konzervativno civilno društvo.
Novi obrat koji je ovog tjedna stigao s aferom Drimia - međutim - u cijelu tu priču unosi potpuno novu novu dinamiku. Ono što je napravio bračni par Karamarko je, naime, iz pozicije konzervativnog, suverenističko-nacionalističkog i kolektivističkog mindseta najskaredniji mogući prijestup. Kome će ikad više u životu sadašnji predsjednik HDZ-a moći reći da je uzeo Judine škude? Koga će moći optužiti da ugrožava nacionalne interese? Da pokapa suverenitet i ekonomsku samobitnost? Da su mu važniji dobrosusjedski interesi u regiji nego nacionalna samostalnost? Da rasprodaje hrvatske resurse? Svojom upletenošću u aferu Drimia Karamarko nije samo napravio nešto za što bi u urednoj demokraciji letio glavom niz pendžere političkog života. On je trajno obesmislio svaki diskurs o nacionalnoj izdaji. Ni pet josipovića ili pusićki ne mogu u očima pučkih patriota nadmašiti ovakav egzemplar izdaje.
Tomislava Karamarka u ovom trenutku može se rušiti klasičnom legalističkom retorikom. No, protiv njega u ovom trenutku radi i ona retorika koju je sam sustavno uzgajao, ona zapaljivih mitoloških predodžbi o nacionalnoj ugrozi i izdaji. Karamarka se danas može rušiti najčišćim, kičastim imaginarijem domoljubne paranoje. Sjetite se sirotih radnika u Sisku. Njihovih obitelji koje hrani Caritas, Izgubljenih radnih mjesta. Sjetite se hrvatskih rudnih bogatstava koja u ovom trenutku MOL crpi. A onda se sjetite tekućeg računa Ane Karamarko. Ili njezina terenca i naslovnica u Gloriji. Gotovo me stid što koristim ovaj bombastični demagoški imaginarij. Ali, to je imaginarij konzervativno-patriotske paranoje. Imaginarij kojim se dosad Karamarko hranio. Sad se on okrenuo protiv njega.
Stoga će sada biti zanimljivo vidjeti što će na to reći stvarna, autentična konzervativna Karamarkova baza - dakle crkva, veterani, Matica, konzervativna inteligencija. Ako Karamarka otpile kao izdajicu nacije, on je politički mrtav, kao što je mrtva odsada i njegova retorika.
Ako mu ovo posuše, ako se i oni budu pretvarali da slon nije u kuhinji, onda smo barem nešto saznali. Saznali smo, naime, da su sve priče o naciji, suverenosti i domoljublju bile tek prijesna laž. Da sve te bombastične riječi nisu bile ništa drugo nego dimne petarde za difamaciju protivnika te za prikrivanje vlastitih interesa. Te da ni oni koji su ih gorljivo izgovarali u njih nisu vjerovali ni tada, kao ni sada.
********************************************
"U kapitalizmu nema gornje granice pohlepe, ni donje bijede"   Bulić
www.severinomajkus.com