subota, 9. siječnja , 2016
KULA OD KARATA
„Već i mala dijeca poznaju igru slaganja kockica. Slažu kockicu na kockicu sve dok ne izgrade kulu koja će se sama od sebe u jednom trenutku srušiti, što će ih od svega srca nasmijati i potaknu da počnu iznova graditi. To je dosta slično onomu što se dogodilo 2008. godine. Jedina je razlika u tome što – za razliku od bankara koji su vrlo brzo (novcem poreznih obveznika) počeli graditi novu kulu – nije bilo smijeha, nego je većina ljudi bila zlovoljna i nekoliko godina nakon što se najviša kula treskom srušila.
Prića o krahu iz 2008.godine postala je legendom. O tome su napisana brda knjiga kaja sada krase police sveučilišnih knjižnica, aerodromskih knjižara i ljevičarskih štandova koji nude svoju ljevičarsku robu na uličnim uglovima i sličnim mjestima. Stoga nije potrebno udubljivati se u slijed zbivanja osim da se uspostavi najkraća kronologija kao brzinski podsjetnik na nizanje dogođaja. Prava svrha ovog poglavlja je da nas podsjeti na ritam tog strmoglavljenja, na dubinu ponora i na aporiju u koju je svijet upao. Nastojat čemo se prisjetiti tih dramatičnih događanja , a pritom ne smetnuti s uma dublje razloge odvijanja Globalnog plana i njegove zamjene Globalnim Minitaurom.
Wall Street je, kao što znamo, već prije 2008. godine uspio uspostaviti paralelni monetarni sustav, neku vrstu privatnog novca poduprtog priljevom kapitala u Globalni Minotaur. Globalna je ekonomija utonula u ovisnost o tom otrovnom novcu koji se, već po svojoj prirodi, nezaustavljivo i bez osnove dijelio i množio. I tako se, kad se taj novac pretvorio u prah i pepeo, svjetski kapitalizam urušio. Da središnje banke nisu izvukle pouku iz kraha 1929. godine, odjeci bi bili nezamisljivo strašni, a sada su samo strašni.“
Str.133.hrv.tiska – Yanis Varoufakis
Nema komentara:
Objavi komentar