PRVE VELIKE PLJAČKE NOVE KLERO NACIONALISTIČKE HRVATSKE

NESTABILNA I PREDRATNA SITUACIJA PRIJE 30 GODINA ODRŽANA OSNIVAČKA SKUPŠTINA TDR-a Idejni začetnik i autor pretvorbe bio je Plinio Cuccurin 17.10.2020 17:45 | Autor: Robert FRANK (Snimio Milivoj Mijošek) (Snimio Milivoj Mijošek) Nitko nije mogao ni zamisliti da je započeo proces koji će kroz narednih 30 godina tog dioničarskog društva cijenu dionice od početne protuvrijednosti od 1,42 njemačke marke, što je oko 5 kuna, povećati na 430 kuna po dionici TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA Sponsored content Osiguranje od nezgode za djecu, ucenike, studente vec od 29kn godišnje. Sponsored content Sada je pravo vrijeme za uzbudljivi turnir za najiskusnije igrače Midas - Nativno Internet oglašavanje Listopad 1990. godine: u Hrvatskoj i Jugoslaviji zbrajaju se rezultati u turizmu. Glas Istre navodi: "Hajdučki napadi, cestovne barikade i pucnjava ne pridonose boljim brojkama. Turizam je žrtveni jarac spašavanja trule jugoslavenske privrede". Već prvi pogled na tadašnji Glas Istre upućuje na nestabilnu i predratnu situaciju. Svakodnevno se izvještava o tome da je Jugoslavija na rubu raspada. JNA se otvoreno priklanja velikosrpskoj politici Slobodana Miloševića, a atmosfera netrpeljivosti doseže usijanje. U Sloveniji je proveden ograničeni vojni udar i postavlja se pitanje je li to scenarij za Hrvatsku. Nitko tada ne može predvidjeti da se potajno priprema sramotna agresija na hrvatski teritorij koji će se u velikom postotku naći pod višegodišnjom okupacijom. Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman, piše Glas Istre, tih se dana vratio iz službenog posjeta u Kanadi i SAD-u gdje je razgovarao s predsjednikom Georgeom Bushom. Odmah po povratku Tuđman podsjeća da srpska strana puna dva mjeseca odbija poziv za razgovore koji je on uputio. Tuđman zagovara pluralističku demokraciju, ali i kritizira kninske pobunjenike. Iz pera novinara Glasa Istre jedan u nizu tekstova podsjeća da slijedi izbor Stipe Mesića u Predsjedništvo SFRJ, sa čime srpska strana namjerno odugovlači. Ministar unutarnjih poslova RH Josip Boljkovac smatra da će ogroman dio hrvatskog i srpskog naroda braniti demokraciju i civilizacijska dostignuća u Hrvatskoj. Istodobno, građani sve više kupuju devize. Zanimljivo da se, na jednoj lokalnoj stranici, koja pokriva rubriku "Istra", svakodnevno piše o društvenom poduzeću Adriatic iz Poreča čije su se dionice, obzirom da se krenulo u transformaciju vlasništva, našle u prodaji. Radi se, dakle, o sredini listopada… Sveta Nedjelja U istom danu, 17. listopada 1990. godine, IDS osniva ogranak u Nedešćini i traži povrat imena Sveta Nedjelja, u Pazinu se otkriva spomen ploča istarskom velikanu dr. Boži Milanoviću, a u Zagreb se vraća spomenik banu Josipu Jelačiću. Baš na taj dan, 17. listopada 1990. godine, kao da je riječ o simbolici, a nije jer se radi tek o zanimljivoj slučajnosti, isključivo koincidenciji koja može zapaliti nečiju bujnu maštu da je sve negdje i iz nekog centra moći povezano, u Rovinju se u savršenom miru i tišini, daleko od bljeskova kamera koje su ovjekovječile povratak bana na Zagrebački trg, održala osnivačka skupština Tvornice duhana Rovinj, kasnije preimenovane u Adris grupu d.d. Početak je to jedne lijepe priče koja se, zanimljivo iz perspektive važnijih svjetskih događaja u tom razdoblju, poklopila s iračkom invazijom na Kuvajt. Poveznice, naravno, opet nema, osim što je možda pronađu teoretičari zavjera! Vojska poslije likvidiranog Saddama Husseina poprijeko je razorila i opljačkala Kuvajt. Zločinac je tada prijetio kemijskim oružjem koje je imao "u dovoljnoj količini da sprži pola Izraela". Svojom agresivnom politikom Husein je zabrinuo i protiv sebe okrenuo većinu arapskog svijeta nezadovoljnog ponašanjem "kukavice, ubojice i krvoloka, oficira u nacističkoj uniformi i s kraćim brkovima a la Hitler". Negdje u to vrijeme, oko 17. listopada 1990. godine, aktualni svjetski prvak u šahu Gari Kasparov u New Yorku će po 132. put sjesti za stol s Anatolijem Karpovim kako bi se utvrdilo tko je najbolji šahist svijeta. U tom trenutku radilo se o šahovskom rivalitetu kakav šahovska povijest nije poznavala. Cerin odobrio Tisućama kilometara istočnije, s druge strane Atlantika, i tek 200 kilometara od Zagreba, u tišini se odvijala transformacija vlasništva Tvornice duhana Rovinj. Dok je ban Jelačić, s ponosno uzdignutom sabljom u desnoj ruci, izazivao oduševljenje Zagrepčana, idejni začetnik i autor pretvorbe Tvornice duhana Rovinj Plinio Cuccurin odrađivao je posao kojim će se, nakon preoblikovanja društvenog poduzeća u dioničko društvo, postaviti temelji jedne od najbolje provedenih promjena vlasništva u Hrvatskoj. Dioničari, odnosno suvlasnici današnje Adris Grupe, postali su zaposlenici tadašnjeg društvenog poduzeća Tvornice duhana Rovinj i zaposlenici radne zajednice Dugraf d.o.o. Ukupno njih 591, uz Hrvatski fond za privatizaciju. Nakon usklađenja sa Zakonom o pretvorbi status dioničara steklo je još 127 umirovljenika te 599 članova obitelji poginulih u Domovinskom ratu, kao i invalida. Nevjerojatno, ali ništa od toga što je vezano za osnivačku skupštinu TDR-a u Glasu Istre nije bilo zabilježeno. Ni slova! Ni retka! Nitko, doduše, nije mogao ni zamisliti da je započeo proces koji će kroz narednih 30 godina tog dioničarskog društva cijenu dionice od početne protuvrijednosti od 1,42 njemačke marke, što je oko 5 kuna, povećati na 430 kuna po dionici! U procesu pretvorbe Tvornice duhana Rovinj direktor i prvi predsjednik Upravnog odbora bio je pokojni Anton Cerin, koji je odobrio i koordinirao organizaciju pretvorbe tvrtke koja je postala predvodnik uspješnog radničkog dioničarstva i modernog rukovođenja. U tom odboru još su sjedili Željko Sanković, Ivan Lokmer i Ante Vlahović. U danima nakon osnivačke skupštine TDR-a, ignorirane do te mjere da nema ni crtice o događaju koji će naknadno ući u povijest hrvatske pretvorbe, tadašnji Glas Istre na lokalnim stranicama bavi se višnjanskim komunalnim problemima, rebalansom buzetskog proračuna, povećanjem broja nezaposlenih u Rovinju, dok je vodeći tekst razgovor s mladim pulskim harmonikašem Denisom Modrušanom. Namjerno zataškano? Možda neko suvislo i argumentirano istraživanje tog datuma, dana koji su mu prethodili, i dana koji su uslijedili nakon 17. listopada 1990. godine, objasni je li u medijima sve zataškano ciljano, slučajno, ili je to možda bila želja onih koji su u što većoj diskreciji organizirali i proveli osnivačku skupštinu TDR-a. O tome da je model pretvorbe i privatizacije TDR-a napravljen na najbolji mogući način same po sebi sugeriraju brojke: stotine dioničara, uglavnom običnih radnika i naravno menadžment, u međuvremenu su postali milijunaši. Zaposlenici TDR-a su dobili priliku povećati životni standard, školovati djecu i izdignuti se iz sivila koje je 90-ih zavladalo Hrvatskom. Veliki dobitnik uspješnog rada TDR-a, a nakon 2003. godine radi se o Adris Grupi s dvije strateške poslovne jedinice, duhanskom i turističkom, svakako je državni proračun. Milijarde koje su se slijevale u vremenima gospodarske nestabilnosti utrošene su na obranu i izgradnju Hrvatske. Danas, 30 godina od povijesnog događaja, tvornica duhana u Rovinju je pred raskršćem. Vlada i njen vlasnik BAT pokušavaju dogovoriti uvjete da se proizvodnja ne zatvori i preseli negdje drugdje. Vremena da se tradicija proizvodnje duhana nastavi i održi sve je manje, kao i šansi za takav rasplet situacije.