KONFRONTACIJA BINALNIH SILA KRUPNOG KAPITALA /RECOMMENDED/

Slobodna Dalmacija SD Dojavi SVIJETSJEĆAJU SE I STALJINA Nitko normalan ne želi rat, ali evo zašto ga se krimski Tatari možda i najviše pribojavaju. Naravno, to ne znači da sukobi već nisu krenuli! Evo i tko čime raspolaže... PIŠE HRVOJE PRNJAK 20. veljače 2022. - 08:53 Ruski tenkovi kod Bresta<br /> Nitko upućen i nije očekivao da će početi nekim spektakularnim napadom. Ispaljivanjem balističkih raketa, filmski razrađenim prizorima masovne invazije vojske preko granice... Serija oružanih incidenata i međusobnih optužbi između ukrajinskih i snaga proruskih separatista ("Rusija ne sudjeluje u tom sukobu", rekao je ovih dana zamjenik Putinovog ministra vanjskih poslova Sergej Veršinjin u UN-ovu Vijeću sigurnosti), dokaz je da je sukob Ruska Federacija-Ukrajina zapravo - već počeo. Ukrajinci će vam još kazati da se nikad nije ni prekinuo, još od ožujka 2014. i ruske okupacije Krima, odnosno, od sukoba s proruskim separatistima u istočnim dijelovima njihove zemlje. No, to nije jedina analogija s ovdašnjim zbivanjima početkom devedesetih. Zamjena teza koju ovih dana serviraju ruski državni mediji i proruski orijentirani novinari, a šire je i sveznalice opće prakse na društvenim mrežama, neodoljivo podsjeća na ratnu propagandu velikosrpske mašinerije s početka devedesetih. Kao, Zapad je taj koji iz nekih svojih razloga širi "ratnu histeriju" i bezobzirno gura Ukrajince i svijet u rat. Rusi su miroljubivi i ne žele se miješati, ali ako, eto, baš budu morali štititi rusko stanovništvo u Ukrajini, učinit će to. Inače im ulazak na tuđi teritorij u vojnim čizmama ne bi pao na pamet! Zato su mnogi diljem svijeta i nasjeli na prošlotjedno rusko likovanje nad objavljivanjem navodnog datuma njihove agresije koja se, gle vraga, nije dogodila baš najavljenog dana jer "ratovi u Europi rijetko počinju srijedom", kako je to superiorno konstatirao ruski izaslanik u Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov je pak izjavio kako je "noć protekla kao i obično”. I zato je, po Rusima, "16. ožujka bio dan srama i propasti zapadne ratne propagande", jer su oni – pa ima i video, tko mu ne bi povjerovao! - baš taj dan počeli tobožnje povlačenje svojih snaga s Krima. A što uopće ruski tenkovi rade na Krimu, nije bitno, nećemo se valjda zamarati takvim sitnicama, pokvariti zabavu onima koji se cerekaju nad "gluposti Zapada"... Inače, gle slučajnosti, baš je toga dana Putinova Ujedinjena Rusija podnijela prijedlog ruskoj Dumi da se prizna neovisnost dviju separatističkih "narodnih republika" nastalih na tlu Ukrajine. A iz NATO-a je stigla poruka da na terenu "nisu ustanovili nikakvu deeskalaciju, naprotiv, čini se a Rusija nastavlja jačati svoju vojnu prisutnost", kako je to formulirao glavni tajnik alijanse Jens Stoltenberg... No, sumirajmo kako je to prikazano u dijelu medija: Amerika i NATO su zapravo zazivali rusku invaziju, ne daj bože da bi se moglo raditi o kontraobavještajnom raskrinkavanju ruskih planova ili pukom podmetanju, kao sastavnom dijelu tzv. hibridnog ratovanja. Ako se neka činjenica ne uklapa u takve konstrukcije, to gore po nju. Ukrajincima se pak u prigodnim analizama "vadi enti korijen" pa se podsjeća na kolaboraciju s nacistima u Drugom svjetskom ratu, ističe jačanje tamošnje desnice proteklih godina, što bi valjda trebalo diskreditirati i želju Ukrajinaca da pristupe zapadnoeuropskim integracijama, zanijekati im i pravo na teritorijalni integritet i suverenitet?! Svoj neskromni doprinos takvom narativu dao je, iz samo njemu znanih motiva, i predsjednik RH Zoran Milanović. Zadnji put u petak. image Pripadnici specijalne jedinice ukrajinske vojske u ophodnji na istoku zemlje Aris Messinis To što su Rusi odavno prisvojili Krim ("narodnim referendumom" čiji legitimitet EU ne priznaje!) kao i neka područja Ukrajine, promijenivši tako prvi put nakon Drugog svjetskog rata granice država unutar Europe, to je kao nebitno. I tretira se kao neki usputni incident u birtiji kasno u noći, ništa posebno... O vraćanju tog teritorija u pravni poredak Ukrajine se ne govori, pravi povod za aktualnu krizu na rubu ratnog sukoba je, naravno, uključivanje SAD-a i NATO-a u čitavu priču. Moskva optužuje članice NATO-a da opremaju Ukrajinu oružjem, a SAD da potiče atmosferu sukoba i dizanja tenzija. Rusi bi da se NATO vrati na "tvorničke postavke" jer se smatraju ugroženima zbog širenja tog saveza na istok. Samo, to bi značilo i trenutno teško zamislivo odustajanje NATO-a od Poljske i baltičkih država, Estonije, Latvije i Litve, kao i dizanje ruku od raspoređivanja projektila u zemljama poput Rumunjske i Poljske, koje su nekoć bile dio ruskog geopolitičkog utjecaja. No, od pada "željezne zavjese", sve su te zemlje "prebjegle" u zapadnu sferu i političkog i ekonomskog interesa, što je u Rusiji, razumljivo, doživljeno kao poraz. NATO poručuje da njihova politika "otvorenih vrata" neće biti obustavljena, a to je i velika nada Ukrajinaca, koji bi se na taj način, barem tako vjeruju, "osigurali" pred stalnom ruskom prijetnjom. Putin pak širenje NATO-a na istok smatra prijetnjom, on bi najradije da se stvari vrate na stanje iz 1990. godine, u okvire dotadašnje bipolarne slike svijeta. Pritom, doduše, ignorira činjenicu da se potom dogodio krah Sovjetskog saveza i komunizma, dok zapadne zemlje svoje dotadašnje obećanje o tome da se NATO neće širiti tumače samo u kontekstu hladnoratovske podjele Njemačke, odnosno, da se to odnosi(lo) samo na ondašnju Istočnu Njemačku (DDR). Poruka je jasna i da, može se protumačiti kao rukavica bačena u lice Moskve. Utoliko su u pravu i oni koji poručuju da je Ukrajina samo poprište odmjeravanja snaga dviju globalnih sila, iako neki analitičari istodobno tvrde kako apetiti Rusije, da joj slučajno "prođe" ulazak u Ukrajinu, ne bi ostala samo na tome. Može li doći do priželjkivane deeskalacije a da "veliki igrači" budu zadovoljni, u duhu win-win strategije, još je teško kazati. Nadamo se samo da neće doći do ratne varijante, makar se ona s mjestimičnim incidentima ovih dana dodatno zahuktala.