STVARATELJI SVIH DOBARA SVIJETA , UJEDINITE SE, PRIJE NO ŠTO POSTANE KASNO !

Slobodna Dalmacija SD Dojavi Prijelomna vijest RAT U UKRAJINI - SVE O INVAZIJI RUSIJE ČITAJTE NA PORTALU SLOBODNE DALMACIJE SVIJETSOCIJALNI PSIHOLOG Evo zašto za Vladimira Putina više nema natrag. Ali mogao bi za sobom u ponor povući i Rusiju, on je ponižen, a takve osobe su jako opasne... PIŠE PSD 12. ožujka 2022 "Slavna je ona Carla von Clausewitza da je rat nastavak politike drugim sredstvima. Ruska invazija na Ukrajinu nastavak je politike identiteta drugim sredstvima. Ne znam za vas, ali ja smatram da tekstovi konvencionalnih stručnjaka za međunarodne odnose nisu od velike pomoći u razumijevanju o čemu je cijela ova kriza", piše kolumnist New York Timesa, socijalni psiholog David Brooks, profesor na Sveučilištu Yale i član Američke akademije znanosti i umjetnosti. U nastavku obrazlaže: "Ali, mislim sam da je pisanje stručnjaka iz područja socijalne psihologije od velike pomoći. I to stoga jer Vladimir Putin nije konvencionalni lider neke velike sile. On je u osnovi identitetski poduzetnik. Njegovo jedinstveno postignuće bilo je pomoći Rusima da se oporave od psihičke traume — posljedice raspada Sovjetskog Saveza — i da im da kolektivni identitet kako bi mogli osjećati da su važni, da njihov život ima dostojanstvo. PITANJE STATUSA PRIJE SVEGA Rat u Ukrajini nije primarno za teritorij; prije svega ovdje se radi o – statusu. Putin je izvršio invaziju kako bi Rusi ponovno osjetili da su velika nacija i kako bi sam Putin mogao osjetiti da je svjetska povijesna ličnost po uzoru na Petra Velikog. Možda bismo ovu invaziju trebali vidjeti kao gnjevni nastavak te identitetske politike. Putin je godinama potpirivao i okupljao razne sastavnice ruske ogorčenosti Zapadom. Lažno je tvrdio da su ljudi koji govore ruski izloženi raširenom šikaniranju u Ukrajini. Koristi se oružjem u pokušaju da nagna Ruse da se ponose svojim grupnim identitetom. Sovjetski Savez jest bio tiranija u velikom neredu, ali kako prof. Gulnaz Sharafutdinova piše u svojoj knjizi “Crveno ogledalo”, sovjetska povijest i retorika dali su Rusima osjećaj da “žive u zemlji koja je na mnogo načina bila jedinstvena i superiorna u odnosu na ostatak svijeta." Ljudi su mogli osjetiti i osobnu važnost jer su bili dio ovog većeg sovjetskog projekta. Kraj Sovjetskog Saveza mogao se promatrati kao oslobođenje, prilika za izgradnju nove i veće Rusije. Ali, Putin je to odlučio vidjeti kao katastrofalan gubitak koji stvara osjećaj bespomoćnosti i razbijenog identiteta. Tko smo mi sada? Jesmo li više bitni? Poput svakog drugog političara identiteta, Putin je ovu krizu identiteta pretvorio u priču o poniženju. Pokrio je svaki početni osjećaj srama i inferiornosti izjavom: "Mi smo nevine žrtve. Oni su nam – Amerika, zapadnjaci, cool klinci u Davosu – to učinili." Poput drugih političara identiteta diljem svijeta, poticao je ogorčenost nad kako bi ublažio rane traume, strah od inferiornosti. U prvim godinama svoje vladavine obnovio je ruski identitet. Povratio je dijelove sovjetske ostavštine kao nešto čime se može ponositi. Uglavnom se njegova vizija ruskog identiteta vrtjela oko njega samog. Paradirajući kao moćna figura na svjetskoj pozornici, Putin bi mogao učiniti da se Rusi ponovno osjećaju ponosnima i dijelom nečega velikog. Vjačeslav Volodin, tadašnji zamjenik šefa kabineta Kremlja, 2014. je dobro uhvatio bit i mentalitet tog režima: "Danas nema Rusije ako nema Putina." Činilo se da je ta velika strategija u potpunosti potvrđena iste godine s uspješnom invazijom na Krim. Nakon što je povratila ovaj teritorij, Rusija bi ponovno mogla figurirati kao velika sila. Putin je sebe sve više prikazivao ne samo kao nacionalnog vođu, nego i kao civilizacijskog lidera, koji predvodi tradicionalni moral protiv moralne izopačenosti Zapada. Ali, sada je sve izmaklo kontroli. Putinova politika identiteta toliko je virulentna jer je tako narcisoidna. Baš kao što se narcisi kao osobe čine napuhanim egoistima, ali su stvarno nesigurne duše koje pokušavaju prikriti svoju krhkost, narcisoidne nacije i skupine koje paradiraju sa svojom moći često su zapravo progonjene strahom od vlastite slabosti. Narcisi žude za priznanjem, ali im nikad nije dosta. Narcisi žude za psihičkom sigurnošću, ali djeluju na samodestruktivne načine. Putinov identitet i ruski identitet trenutno su nerazdvojni. Pitanje od milijardu rubalja glasi: kako tip, koji je proveo život boreći se protiv osjećaja srama i poniženja, reagira dok ga veliki dijelovi svijeta s pravom sramote i ponižavaju? Kako reagira tip koji je proveo svoj život pokušavajući izgledati moćno i dalekovidno dok se sve više čini slabim i kratkovidnim? Pretpostavljam da se Putin može vratiti poznatom ruskom narativu o “tvrđavi pod opsadom”: Zapad nas uvijek želi opkoliti. Na kraju uvijek pobjeđujemo. PONIZIO SEBE I ZEMLJU Bilo je nagovještaja kako bi Putin mogao biti spreman sklopiti dogovor uz neku vrstu kompromisa i povući se iz Ukrajine, ali to bi bio šok. Uništilo bi to napuhani i krhki osobni i nacionalni identitet koji je gradio svih ovih godina. Ljudi su skloni ne praviti kompromise kada je u pitanju sam njihov identitet. Bojim se da Putin zna samo jedan način kako da se nosi s poniženjem, a to je okrivljavanje drugih. Prije nekoliko godina moj kolega Thomas L. Friedman napisao je pronicljivu kolumnu o politici poniženja u kojoj je citirao Nelsona Mandelu: “Ne postoji nitko opasniji od onoga tko je bio ponižen.” Putin je sam nanio ovo poniženje sebi i svojoj zemlji. Govoreći kao netko tko se duboko divi ruskoj kulturi, mislim da je doista veliki zločin to što je narod s toliko puteva do dostojanstva i veličine izabrao put koji tako opasno vodi u degradaciju.