174.DAN RATA U UKRAJINI

174. DAN RATA U UKRAJINI Vojna analiza Igora Tabaka: Nezavidnu rusku poziciju na jugu dodatno pogoršavaju siloviti udari partizana Posljednjih se dana više zona bojišta pokazalo izuzetno borbeno aktivno, no nepoznato je kakvo je u detalj stanje na pojedinim odsjecima linije fronte Piše:Igor TabakObjavljeno: 16. kolovoz 2022. 22:31 <p>Igor Tabak i prizori djelovanja ukrajinske vojske sustavom HIMARS</p> Igor Tabak i prizori djelovanja ukrajinske vojske sustavom HIMA Dok je Hrvatska uživala u zadnjem velikom vikendu ovogodišnje turističke sezone, u Ukrajini se nastavlja rat - utorak 16. kolovoza ujedno je i 174. dan intenzivnog ratovanja u toj državi. Dok se posljednjih dana nekoliko zona tamošnjega bojišta pokazalo izuzetno borbeno aktivno, zbog nedostatka konkretnih informacija teško je reći kako se u detalj kreće stanje na pojedinim odsjecima tamošnje linije fronte. Ipak, čini se da su istinite ruske tvrdnje o zauzimanju naselja Piske kod Donjecka, i to nakon dvadesetak dana ogorčenog napadanja toga mjesta, dok izgleda da nisu istinite ruske vijesti o zauzimanju mjesta Udi, oko 45 km sjeverno od grada Harkiva. Na to ukrajinsko uporište, u zoni od samo par kilometara od granice Ukrajine i Rusije, također se već dugo izvode povremeni napadi iz ruskog uporišta Kozača Lopan. Jučerašnji blagdan „Vele Gospe“ hrvatski državljanin Vjekoslav Prebeg dočekao je u Donjecku pred Vrhovnim sudom tzv. „Donjecke Narodne Republike“. Dok je svih pet stranaca kojima se u ovom navratu sudi tvrdilo da su nevini, Prebegu, baš kao i jednom Švedu i jednom Britancu, prijeti smrtna kazna – vjerojatno zbog djela „obuke za preuzimanje vlasti nasilnim putem“ koje im se tu, među ostalim, stavlja na teret. Iako Prebeg nije član nikakve paravojske, već je zarobljeni djelatni pripadnik ukrajinskog mornaričkog pješaštva, on se pred sudom nepriznate separatističke tvorevine DNR našao kao strani „plaćenik“ – iako je jedino primao svoju redovitu i ne baš visoku ukrajinsku vojnu plaću. Iako je smrtna kazna u tzv. LNR i DNR uvedena još 2014. godine, ona se do sada nije primjenjivala u praksi, i njeno će izricanje prvim skupinama ukrajinskih boraca vjerojatno tek poslužiti kao uvod u šire kažnjavanje velikog broja ukrajinskih zarobljenika iz Mariupolja, čije se masovno suđenje postupno priprema u Donjecku. Ujedno, djela za koje se Prebega i njegovih četvoricu kolega optužuje prilično su labavo konkretizirana, pa se suđenje u osnovi kreće oko osnovne činjenice samog njihovog sudjelovanja u neprijateljstvima na strani Ukrajine. Za sada nije bilo vidljivih pomaka prema razmjeni ovih kategorija zarobljenika – što se možda i promijeni nakon okončanja postupka čije se intenziviranje očekuje u listopadu. Dok Republika Hrvatska tu nije mogla učiniti mnogo, treba zamijetiti da se posljednjih dana čulo kako se Lijepa naša barem našla među ukupno 42 države koje od Ruske Federacije traže povlačenje vojnih snaga s prostora nuklearne elektrane Zaporižje kod Energodara. Prostor te nuklearne elektrane uz rijeku Dnjepar već duže se koristi kao svojevrsni zaklon - ne bi li se neometano iz nje topništvom napadalo niz ukrajinskih gradova na drugoj riječnoj obali, a na što izgleda Ukrajinci ipak oštro odgovaraju preciznom vatrom vlastitog topništva te bespilotnim letjelicama. Vojna pomoć pristiže, no avioni ostaju u Slovačkoj Dok se dostava međunarodne vojne pomoći nastavila i proteklih dana, posebno tu treba spomenuti ulogu Latvije, inače prve po redu države kada se gleda količina njihove pomoći Ukrajini u usporedbi s nacionalnim proizvodom države davatelja pomoći. Njihovih oko 200 milijuna eura vojnih donacija do jučerašnjeg dana dopunjeno je s još 6 samohodnih haubica M109, koje su već stigle u Ukrajinu, kao i 4 transportna helikoptera koja su još na putu. Konkretno, radi se tu o 2 komada helikoptera Mi-17, od kojih je jedan i svježe remontiran, kao i još 2 helikoptera Mi-2 – koji svi put fronte stižu u dijelovima. Ujedno, Latvija nastavlja i svoje sudjelovanje u programima rehabilitacije ukrajinskih ranjenika, kojih je još 12 primljeno na barem trotjednu kuru liječenja te oporavka. Ujedno napomenimo kako se iz Slovačke čulo barem privremeno demantiranje vijesti o slanju njihove eskadrile borbenih aviona MiG-29 kao pomoći Ukrajini – gdje je tamošnji ministar obrane objasnio kako te letjelice još neko vrijeme ipak ostaju u Slovačkoj, pa će ih građani moći i vidjeti 27. kolovoza u programu velike zrakoplovne priredbe SIAF. Pa ipak, on je ujedno objasnio i da se o daljnjoj sudbini ovih aviona itekako pregovara sa saveznicima, iako nikakva konačna odluka po tom pitanju još nije donesena. Zaključno spomenimo i da se Novi Zeland odlučio priključiti programu obuke ukrajinskih vojnika u Velikoj Britaniji, na isti način kao što su to prošloga tjedna objavile i Danska, Finska, Kanada, Nizozemska, Norveška i Švedska. Novi Zeland će tako put UK otposlati svojih 120 instruktora, koji će se pridružiti grupi od 30 njihovih ljudi koje već od svibnja ondje obučavaju Ukrajince u korištenju NATO topništva – sve to kao dio novozelandskog paketa pomoći Ukrajini vrijednog oko 40 milijuna USD. image Panel na Konferenciji o međunarodnoj sigurnosti Printscreen/Twitter I dok se nastavlja pristizanje vojne pomoći Ukrajini, tek polagano na stol dolazi tema jedne nove sankcijske mjere, koja izgleda Rusku Federaciju i njene građane boli više od gotovo ičeg drugog iz dosadašnjih šest paketa EU-sankcija. Riječ je tu o zabrani daljnjeg izdavanja schengenskih viza za građane Ruske Federacije – mjeri kojom bi se zabranio sada prilično masovan ulazak Rusa u EU u vrijeme dok njihove energetske mjere itekako štete djelovanju EU te životu građana Unije. Dok su Litva i Latvija takvo izdavanje raznih viza već ograničile, a tome su sklone i Češka te Poljska (koje su ovu temu i stavile na EU-stol) – zasad se o takvoj novoj mjeri danas raspravlja i u Finskoj, iz koje za prvu silu dolaze vijesti o ograničavanju takvih viza na oko 10 posto dosadašnjih kvota, dok Estonija tu očekuje neko šire europsko rješenje. Pitanja viznih ograničenja i Žitnog koridora‘ Do takvog će poteza ipak biti teže doći, budući se čuje kako Njemačka, Francuska i Nizozemska nisu zadovoljne ovim prijedlozima, pozivajući se na činjenicu da bi takve mjere otežale emigriranje iz Rusije i političkim protivnicima Vladimira Putina te im „otežale bijeg od diktature“, kako je to sažeo njemački kancelar Olaf Scholz. Treba napomenuti kako se od prošloga tjedna i prvih javnih spomena ove mjere ipak rasprava bitno uozbiljila, što zapravo i ne čudi imajući u vidu da će ta tema biti i službeno na dnevnom redu neformalnog sastanka ministara vanjskih poslova EU zemalja zakazanog za 31. kolovoza ove godine. Do tada treba tek bilježiti činjenicu kako je sam spomen mogućnosti ovakvih viznih ograničenja doveo do povećanja ruskih zahtjeva za EU vize od oko 40 posto u Estoniji, dok se ulazak Rusa i u Finskoj posljednje vrijeme povećao oko 30 posto u usporedbi s podacima od početka tekuće godine. No, dok Europska unija promišlja nove sankcije Ruskoj Federaciji, Turska itekako koristi svoj specifični položaj – u kojem kao NATO članica sudjeluje u pomoći Ukrajini, dok ujedno nije uvela sankcije Rusiji i s njom dogovara odnose u Siriji, baš kao i međunarodni režim izvoza žita Crnim morem. Taj je tzv. „Žitni koridor“ izgleda uspješno zaživio posljednjih tjedana, a njime Ukrajina za prvu silu nastoji svoja skladišta osloboditi oko 18 milijuna tona žitarica preostalih od lanjske žetve. Do subote 13. kolovoza ovim je putem iz luka na jugu Ukrajine bilo otpremljeno ukupno 16 brodova s oko 450.000 tona prehrambenih proizvoda – da bi u iduća dva dana na put krenula i dodatna tri broda („Brave Commander“ prema Etiopiji, te još i brodovi „Rahmi Yagci“ i „Star Laura“), dok ih je barem 6 u dolasku put Ukrajine. Naravno, posebno je u svemu tome važno proći kontrole u Turskoj, kako u dolasku praznih brodova, tako i u odlasku onih natovarenih prehrambenom robom – što državi na Bosporu itekako jača utjecaj i značaj, ne samo prema partnerima iz EU i NATO, već i prema Ruskoj Federaciji – državi koja ovih dana opet intenzivno nastoji ostavljati međunarodni dojam vojne velesile.