APEL

SUB PODČINJENIM KLASNOM TIRANINU

Dok su  početkom 2o.stojeća socijaldemokrati i budući komunisti smišljali onu svoju podlu ideološku leguru suradnje Kapitala i Rada -  kako bi njome zavladali svijetom pod novom egidom: Buržujskog socijalizma, i  dok je De Leon razaslao globusom svoj „krik“: ; Dosta nam je vaših reformi ……“, a Friedrich Nietzsche posve  kompletirao, na znanstveno kirurškom  analitičku pojavu Kršćanstva i komadao  pod dvostrukom maskom njegovu beskičmeno dekomponiranu parazitsku sluz  u sitnje analitičke dijelove -bila su to vremena  intenzivnijih društvenih tektonika u cjelokupnoj povijesti ljudskog roda.

Kapital, paralelno svojim najbližim suradnikom kršćana -  također se zatiče u svom potpunom rasulu. Kao da se  na sociološkom horizontu time  ukazuje jedna višekraka kriza, do tada nepoznatih razmjera i veličina.

Kapital se trgnuo, i poveo je cjelokupno društvo  u jednu od najvećih klaonica čovjećanstva.  Osvajačkim Prvim svjetskim ratom  pretvara se u   veliku ekonomsku krizu. Pa u  sve  što slijedi iza toga do današnjih dana njene opće kulminacije opće fašizacije - zvane Liberalna demokracija, koja ne predstavlja ništa drugo do  dno svih društvenih dna – u doslovno drumsko razbojništvo. Veliki egzodusi koji premašuju vremena pada klasičnog ropstva i njegovih masovnih tortura nad podređenim masama.

                                           *****

Kao prilog, ovdje donosimo tek jedan isječak  iz Nietzsche-ovog : ANTI KRIST-a:

„Ako se težište života ne premjesti u život,  nego u 'onostranost' – u ništa  - životu općenito oduzima se težište. Velika laž o osobnoj besmrtnosti uništava svaki um, svaku prirodu u instinktu – sve što je u instinktima blagotvorno, što potiče život, što jamči budućnost, pobuđuje odsada nepovjerenje. Živjeti tako da više nema smisla živjeti, postaje sada „smisao života“… čemu smisao za zajedništvo, čemu još zahvalnost za podrijetlo i pretke, čemu zajednički raditi, imati u nekog povjerenje, poticati bilo kakvo zajedničko dobro i ne izgubiti ga iz vida ? … Tolike 'kušnje', tolika skretanja s 'pravog puta' – samo 'jedno je potrebno'…Da je svatko kao ' besmrtna duša' jednak svakomu, da u zajedništvu svih bića 'spasenje' svakog pojedinca smije zahtijevati vječnu važnost, da sitni udvorice i u tri četvrtine  ljudi smiju zamišljati kako se zbog njih stalno krše zakoni prirode – takvo uzvisivanje svih vrsta samoljublja u nedogled, do besramnosti,, ne može se žigosati s dovoljno prezira.    Pa ipak Kršćanstvo zahvaljuje na svojoj pobjedi tom bijednom laskanju osobnoj taštini – upravo je time pridobilo za sebe sve što nije uspjelo, sve pobunjenički nastrojeno, sve što je pošlo krivim putem, sav ljudski izrod i smeće.. 'Spas duše' – jasnije rečeno: svijet se vrti oko mene … Taj otrov nauka ' jednaka prava za sve – Kršćanstvo ga je najtemelitije  posijalo; kršćanstvo je protiv svakog osjećaja poštovanja i distance među ljudima , znači protiv pretpostavke svakog uzdizanja, svakog napretka kulture, vodilo je rat za život i smrt iz najskrovitijih kutaka loših instinkata –ono je iz ressentimenta masa iskovalo sebi glavno uružje protiv naše sreće na zemlji… Besmrtnost dodjelena svakom Petru i Pavlu dosad je najveći, najopakiji atentat na plemenitu čovječnost. –I nemojmo podcijeniti kob koj se iz Kršćanstva uvukla čak u politiku ! Danas više nitko nema hrabrosti zahtijevati povlastice, prava na vlast, osjećaj poštovanja prem sebi i sebi ravnima – na patos distance. Naša politika boluje od toga  nedostatka hrabrosti !  Aristokratizam mišljenja potkopala je laž o jednakosti duša na najpodzemniji način; i ako vjera tome nitko ne dvoji, kršćanski su vrijednosni sudovi oni koji svaku revoluciju pretvaraju samo u krv i zločin!  Kršćsnstvo je ustanak svega što gmiže po zemlji protiv onog što posjeduje visinu: evanđelje 'niskih' čini niskim….

Hoće li Čovjek da se napokon probudi iz svog milenijsko dugog robovanja, uvaljen u kaljužu parazitskog ološa, još prije no što mu dođe do pupčane vrpce njen smrad, da otpliva do prvih „parlamentarnih“ izbora. Svojom  složnom izbornom nad glasovnicom da pokrene revolucionarni obrat; i pomete društveni patos, na kojem će napokon da jednokratno razvlasti sve drumske razbojnike Posjednika. Kršćanske Uljeze protjerati da zarađuju vlastiti ovozemaljski kruh, ili pak da odsele u onostrani svijet vlastite domovine:  niskih temperatura i totalnog mraka, kojem pripadaju?!   

Danom izborne nad glasovnice, da stvaralačke mase posve preuzmu vlastitu sudbinu u svoje ruke, i proglase svoju Republiku Rada,  na vlastiti prosperitet slobodne zajednice zdravog  razuma. Te napokon krene k svome civilizacijskom cilju ostvarenja materijalno i duhovnog izobilja za sav ljudski i animalni rod.