LICE I NALIČJE JEDNOG POLITIČARA

Piše Bojan Žižović Novi predsjednik je dobro prošao - oteli mu limuzine, ali ne i šofera 09.10.2020 06:00 Arhiva Arhiva Pa je li to normalno? Zar su zaista Peđu Grbina toliko morali zajebati i oduzeti mu stranačka prijevozna sredstva, dvije limuzine? Ali u svakom zlu ima i nešto dobroga. U ovom slučaju to je vozač. Teško je, naime, zamisliti što bi se dogodilo da mu je uskraćen i vozač, da je i on zapravo bio na leasing, da su Grbinovi prethodnici uz dvije limuzine otkazali i šofera. U kakvoj bi gabuli tek onda bio novi predsjednik TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA Sponsored content Postani stručnjak uz FIFA 21 paket, za samo 2.199 kn! Vrijedi do 22.10.2020. za jednokratna plaćanja Sponsored content Evo kako do novog osmijeha uz metal keramičku krunicu i 20% popusta. Midas - Nativno Internet oglašavanje Novog predsjednika SDP-a Peđu Grbina je u ponedjeljak ujutro dočekalo iznenađenje u sjedištu stranke na Iblerovom trgu. Vozni park stranke sveo se na jedan kombi koji je ostao parkiran u dvorištu, a leasing za dvije limuzine koje je stranka do tad koristila otkazan je netom prije njegovog dolaska. Grbin je potom dao ključeve svog osobnog vozila SDP-ovom vozaču, a to otkazivanje leasinga za limuzine je shvaćeno kao ironična dobrodošlica za novo vodstvo. Vijest je to koja se ovog živahnog tjedna u toj stranci kao zadnji lopov provukla kroz džunglu informacija i perfidno stigla do svog medijskog odredišta. U SDP-u ovih dana ne možeš doći ni do slova o bratoubilačkom ratu koji prijeti toj stranci potpunim kolapsom, ali o voznom se parku sve lako dozna. Naprosto mi oko zasuzi kad čujem da je Grbin morao u opticaj staviti osobni automobil. I ne samo da to znači da će izraubati svoj, kako je navedeno u njegovoj imovinskoj kartici, Citroen C4 Picasso iz 2016., koji je platio 170 tisuća kuna, nego je još morao predati i ključeve automobila SDP-ovom vozaču. Pa je li to normalno? Zar su ga zaista toliko morali zajebati i oduzeti mu stranačka prijevozna sredstva, dvije limuzine? Ali u svakom zlu ima i nešto dobroga. U ovom slučaju to je vozač. Teško je, naime, zamisliti što bi se dogodilo da mu je uskraćen i vozač, da je i on zapravo bio na leasing, da su Grbinovi prethodnici uz dvije limuzine otkazali i šofera. U kakvoj bi gabuli tek onda bio novi predsjednik. Stajao bi s ključevima svog Citroena u rukama pred sjedištem stranke i tužno zurio u njega, izgubljen i usamljen, bez ikakve šanse da se pomakne s mjesta. Do jučer je Grbin još znao voziti svoj automobil, ali otkad je postao predsjednik sve je to otišlo u papar. Jednostavno je izgubio sposobnost sjesti za upravljač, okrenuti ključ i upogoniti mašinu. Ali tako je to u životu, nešto dobiješ (predsjedničku poziciju), nešto izgubiš (dar vožnje). Neupućeni izvori iz te stranke šute, ali iz te se šutnje može iščitati da nije Grbin prvi predsjednik SDP-a kojem se to dogodilo, da je i većina dosadašnjih bila iste sreće, da su dolaskom na poziciju najednom prestali voziti automobile, iznebuha, bez ikakve najave, samo bi sjeli na stražnje sjedalo u stranačko vozilo na leasing i čekali da ih netko poveze u željenom smjeru. Iz te šokantne vijesti da je predsjednik naslijedio gotovo prazan vozni park na Iblerovom trgu, da je zbog toga morao svoj automobil staviti na raspolaganje te da Grbinov osobni automobil vozi službeni šofer SDP-a nismo doznali ništa novo o toj stranci, odnosno shvatili smo da će sve biti po starom, da i SDP-ovci, kao pripadnici političke elite u Hrvatskoj, žive od sedmog neba naviše. Za njih je svaka osobna žrtva prevelika, pa bila ona i tako minorna kao što je korištenja svog vozila u stranačke svrhe. A jednom davno, prije 20 godina, činilo se da bi stvari mogle biti drugačije, da bi se SDP mogao razlikovati od HDZ-a. No ta je iluzija bila kratka poput mađioničarskog trika. Naime, tada je Mato Crkvenac, ministar financija, na prvu sjednicu Vlade Ivice Račana došao u starom Golfu, obećavši da će i ubuduće voziti svoj osobni automobil ne bi li na svojoj koži pokazao drugim kolegama u Vladi kako se može štedjeti javni novac. Ubrzo je odustao od te prakse te je počeo koristiti službenu limuzinu. "Ne treba pretjerivati i tjerati demagogiju", kazao je Crkvenac kada je stari Golf zamijenio službenom limuzinom. A zatim i: "Nećemo valjda na posao dolaziti pješice ili biciklom." I nije samo Crkvenac pokazao kako će u budućnosti izgledati SDP. Pridružili su mu se Antun Vujić i Željka Antunović. Oni su na Markov trg prvog radnog dana došli zajedno sa Šime Lučinom u Citroenu Berlingo. No i oni su ubrzo prešli na novi režim prijevoza - tadašnja potpredsjednica Vlade Antunović uzela je službeni Audi, a Vujić je sjeo u Mercedes. Grbin je, dakle, samo dobio na pjat ono što su njegovi prethodnici skuhali. Nije se potrudio promijeniti jelovnik, već se samo požalio da mu je netko oteo obrok prije prvog zalogaja. Na parkiralištu je ostao tek jedan kombi, a u stranci jedan vozač. Nedovoljno za apetit čelnika najjače oporbene stranke. "Od večeras mi smo jedan SDP kojeg zanima samo solidarnost, pravda, jednakost i sloboda", kazao je Grbin u izbornoj noći u kojoj je postao predsjednik stranke. Ta solidarnost, pravda, jednakost i sloboda očito se odnose samo na političku elitu, jer s običnim ljudima nemaju nikakvih dodirnih točaka. Političari ostaju živjeti u nekom svom svijetu, bez obzira svrstavali se ljevije ili desnije od obične nule.