VISCONTJEV FILM SMRT U VENEECIJI JEDNO JE OD NAJDUBLJIH OSTVARENJA SUVREMENE CIVILIZACIJE

Jutarnji list login ŽIVOTNI PAD Tragična sudbina ‘najljepšeg dječaka na svijetu: ‘Pao sam u depresiju, ubijao se od alkohola‘ Živi dokaz da ljepota može biti prokletstvo, stiže u obliku dječaka kojem je vrlo manipulativni filmski redatelj ukrao djetinjstvo Piše: Jutarnji.hrObjavljeno: 21. srpanj 2021. 12:04 Björn Andrésen nekad i sad Björn Andrésen nekad i sad Renomirani filmski redatelj Luchino Visconti tragao je sedamdesetih godina prošljog stoljeća za 'savršenim ljepotanom' koji će igrati glavnu ulogu u njegovom novom filmu 'Smrt u Veneciji'. Kandidat je morao imati tako zanosan izgled da bi publika mogla povjerovati da bi samo njegova ljepota bila dovoljna da odvuče pažnju Dirka Bogardea, bolesnog i ostarjelog skladatelja. Ali Visconti nije tražio ženu, već dječaka adolescenta. Pronašao je ono što je tražio u petnaestogodišnjem Šveđaninau Björnu Andrésenu koji je glumio poljskog dječaka u mornarskom odijelu po imenu Tadzio. Godinu dana kasnije, u Londonu, za svjetsku premijeru filma pred kraljicom i princezom Anne, Visconti je proglasio Andrésena 'najljepšim dječakom na svijetu', što je zapanjujuća titula zbog koje su neki filmski kritičari ovog plavokosog dječaka gotovo nezemaljske ljepote svrstali u rang s Michelangelovim Davidom. image Bjorn Andresen u filmu Smrt u Veneciji Rights Managed/Mary Evans Picture Librar/Profimedia Preko noći postao je super zvijezda, no njegova je slava uskoro postala 'noćna mora' koja ga je pratila čitavog života. Viscontijeva primjedba o 'najljepšem dječaku' možda je prije svega bila marketinški trik, ali desetljećima je za Andrésena bila mlinski kamen oko vrata. Jer kako je otkriveno u novom dokumentarnom filmu, 'Najljepši dječak na svijetu', koji opisuje duboko tragičan život, Andrésen bi bio puno sretniji da nikada nije upoznao Viscontija, kojeg opisuje kao 'kulturnog grabežljivca' koji je cinično iskorištavao i objektivizirao njegovu mladost i izgled. Dokumentarac postavlja uznemirujuća pitanja o etičnosti snimanja filma koji je postao kultni gay film. Bogarde je bio otvoreno homoseksualan, kao i Visconti, koji je rekao da su mu među muškim ljubavnicima bili i talijanski redatelj Franco Zeffirelli i Umberto II, posljednji talijanski kralj. image Bjorn Andresen i Luchino Visconti -/Imagno/Profimedia Imao je 63 godine kada je snimio smrt u Veneciji (prema noveli njemačkog književnika Thomasa Manna, također gaya) s uglavnom gay ekipom. Ali Andrésen nije bio homoseksualac - a čak i da jest, tek je napunio 15 godina kad je prošao audiciju. Premlad je, kaže, pretvoren u seksualni objekt kojeg je Visconti vodio u homoseksualne noćne klubove i koji je kasnije postao trofej za bogate Parižane koji su ga zasipali poklonima i skupim večerama kako bi s njim mogli uokolo paradirati. Da stvar bude još gora, bio je siroče - sramežljivo dijete čija je baka postala ovisna o njegovoj slavi i zbog čega joj se nije trebalo vjerovati da ga uistinu štiti. image Bjorn Andresen u filmu Smrt u Veneciji Warner Brothers - Album/Album/Profimedia Proveo je godine u borbi s alkoholizmom i depresijom, a Andrésen je i dan danas uznemirena duša. Sada živi sam u bijednom stanu, pali jednu cigaretu na drugu, svađa se i stalno prekida i opet se miri sa svojom djevojkom i upada u nevolje sa svojim stanodavcem oko stvari poput štednjaka koji je zaboravio ugasiti. 'Smrt u Veneciji' teško da je film za koji bi se danas mogao snimiti u Hollywoodu. Dokumentarni film uključuje snimke Viscontija koji odmjerava dječake koji su se prijavili na audiciju tijekom europske potrage za Tadzijem koja je trajala godinama. 'Koliko je on star? Stariji je, zar ne? ' Visconti pita švedskog direktora kastinga dok im Andrésen samosvjesno pozira na audiciji u Stockholmu jednog prohladnog dana u veljači 1970. 'Da, malo. Ima petnaest godina', odgovara direktor kastinga. 'Petnaest? Jako lijepo', primjećuje Visconti. 'Možete li ga zamoliti da se skine?' image Dokumentarni film Courtesy Everett Collection/Everett/Profimedia Andrésen je time bio očito zatečen, ali na kraju se svukao samo u gaće, a oduševljeni Visconti obznanjuje da je pronašao upravo ono što je tražio. Bio je to presudan trenutak u Andrésenovom životu, no ne dobar trenutak, priznaju sada i on i njegova obitelj. 'Osjećao sam se kao da oko mene lete jata šišmiša. Bila je to živa noćna mora', kaže Andrésen o slavi i pažnji na koju je bio strašno nepripremljen. 'Bio sam seksualni objekt - velika igra.' Andrésen sada ima 66 godina, još uvijek izgleda sjajno - premda danas više podsjeća na mršavog čarobnjaka, s bradom požutjelom od nikotina i bijelom kosom koja mu se spušta do pola leđa. Međutim, kako otkriva dokumentarac, Andrésenov život obilježila je tragedija nekoliko godina prije nego što je upoznao Viscontija. image Bjorn Andresen Courtesy Everett Collection/Everett/Profimedia Njegova hipijevska majka Barbro nikad mu nije otkrila identitet oca (još uvijek ne zna tko mu je otac) i nije skrivala da od života želi više od toga da bude majka Björnu i njegovoj polusestri. Prisjeća se kako je kao dječačić stajao iza nje dok je nijemo gledala kroz prozor i razmišljala: 'Kad odrastem, spasit ću mamu.' Nikada nije dobio priliku - kad je imao deset godina, ona je nestala, a policija ju je pronašla šest mjeseci kasnije u šumi nakon što si je očito oduzela život.