OVAJ BLOG

Kao dijete, i u toku odrastanja, često sam razmišljao: zašto nam ta parazitska popadija, i ti politikanski nitkovi, sva ta učebna državnička i birokratska ološ, nikada ne spominju, od kuda nam porijeklo, odakle dolazimo, zašto smo ovdje, niti kuda ćemo dalje. Znadem one prve lekcije iz vjeronauka, da je zemlja ravna ploča, i beskrajna. Tko u to pak sumlja, može krenuti striktno u jednom zadanom pravcu. Hodati tako jedan čitavi mu božiji život, a da nikad ne nazre kraj tog njegovog zemaljsko-uklenog zdanja. Pamtim lekcije da smo sastavni dio svog rodnog plemena, nacije, rase. Koje se zatim raćvaju u velike i male. U sposobne i nesposobne. U muško i žensko. U prijatelje i neprijtelje. U kukavice i heroje. U naše i vaše. Ružne i lijepe. U svetce i u sotone- U griješnike i bezgriješnike. Sada nam upravo trube o stranim delikventima, i o našim domoljubim kretenima. Kamo li da se, barem stidljivo natukne neka početna bajka Big Banga. Iz kojeg se rascvjetava, širi ili suzuje, Udaljava ili se približuje, jedna sitna gromada , ili svemirski kolos. Tu da smo surađujući ljudi ili kompetitivna zvjerad,.jačeg nad nemoćnijim ljudskim bićem. Subjekti ili objekti, Narođene štrace, za brisanje svetih patosa. Tog nadljudskog monstruma. Žive planetarne mumije, što kosi sve stvarateljstvo. I sve dravo umno pred sobom. Koje može kako hoće. ALi ne i dokle hoće !