VICKO JELASKA, SPLITSKI TEŽAK I REVOLUCIONAR

U vrijeme raskola u Partiji bio je protiv Tita, i to ga je koštalo: kada pročitate priču o Vicku Jelaski, upitat ćete se može li čovjek nešto takvo preživjeti PIŠE DAMIR ŠARAC 12. prosinca 2021. - 20:32 Vicko Jelaska, splitski težak i revolucionar Štorija je ovo o Vicku Jelaski, splitskome težaku iz stare puntarske familije, odvažnom čovjeku koji je za svoje ideale robijao u četiri države i šutke podnosio strahovita maltretiranja, a njegovu su obitelj pogodile nezamislive nesreće plamenog dvadesetog stoljeća. Ostao je uspravan i nikad se nije požalio. Sve zbog ideje, ideje koje je bila važnija od svega, pa i njega samoga i njegove familije. "Veliki čovik, u Partiju je uša prije Tita i podnija velike muke, a zauzvrat je dobija samo buboce", kazala mi je davno jedna susjeda Jelaskinih na njihovoj starini u Velome Varošu. Njegovu biografiju desetljećima je obavijala tama, a životni put jednog od prvih dalmatinskih komunista-revolucionara rekonstruirali smo uz pomoć unuka mu Vinka Jelaske (71). Rod Jelaski od davnine je u splitskome Velome Varošu i izgleda da su oduvijek imali jaku puntarsku crtu – sredinom 19. stoljeća, dok je Varoš gorio u borbama narodnjaka i tolomaša, pa je četvrt Stagnja bila utvrda narodnjaka, a Šperun kvart autonomaša, spominju se Jelaske sa Stagnje kao sudionici uličnih sukoba s talijanašima. A šjor Vinkov šukundida Ante Jelaska Drelje, zvani Janče, s Jerkom Matošićem nosio je hrvatski barjak na piru brata don Frane Bulića. Pradida mu Josip Jelaska bio je istaknuti narodnjak, obitelj je starinom iz Penića kale, kuća i konoba im je pored opjevane Vile Ridulin, a spadali su u težačke familije srednjeg imovnog stanja sa zemljama na Dujmovači i Bilicama, gdje su do agrarne reforme bili koloni Kaptola i kaštelanskih plemića, kojima su bili dužni davati trećinu uroda. Naš novinar Damir Šarac i Vinko Jelaska pokraj starine Jelaskine obitelji u Penića ulici u RADNICIMA POVIŠICA, A NJEMU OTKAZ U ovakvoj poštenoj i skromnoj obitelji koja je oduvijek znala što je borba za ideale, rodio se 1887. godine Vicko Jelaska i priklonio srcem i dušom političkoj avangardi tog vremena; radnički, socijalistički pa komunistički pokret. Njegove životne nedaće prouzročio je dijelom njegov prijeratni politički angažman na strani Komunističke partije a od 1939. godine, blago rečeno, odnos nepovjerenja s Josipom Brozom Titom. Zanimljivo, Jelaskino konspirativno ime bilo je Stari, a kasnije ga preuzima Tito... Na robijama, od austrijske do golootočke proveo je desetak godina, a "zahvaljujući" svojoj upornost da ne mijenja kurs ni za milimetar, uspješno je izbrisan i zanemaren iz povijesnih, strogo kontroliranih kronika. Priča šjor Vinko: - Dida je već 1905. godine kao osamnaestogodišnjak postao član Socijaldemokratske stranke, a 1912. u Splitu pristupa tek osnovanom zemljoradničkom savezu i težačkoj operativi. Prve akcije poveo je među radnicima vinskoga podruma Ilić, tražili su bolje uvjete rada i povećanje nadnica za 25 posto. U ime radnika pregovarao je s poslodavcima i postigao povećanje nadnica za 20 posto i humanije uvjete rada. A on dobiva otkaz – navodi unuk Vinko, dodajući da je dida Vicko prvi put uhapšen i osuđen na mjesec dana zatvora 1912., kad je predvodio skup pet tisuća građana koji su tražili ujedinjenje južnoslavenskih naroda. U Prvom svjetskom ratu je kao austrougarski vojnik poslan na ratište u Galiciju, a još u uniformi 18. siječnja 1918. sudjeluje u štrajku bečkih radnika. Nakon sloma Austrije u središtu je različitih manifestacija pod crvenom zastavom, ali i frakcijskim borbama socijalista, između pristaša Druge i Treće internacionale. Izabran je 1919. godine u glavni odbor Težačkog skupa koji okuplja mlađe težake, nasuprot Težačkoj slozi koju osnivaju veleposjednici i svećenik - Od tada Vicko Jelaska postaje jedan od predvodnika ne samo težačkog, nego i cjelokupnog radničkog pokreta u Splitu i Dalmaciji. Zbog skromnosti i čestitosti, a tada su se u malom Splitu svi poznavali, iznimno je popularan i omiljen u siromašnom puku i prepoznat kao istinski borac za njihova prava. Na prvoj javnoj skupštini komunističke partije 1919., na Vukovarskom kongresu Ivo Marić i Vicko Jelaska su izabrani za delegate, dakle tada počinje njegova aktivnost u Socijalističkoj radničkoj partiji Jugoslavije, odnosno komunističkom pokretu. Nakon masovnih predizbornih skupova Jelaska je izabran za poslanika u Skupštini Jugoslavije s najvećim brojem glasova od svih stranaka u Splitu. U Beogradu na skupštini izaziva incident, napavši kralja Aleksandra Karađorđevića da mu je apanaža veća nego prihodi dvaju ministarstava, a govori i o teroru i progonima u Dalmaciji. Nakon atentata na ministra policije Milorada Draškovića 1921. godine, jugoslavenska vlada donosi "Obznanu" kojom je zabranjen rad Komunističke partije i njezini članovi nastavljaju raditi u ilegali. Vicko Jelaska izabran je za predsjednika Pokrajinskog komiteta KP Dalmacije. - Na plenumu KPJ u Beogradu, gdje su predstavnici Dalmacije Ivo Marić i Vicko Jelaska, dolazi do otvorenog sukoba s generalnim sekretarom Simom Markovićem, i to oko nacionalnog pitanja: krug oko Markovića zalagao se za unitarnu Jugoslaviju, a delegati iz Dalmacije za pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Iste godine u Splitu se okuplja gupa jugoslavenskih nacionalista, kasnije nazvana Orjuna, namjeravaju uništiti komuniste, upadaju im u stanove, demoliraju radničke klubove, a upadaju i u našu kuću, maltretiraju Vickova oca, tuku ženu i brata, a sina, mog oca Živka, dijete od godine dana, Berislav Anđelinović vadi iz zivke i baca kroz prozor vičući: "Od zla roda neka nema ni poroda!" Život mu spašava susjeda koja ga je uhvatila u traveršu. Za to vrijeme Vicko skuplja pristaše i sukobljavaju se s orjunašima u Plinarskoj ulici. Tučnjava je trajala oko pola sata dok ih nije pohapsila policija, i to samo drugove koje su u policijskoj stanici dočekali orjunaši i vezane ih mlatili. Dida se sklonio na nekoliko dana u stan Paška Kaliterne, jednog od prvaka splitskog HSS-a – govori nam Vinko Jelaska. KAKO JE ORJUNA DOBILA U BUBRIGE NA GRIPAMA Napadi orjunaša na varoške težake i radnike nastavili su se sve dok Jelaska i drugovi nisu oformili obrambene grupe koje su sprječavale nasilje. Koncem 1924. godine Pokrajinski komitet dobiva obavijest da Orjuna sprema pohod na Beograd, a prije toga namjeravaju organizirati marš koji kreće iz Splita. Preko švercera iz Zadra nabavljeno je oružje, pištolji, ručne bombe, lovačke i vojničke puške, noževi i štapovi, a akciju su pomogle hrvatske organizacije i građani koji nisu podnosili Orjunu. Desetoga dana lipnja 1924. zabilježen je zadnji sukob komunista i orjunaša na Gripama, pri čemu su jugoslavenski nacionalisti bili tako pretučeni da se više nikad nisu oporavili. Od 1921. godine Vicko Jelaska je pod stalnim prismotrom policije, a čim mu je ukinut poslanički mandat zatvoren je na četiri mjeseca, pa ponovno 1923. na pet mjeseci, a kad se 1924. nije odazvao na polaganje prisege kralju Aleksandru, odležao je još nekoliko mjeseci. Kad je 1925. nakon govora ministra Augusta Košutića u Trogiru skočio na njegov automobil i počeo govoriti, Jelaska je ponovno u zatvoru... Pitamo njegovog unuka kako je pored toliko hapšenja i zatvoreničkih dana obitelj opstajala. - Bio je to tek početak njegova zatvorskog staža. A u šali se u obitelji govorilo da smo najbolje živjeli kad je Vicko bio u zatvoru jer su nam polje obrađivali njegovi drugovi i prijatelji, a dobivali su i crvenu pomoć – smije se šjor Vinko. Vicko je nositelj liste za Splitsko općinsko vijeće 1926. i tom prilikom komunisti premoćno pobjeđuju dobivši deset vijećničkih mjesta, ali su mandati poništeni jer se nisu željeli zakleti Aleksandru. Tom je prilikom don Frane Bulić demonstrativno dao ostavku riječima: "Kad ne mogu izabrani predstavnici naroda biti u općinskom vijeću, neće ni Frane Bulić!" Ima Jelaska problema i sa svojim komunistima na državnoj razini: na plenumu Centralnog komiteta 1928. u Zagrebu ponovno se sukobljava s Markovićem po nacionalnom pitanju, a optužuju ga i zbog suradnje s disidentima HSS-a. Jelaska prekida govor predstavnika Kominterne: "Šta će meni činovnici Kominterne držat lekcije!" Nakon toga putuje u Moskvu na sastanak Kominiterne kao predstavnik Dalmacije, ali je uhapšen na granici s Austrijom, a sumnjao je da su ga policiji prijavili doušnici iz Centralnog komiteta. STIPICA PROLAZI, A JELASKA U PRŽUN! Nije mu to bilo prvi ni zadnji put: kao delegat KP Dalmacije putovao je u Moskvu s Andrijom Hebrangom i oba su uhapšena na granici i zatvorena, a u Moskvu je krenuo i sa Stjepanom Radićem na Seljačku internacionalu: Radić je prešao granicu, a Jelaska je - pogađate - uhapšen... - Kominterna postavlja 1928. Milana Gorkića za sekretara Partije, što izaziva nejedinstvo i frakcije. Dalmacija se priklanja lijevoj frakciji, koju u Zagrebu predvode Miroslav Krleža, August Cesarec, Ivan Krndelj i drugi. Od 1929. do 1933. vodstvo dalmatinskog Pokrajinskog komiteta nekoliko je puta smijenjeno na Gorkićevu inicijativu, ali nikako se ne uspijeva stabilizirati. image Ivo Marić-Željezar, Vicko Jelaska-Stari i Josip Rosić Bepo, vođe radničkog pokreta u Dalmaciji između dva rata, snimljeni početkom šezdesetih godina Presnimio Ante Čizmić/Cropix Jelaska je ponovno uhapšen 1929. i u zatvoru je nekoliko mjeseci, a tek 1933. Jelaska, Ivo Marić, Ivo Baljkas i Josip Rosić obnavljaju rad Partije. Moše Pijade u partijskom izvještaju piše da Dalmacija ima više članova Partije nego sve ostale pokrajine zajedno. Godine 1936. opet je uhapšen i u Zagrebu je zlostavljan na najsvirepije načine: peglali su ga vrućom peglom po leđima, zabijali mu užarene igle pod nokte, objesili ga glavom prema dolje a na intimne organe vezali piz od 15 kilograma... Nije im otkrio ništa osim svog imena i prezimena. U zatvoru reže žile na rukama pa ga premještaju u bolnicu, a na sudu je dobio dvije godine tamnice u Požarevcu – kaže nam Vinko. Nakon povratka u Split dočekuje ga masa uzvicima: "Evo nan Matija Gubec!", a na partijskom kongresu koji je organizirao Tito jednoglasno je izabran u Centralni komitet. U SSSR-u 1937. počinju Staljinove čistke u kojima nestaju stotine jugoslavenskih komunista, a pogubljen je i Milan Gorkić, vođa jugoslavenskih komunista. Od jugoslavenske partijske vrhuške preživio je samo Josip Broz. Među komunistima u Jugoslaviji nastaje pomutnja; Ivo Marić u Parizu formira paralelni centar i proglašava se novim partijskim sekretarom, a isto radi i Tito uz pomoć Kominterne. Tito se 1937. godine predstavlja kao organizacijski sekretar, iako je taj mandat dobio tek 1939. godine. - Jelaska je u to vrijeme formirao Stranku radnog naroda, a do tada izvan svih frakcija, pristaje uz Marića umjesto uz Tita koji njega i druge Marićeve pristalice 1939. na Bohinju isključuje iz Partije zbog "nediscipline, grupaštva, frakcionaštva, odavanja tajni..." Tito početkom kolovoza 1940. dolazi u Split i na konferenciji na Sirobuji imenuje novo pokrajinsko rukovodstvo na čelu s Vickom Krstulovićem. Na konferenciji je postavljeno pitanje zbog čega nema Jelaske, a odgovor je bio: "Ovdje se Jelaski sudi!" Tako je Vicko Jelaska, čovjek koji je stvarao dalmatinsku partiju, izbačen iz nje – ističe Vinko, dodavši da Vicko smiruje članove koji su ga iznimno poštovali i tako čuva jedinstvo u organizaciji, iako se potpuno povukao. image Vicko Jelaska Ali to ni izdaleka nije bio kraj Jelaskinim mukama. Nakon okupacije Splita 1941. hapse ga talijanski fašisti, te mu s grupom Rade Končara sude u Šibeniku. Talijanski guverner Giuseppe Bastianini nudi mu slobodu jer više nije partijski aktivan, ali uz uvjet da priđe fašistima, što Jelaska odbija te je interniran u logoru na otoku Ustica u Tirenskom moru, gdje ostaje do pada Italije, a putem doma dobio je malariju i leži u bolnici na Sušaku šest mjeseci. STRADANJE CIJELE OBITELJI - U međuvremenu njegova najstarijeg sina, mog oca Živka, dan prije odlaska u Prvi splitski odred hapse fašisti, nalaze mu oružje i zatvaraju ga u zatvor Sv. Roko, a onda deportiraju u logor u Pordenoneu. Druga dva sina pridružuju se partizanima i Vojislav gine na Širokom Brijegu u borbi s ustašama, a Slobodan je kao tifusar zarobljen na Sutjesci i završava život u nacističkom logoru u Augsburgu. Prilikom angloameričkog bombardiranja Splita 3. lipnja 1944. bomba pada na kućicu u koju su se sklonili Vickova obitelj i susjedi: poginula mu je supruga Franka r. Matošić, kćerka Galja, sestra Slava i njezino dvoje djece. Od njih devetnaest u kućici na koju je pala bomba poginulo ih je sedamnaest, spasio se samo moj otac s teškim ozljedama i jedna susjeda. Vickov zet Josip Treursić još je 1940. zatvoren s grupom splitskih komunista, a uspostavom NDH iz logora Danica prebačen je u Staru Gradišku i umoren u ćeliji od gladi i žeđi 1942. godine. Od druge Jelaskine sestre Tone Petrić dva sina su također poginula u partizanima: Jozo Petrić je strijeljan kao borac Prvog splitskog partizanskog odreda, a Živko Petrić poginuo je na Sutjesci. Od devetnaest članova što uže, što šire familije Jelaska šesnaest ih je poginulo u partizanima i bombardiranjima. Kad se, dakle, Vicko Jelaska vratio u Split, njegova obitelj gotovo je potpuno nestala, ostao je samo sin teški invalid – svjedoči unuk Vinko. Vicko se vraća zemlji, ali kao težak ne želi ući u seljačku zadrugu, budući da im se protivio dobar broj splitskih težaka, a on nije želio biti, kako je rekao, "rećam". Ponovno se oženio 1946. Terezom Bonačić i živi povučeno, ali 1949. opet strada. - Udba ga hapsi pod optužbom da je informbiroovac, odnosno da se priklonio Staljinu a ne Titu. Vidio sam njegov dosje sa saslušanja i administrativnu odluku u Hrvatskom državnom arhivu, gdje stoji kako je u nekom društvu izjavio da je "Tito trebao otići u Bukurešt na Kominternu i pobiti Staljinove optužbe". image Josip Broz Tito AFP Dobio je četiri i po godine Golog otoka, od čega je dvije godine proveo u najstrašnijem odjeljenju, tzv. Petrovoj rupi, prošao je svirepu torturu, a sa 63 godine bio je jedan od najstarijih zatvorenika. Nakon dvije godine iz Beograda stiže poruka da se Vicka premjesti na lakše mjesto, odnosno u skladište, gdje je izdavao odjeću. S Golog otoka vratio se u Split, potpuno bojkotiran od nekadašnjih drugova, prisiljen slušati laži o sebi. Ali ništa mu nije smetalo, vratio se težačkom životu, družio se s prijateljima s kojima se želio družiti, nije izgubio smisao za humor ni volju za životom. Premda je bio među prvim komunistima na ovim prostorima nikad nije išao u polje nedjeljom te na vjerske i državne blagdane, govoreći kako "triba poštivat osjećaje onih koji viruju." KOJA JE BILA TITOVA ULOGA Pisao sam o didi na društvenim mrežama, a njegovu biografiju i sva događanja rekonstruirao sam na temelju sjećanja njegovih prijatelja, povijesnih izvora i didinih priča. Nisam povjesničar i prepuštam njima da se bave tim povijesnim razdobljem, nisam čak ni želio rehabilitirati didu Vicka, antifašistu i komunista koji je za ideju bio spreman položiti život, ali i žrtvovati obitelj. Moja želja je bila da se rasvijetli njegov život i rad. Izbačen je iz Partije 1939., ali ona nikad nije izbačena iz njega. Nikad nije spustio glavu, prkosan do kraja života vjerovao je u iste ideale kao i u ranoj mladosti: pravdu za radnike i dostojan život za sve ljude. Tito je sve činio da Vicka Jelasku u doba prijeratnog sukoba spasi za Partiju pa mu je slao emisare - Marka Oreškovića, Josipa Kraša, Radu Končara, Edvarda Kardelja i druge - međutim Jelaska je bio tvrdoglav, podržavajući Marića do kraja. Je li ga i na koji način Tito spašavao ne znam, je li ga pomagao ne znam, po svemu čini se da nije, a Vicko je prvu mirovinu dobio kao predratni revolucionar po posebnoj odluci i zakonu koji je donijela savezna vlada 1963. godine. A s Titom se nikad nije upoznao. Umro je 1968. u kući u kojoj se i rodio, jednako siromašan i bez ikakvih povlastica. Diga se, obuka, marenda, izaša prošetat, vratija se doma, prilega i partija... I u takvoj, tihoj smrti nakon onako mučnoga života ima neke pravde. Kad smo došli na sprovod na Lovrinac, didin je kapsil bija pokriven crvenon zastavon sa srpon i čekićen, nikad nismo otkrili ko ga je pokrija – zaključuje Vinko Jelaska, koji je do mirovine radio u HEP-u, a bio je i sudionik Domovinskog rata. Najstariji robijaš Golog otoka Vicko Jelaska, govori nam njegov unuk Vinko, bio je ogroman čovjek, dva metra visok i 120 kilograma težak. Imao je jednu "manu": na policijskim premlaćivanjima nije mogao pasti u nesvijest, pa je trpio duplo. O onome što je prošao na Golom otoku, gdje je sa 63 godina bio jedan od najstarijih zatvorenika, i to u najužasnijem dijelu logora - Petrovoj rupi, nikad nije pričao. No njegove patnje opisao je Dragoljub Jovanović u knjizi "Muzej živih ljudi". - Vice uopće nema kože na tabanima. Tjerali su ga u početku da nosi kamen bos. Otvorile su mu se rane na tabanima i nečim se inficirale, tako da koža ne može nikako da zamladi i očvrsne. Sada ima gumenjake, ali gazi po živim ranama. Čarapa nema, kao ni svi mi.... Nema ni lijekova ni masti ni zavoja. Gledaj samo koliki su mu kamen natovarili na leđa! Gledaj onoga što ga goni i tuče štapom. Tko zna odakle on nosi taj kamen. Očigledno je da se mnogo muči i da više ne može da ga nosi. Gle! Bacio je kamen. Vidi kako ga Zoran tuče. Čak dovde dopire njegov glas: "Diži taj kamen bando! Ne zabušavaj!" Vice mu nešto odgovara. Više neće da nosi. Šibaju ga prutom. On ne reagira. Zatim otme prut iz Đokinih ruku i polomi ga u komade. Obadvojica ga zgrabe za ramena i za vrat. On razmahne rukama - oni popadaju po kamenju. Zoran nekud ode. Valjda traži pomoć. Sa Zoranom dođoše Duka i sobni. Počeše svi da mlate Vicu prutovima, on se nije micao sa zemlje. U sjećanjima s Golog otoka spominje ga i Vlado Dapčević, navodeći ga kao najpopularnijeg čovjeka u Dalmaciji između dva rata: 'Tukli su ih ko volove... Čak i starog Vicka.' Kako je smijenio policijski vrh! - Na Svetoga Roka 1924. godine težaci Lučca slave svoga zaštitnika. Komunisti su obilazili te svečanosti i među građanima i težacima propagirali svoje ideje. Nakon toga se grupa komunista uputila u kavanu "Ivančić", gdje upada policijski odred i sve ih pohapsio. Šef policije Čurković naredio je mu se dovedu Jelaska i Marić. Nakon vrijeđanja i saslušanja, Marića su odveli u posebnu prostoriju i tukli ga volovskom žilom. Na njegovo zapomaganje Jelaska i drugovi razvalili su prozore i vrata, upali u prostoriju u kojoj je bio pretučeni Marić i potukavši se s policijom demoliraju kompletnu policijsku postaju. Uspjeli su uzeti volovsku žilu i odvesti Marića, koji nije mogao hodati. Nakon tog događaja Marić je bolovao šest mjeseci, a Jelaska je preko partijskih veza slikao volovsku žilu i uz otvoreno pismo šefu policije Čurkoviću dostavio je listu "Borba", koja je objavila sliku žile, kao i Jelaskino pismo u kojem je o šefu policije pisao kao o pijanici i orjunaškoj uzdanici. Nakon svega, pod pritiskom civilnih vlasti, šef policije i cijela uprava splitske policije je smijenjena - ispričao nam je Vinko Jelaska o događajima koji su opisani i u seriji "Velo misto", ali s prilično izmijenjenim akterima. Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu? VIŠE NA WEBU