NOVI SMRTONOSNI NIPAH VIRUS

Nipah virus, čiji su prirodni domaćini voćni šišmiši, izaziva veliku zabrinutost znanstvenika zato što ima visoku stopu smrtnosti, a od njega se ne može izliječiti PIŠE PSD 26. siječnja 2022. - 18:12 Ilustracija koja pokazuje vezu nipah virusa i voćnog šišmiša Galerija Ilustracija koja pokazuje vezu nipah virusa i voćnog šišmiša AFP Facebook Twitter Ispis Proširio se glas da postoji neka vrsta respiratorne bolesti od koje oboljevaju ljudi u Wuhanu, u Kini, a s bliženjem Lunarne nove godine, mnogi kineski turisti uputili su se na susjedni Tajland da je proslave. Tajlandska vlada počela je pažljivo kontrolirati putnike na aerodromu koji su pristigli iz Wuhana, a nekoliko probranih laboratorija odabrano je da obradi uzorke u pokušaju da otkriju problem. Supaporn Wacharapluesadee je iskusni lovac na viruse. Ona vodi Zdravstveno-znanstveni centar za otkrivanje novih zaraznih bolesti tajlandskog Crvenog križa. U posljednjih 10 godina bila je dio Predicta, svjetske inicijative za otkrivanje i zaustavljanje bolesti koje mogu prijeći sa životinja na ljude. Ona i njen tim uzeli su uzorke iz mnogih vrsta. Ali pažnju su najviše usmjerili na šišmiše, za koje se zna da u sebi nose mnoge koronaviruse. Ona i njen tim uspjeli su shvatiti sve o bolesti za samo nekoliko dana, otkrivši prvi slučaj Covida-19 izvan Kine. Saznali su da je ovaj novi virus - pored toga što nije potekao od ljudi - najtjesnije povezan s koronavirusima koji su već ranije otkriveni u šišmišima, prenosi Kodex.me. Zahvaljujući tim ranim informacijama, vlada je uspjela djelovati brzo, staviti pacijente u karantenu i izdati upozorenja građanima. Uprkos tome što je ovo zemlja od skoro 70 milijuna ljudi, zaključno sa 3. siječnja 2021. godine, Tajland ima zabilježenih 8.955 slučajeva i 65 smrti. SMRTNOST 40 DO 75 POSTO Ali dok se čitav svijet još hrve sa Covidom-19, Wacharapluesadee već traži sljedeću pandemiju. Azija ima visok broj novih zaraznih bolesti. Tropske regije imaju bogat spektar biodiverziteta, što znači i da su dom za golem kontingent patogena, a što uvećava šanse da bi se tu mogao pojaviti neki novi virus. Porast broja stanovnika i sve veći kontakt ljudi i divljih životinja u ovim oblastima također povećava faktor rizika. Tokom čitave karijere sakupljanja uzoraka iz tisuća šišmiša, Wacharapluesadee i njeni kolege otkrili su mnoge nove viruse. Uglavnom su pronalazili koronaviruse, ali i druge smrtonosne bolesti koje mogu prijeći na ljude. Među njima je i nipah virus. Voćni šišmiši su njegovi prirodni domaćini. "On izaziva veliku zabrinutost zato što se od njega ne možete izliječiti… a ovaj virus ima visoku stopu smrtnosti", kaže Wacharapluesadee. Stopa smrtnosti za nipah varira od 40 do 75 posto u ovisnosti o tome gdje je izbila epidemija. Ona nije jedina koja je zabrinuta. Svake godine Svjetska zdravstvena organizacija analizira veliki popis patogena koji bi mogli dovesti do izvanredne situacije u javnom zdravlju da bi odlučila kako odrediti prioritete u istraživanju i dodjeljivanju sredstava za razvoj. image Istrebljenje šišmiša samo bi pogoršalo stvari. Oni imaju golemu ekološku važnost, kaže Tracy Goldstein, direktorica laboratorija pri projektu Predict. Na fotografiji voćni šišmiši u okolici Bangkoka Romeo Gacad/AFP Usredsređuju se na one koji su najveća prijetnja po ljudsko zdravlje, one koje imaju najveći epidemijski potencijal i one za koje ne postoji cjepivo. Nipah virus je u prvih deset. I uz broj njegovih epidemija koje su već izbile u Aziji, velika je vjerojatnost da ćemo još čuti za njega. Postoji nekoliko razloga zašto je nipah virus toliko zlokoban. Dugi period inkubacije bolesti (navodno čak 45 dana, u jednom slučaju) znači kako postoji mnogo prilika da je raširi zaraženi domaćin, koji nije ni svjestan da je bolestan. On može i zaraziti širok spektar životinja, što samo još povećava vjerojatnost širenja. I njime se možete zaraziti ili direktnim kontaktom ili konzumacijom kontaminirane hrane. Netko s nipah virusom može doživjeti respiratorne simptome uključujući kašalj, upalu grla, bolove u tijelu i iscrpljenost, kao i encefalitis, oticanje mozga koje može izazvati moždani udar i smrt. Može se slobodno reći da je to bolest čije bi širenje SZO i te kako volljela spriječiti. NOVA GLOBALNA PANDEMIJA? U Batambangu, gradu na rijeci Sangkae u sjeverozapadnoj Kambodži, pomaljaju se prvi sunčevi zraci. Na lokalnoj tržnici, koja se otvara u pet ujutro, kolica pretrpana robom i prekrivena šarenim pokrovima nagurana su uz priručne tezge koje prodaju izobličeno voće. Mještani obilaze oko tezgi, s vrećicama punim kupljene robe. Starije žene sa šeširima širokog oboda naginju se nad deke prekrivene povrćem za prodaju. Drugim riječima, to je jedan prilično normalan pazarni dan. Točnije, sve dok ne dignete pogled ka nebu. Viseći mirno s drveća iznad glava ljudi nalaze se tisuće voćnih šišmiša, koji izbacuju izmet i uriniraju na sve što prolazi ispod njih. Kad malo bolje pogledate, vidjet ćete da su krovovi tezgi prekriveni fekalijama šišmiša. "Ljudi i psi lutalice prolaze svaki dan ispod tih legla otvoreno izloženi mokraći šišmiša", kaže Veasna Duong, šef virusološke jedinice u znanstveno-istraživačkoj laboratoriji Pasteurovog instituta u Phnom Penu, i kolega i saradnik Supaporn Wacharapluesadee. Tržnica u Batambangu jedna je od mnogih lokacija na kojima je Duong pronašao voćne šišmiše i druge životinje koje svakodnevno dolaze u kontakt s ljudima u Kambodži. Svaku priliku u kojoj ljudi i voćni šišmiši dolaze u bliski kontakt njegov tim smatra "interferencijom visokog rizika", što znači da je prelazak bolesti izuzetno vjerojatan, prenosi Kodex.me. "Ova vrsta izloženosti mogla bi omogućiti virusu da mutira, što bi opet moglo izazvati globalnu pandemiju", kaže Duong. Usprkos velikim opasnostima, primjerima izuzetne bliskosti nema kraja. image Živopisni prizor s kambodžanske tržnice Rob Elliott/AFP "Našli smo voćne šišmiše ovdje i na Tajlandu, na tržnicama, u hramovima, školama i turističkim lokacijama kao što je Angkor Vat - gdje postoji veliko leglo šišmiša", kaže on. Tokom normalne godine, Angkor Vat posjeti 2,6 milijuna posjetitelja: to je 2,6 milijuna prilika godišnje za nipah virus da prijeđe sa šišmiša na ljude na samo jednoj lokaciji. Od 2013. do 2016. godine, Duong i njegov tim pokrenuli su program praćenja preko GPS-a da bi bolje razumjeli odnos između šišmiša i nipah virusa, i da bi usporedili aktivnosti kambodžanskih šišmiša sa šišmišima u drugim oblastima sa žarištima ove vrste. Dva takva žarišta su Bangladeš i Indija. Obje ove zemlje imale su u prošlosti epidemiju nipah virusa, a obje su najvjerojatnije imale veze sa konzumiranjem soka iz urmine palme. Zaraženi šišmiši noću lete do plantaža urminih palmi i piju njihov sok dok se on istače iz drveća. Dok se goste, uriniraju u zdjelu za skupljanje. Nevini mještani kupuju sok narednog dana od uličnog prodavača, piju ga i onda se zaraze. Od 11 različitih epidemija nipaha u Bangladešu između 2001. i 2011. godine, otkriveno je da je nipah imalo 196 ljudi - od kojih je umrlo njih 150. OPASNE 'LETEĆE LISICE' Sok iz urmine palme popularan je i u Kambodži, gdje su Duong i njegov tim otkrili da šišmiši u Kambodži znaju odletjeti daleko - i do 100 kilometara svake noći - kako bi našli voće. To znači da ljudi u ovim oblastima moraju obratiti pažnju ne samo na to koliko su blizu šišmišima, već i na konzumiranje proizvoda koje su šišmiši mogli kontaminirati. Duong i njegov tim identificirali su i druge situacije visokog rizika. Fekalije šišmiša (zvane guano) služe kao popularno gnojivo u Kambodži i na Tajlandu, a u ruralnim oblastima s malo prilika za posao, prodaja izmeta šišmiša može biti od vitalnog značaja za preživljavanje. Duong je identificirao mnoge lokacije na kojima su mještani poticali voćne šišmiše, zvane i leteće lisice, da prave leglo blizu svojih domova kako bi mogli sakupiti i prodati njihov guano. Ali mnogi berači guana nemaju pojma kakvom se riziku izlažu obavljajući taj posao. "Šezdeset posto ljudi koje smo intervjuirali nisu znali da šišmiši prenose bolest. A neznanje je i dalje golemo", kaže Duong. image Nipah virus može uzrokovati i encefalitis AFP Na tržnici u Batambangu, Sophorn Deun prodaje pačja jaja. Upitana je li čula za nipah virus, jednu od mnogih rizičnih bolesti koje bi šišmiši mogli nositi, ona kaže: "Nikad. Seljane ne brinu leteće lisice, ja se nikad nisam razboljela od njih." Edukacija mještana o prijetnji koju znače šišmiši treba biti glavni prioritet, smatra Duong. Izbjegavanje šišmiša možda je bilo prosto u jednom trenutku u ljudskoj povijesti, ali kako naša populacija raste, ljudi mijenjaju planet i uništavaju divlja staništa kako bi namirili sve veću potražnju za resursima. Ta aktivnost pojačava širenje zaraze. "Širenje ovih zoonotičnih patogena i rizik od prenošenja ubrzava se s promjenama upotrebe zemlje kao što su krčenje šuma, urbanizacija i intenzifikacija poljoprivrede", pišu autori Rebecca G. Wight i Orli Razgur u pregledu novih zoonotičnih bolesti Sveučilišta u Egzeteru iz 2020. godine. U Aziji i pacifičkim regijama već živi šezdeset posto svjetske populacije, a rapidna urbanizacija i dalje je u toku. Prema Svjetskoj banci, između 2000. i 2010. godine u urbane krajeve u Istočnoj Aziji preselilo se skoro 200 milijuna ljudi. U prošlosti je uništavanje staništa šišmiša već dovodilo do zaražavanja nipahom. Epidemija nipah virusa iz 1998. godine u Maleziji ubila je više od 100 ljudi. Istraživači su zaključili da su šumski požari i lokalna suša izmjestili šišmiše s njihovih prirodnih staništa i natjerali ih da se približe voćnjacima - drveću koje se uzgaja na istim farmama kao i svinje. Pod pritiskom, pokazalo se da šišmiši otpuštaju više virusa. Kombinacija prisile da se presele i bliskog kontakta s vrstom s kojom inače ne bi imali interakciju omogućila je virusu da prijeđe sa šišmiša na svinje, a s njih na farmere. Za to vrijeme, Azija je dom za skoro 15 posto svjetskih tropskih šuma, ali regija je i pravo žarište krčenja šuma. PRILAGODLJIVI ŠIŠMIŠI Ovaj kontingent nalazi se u samom svjetskom vrhu po gubitku biodiverziteta. Veći dio toga rezultat je uništavanja šuma i njihovog pretvaranja u plantaže zbog proizvoda kao što su palmino ulje, ali i da bi se izgradila stambena naselja i prostor za držanje stoke. Voćni šišmiši obično žive u oblastima guste šume s mnogo voćaka kojima se hrane. Kad se njihovo stanište uništi ili ošteti, oni pronalaze nova rješenja - kao što je leglo u domaćinstvu ili pukotinama kupola Angkor Vata. "Uništenje staništa šišmiša i uplitanje ljudi preko lova nagoni leteće lisice da traže alternativna legla", kaže Duong. Vrlo je vjerojatno da su šišmiši za koje je Duongov tim primijetio da su putovali i do 100 kilometara za noć u potrazi za voćkama to radili zato što njihovo prirodno stanište više ne postoji. Ali šišmiši, znamo sada, u sebi nose veliki broj nezgodnih bolesti - nipah i Covid -19, ali i ebolu i SARS. image Voćni šišmiši prelete i do 100 kilometara za noć u potrazi za hrabom, a u Kambodži skupljaju i prodaju njihov infektivni izmet Romeo Gacad/AFP