ponedjeljak, 20. lipnja 2022.

VIESTI IZ LJEPE NAŠE, BALKANIZIRANE SLOBODNE DALMACIJE

Slobodna Dalmacija SD Dojavi S MORA I KRAJADO KADA OVAKO? Tobože se ponosimo baštinom, a prepuštamo je vandalima: Novi divljački pohod u Saloni; Zaslužujemo li mi uopće takav kulturološki i arheološki biser? PIŠE HRVOJE PRNJAK 20. lipnja 2022. - 08:02 <p>Interpretacijska ploča divljački je razbijana, tako da je dovoljan i dodir rukom da se raspe u stotine komadića</p> Galerija Interpretacijska ploča divljački je razbijana, tako da je dovoljan i dodir rukom da se raspe u stotine komadića Salona je barbarima svih vrsta bila na putu stoljećima. Problem je što je tako i danas, jednako kao i vrijeme kad je središte rimske provincije Dalmacije bilo osvajano ognjem i mačem. Nekako smo već oguglali na to da iz Salone stiže red senzacija, vezan uz nova otkrića i nalaze (upravo je obnovljena grobnica sv. Dujma na Manastirinama, uz koju je postavljen sarkofag njegova nećaka i nasljednika, biskupa Prima), pa onda ide red skandala, vezan uz vandalizam i nebrigu za taj svjetski važan lokalitet. S kojim očito ustvari i ne znamo što bi... Iako je posljednjih godina bilo trzavica na relaciji Grad Solin - Arheološki muzej u Splitu zbog ovlasti nad ovim arheološkim lokalitetima, pa se to u posljednje vrijeme "izgladilo", jasno je da bez asistencije državne vlasti i eventualnih europskih sredstava osjetnijih iskoraka, naročito u prezentaciji, ne može biti. Ali da se vratimo barbarima. Ovodobnim. Najnoviji "trag" ostavili su ovih dana kod ostataka nekoć monumentalnih istočnih gradskih vrata zvanih Porta Caesarea, podignutih u eri cara Augusta. Nepoznat netko se svom divljačkom silinom, najvjerojatnije kamenom, obrušio na informativnu odnosno interpretacijsku ploču. I potpuno je uništio. Raspuknuta u stotine djelića, na malo jači dodir raspršit će se i ispasti iz okvira. Barbari su opet posjetili Salonu Hp/ Vandalizam na djelu Hp/ Nekome je, eto, došlo da se iskali - na interpretacijskoj ploči! Hp/ To je druga od dvije na taj način koncipirane interpretacijske ploče (uz one klasične, koje sadrže osnovne informacije na hrvatskom i engleskom jeziku) postavljene tamo još u rujnu 2019. godine. OGLAS Prva, svima na usluzi, ali i na putu, stradala je vrlo brzo po postavljanju, netko je na njoj vježbao "vještinu" gađanja ploče kamenom iz neposredne blizine, a druga je razbijena, na što su nas proteklog vikenda upozorili Solinjani koji redovito prolaze ili šetaju arheološkim lokalitetom. Obje ploče, za čije je postavljanje bila zaslužna ekipa iz SHM-a, mladog tima projektne signalistike, bile su potpuno neinvazivne, gotovo neprimjetne u prostoru, ali ipak ne toliko da ne bi zasmetale – obijesnim divljacima u prolazu. Ovako je interpretacijska ploča izgledala prije pohoda vandala, i omogućavala je posjetiteljima da kroz nju 'rekonstruiraju' nekadašnji glavni ulazu grad Netko je razbio - zato jer je mogao Hp/ Iako je kombinacija nehrđajućeg čelika za nosive okvire i debelo kaljeno staklo trebala jamčiti dugovječnost ploča koje su trebale unijeti malo maštovitosti u doživljaj ostataka Salone, pomoći posjetiteljima da "ožive" dijelove lokaliteta i gledaju ih očima suvremenika drevnih građevina, to se pokazalo nerealnim. Odnosno, više nego naivnim očekivanjem. Jer očito da Salonu svi koji kroz nju prolaze ne osjećaju kao nešto svoje, kao nešto vrijedno, dio svoga identiteta, kao nešto čime bismo se trebali ponositi jer nam je povjereno na čuvanje... Ili pak uništavanje?! O Saloni se ove godine pisalo u kontekstu pravih arheoloških senzacija: prvo smo nanovo "otkrili" donedavno zarasli, vegetacijom, zemljom i kojekakvim otpadom zakrčeni pojas sjevernih bedema grada (na potezu Porta Caesarea – amfiteatar, što je zapravo nastavak uspješne suradnje Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Arheološkog muzeja u Splitu, sve u sklopu projekta "Novi životi antičkih natpisa: epigrafski spoliji na području srednje Dalmacije", kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost). Nedavno obnovljeni grob sv. Dujma HP A onda smo kolektivno ostali bez teksta nakon otkrića impresivnog mozaika, tj. njih dva, odmah iza zgrade pošte, na mjestu gdje bi trebao niknuti Kulturni centar. Naime, tu su pronađeni ostaci luksuznog objekta iz antičkog doba, u kojem su odlično sačuvana dva mozaika kojima su se prolaznici danima divili; ljudi su dolazili iz Splita samo kako bi uživo vidjeli tako očuvan raritet, koji nudi nove spoznaje o načinu života ondašnjih žitelja i samoj Saloni, prije svega u smislu širenja njezinih poznatih gabarita. A onda se krenulo s konzervacijom... Kod pošte, na gradilištu budućeg Kulturnog centra, početkom godine su otkrivena dva vrijedna mozaika Vladimir Dugandzic/Cropix Također, malo koga je iznenadilo da su antički ostaci pronađeni i već u početnoj fazi radova na rekostrukciji raskršća na Širini. Najzvučnije je odjeknula spomenuta obnova grobnice sv. Dujma... I taman kad čovjek pomisli kako i za Salonu dolaze bolji dani (prošle zime, ministrica kulture i medija Nine Obuljen Koržinek bila je gošća splitsko-dalmatinskog župana Blaženka Bobana, a prva tema razgovora bila je upravo Salona i njeno pozicioniranje unutar novog operativnog programa!), eto i ovovjekih barbara. Koliko bi nepoznate autore stajao ovakav potpis na nekoj zaštićenoj arheološkoj lokaciji u Italiji... Automobilom do nekadašnjeg glavnog ulaza u Salonu Hp/ Salonu nije lako u potpunosti zaštititi jer se u nju može ući s više strana, i pješice i automobilom, pošto prilazne poljske puteve lokalno stanovništvo tradicionalno koristi na putu do svojih poljoprivrednih parcela. Kroz Salonu svakodnevno prolazi i dio stanovnika obližnjih kvartova, pa im služi kao svojevrsna prečica, rekreativci svih vrsta, šetači pasa, izletnici, turisti... Urušavanje nekropole 16 sarkofaga Hp/ Naličje brige o arheološkom biseru Hp/ Dakle, jasno je kako ograđivanje uz eventualnu naplatu ulaska-prolaza ne dolazi u obzir, ali video nadzor – do sada postavljen samo na području Manastirina – ne bi škodio. Štoviše, o tome bi trebalo što hitnije razmisliti! A onda i djelovati. Ljudi iz Muzeja predano rade sve što mogu u okviru svoje struke i limitiranog budžeta, svake godine i na novim istraživanjima, ali to Salonu ne čini ni zaštićenijom, niti atraktivnijom posjetiteljima i turistima. Pravo osvježenje kod termi - nedavno postavljene klupice, možete parkirati i bicikl. U svakom slučaju, bolje nego automobil! Hp/ Pronađeni vrijedni artefakti su ionako u splitskom muzeju, daleko od očiju onih koji prolaze kroz Solin, što će reći da Solinu nasušno treba neka vrsta interpretacijskog centra (tko je bio, primjerice, u Interpretacijskom centru katedrale sv. Jakova 'Civitas sacra' u Šibeniku - zna o čemu govorim), ako već ne i samostalni muzej ili "područni" odjel splitskog, kako bi posjetitelji imali mogućnost na licu mjesta upoznati se s bogatom i višeslojnom prošlošću Salone, kroz jezik više medija i što više izvora i artefakata... Eto teme za intenzivniji razgovor lokalne, odnosno, županijske vlasti, s Muzejom i, naravno, resornim ministarstvom. Ovako je nakon iživljavanja, odnosno prije uklanjanja, izgledala prva interpretacijska ploča u Saloni, postavljena u jesen 2019. Hp/ Nama ostalima, do tada preostaje hvaliti rijetke vidljive pomake (evo, recimo, nedavno su osvanule dvije klupice s parkirališnim mjestima za bicikle kod ostataka termi, što je za svaku pohvalu, a i trebalo bi obeshrabriti prolazak automobilima do samih termi). A onda će se već netko pobrinuti da se imamo nad čime i zgražati. Kakvo god rješenje zastupali, siguran sam da će se svi akteri ove priče, kao i svi kojima je na srcu važnost baštine, složiti u jednoj stvari - Salona zaista ne zaslužuje da bude prepuštena samovolji divljaka svih vrsta. Naposljetku, to smo već toliko puta čuli... Zato se na nakon svake devastacije logično zapitati: zaslužujemo li mi Salonu

Nema komentara:

Objavi komentar