VOJNI ANALITIČARI

VOJNI ANALITIČARI ‘Rusi su taktikom ‘vatrenih zastora‘ mljeli Ukrajince. Ali sada im Kijev udara slabe točke...‘ Ključ obrane je ‘izgladnjivanje zvijeri‘, jer transport i skladištenje goleme količine streljiva za Rusiju predstavlja veliki izazov Piše:Silvija NovakObjavljeno: 11. srpanj 2022. 14:06 Ruska haubica 2S19 Msta-S tijekom paljbe u Ukrajini Izvješće Kraljevskog instituta za ujedinjene službe (RUSI) sa sjedištem u Velikoj Britaniji otkrilo je fascinantne nove detalje o ruskoj artiljerijskoj taktici koje su u intervjuima s ukrajinskim vojnicima prikupili vojni analitičari Jack Watling i Nick Reynolds. Članak objavljen na portalu 19fortyfive donosi neke od ključnih saznanja o ruskom topničkom načinu ratovanja. Nije tajna da su se nakon katastrofalnih ranih napada u veljači i ožujku, Rusi u travnju okrenuli iscrpljujućem artiljerijskom ratovanju u istočnoj Ukrajini, kada su ukrajinske jedinice zasuli tisućama granata. Watling primjećuje: ‘Osrednja izvedba ruskih kopnenih snaga kompenzirana je masovnom topničkom vatrom kako bi se olakšalo sporo i metodično napredovanje. Kontinuirano granatiranje postupno je raselilo lokalno stanovništvo i sravnilo sa zemljom naselja i infrastrukturu prisiljavajući ukrajinsku vojsku da napusti opustošen teritorij.‘ Masovna granatiranja postupno su krajem lipnja protjerala ukrajinske trupe iz simbolički važnih gradova Severodonjecka i Lišičanska, a ukrajinske snage nisu bile u mogućnosti organizirati učinkovit protunapad. Što je još zloslutnije, Watling procjenjuje da bi gubici ukrajinske strane sada mogli biti blizu onima ruske strane. Važno je naglasiti da su ukrajinske jedinice uspjele izbjeći okruženje i uništenje - što je bio dio prvobitnih ciljeva Moskve u Donbasu - tako što su se pravodobno povukle, dok su istovremeno uspjele osvojiti položaje oko Hersona u južnoj Ukrajini. Rusko topništvo ima tri puta veću vatrenu moć Rusija zapravo nema veliku kvantitativnu prednost u borbenim trupama u usporedbi s Ukrajinom (jer nije u potpunosti mobilizirana), ali ima puno više topništva i stvara puno više artiljerijske vatre. Prema izvješću, ruske haubice u prosjeku troše 20.000 granata dnevno, u usporedbi sa 6.000 koje ispaljuje Ukrajina. Još je lošiji omjer u raketnom topništvu i balističkim projektilima. A Ukrajina je u riziku da potroši svoje zalihe sovjetskih standardnih granata od 152 milimetara čak i brže nego Rusija. Rusko topništvo je ostalo više centralizirano nego što se očekivalo. Naime, smatralo se da je ruska vojska decentralizirala velik dio topništva i rasporedilo ga u svoje osnovne taktičke jedinice, tenkovske ili pješačke bataljunske taktičke skupine (BTG), za koje se mislilo da imaju integriran snažan dodatak od 1-3 topničke baterije koje su kadre vrlo brzo reagirati. No, prema studiji, BTG-ovi u praksi često imaju tek skroman broj minobacača i starijih haubica. Umjesto toga, zapovjedni ešaloni brigada i divizija ljubomorno zadržavaju kontrolu nad modernijim topničkim sredstvima u centraliziranim ‘topničkim taktičkim skupinama‘. Nadalje, topništvo u BTG-ovima komunicira na šokantno loš i zastario način, pa jedinice potvrđuju vatrene napade putem nešifriranih civilnih mobitela, što rezultira strahovitim ‘lancem ubijanja‘. Prema izvješću, rezultat je sljedeći: ‘Rusko topništvo djeluje uglavnom neovisno od svojih manevarskih elemenata (tenkova i pješaštva), umjesto uz njihovu blisku podršku, zbog čega vatrene misije prilično kasne.‘ Rusko topništvo postaje puno učinkovitije kada se poveže s bespilotnim letjelicama. Prije 2022. smatralo se da je ruska vojska razvila ‘kompleks za izviđanje i paljbu‘ u zapadnom stilu gdje su bespilotne letjelice (posebno Orlan-10) mogle izvesti precizne i pravovremene napade, potpomognute digitalnim upravljanjem. To se nije moglo vidjeti u ranim danima rata zbog užurbanih ratnih priprema, ali od tada je postalo jasno da Rusija ponekad može primijeniti ovu doktrinu i izvesti smrtonosne precizne napade - samo što to, jednostavno, nije široko rasprostranjena sposobnost, zbog nedostatka adekvatno obučenog osoblja i hardvera, posebice komunikacijskih sustava i bespilotnih letjelica. Na primjer, kad ga podupiru dronovi, rusko topništvo može prilagoditi paljbu u stvarnom vremenu kako bi pogodilo pokretne mete. Oni koji nadziru dronove također omogućuju raspoređivanje malih podjedinica od samo jednog ili dva minobacača kojima provode učinkovite udare, umjesto punih baterija od šest topova. No, nedostatak stručnog osoblja i opreme (osobito većih bespilotnih letjelica Orlan-30, koje imaju lasersko ciljanje) rezultirao je time da ruske jedinice troše zalihe laserski navođenih Krasnopol projektila u nenavođenim napadima. Rusija koristi različite vrste topništva za različite namjene Prema Watlingu, haubice koristi za napade na diskretne ciljane mete, a sustave višecijevnih raketnih bacača za sprječavanje kretanja ukrajinskih snaga jer postavlja tzv. ‘zastore uništenja‘ između njih i njihovog željenog cilja. Protubaterijski napadi usmjereni na ukrajinsko topništvo, kao i operatere ukrajinskih bespilotnih letjelica, zadatak su balističkih projektila Tochka-U i ruskih topova najvećeg dometa kontroliranih na razini divizije: haubica 2A65 Msta i 2A36 Giatsint, njihovih 2S19 i 2S5 samohodnih varijanti te samohodnih haubica 2S7M Malka od 203 milimetra.