Nakon uobičajenog pogovora, kojeg sam s mukom ubacio u Eter: "Od siromašnog srednjoškolca do miljunaša." sjeo sam na stražnju terasu, uz mačka Ria, koji me tu poveo iz promajne kuće od 29 stepena, u poželjniju atmosferu laganog povjetarca. Da tu promatram, uz ručak narezanog paradajza .i čašom domaćeg Merlota, serviranog dragim 10. godišnje M, i 14. E, onu tvoju žalosnu smokvu, što več prepušta zemlji krcate podove , koji tu sazrijevaju za Vas dvoje u dalekom prekomoriju, Gje se davite umjetnim plodovima, isključivo za vašu hartijsku protuvrijednost ! Ma što ćemo još da podvaljujemo sebi samima, trateći svoje puste čeznje, u vlastitim saminama!? pozravlja vas. S