petak, 24. veljače 2023.
GLOBALNA GEOPOLITIČKA TEKTONIKA
GLOBALNI POREMEĆAJ
Krvava invazija pokrenula je domino efekt, a onda je smisao Putinova života spektakularno krahirao
Na globalnu se scenu vratila politika ravnoteže moći i nadmetanja velikih sila uz novi čimbenik, ulogu srednjih zemalja
Piše:Željko TrkanjecObjavljeno: 24. veljača 2023. 09:24
Indonezija želi ojačati veze s Indijom kako bi osnažila ulogu globalnog juga u međunarodnim odnosima, rekla je ministrica financija Sri Mulyani Indrawati, referirajući se na podjele vezane uz rusku invaziju na Ukrajinu u svjetskom okviru.
Krajem prošle godine Indonezija i Vijetnam su, nakon 12 godina pregovora i 19 godina nakon što su usvojile delineaciju epikontinentalnog pojasa, definirale razgraničenje na moru. Detalji sporazuma su tajni. Narodna Republika Kina nije zadovoljna dogovorom jer nije konzultirana, a dijelove akvatorija dviju zemalja smatra svojim vlasništvom.
Japan namjerava u fiskalnoj 2023. godini potpisati ugovor o kupnji 500 američkih krstarećih projektila Tomahawk, jačajući sposobnost napada na velikim udaljenostima kao dio procesa snažnije obrane.
Strategijska težina
Republika Koreja (Južna) u obrambenom je dokumentu definirala sjevernog susjeda, Demokratsku Narodnu Republiku Koreju (DPRK), "neprijateljem". Šest je godina izbjegavala koristiti tu oznaku koja nosi strategijsku težinu.
Geopolitika je umijeće u čijoj se biti sudaraju suprotnosti, s jedne je strane statična geografija (i povijest), a s druge dinamična politika koja se mijenja kako se naš planet okreće. Podsjeća tako na Kairosa, antičkog grčkog boga pravog trenutka, teško ju je uhvatiti, fluidna je. Zbog toga je podložna neočekivanim obratima i mijenama, posebno iznenadnim prevratima koji ruše postojeće institute i kreiraju nove geopolitičke odnose.
Dvadeset i četvrtog veljače prošle godine kad je Rusija napala Ukrajinu, tektonski poremećaj par excellence koji je srušio postojeći međunarodni politički i ekonomski poredak - bolje reći, akcelerirao promjene koje su se već nazirale - i donio promjene i nižim, regionalnim okvirima, došlo je do kreiranja nove paradigme. Zato sam počeo tekst vijestima iz Indo-Pacifika jer prije godinu dana ne bi bilo takvog razvoja događaja.
Indonezija bi se jače držala ASEAN-a i ne bi otvoreno ulazila u aranžmane s Indijom jer to ljuti Beijing/Peking, Japan ne bi povećao obrambeni proračun do te mjere da će uskoro biti treća sila kad je riječ o toj potrošnji, a Vijetnam ne bi riješio granicu s Indonezijom jer, ha, kineska bi Partija mogla reagirati.
Američki Apple premješta proizvodnju u Indiju, globalizacija se regionalizira (da, ovo je oksimoron, svjestan), a SAD i NR Kina intenziviraju trgovinski rat na sofisticiranim proizvodima jer će tehnološka prevlast definirati ukupnu moć u ovom stoljeću (u hladnom je ratu pobjedu donijelo jačanje potrošačkog društva).
Tako su daleko dosegli koncentrični krugovi udara s obala Crnog mora i iz Donbasa. Indo-Pacifik, središnja točka ovog stoljeća, dobiva potpuno nove geopolitičke i geoekonomske obrise. Ne miruju ni revizionističke sile, Rusija i NR Kina organiziraju vojne vježbe s Republikom Južnom Afrikom. Islamska Republika Iran jača veze s Beijingom i lifra oružje Moskvi.
DPRK se ponaša kao regionalni zlostavljač, ostajući jedini akter koji je vjeran dosadašnjim politikama, što je pokazatelj slabosti jer ni u ovakvoj krizi nije u stanju iznjedriti promjenu. Tako se - mutatis mutandis - slabošću može opisati i politika Mađarske koja (p)ostaje europski izopćenik, mora se slagati s proturuskim politikama grčevito se držeći Moskve (i Beijinga) u ispraznoj nadi neke buduće pomoći koja bi očuvala Viktora Orbána na vlasti.
Gravitacijska sila
Nekoliko je sintagmi isplivalo u nastojanju da se opiše geopolitička sadašnjost, od multipolarne fragmentacije do policentrizma i asimetrične multipolarnosti (kad je riječ o geoekonomiji, ograničeni izolacionizam/protekcionizam u dobroj mjeri označava promjene). Dvije su neupitne globalne sile: SAD i dalje ima primat, a slijedi ga NR Kina.
Njihova moć nije gravitacijska kao što je bila SAD-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, i to je differentia specifica novog poretka, ne formiraju se blokovi, nego se grade partnerstva i savezništva. Japan će se prikloniti savezu demokracija u većini odluka, ali ostaje aktivan u energetskom projektu Sahalin 2 s Rusijom
Dok mu trupe krvare, Putin bi mogao ‘izgubiti‘ i Moskvu: Ovo su 4 razloga zašto se treba bojati
ČINI SE SULUDIM...
Europa se sramotno ponašala prema Ukrajini! Ali, još je nevjerojatnija procjena Putinove ekipe...
Zemlje globalnog juga ostaju vezane uz NR Kinu, pa i Rusiju, posebno u Africi, istodobno ostajući otvorene za suradnju s EU ili SAD-om. Saudijska Arabija usudit će se poniziti američkog predsjednika Joea Bidena nakon što je došao na noge prestolonasljedniku Muhamedu bin Salmanu: Rijad mirno objavljuje da neće povećati proizvodnju nafte kako bi cijene pale, iako ga je to Biden molio.
Važnu ulogu dobivaju regionalne organizacije. EU je na prvome mjestu kao ekonomski moćnik, ali papirnati tigar kad je riječ o vojnoj sili. Transatlantske su veze obnovljene, ali Berlin i dalje gleda prema golemom tržištu NR Kine. Bruxelles je svjestan da mora težiti strateškoj autonomiji i graditi otpornost, osobito ako dođe do novog zatezanja odnosa sa SAD-om nakon izbora 2024. godine. Je li trgovinski otklon prema NR Kini model koji treba slijediti u tom slučaju? Ne, rezolutno bih rekao, ali nema razloga prekinuti odnose s drugom svjetskom ekonomskom silom, uz nužan oprez: Partija nije dobronamjerna.
Na globalnu se scenu vratila politika ravnoteže moći i nadmetanja velikih sila uz novi čimbenik, ulogu srednjih zemalja. Turska je gotovo pa obrazac, članica NATO-a već godinama vodi svoje ratove po regiji (Sirija, Libija), upliće se u sukobe (Azerbajdžan - Armenija), ucjenjuje Švedsku za ulazak u Savez.
Igra relativno važnu ulogu u dijalogu Rusije i Ukrajine, ali ne toliko važnu koliko se to želi prikazati: Ankara u tom sukobu nije u poziciji Norveške u izraelsko-palestinskom sporu pa da može biti neutralna, Moskva pristaje na tu ulogu kako bi od Turske dobila potrebne ustupke u Siriji, primjerice.
Svi navedeni akteri su važniji budućim globalnim odnosima od Rusije. Njoj ostaje geografija, veličina, ali ne i sfera interesa, sirovine, ali ne i najunosnije europsko tržište, oružje, ali s potvrđenim nizom manjkavosti u ratnom sukobu. Nuklearni arsenal ostaje konkurentska prednost u odnosu na sve u svijetu.
Budući da u Kremlju sjedi čovjek koji je ogorčen na cijeli svijet, da, i na Beijing i New Delhi jer mu ne pomažu da pobijedi, čovjek kojem životi Rusa ne predstavljaju vrijednost, pa kako će onda životi ostalih, čovjek na kraju života koji se više ne može slikati u mačo pozi golog torza (takve je slike volio i Mussolini) i neizbježno snatri o fatalizmu, ne treba ni u jednom trenutku zanemariti mogućnost da posegne za nuklearnim oružjem (da, podsjeća me na američkog generala Jacka D. Rippera koji u filmu "Dr. Strangelove" lansira nuklearni napad).
Smisao Putinova života, povratak Rusije na poziciju velike globalne sile koju svi moraju pitati za bilo koju odluku, spektakularno je krahirao raspadom vojne operacije zauzimanja Kijeva: snage ukrajinske teritorijalne obrane razbile su elitne ruske postrojbe. Uz obavještajnu i inu pomoć Zapada, ali borbe na terenu odradili su Ukrajinci.
Kompromis - ključna riječ
EU je reagirala sjajno, kao i uvijek u krizama, pokazala je odlučnost svih članica, osim Mađarske, da i trpe ako treba kako bi se pomoglo da dobro pobijedi i očuvaju vrijednosti na kojima Unija počiva. Teza je mnogih da se gravitacijsko središte Unije prebacilo prema istoku. Ne bih se s time potpuno složio, uloga Poljske, Češke, Finske i baltičkih država će porasti kad je riječ o sigurnosnim pitanjima i odnosu prema Rusiji, Bjelorusiji i Ukrajini, što je dobro.
Esencijalne ekonomske i političke odluke i dalje će se donositi dogovorom najvećih i najmoćnijih članica. Kompromis će i dalje biti ključna riječ, ali ojačala je svijest članica (osim Mađarske) da je bliža suradnja nužna. Poljska će se tome protiviti, ali zato je tu europodručje koje ide polagano prema snažnijoj povezanosti.
Hrvatsko geopolitičko okruženje dobiva nova obilježja. Srbija je pod dosad najjačim pritiskom da prihvati neovisnost Kosova, pa je pripravna i na otvaranje prema Zagrebu kako bi ostvarila neke pozitivne poene. Isključivanje Izetbegovićeve stranke SDA iz vlasti u BiH važna je prekretnica koja bi mogla, postupno, voditi relaksiranju odnosa Hrvata i Bošnjaka. Kad preko Drave ne bi stolovao Orbán, moglo bi se reći da su okolnosti povoljne.
Još kad bi se nekako postiglo da zamuknu ruski topovi u Ukrajini, mogli bismo se, bez armagedonske prijetnje, baviti razvijanjem novoga geopolitičkog poretka koji i nije tako loš.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar