subota, 2. studenoga 2019.

PO STOTI PUTA: RIBA OD GLAVE SMRDI, AUSTRALSKI ABORIĐINI NEMAJU TOG PROBLEMA. PRIVATNO VLASNIŠTVO IM JE NEPOZNATI POJAM, DRŽAVA KAO ARBITAR JOŠ MANJE ! !

NEPLATIŠE

NA LISTI SRAMA DAVOR ŠUKER, NADAN VIDOŠEVIĆ, KAMATAR KOJI JE PREMINUO... Već sedam godina država objavljuje iste porezne dužnike, ali ih ne ovršuje



CROPIX

Miro Vrlja 28,419.013,40 kuna, Miro Čalušić 19,264.497,76 kuna i Nadan Vidošević 12,638.015,33 kuna (gornji red), Vladimir Gredelj 6,140.442,36 kuna, Davor Šuker 5,894.943,99 kuna i Vladimir Zagorec 711.450,11 kuna (donji red)




Najnovija lista poreznih dužnika ili, kolokvijalno, “lista srama”, koju je Porezna uprava objavila zadnjeg dana listopada, ne smanjuje se.
Na njoj su tri kategorije poreznih dužnika: 5594 fizičke osobe koje obavljaju djelatnost čiji pojedinačni dug premašuje 100.000 kuna, 1531 tvrtka čiji je porezni dug veći do 300.000 kuna te 37.252 ostalih građana s pojedinačnim poreznim dugom iznad 15.000 kuna.
Za razliku do tvrtki koje odlaskom u stečaj ili u predstečajnoj nagodbi mogu dobiti oprost poreznog duga, fizičke su osobe u manje zavidnoj situaciji.

Gomilanje dugova

Fizičke osobe za porezni dug jamče svom svojom osobnom imovinom - novcem i drugim pokretninama, nekretninama, nenaplaćenim potraživanjima, dionicama, mjenicama. Teško je ne primijetiti da se među dužnicima fizičkim osobama na listi srama od ljeta 2012., otkad ju je Milanovićeva vlada, u mandatu ministra financija Slavka Linića, počela objavljivati, uporno pojavljuju jedna te ista imena. Podaci tijekom godina pokazuju da se njihovi porezni dugovi ne smanjuju, nego se gomilaju, očito uvećani za zatezne kamate.
Sama činjenica da netko nije uplatio porez, kako nam objašnjavaju odvjetnici koji se bave kaznenim pravom, nije kazneno djelo. Ante Nobilo i Vesna Alaburić ističu da se o kaznenom djelu utaje poreza radi samo u slučaju kad se nadležnoj poreznoj upravi ne prijave ostvareni prihodi koji su podložni oporezivanju ili ako se prijavljuju manji prihodi od stvarnih kako bi se državi platio manji porez. Za utaju poreza hrvatski Kazneni zakon predviđa kaznu od šest mjeseci do pet godina zatvora, a ako je djelo velikih razmjera, dakle ako je utaja velika, kazna može biti i do deset godina zatvora.

Učinkovitost

No, porezni dužnici s liste srama prijavili su Poreznoj upravi svoje oporezive prihode, ali na njih iz nekih razloga nisu platili porez koji su bili dužni platiti.
Činjenica da su iz godine u godinu na vodećim mjestima liste poreznih dužnika imena istih ljudi, koji samo gomilaju dug, a pritom se za dio njih zna da imaju imovinu, pitanje je odgovornosti Porezne uprave.
Mišljenje je to odvjetnice Višnje Drenški Lasan, koja se pita kako je moguće da je netko porezni dužnik nad čijom se imovinom ne provodi ovrha dok se drugima ovršuje sve što imaju dok se ne isplati zadnja lipa.
“Ako ste mali, onda se odmah ide s ovrhom, a ako ste veliki, kao što je to bio Todorić, onda je potrebna politička volja da bi se Porezna uprava pokrenula - kaže odvjetnica Drenški Lasan.
Na pitanje kako riješiti problem s osobama koje su zbog neplaćanja poreza godinama na listi srama, a zna se da i dalje žive luksuzno, odvjetnica kaže da je posrijedi pitanje učinkovitosti rada Porezne uprave. Na pitanje čine li kakvo kazneno djelo oni čiji su računi zbog poreznog duga blokirani, pa onda rade pod pseudonimom, primaju honorare na tuđi račun ili u gotovini, a sve kako im se zarada ne bi skidala s računa i njome podmirivao dug državi, naša sugovornica odgovara da bi takvo ponašanje predstavljalo kazneno djelo utaje poreza.
- Mogu se pokretati kazneni postupci protiv takvih osoba i dokazivati da su izbjegavali primati sredstva na račun kako se njime ne bi podmirio porezni dug, ali je upitno što država ima od toga. Ne treba biti cilj nekog poslati u zatvor i onda mu još o državnom trošku osiguravati smještaj, hranu i zdravstvenu skrb, nego cilj treba biti naplata duga - smatra Drenški Lasan.

Manjak ljudi

Kako nam je objasnio jedan odlični poznavatelj poreznog sustava, Porezna uprava se suočava s manjkom ljudi na poslovima naplate. Dodatni, a možda i veći problem, je to što dužnici imovinu vrlo često prepisuju na bračne drugove, rodbinu i prijatelje: u tom slučaju država teško da išta može napraviti.
- To bi značilo da bi država morala ulaziti u dugotrajne i skupe sudske postupke u kojima bi dokazivala da je netko namjerno, baš s ciljem da mu se ne uzme imovina, prepisao imovinu na nekog drugog - kaže naš sugovornik.
Dodaje kako Porezna uprava dužnike ovršuje i kreće u pljenidbu uzimanjem imovine dužnika. No, problem je spora procedura, koja dužnicima omogućuje da prije nego što mu poreznici blokiraju račun prenesu imovinu na druge, kojima Porezna uprava, u načelu, ne može ništa.

U usporedbi sa Zapadom, naš je sustav spor: prvo se šalju opomene

Na poreznom “stupu srama” izlistani su manje-više isti dužnici i uglavnom ista dugovanja kao i prethodnih godina, što, zaključak je niza naših sugovornika, ukazuje na slabo funkcioniranje pravne države, kao i na već dobro znane probleme u funkcioniranju birokracije.
Svi naši sugovornici, među kojima i bivši ministri financija Slavko Linić i Boris Lalovac, slažu se da bi porezne vlasti trebale pojačati napore na naplati svojih potraživanja.
- Na Zapadu poreznici reagiraju već na prvu naznaku da netko ima problema s plaćanjem obveza prema državi, a kod nas su procedure znatno složenije i sporije, najprije idu opomene, a tek onda ovrha, što brojnim dužnicima daje potrebno vrijeme da svoju imovinu prebace na druge - kaže naš sugovornik koji dobro poznaje situaciju u Poreznoj.
- Poreznici po OIB-u mogu vidjeti što sve posjeduju dužnici - nekretnine, pokretnine i ušteđevinu, i te podatke treba iskoristiti za naplatu dugova - smatra Lalovac, koji se zalaže za ubrzanje naplate dugova i na materijalnoj imovini, odnosno da se ubrza pljenidba nekretnina i pokretnina dužnika. Linić, pak, predlaže da se pojeftini pokretanje stečaja, što bi državi kao vjerovniku olakšalo otvaranje stečajnih postupaka nad prezaduženim poduzećima. Kada je riječ o fizičkim osobama, Linić smatra da bi se država mogla naplatiti iz njihove imovine. - Ionako su to većinom obrtnici koji imaju neku imovinu - ističe Linić.  (Adriano Milovan)


Sloković: Vještačenje smo pobili, duga nema

NADAN VIDOŠEVIĆ
Nadan Vidošević našao se na 8. mjestu liste srama, s dugom većim od 12,6 milijuna kuna, za “porez i prirez na dohodak”.
Vidoševićeva odvjetnica Jadranka Sloković pretpostavlja da je riječ o porezu nastalom na temelju vještačenja iz kaznenog postupka protiv bivšeg šefa HGK a za koji je USKOK tvrdio da postoji nerazmjer između imovine i primanja. No, Sloković kaže da taj “dug ne postoji”.
- U postupku smo već pobili to vještačenje, i to tako da smo procjenu vrijednosti imovine s 87 milijuna kuna smanjili za 63 milijuna. I za to je porez već plaćen. Porezni postupak je, kao i kazneni, još uvijek u tijeku - rekla je Sloković.
Porezna uprava, inače, kreće u naplatu čim postoji izvršno rješenje, a stranka se može žaliti. Postupak naplate Porezna najčešće provodi, ako se dug ne podmiri ovrhom.
Znatno rjeđe se, kako doznajemo, to radi putem zabilježbe na nekretninama. Primjerice, uvidom u zemljišne knjige utvrdili smo da na zagrebačkoj rezidenciji obitelji Vidošević nema zabilježbe o poreznom dugu, ali ona glasi na njegovu majku. Vidljiva je zabilježba Županijskoga suda u Zagrebu od 2013. godine, kojom se “zabilježuje privremena mjera osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine”. Još jedna nekretnina u vlasništvu obitelji Vidošević, koja glasi na njegovu kćer, a riječ je o stanu na Pantovčaku, također ima upisanu zabilježbu Županijskog suda iz 2013.
MARIJAN KUNINA
Najveći porezni dužnik na listi i dalje je umirovljenik Marijan Kunina koji je dužan gotovo 85 milijuna kuna. Na vrhu se, naime, nalazi već godinama, a Jutarnji je list o njemu pisao još 2015. kad smo saznali da je Kuninin porezni dug nastao zbog prihoda koje je ostvario u Njemačkoj od 2002. do 2009., u vrijeme suradnje tvrtke Ferrostaal i HŽ. Kunina je za konzultantske usluge od njemačke tvrtke MAN Ferrostaal primio više desetaka milijuna kuna. Poreznici su u nadzoru, utvrdili da su sve uplate isplaćivane na Kuninin devizni račun u jednoj banci u Njemačkoj, a on ih nije prijavljivao u Hrvatskoj.
Poreznici su stoga krenuli u nadzor i otkrili da je primio 6,5 milijuna kuna. Nadležna Porezna uprava (Susedgrad) za te je dvije godine razrezala Kunini porez i prirez koji je zajedno s kamatama premašio iznos od četiri milijuna kuna. Kunina je svaki mjesec, pisao je tada Jutarnji list, ostajao bez dijela mirovine. Porezna je uprava, kako je tada objavio Jutarnji list, protiv njega podnijela i kaznenu prijavu zbog utaje poreza. Nastavili su istragu, a Služba za otkrivanje poreznih kaznenih djela ustanovila je da je Kunina primao slične uplate i u razdoblju od 2002. do 2007. Za to razdoblje izračunata porezna obveza, doduše zajedno s kamatama, na čak 68,5 milijuna kuna. Na nekretnini u centru Zagreba Kunina nije upisan kao vlasnik, nego imao pravo doživotnog plodouživanja.
MIRO VRLJA
Na listi je i poduzetnik Miro Vrlja koji je prema listi Porezne uprave dužan čak 28,4 milijuna kuna. Pokušali smo jučer doći do njegova odvjetnika, ali nije bio dostupan.
MIRO ČALUŠIĆ
Na listi je i pokojni bjegunac Miro Čalušić koji je poginuo u ožujku 2018. Iza Čalušića, kojemu se sudilo zbog lihvarenja i kamatarenja, ostalo je 19,2 milijuna kuna poreznog duga.
DAVOR ŠUKER
Među dužnicima je i šef Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker koji duguje 5,8 milijuna kuna poreza i prireza na dohodak. Na Šukerovu nekretninu u Opatiji, država je ipak stavila zabilježbu u iznosu od šest milijuna kuna, i to u svibnju ove godine. Pokušali smo jučer dobiti Davora Šukera, ali nije bio dostupan.  (Vanja Nezirović)

petak, 1. studenoga 2019.

AUTOROV PRILOG KATALOŠKOM IZDANJU POREČKE RETROSPEKTIVE











petak, 9. lipnja OSPEKTIVE




CRTICE IZ ŠESTDESET I OSME GODINE 
Svi smo mi, iz tadašnjih generacija, doživljavali šezdeset i osmu godinu na različite načine. I na isti način kao što je ta godina ostavljala tragove na nas - sa različitim posljedicama, zabludama i /ili novim spoznajama.
Tek je 1973. godina zacrtala njene obrise kao doslovnog nagovjestitelja jedne od najokrutnih ekonomskih era, tog našeg milenijskog sustavnog raspada  klasnih podjela društva na malobrojne posjedničke lopove i ne posjedničke stvaralačke mase. Američki reganizam, engleski thatcherizam, ruski jelcinizam, iranski ajatolah. Današnji trumpizam, ruski putizam i turski erdoganizam , koji, udruženim snagama  ne čine ništa drugo do jedan stadiji općeg  regresa, što  vraća današnjeg čovjeka za čitava  stoljeća unatrag. Odnosno na ponavljanje vlastite povijesti. Ili ako ne, još gore, tjeranjem u vlastiti ambis.
Nalik identičnoj reprizi koja se zbivala na marginama raspada starovjekovnog klasičnog robovlasništva i rađanja srednjevjekovnog feudalizma. Što sobom donosi kraj velike Grčke i Rimske kulturologije.
Šestdeset i osma, kao da se vlastitim hirom pojavljuje na istoj točki jedne povjesne spirale, obilježavajući početak kraja kapitalističkog društva, svojevremeno izraslog iz renesansnih podviga, otkrića novih kontinenata;  dalnjeg razvoja opće kulturologije; prosvjetiteljstva; novih znanstvenih disciplina; njemačke klasične filozofije i devetnaestoljetnog revolucionalnog humanizma.
Slijedom toga, zbiva se na novim marginama 19. i 20. stoljeća, zapadna hemisfera razvijenog  Kapitalizma,  koji već obilježava naglo urušavanje, ne samo jednog specifičnog imanentnog sustava , već i klasnog sustava općenito. Što dovodi današnjeg čovjeka u jedno od najvećih destruktivnih rasula.  Od Prvog Svjetskog osvajačkog rata; učestalih ekonomskih kriza; pojave fašizma, Hitlerovog i Staljinovog  nacizma, Drugi Svjetski osvajački rat, te do 1973. godine permanentne ekonomske i kulturološke krize,koje zajedničkom spregom vraćaju čovječanstvo u njegove povjesne egzoduse, koji se evolutivnim pravilom kompetitivnog društva, uvijek rađaju na identičnim uzročnostima. Odnosno, između načina ekonomske proizvodnje i njene društvene razmjene.
Dodajmo ovdje prostore bezgraničnim ljudskim domišljanjima, kojima će se, nasred tih velikih razornih epopeja sklepati, od jednog preostalog ljudskog rebra, pravog pravcatog avangardnog nadčovjeka. Povesti sobom sve nas na puteve kreativnih genija – sve do sumanutih rubova nihilističkih tonuća u sveljudski bezdan.
Jer, tamo gdje dolazi do narušenih odnosa dviju suprotnih sila, ili zbog bilo kojeg drugog razloga, tamo dolazi i do sudara dvaju svijetova, i njegovih posljediničkih katastrofa planetarnih razmjera.
Na polju društvenih znanosti ubiru se nastale rasutosti imeđu dogme i racionalnog.
U umjetnosti - između Michellangela i Warholea.
Dok, pribjegavanja vrijednostima koje se zatiču ispod nas - jednaka bivaju pribjegavanju da se  … “prema tuđoj malekosti mjeri vlastita veličina!“
Na tom stepenu današnje avangarde, kad se ona uspinje na sam estetski tron močnog establišmenta, kao da joj više nema premca u svojoj retrogradnoj djelatnosi opće sljedbeničkog kiča gotovo na svim kulturološkim granama. Potiskuje stvaralački subjekt, pretvaranjem  u bezdušni objekt, koji se uz svog kompjuterskog imperatora zatiče poput vreća krumpira na tržištu robne razmjene:            
Tko nudi više, njegov sam konzument!

Severino Majkus

NACIONAL


VIDEO: GOSTOVANJE NA N1 TELEVIZIJI Pogledajte što Nacional donosi u novom broju

Novinar Nacionala Boris Bilas gostovao je u emisiji “Novi dan” N1 televizije, gdje je kod Tihomira Ladišića najavio teme koje se mogu pročitati u novom broju Nacionala.
Nacional donosi priču o bivšoj kninskoj gradonačelnici Josipi Rimac, ‘novoj kraljici HDZ-a’, koja će se prema saznanju Nacionala od više upućenih izvora, uskoro mogla suočiti s novim ozbiljnijim pravosudnim problemima. Rimac je nedavno postala saborska zastupnica i direktorica izborne kampanje HDZ-a, a prema informacijama izvora, za vrijeme dok je bila gradonačelnica Knina zloupotrebljavala položaj i ovlasti.
Također, tjednik donosi priču o životu izbjeglica u Srbiji, a novinaru Nacionala doznali su kakvi su uvjeti u Srbiji u usporedbi s Makedonijom te planiraju li izbjeglice dolazak u Hrvatsku. Novinarka Nacionala razgovarala je s Hrvatom koji već godinama radi na naftnim poljima u Libiji, otkriva kako izgleda život u pustinji pod stalnim prijetnjama militanata Islamske države, te planira li se vratiti u Hrvatsku.

Komentiraj

ZA "ČOPOR VUKOVA" BLAŽA KVALIFIKACIJA !

BLAŽA KVALIFIKACIJA

PRESUDA PETORICI MUŠKARACA ZA GRUPNO SILOVANJE 14-GODIŠNJE DJEVOJČICE RAZBJESNILA JAVNOST 'Nisam sutkinja, ali ovo je sramotno...'

    AUTOR: 
    • Hina
  •  OBJAVLJENO: 
  • 01.11.2019. u 16:43
, Image: 340093222, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy

Ilustracija


Španjolske feminističke skupine i pravničke udruge tražile su u petak izmjenu kaznenog zakona nakon presude izrečene petorici muškaraca optuženih za grupno silovanje četrnaestogodišnje djevojčice.
Sud u Barceloni nije u četvrtak prihvatio optužbu za spolni napad, što u španjolskom zakonu odgovara silovanju, ocijenivši da žrtva nije bila "pri svijesti" zbog uzimanja droge i alkohola te da optuženici nisu "primijenili nikakvo nasilje ni zastrašivanje".
Petorica su osuđena na zatvorske kazne od 10 do 12 godina za spolno zlostavljanje što je blaža kvalifikacija od silovanja.
Za spolni napad, odnosno silovanje može se dobiti kazna od 15 do 20 godina zatvora.
Druga dvojica optuženika su puštena na slobodu. Zločin se zbio u listopadu 2016. na proslavi u napuštenoj tvornici u Manresi, u Kataloniji, 60 km sjeverno od Barcelone.
Gradonačelnica Barcelone Ada Colau na Twitteru je osudila "sramotnu". "Nisam sutkinja i ne znam koliko godina zatvora zaslužuju, ali ono što znam je da to nije zlostavljanje, nego silovanje!", rekla je Colau.
"Problem nije presuda, nego kazneni zakon" koji kaže da se primjena nasilja i zastrašivanja mora dokazati kako bi se nekog osudilo za silovanje, rekla je za radio Cadena SER Montserrat Comas, glasnogovornica udruge Sudci za demokraciju za Kataloniju.
Ocijenila je da Španjolska mora izmijeniti zakon i silovanjem nazvati svaki spolni odnos bez pristanka, poput većine europskih zemalja i kao što je navedeno u Istanbulskoj konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju nasilja nad ženama koju je Madrid ratificirao 2014.
"Događaj je posebno gnusan jer je riječ i malodobnici od 14 godina", dodala je.
Slučaj podsjeća na "vučji čopor", kako su se nazvala petorica muškaraca optužena za grupno silovanje djevojke u Pamploni 2016. Njihova prva osuda 2018. na devetogodišnju zatvorsku kaznu zbog spolnog iskorištavanja i njihovo privremeno puštanje na slobodu potaknuli su val feminističkih prosvjeda. U lipnju 2019. Vrhovni sud je preinačio optužbu u silovanje i osudio ih na 15 godina zatvora.
Nakon prve presude u slučaju Pamplona, socijalistička vlada je najavila reformu kaznenog zakona kako bi dodala formulaciju 'izričit pristanak'. No još nije bilo nikakve izmjene.
Marisa Soleto, čelnica Zaklade za žene, ocijenila je na Twitteru da slučaj Manresa "još jedan dokaz koji govori u prilog izmjene zakona".
Altamira Gonzalo iz skupine feminističkih pravnica Themis rekla je da se nakon presude "osjeća posramljena i nemoćna".

TAJ SE SITNIŠ MOŽE POMJEŠATI NA SALATU UZ VLASTITU IZMET, - GLADNIMA I ONAKO SVEJEDNO !

Pod velom tajnosti

Veliki 'problemi' za jednu od najbogatijih obitelji svijeta: 'Što ćemo s ovom hrpom novca'

AUTOR:
  • Lea Balenović
OBJAVLJENO:
1.11.2019. u 16:53


A container terminal is seen in the port of Rotterdam, the Netherlands, March 21, 2016. REUTERS/Michael Kooren/File Photo - S1AETQMCPEAB
Michael Kooren / REUTERS

Obitelj Van der Vorm obogatila se na izgradnjom transatlantske špediterske kompanije, a danas njihova grupacija Hal ima udjele u drvodjelskoj, zrakoplovnoj i nautičkoj industriji


Jedna od najbogatijih i najtajnovitijih obitelji svijeta trenutno se nalazi u velikom “problemu” - mora odlučiti, kako piše Bloomberg, što će učiniti s velikom hrpom novca.
Van der Vormsi su slabo znani izvan svoje rodne Nizozemske iako su vlasnici kompanija i nekretnina diljem svijeta. Ove će godine na njihov račun sjesti četiri milijarde dolara koje će zaraditi prodajom svoje kompanije GrandVision, koja se bavi proizvodnjom naočala i leća, vlasniku Ray Bana. Novac će sjesti na račun javno izlistane grupacije Hal Trust koju kontrolira upravo navedena nizozemska obitelj, a u svom portfelju ima tvrtke vrijedne 12,5 milijardi dolara.
Ipak, nitko ne zna što će Van der Vormsi učiniti s novostečenim novcem. Hoće li ga vratiti dioničarima, uložiti ili će čak zatvoriti fond i postati filantropi “na puno radno vrijeme”, nepoznanica je za amsterdamske analitičare.
Ovo nije prvi put da se obitelj našla u ovakvoj situaciji. Obogatili su se izgradnjom Holland America Linea, transatlantske špediterske kompanije koju su prodali tijekom 1980-ih za otprilike 600 milijuna dolara. Taj su novac Van der Vormsi uložili u investicijsku kompaniju koja nosi ime inicijala Holland America Linea (Hal), koja je, prema Bloombergovoj računici, odonda vratila povratnu investiciju gotovo 2.000 posto. Hal, naime, ima udjele u drvodjelskoj, zrakoplovnoj i nautičkoj industriji s imovinom vrijednosti od 12,5 milijardi dolara. Obitelj, pak, “teži” oko 11,2 milijardi dolara, koliko se može vidjeti iz posljednja dva poslovna izvješća kompanije, no pretpostavlja se da pojedini članovi obitelji zapravo imaju još mnogo imovine izvan Hala.
Iako je javno izlistana kompanija, poslovanje Hala velika je tajnost. Imena vlasnika dionica nisu poznata, dok su članovi obitelji i ostali direktori tvrtke uvijek potpisani isključivo inicijalima i izbjegavaju izlaske u javnost. Kada je, primjerice, Jaap van Wiechen, jedan od zaposlenika kompanije, prije četiri godine dobio nagradu u Amsterdamu, odbio ju je te se nije ni pojavio na dodjeli.
- Uvijek odbijaju odgovoriti i na najbezazlenija pitanja te nas jednostavno preusmjere na svoju web stranicu. Ovih je dana jako rijeko vidjeti toliko tajnovitu kompaniju kao što je Hal – kazao je analitičar Joachim Vansantren iz KBC Securitiesa.
Martijn Van der Vorm, koji je do 2014. bio predsjednik Uprave kompanije, živi u Monaku i samo se pojavljuje na prestižnim gala večerima. Njegov rođak, Carel Ole, živi u Londonu i vodi agrikulturalnu investicijsku tvrtku. I to je to što se zna o bogatoj obitelji.
No, to baš i nije neobično za nizozemske bogataše koji imaju veoma dobar razlog biti diskretnima.
Ta je država, naime, ostala u šoku 1983. godine kada je jedna banda otela “kralja piva” Freddyja Heinekena i ta njega tražila otkupninu. Dodatno, dva su desetljeća kasnije naoružani muškarci oteli Claudiju Melchers, kći milijardera Hansa Melchersa koji je, igrom slučaja, jedan od većih Halovih dioničara.
Uz to, Nizozemci su inače poznati egalitaristi.
- Najbogatije obitelji u Nizozemskoj ne žele biti poznate po tome što su bogate. Mislim da je to dio šire sjevernoeuropske kulture u kojoj bogataši ne vole pokazivati svoje bogatstvo – zaključio je Corne van Zeijl, analitičar Actiam NV-a koji također posjeduje dionice u Halu.
No, iako obitelj izbjegava svjetla reflektora, njihovo bogatstvo raste iz godine u godinu. Lani je obiteljska kompanija postigla 840 milijuna dolara vrijedan ugovor kojim dodatno proširila u SAD-u te u Njemačkoj. Grupacija ima udjele u preko 20 svjetskih kompanija, a prodaja 77-postotnog udjela u GrandVisionu bit će završena do sredine 2021.
Ipak, Van der Vormsi su relativno nedavno privukli neželjenu pažnju. Curenje podataka iz odvjetničke kompanije Mossack Fonseca tijekom skandala Panama Papers stavilo je fokus na Halovo sjedište u Curacaou, nizozemskom otoku u Karibima čiji se porezni sustav našao u središtu kritika europskih zakonodavaca. No, ta se informacija brzo zaboravila, budući da je nizozemska medijska grupa u Halovom vlasništvu odigrala značajnu ulogu pri objavljivanju dugo skrivanih podataka.