RAZORNO DRUŠTVO

Jutarnji list RAZORNA EKSPLOZIJA Za obnovu Bejruta i pomoć stanovništvu razorenog grada potrebno je 2,5 milijarde dolara Eksploziju je prouzročio požar u skladištu u kojemu su se, priznaju vlasti, bez zaštitnih mjera čuvale tone amonijeva nitrata Piše: HinaObjavljeno: 04. prosinac 2020. 21:26 -- AFP PICTURES OF THE YEAR 2020 --<br /> <br /> A helicopter puts out a fire at the scene of an explosion at the port of Lebanon&#39;s capital Beirut on August 4, 2020. (Photo by STR/AFP) -- AFP PICTURES OF THE YEAR 2020 -- A helicopter puts out a fire at the scene of an explosion at the port of Lebanon's capital Beirut on August Donatori za obnovu Bejruta iznijell su u petak plan obnove i pomoći stanovništvu nakon eksplozije u luci početkom kolovoza u kojoj je poginulo više od 200 ljudi, ocijenivši da je potrebno 2,5 milijarda dolara koji će se isplatiti u 18 mjeseci. Plan "reforme, oporavka i obnove" ili "okvir 3RF" pripremili su Europska unija, Ujedinjeni narodi i Svjetska banka. Riječ je o smjernicama kako bi se pomoglo najslabijima zahvaljujući međunarodnim subvencijama i kako bi se rasporedila sredstva za obnovu, istodobno s temeljitim reformama. VEZANE VIJESTI RAZMJERI TRAGEDIJE Stručnjaci izračunali: Eksplozija u Bejrutu bila je jedna od najsnažnijih u čitavoj povijesti EKSPLOZIJA Veliki požar u bejrutskoj luci uništio životno važnu humanitarnu pomoć Eksploziju je prouzročio požar u skladištu u kojemu su se, priznaju vlasti, bez zaštitnih mjera čuvale tone amonijeva nitrata. U nesreći je više od 6.500 ljudi ozlijeđeno i uništene su čitave četvrti. Za "prve potrebe" stanovništva "planira se izdvojiti 584 milijuna dolara (oko 480 milijuna eura), od čega se 426 milijuna očekuje u prvoj godini", navodi se u izvješću o "okviru 3RF" objavljenom u petak. Troškovi reforme i obnove "procjenjuju se na 2 milijarde dolara" (oko 1,6 milijarda eura). No tri instance su upozorile da će međunarodna pomoć obnovi libanonskoga glavnog grada ovisiti o "vjerodostojnom napretku u vladinoj provedbi reforma"

BIH-a DOM MASOVNIH IZBJEGLICA

NACIONAL.HR VIJESTIprije -59 minuta-BiH: Uz granicu s Hrvatskom pronađene migrantske obitelji s više od 100 djeceprije -23 minuta-Nacionalni stožer: Zabilježeno 4084 nova slučaja, 70 ih je preminuloprije 9 minuta-Moskva danas započela masovno cijepljenje Sputnikom Vprije 23 minuta-U SAD-u rekordni broj zaraženih, hospitaliziranih i umrlihprije 25 minuta-Joe Biden planira skromniju i sigurniju inauguraciju zbog pandemijeprije 32 minuta-Epidemiolozi: Kafiće otvoriti kada broj zaraženih bude šest puta manjiprije 42 minuta-Adventski božićni štandovi iz centra Zagreba preselili u trgovačke centreprije 1 sat-Porast informatičke pismenosti u hrvatskim kućanstvimaprije 1 sat-UŽIVO: Stižu podaci po županijama, danas će biti objavljen plan za popuštanje mjeraprije 1 sat-Škare-Ožbolt: "Situacija u Zagrebu je gora nego za vrijeme Domovinskog rata" SVIJET BiH: Uz granicu s Hrvatskom pronađene migrantske obitelji s više od 100 djece 05. 12. 2020. 11:56Autor: J.B. / HINA Armin Durgut/PIXSELL U pograničnom području s Hrvatskom inspektori Službe za poslove sa strancima BiH ovog su tjedna pronašli veliku skupinu ilegalnih migranata među kojima je bilo više od stotinu djece. Svi su premješteni u prihvatne centre u Unsko-sanskoj župniji gdje će dobiti potrebnu skrb, potvrđeno je u subotu iz sjedišta ove službe u Sarajevu. Kako je pojašnjeno u priopćenju, inspektori Službe za poslove sa strancima provode pojačani nadzor nad teritorijem uz međudržavnu granicu, a u mjestu Bosanska bojna u napuštenim su kućama zatekli desetke migrantskih obitelji. Identificirali su 53 obitelji sa 199 članova od kojih su 105 djeca. Pronađeno je i dvoje djece bez roditelja. U objektima u kojima su ih zatekli nije bilo ni minimuma uvjeta za njihov boravak tijekom zime pa su svi migranti u koordinaciji sa Međunarodnom organizacijom za migrancije (OPM) premješteni u privremene prihvatne centre “Borići” u Bihaću i “Sedra” kod Cazina koji su predviđeni za smještaj obitelji te žena i djece. Migrantima je uz smještaj osigurana i medicinska trijaža a oni su nakon toga izdvojeni u izolacijski dio ovih centara sukladno epidemiološkim mjerama za sprječavanje širenja koronavirusa. Iz Službe za poslove sa strancima BiH istaknuli su kako su smještajni kapaciteti u migrantskim centrima na području Unsko-sanske županije u potpunosti popunjeni te da tamo trenutno boravi više od 3200 migranata. Najmanje još toliko migranata smješteno je u dva prihvatna centra u okolici Sarajeva a procjena je Ministarstva sigurnosti BiH kako u toj zemlji trenutačno boravi do osam tisuća migranata

"MRAČNA COVID ZIMA OD KOJE SMO STRAHOVALI STIGLA JE "

Jutarnji list KORONAKRIZA ‘Mračna covid zima od koje smo strahovali stigla je‘: U Americi sve teže, Biden misli da će sve riješiti maske U zemlji je u prethodna 24 sata potvrđeno rekordnih 217.664 novozaraženih osoba, a umrlo je 2879 ljudi Piše: HinaObjavljeno: 05. prosinac 2020. 09:17 UMass memorijalna bolnica u Worcesteru, Massachusetts UMass memorijalna bolnica u Worcesteru, Massachusetts Allison Dinner/AFP Facebook Twitter Messenger E-mail Viber WhatsApp Najnoviji broj novozaraženih, hospitaliziranih i umrlih u SAD-u srušio je sve dosadašnje rekorde i zdravstveni stručnjaci upozoravaju da bi se epidemija u toj zemlji mogla i pogoršati. Prema podacima sveučilišta Johns Hopkins u zemlji je u prethodna 24 sata potvrđeno rekordnih 217.664 novozaraženih osoba, a umrlo je 2879. Hospitalizirano je rekordnih 100.667 ljudi sa simptomima bolesti covid-19. Program Covid Tracking Project pokazuje da je ovaj tjedan zabilježen niz dnevnih rekorda zbog širenja epidemije. Stručnjaci procjenjuju da će obiteljska okupljanja za nedavni američki Dan zahvalnosti, te predstojeća blagdanska okupljanja dodatno 'hraniti' epidemiju. Zbog naglog širenja epidemije, vlasti u Kaliforniji uvele su nove mjere ograničenja i zatvaranja praćena upozorenjima da bi država mogla za nekoliko tjedana popuniti sve bolničke kapacitete u jedinicama intenzivne njege. U petak je nekoliko gradova i okruga na sjeveru Kalifornije, među kojima i San Francisco, najavilo potpuno zatvaranje uz dvodnevnu zabranu izlaska iz domova. VEZANE VIJESTI KORONAVIRUS Novi problemi za Amerikance: oštro je posustao tempo zapošljavanja u SAD-u u studenome NAZIRE SE KRAJ Procjene Trumpove administracije: 100 milijuna Amerikanaca cijepit će se do kraja veljače Guverner Kalifornije Gavin Newsom u četvrtak je upozorio da je ta američka savezna država od 40 milijuna stanovnika na putu da polovicom prosinca uvede potpuno zatvaranje. I Los Angeles uveo je neke mjere zabrane napuštanja domova. "Mračna covid zima, od koje smo strahovali, stigla je", kazao je Chris Farnitano iz zdravstvenog odjela okruga Contra pokraj San Francisca. Mjere zatvaranja uvedene na sjeveru Kalifornije ostavit će otvorene tek prodavaonice nužnih potrepština uz ograničeni broj kupaca. Američki stručnjak za zarazne bolesti Anthony Fauci u petak je upozorio da će se tek u idućih tjedan ili dva vidjeti učinak obiteljskih okupljanja za protekli Dan zahvalnosti. Pobjednik američkih predsjedničkih izbora Joe Biden u četvrtak je kazao kako će pozvati Amerikance na masovno nošenje maski kad stupi na dužnost u siječnju. U SAD-u, državi od oko 330 milijuna stanovnika, od bolesti covid-19 oboljelo je gotovo 14,4 milijuna ljudi, a umrlo oko 279.000 ljudi.

"SITUACIJA U ZAGREBU JE GORA NEGO ZA VRIJEME DOMOVINSKOG RATA"

05. 12. 2020. 9:30Autor: NACIONAL / J.B NFoto/ Saša Zinaja Hrvatska političarka i pravnica Vesna Škare Ožbolt sve je aktivnija u borbi “svrgavanja” zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Žestoko prozivanje Bandića nastavlja i dalje. Na društvenim mrežama upozorava na gradonačelnikovu dvoličnost, pitajući se da koji Bandić je pravi, onaj koji na zabava sluša Cecu ili onaj koji se dodvorava braniteljima? Uz to je naglasila kako je u Zagrebu gora situacija, nego u vrijeme Domovinskog rata, a građani se danas plaše Milana Bandića. Osvrt Vesne Škare Ožbolt na gradonačelnika Milana Bandića prenosimo u cijelosti: “Koji je Bandić pravi- onaj koji se dodvorava braniteljima, ili onaj koji sluša Cecu? U teškim vremenima u kojima živimo, boreći se s ogromnom pandemijom, ali i vlastitim strahovima, suočeni smo s time da ljudski život nikada nije manje vrijedio. Gledam to svakodnevno, počevši od tuge Grada Zagreba, opustošenog, devastiranog, otužnoga, praznoga, premreženog ‘rodijačkim’ vezama, kao u nekakvom kolumbijskom kartelu, slušam ljude kako se plaše izići na ulicu. Jer ih je strah, a mnoge i sram. Zbog samo jedne pogrešne riječi, mogu ostati bez svojih poslova, bez egzistencije, krova nad glavom… U gradu koji i dalje tapka u mraku, neoporavljenog od strašnoga potresa, kada su se svi naslušali blagoglagoljivih riječi sveprisutnoga zagrebačkog gradonačelnika, koji je obećavao brda i doline. A što je sada? Gdje je taj novac namijenjen i poslan od Europe kao pomoć u sanaciji i ljudima koji se sada smrzavaju razasuti po raznim domovima, ili smješteni kod prijatelja, ne znajući hoće li se i kada i uopće više ikada vratiti u svoje? Je li taj novac ostavljen i u nekim krznarijama, podijeljen na privatnim zabavama za uski gradonačelnikov krug? Negdje jest, ali kod građana- nije. Nikada nije bilo tužnije i teže živjeti u hrvatskoj metropoli, čak ni za vrijeme Domovinskog rata. Tada smo se barem držali zajedno, a sada, svi se plašimo svih, a većina Zagrepčana najviše onoga koji ih je i devastirao- nedodirljivoga Milana Bandića. I još samo za kraj, jer prošlo je ‘ispod radara’ u ovoj tegobnoj i deprimirajućoj situaciji u kojoj se nalazimo; je li u redu da zagrebački gradonačelnik odlazi 18. studenoga, na najtužniji dan u godini, Dan obljetnice Grada-heroja u Vukovar, a onda tamo pozira i pjeva u restoranu, slušajući pjesme srbijanske folk-zvijezde Cece, poznatije kao udovice jednoga od najvećih srbijanskih koljača, Arkana? Monstruma čije su horde klale po Vukovaru, Hrvatskoj, BiH… A Bandić sluša tu ‘pjevačicu’, sretan i pjeva, netom nakon što je licemjerno hodao u Koloni sjećanja za naše heroje, one koji su branili i umirali za Vukovar. I poslije, kada ga mediji o tome pitaju, on bahato, s podcjenjivanjem i s visine izruguje javnost koja je šokirana. Kao osoba koja sam od prvoga dana bila suradnica predsjednika Franje Tuđmana, vodila proces Mirne reintegracije Podunavlja, ali i kao počasna građanka Vukovara, imam puno pravo upitati javno: Koji je Milan Bandić pravi? Onaj koji se okružio braniteljima, ili im laska, ili onaj koji sluša Cecu? Jer, to dvoje je nespojivo…”, napisala je Škare Ožbolt na svom Facebooku.

NACIONAL.HR VIJESTIprije -59 minuta-Joe Biden planira skromniju i sigurniju inauguraciju zbog pandemijeprije -53 minuta-Epidemiolozi: Kafiće otvoriti kada broj zaraženih bude šest puta manjiprije -43 minuta-Adventski božićni štandovi iz centra Zagreba preselili u trgovačke centreprije -23 minuta-Porast informatičke pismenosti u hrvatskim kućanstvimaprije -11 minuta-UŽIVO: Stižu podaci po županijamaprije 0 minuta-Škare-Ožbolt: "Situacija u Zagrebu je gora nego za vrijeme Domovinskog rata"prije 18 minuta-Od danas kreće kažnjavanje građana za nepridržavanje epidemioloških mjeraprije 26 minuta-DHMZ: Sunčano uz naoblaku, na Jadranu kišaprije 30 minuta-HAK: Ne krečite na put bez zimske opremeprije 37 minuta-Plenković: Zadržavanje kreditnog rejtinga potvrda kvalitetne reakcije Vlade na krizu POLITIKA EKSLUZIVNO: ‘Odnarođeni guverner HNB-a Boris Vujčić u velikom sporu oko švicarskog franka stao je na stranu banaka, protiv države i oštećenih građana‘ 05. 12. 2020. 10:27Autor: Orhidea Gaura Hodak PIXSELL I TOMISLAV ČUVELJAK/NFOTO EKSKLUZIVNO: Zahtjevi šest banaka koje od Hrvatske traže 418 mil. eura zbog sukoba oko švicarskog franka hrane se tezama koje zastupa HNB zbog čega visoki politički i pravosudni izvori žestoko prozivaju guvernera Njegove stavove po pitanju švicaraca smatraju licemjernima, a njega suodgovornim za manipulaciju zbog koje je Vlada krenula u zakulisne pregovore s bankama koje su ishodile zatvaranje arbitraža za javnost, iako je DORH inzistirao na transparentnosti postupka Vlada Andreja Plenkovića krenula je, po svemu sudeći, u tajne i potpuno netransparentne pregovore s bankama koje od nje traže više od 400 milijuna eura odštete zbog konverzije kredita u švicarskim francima (što je prošloga tjedna objavio Bloomberg, a prenio Poslovni.hr), zato što su određeni interesni krugovi uvjerili državni vrh da Republika Hrvatska u arbitražnom procesu koji su banke pokrenule u Washingtonu stoji jako loše i da bi mogla izgubiti tužbu. Prema informacijama Nacionala, banke su pritom u toj tužbi koristile argumente koje im je servirala – Hrvatska narodna banka na čelu s guvernerom Borisom Vujčićem. Nacionalu je to potvrdio visoki politički izvor upoznat s detaljima arbitražnog procesa, napomenuvši da su, iako je arbitražni postupak tajan, banke u svojoj tužbi koristile javno dostupne podatke objavljene u biltenima i drugim publikacijama HNB-a. Još je veći problem što, po mišljenju više Nacionalovih sugovornika, Vlada nije uopće trebala prihvatiti ne samo pregovore, već ni arbitražu jer Međunarodni centar za rješavanje ulagačkih sporova u Washingtonu (ICSID) uopće ne bi trebao biti nadležan za taj predmet i kakvu god presudu donio, Vlada je neće biti dužna provesti i to zato što bi o takvim predmetima trebao odlučivati Sud Europske unije. Međutim, banke namjerno izbjegavaju nadležnost Suda Europske unije jer taj sud, prema riječima Gorana Aleksića iz Udruge Franak, vodi računa o građanima Europske unije i sudi u korist potrošača pa ne bi bio pristran prema bankama. Drugim riječima, ako je točno da je Vlada krenula u pregovore s bankama, ona tako unaprijed podilazi bankama zbog straha od gubitka spora koji uopće ne bi trebao imati nikakve pravne posljedice za Hrvatsku jer je ništetan u sporovima među državama članicama Europske unije. Iako je Međunarodni centar za rješavanje ulagačkih sporova u Washingtonu (ICSID) prihvatio nadležnost, unatoč tome što je DORH njihovu nadležnost osporavao, najnovije sudske presude, konkretno presuda u slučaju Achmea, i preporuke Europske komisije sugeriraju da bi nadležan u ovom slučaju trebao biti Sud EU-a. Naime, Međunarodni centar za rješavanje ulagačkih sporova u Washingtonu (ICSID) prihvatio je nadležnost na temelju bilateralnih ugovora Hrvatske i Austrije, Hrvatske i Francuske te Hrvatske i Mađarske, gdje se nalaze sjedišta banaka tužiteljica, međutim, nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju za odnose Republike Hrvatske s drugim članicama EU-a trebala bi biti mjerodavna pravila Europske unije. Nacionalov izvor kaže: “Prema presudi u slučaju Achmea koju je Europski sud donio još 2018., ne mogu sudovi izvan EU-a rješavati sporove između dviju članica EU-a. Time je Europski sud zapravo presudio da međunarodne arbitraže ne vrijede između država članica Europske unije, već se o takvim slučajevima treba odlučivati na Europskom sudu.” Goran Aleksić iz Udruge Franak ističe, pak, i da su skoro sve države članice EU-a, osim Austrije koja je zbog toga pod prijetnjom Europske komisije, 5. svibnja ove godine potpisale plurilateralni sporazum kojim se otkazuju bilateralni sporazumi o zaštiti stranih ulaganja između država članica Europske unije. Time su izvan snage stavljeni bilateralni sporazumi između država članica Europske unije na temelju kojih su strani ulagači iz država Europske unije pokretali tužbe pred međunarodnim investicijskim sudovima radi zaštite svojih ulaganja u drugim državama članicama. Umjesto toga, ulagači iz država članica trebali bi zaštitu potražiti na domaćim sudovima, na Europskom sudu ili postići nagodbe u tim sporovima. Neovisno o tome, budući da postupak formalno još uvijek traje pred međunarodnim sudom i da banke očito ignoriraju sporazum na razini EU-a, postavlja se pitanje zbog čega se u pregovore ide u trenutku kad procesi nisu ni blizu donošenja presude niti je poznato kako će izgledati tijek postupka. Najbliže donošenju presude tek je jedna tužba, ona UniCredita i Zagrebačke banke, koja je prva podnesena, još prije četiri godine. Naime, prema službenim podacima dostupnim na stranicama arbitražnog suda, kao i na temelju službenih odgovora DORH-a koji u svim predmetima pred međunarodnim sudovima zastupa Republiku Hrvatsku, protiv Hrvatske tužbu je podnijelo šest banaka, a svaki od tih postupaka vodi se odvojeno. Banke su u tužbi protiv hrvatske zbog konverzije švicarca koristile podatke objavljene u biltenima i drugim publikacijama HNB-a kao i stavove guvernera Borisa Vujčića koji su išli u prilog bankama Prema podacima iz Izvješća o radu DORH-a za 2019. UniCredit Bank Austria AG i Zagrebačka Banka d.d. tužile su Hrvatsku na iznos od 137 milijuna eura, Raiffeisen Bank International AG i Raiffeisenbank Austria d.d. na iznos od 64,5 milijuna eura, Addiko Bank AG i Addiko Bank d.d. na 160 milijuna eura, Erste Group Bank AG i ostali na iznos od 57,1 milijun eura, a tužbe su naknadno podigli i Société Générale S.A. i OTP Bank Plc. Iz DORH-a, međutim, kažu: “Svaki od šest postupaka trenutno se nalazi u različitim postupovnim fazama zbog činjenice da su pokrenuti u razmaku od četiri godine te s obzirom na složena pitanja nadležnosti koja se u svakom od predmeta pojavljuju. Iz podataka na mrežnim stranicama ICSID-a razvidno je kako ni u jednom od postupaka još nije donesen arbitražni pravorijek o osnovanosti zahtjeva tužitelja, kao i eventualnoj visini štete, već su u pojedinim postupcima donesene jedino odluke o nadležnosti.” Zašto onda Vlada žuri u nagodbu s bankama kojom bi bankama, prema pisanju portala Poslovni.hr i Bloomberg, omogućila smanjivanje obveze (budućih) uplata doprinosa za osiguranje depozita, odnosno smanjenje regulatornog troška kroz niže obveze uplata premija osiguranja štednje, a banke bi zauzvrat povukle tužbe i ne bi tražile isplatu odšteta? I je li takav ishod učinjen pod pritiskom stavova HNB-a koji idu u prilog bankama? Među tezama koje su korištene i koje će i u drugim postupcima biti korištene protiv Hrvatske, spominje se i teza da se prilikom izrade modela konverzije nije vodilo računa o socijalnim kriterijima. Upravo taj element socijalnih kriterija naveo je i HNB u svom Izvješću o problematici zaduženosti građana kreditima u švicarskim francima i prijedlozima mjera za olakšavanje položaja dužnika u švicarskim francima na temelju zaključka Odbora za financije i državni proračun Hrvatskog sabora, iz rujna 2015. Osim što banke njegovo izvješće koriste kao oružje protiv Hrvatske, guverner HNB-a Boris Vujčić ujedno je i jedan od svjedoka u arbitražnom procesu koji su banke pokrenule protiv Hrvatske, a za koje neimenovani izvori tvrde da u njemu Hrvatska stoji loše pa se Plenkovićeva vlada požurila u tajne pregovore s bankama. PHOTO: Patrik Macek/PIXSELL U tom izvješću je, između ostalog, navedeno i sljedeće: “Budući da trošak konverzije kredita u švicarskim francima podrazumijeva otpis dijela glavnice, konverzija će izvjesno znatno umanjiti kapital banaka koje imaju dijelove kreditnog portfelja nominirane u toj valuti i podložne su odredbama navedenog Zakona. Iz dostupnih nepotpunih podataka može se pretpostaviti da će proširenje obuhvata kredita podložnih konverziji i naknadne promjene u modelu na temelju kojega je inicijalna procjena rađena, povećati trošak konverzije za banke u odnosu na preliminarne procjene, tako da bi taj trošak mogao dosegnuti iznos od otprilike 8,0 mlrd. HRK. Tako bi aktualni prijedlog Izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o kreditnim institucijama za banke stvorio znatne troškove koji bi smanjili njihovu adekvatnost kapitala, te generirao gubitke u iznosu od gotovo trogodišnje očekivane dobiti. Od procijenjenog učinka zakonskih izmjena na zarade banaka od 8,0 mlrd. kuna, 5,8 mlrd. HRK odnosi se na trošak jednokratnog otpisa odnosno na ujednačavanje preostale glavnice dužnika u eurima i dužnika u švicarskim francima, 1,8 mlrd. HRK na dodatno umanjivanje anuiteta te još oko 500 mil. HRK za nestambene i otkazane kredite (Tablica 8.).” U tom izvješću HNB je bio izrazito zabrinut za sudbinu banaka, dok je pitanje sudbine potrošača bilo potpuno sekundarno pa su tako naveli: “Na osnovi procjene mogućih troškova predloženog rješenja može se prognozirati i adekvatnost kapitala te zarade osam banaka na koje otpada većina CHF kredita za sljedeće razdoblje. Tako bi jednokratni trošak od 8,0 mlrd. HRK doveo do pada stope ukupnoga kapitala s 23,5 % na 19,7 %, što je pad od 3,8 postotnih bodova (Tablica 10.). Također, uz pretpostavku da banke zarade u tekućoj godini iskoriste najprije za pokrivanje gubitaka iz prethodne godine, banke bi tek u 2017. godini ponovo ušle u područje pozitivnih zarada.” To, međutim, uopće nije ispalo tako, već se ispostavilo da je konverzija kredita imala pozitivan učinak i na banke i na potrošače. Dapače, pozitivni efekti konverzije kasnije su također opisani u biltenima HNB-a. Međutim, je li takvim unaprijed stvorenim stavovima guverner HNB-a podilazio bankama? To je izrazito važno pitanje jer, osim što banke njegovo izvješće koriste kao oružje protiv Hrvatske, guverner HNB-a ujedno je i jedan od svjedoka u arbitražnom procesu i njegovi stavovi mogli bi uvelike utjecati na ishod spora – pa je za Republiku Hrvatsku itekako važno kakve će on argumente iznijeti i hoće li stati na stranu dužnika u švicarskim francima, a time i na stranu Republike Hrvatske, ili na stranu banaka. Nacionalovi izvori sumnjaju da je guverner Boris Vujčić puno bliži ovoj drugoj varijanti, što se vrlo lako može iščitati i iz publikacija HNB-a, kao i iz njegovih javno dostupnih izjava. Njegove dosadašnje stavove po pitanju “švicarca” Nacionalovi izvori smatraju, u najmanju ruku, neadekvatnima i licemjernima te tvrde da je on i tijekom donošenja zakona 2015. zapravo “sjedio na dvije stolice”. Zakon kojim je omogućena konverzija donesen je u mandatu premijera Zorana Milanovića i ministra financija Borisa Lalovca, a izvori iz bivše vlade tvrde da zakon nije imao negativne, već pozitivne efekte. PHOTO: Patrik Macek/PIXSELL Insajder blizak vladi Zorana Milanovića koja je i donijela zakon kojim je omogućena prisilna konverzija kredita u švicarcima, rekao je za Nacional: “Zoran nije htio donijeti Zakon bez Vujčićeve suglasnosti. Dakle, Milanovićeva vlada ne bi ni donijela zakon da Vujčić nije dao zeleno svjetlo. Vujčić je o tome svemu razgovarao sa Zoranom, s Borisom Lalovcem, Orsatom Miljenićem i Brankom Grčićem, i znam da je Zoran govorio: “Ne mogu ja ako Vujčić ne odobri.” Ako me pitate za koji se točno model zalagao Vujčić, moguće da je on smatrao da bi neki drugi model bio bolji, uostalom, bilo je nekoliko modela konverzije, ali na kraju je odabran model da se izjednači građane koji su imali kredite u švicarcima s onima koji su imali kredite u eurima. Dakle, vodila se polemika oko najboljeg modela, ali HNB nije bio protiv toga da se ide u konverziju.” Međutim, u Milanovićevoj vladi već su tada počeli sumnjati da Boris Vujčić igra dvostruku igru. Naime, uoči donošenja Zakona u Jutarnjem listu osvanuo je interni dokument HNB-a, odnosno pismo koje je HNB s potpisom Borisa Vujčića poslao ministru financija Borisu Lalovcu. Riječ je bila o službenom očitovanju HNB-a upućenom Vladi RH na temelju Prijedloga izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o kreditnim institucijama koje je potpisao guverner Boris Vujčić. U tom očitovanju izneseno je trinaest zamjerki na račun Zakona, kako ih je sublimirao Jutarnji list, od mogućeg slabljenja tečaja kune prema euru, gubitka međunarodnih pričuva i rizika za deviznu likvidnost, opasnosti da se povise kamatne stope na kredite, mogućnosti narušavanja povjerenja štediša i kreditora u banke zbog iskazanih gubitaka, mogućeg odljeva depozita u gotovinu i u inozemstvo, narušavanja povjerenja u monetarni i financijski sustav, zaključka da će najranjiviji dužnici i dalje imati problema u otplati kredita, a profitirati kućanstva i osobe koje su kreditirale svoju gospodarsku aktivnost, da će dužnici u francima proći bolje od onih koji su dizali kredite u kunama, da je upitna ustavnost cijelog paketa zakona, da treba izbjeći retroaktivnu primjenu predloženih mjera i da nisu provedene konzultacije s Europskom centralnom bankom. U Milanovićevoj Vladi još su 2015. počeli sumnjati da Boris Vujčić igra dvostruku igru. Tada je u Jutarnjem listu osvanuo interni dopis Vujčića Lalovcu s trinaest zamjerki na račun zakona o konverziji U Vladi su objavu tog pisma tada doživjeli kao HNB-ov pokušaj opstrukcije donošenja zakona. Izvor blizak tadašnjoj vladajućoj strukturi kaže: “Vujčić se kasnije pravdao da na dokumentu zapravo nije njegov potpis, a i nije bio jer je netko ispod njegova imena stavio potpis ‘u zamjenu’, ali evidentno je da je taj dopis namjerno plasiran u javnost. Lalovac je poludio, zvao je tada Vujčića i pitao ga kako je moguće da ga uopće nije obavijestio o tome da piše neki takav dokument i da pušta takve dokumente u novine, a da se uopće nije čuo s ministrom niti je ranije na sastancima govorio o takvim implikacijama Zakona kakve su navedene u tom dopisu. Vujčić se pokušao vaditi na to da on nije potpisao taj dokument, već da su to sastavile njegove stručne službe, a potpisao netko od njegovih pomoćnika te da on o tome ništa nije znao, u što je teško povjerovati, da guverner za takvo što ne bi znao. U svakom slučaju, ispao je dosta nekorektan i bilo je neozbiljno da takvo što pusti u novine, a nije se čuo ni s ministrom ni s premijerom. Kao što se sad čuje s Plenkovićem iste sekunde. Kad imaš takav problem, onda nazoveš premijera i upozoriš ga izravno ako smatraš da treba. Međutim, godinu dana kasnije, nakon što je konverzija bila provedena, pokazalo se da su svi argumenti koji su bili navedeni u tom mišljenju bili potpuno krivi, dapače, konverzija je imala višestruko pozitivne efekte jer su ti krediti u švicarcima opterećivali i banke i banke su se tako riješile negativnih plasmana koji su opterećivali poslovanje. Dakle, od svih tih strahova o konverziji potvrdilo se suprotno jer su narasle čak međunarodne pričuve, i to s 13 na 19 milijardi, ostvareni su veći gospodarski rast, veća razina štednje i financijska stabilnost. Neću reći da je HNB sam sebe opovrgnuo, ali su kasnije u svojim biltenima isticali sve pozitivne efekte konverzije na gospodarstvo. Porasla je i ukupna potrošnja, potrošači su uredno nastavljali otplaćivati kredite… Čak su i međunarodni analitičari zaključili da je bilo dobro što se napravila konverzija.” Taj izvor naveo je da su banke cijeli problem s konverzijom mogle riješiti samostalno, ali da one uopće nisu bile za to zainteresirane, a nakon što je donesen Zakon i Ustavni sud je donio odluku da je sve bilo u skladu s Ustavom i zakonom. S druge strane, banke su sada suočene s novim tužbama zbog preplaćene kamatne stope i već postoje pravomoćne presude u korist korisnika kredita. No u tim novim sporovima, kako tvrde Nacionalovi sugovornici, banke se sada pozivaju na isti taj zakon kojim je omogućena konverzija, a zbog kojeg su tužile Republiku Hrvatsku. “Banke se sad pozivaju na Zakon o konverziji i tvrde da je to sve što su trebale platiti”, kaže izvor. Da je, po svemu sudeći, Vlada uistinu sada krenula u tajne pregovore s bankama, pokazuje i podatak da je i prije no što je Bloomberg objavio da se vode pregovori, Nacionalu iz krugova bliskih bankama bila plasirana teza da banke u arbitraži stoje jako dobro te da bi Republika Hrvatska mogla izgubiti spor i platiti bankama odštetu u visini nekoliko milijardi kuna. Budući da je u međuvremenu Bloomberg prošloga tjedna objavio, a Poslovni.hr prenio, da je Vlada zbog tužbi krenula u pregovore s bankama te da su “pozicije Hrvatske u njima sve prije nego dobre”, Nacional je od Vlade i DORH-a tražio odgovore na pitanja je li točno da su u tijeku pregovori, o čemu će se točno pregovarati i zašto o tim pregovorima javnost nije službeno obaviještena, ali do zaključenja broja njihov odgovor nije stigao. Izvori iz financijskih i političkih krugova, međutim, tvrde da ako je točno da je Vlada krenula u pregovore s bankama, riječ je o jednoj od najvećih manipulacija koje se pokušavaju provesti ispod radara. Goran Aleksić iz Udruge Franak kaže da je temeljna stvar za arbitražu ta što je konačna presuda utvrdila da je valutna klauzula ništetna, a budući da je valutna klauzula ništetna, banke nisu imale nikakvu štetu u konverziji, nego su još dužne potrošačima. Goran Aleksić iz Udruge Franak smatra da banke namjerno izbjegavaju nadležnost Suda Europske unije jer taj sud vodi računa o građanima Europske unije i sudi u korist potrošača. PHOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO “Banke ne da nisu imale štetu, nego još uvijek duguju građanima više od 50 posto onog što im trebaju vratiti, odnosno za ono što je preplaćeno na temelju nepoštene kamate i valute do dana konverzije. S tim da se to pitanje obeštećenja nakon konverzije rješava na Sudu Europske unije koji bi trebao poslati mišljenje o tome Vrhovnom sudu. Naime, naš Vrhovni sud nije siguran treba li građanima vratiti novac ili ne, pa je postavio novo pitanje na Sudu EU-a koji će o tome odlučiti za godinu i pol dana. Banke su za sedam milijardi kuna ukupno smanjile iznos glavnica za one dužnike kojima su konvertirale kredite i tih sedam milijardi je njima sporno, iako one potražuju zasad oko 3,5 milijarde kuna da im se plati za to što su izvršile konverziju”, kaže Aleksić. On također smatra da je arbitraža u Washingtonu protupravna jer nije u skladu s pravom Europske unije te ističe da je Sud EU-a već po jednom njemačkom predmetu donio mišljenje da se arbitraže ne smiju provoditi među zemljama članicama EU-a, nego je mjesto za ispitivanje nečijih prava domaći sud i Sud EU-a. “Tvrdnje investitora odnosno banaka da su im investicije propale, temeljene su na bilateralnim sporazumima prije ulaska Hrvatske u EU, a to nije u skladu s pravom EU-a. Kad bi Hrvatska istupila iz te arbitraže i arbitražni spor završio u korist banaka, banke se na tlu EU-a ne bi mogle naplatiti, ne bi mogle dobiti ni lipu, već bi morale podnijeti novu tužbu. A budući da je utvrđeno da je valutna klauzula ništetna, banke tvrde da je konverzijom riješen problem i tako se brane na sudovima i smatraju da potrošači nemaju što tražiti. A onda, suprotno tim tvrdnjama, na arbitraži traže novac zbog konverzije. Ponašaju se kao pravi banditi”, kaže Aleksić. Kad je riječ o stavovima HNB-a i guvernera Vujčića, on ističe: “HNB je tu svakojako nastupao. Najprije je govorio da će biti loše za monetarni sustav pa je tijekom konverzije pritisnuo banke da to naprave kako treba i na kraju prikazao da su rezultati toga bili pozitivni upravo za banke. Međutim, HNB tu jako vrluda i uopće ne radi u interesu Republike Hrvatske, jer da radi, nakon kolektivne presude naložio bi bankama da vrate novac oštećenim potrošačima. HNB je trebao preporučiti bankama da poštuju pravorijek i da ponude svim potrošačima novac, govorimo i o 70 tisuća onih koji nisu konvertirali kredite. Dakle, HNB nije preporukom naložio bankama da vrate novac ljudima, a kao regulator to je trebao učiniti. I sad usporedite Vujčića i šefa Poljske narodne banke koji je izjavio za njihov Vrhovni sud da su banke same odgovorne za to što im se dogodilo. A Vujčić tvrdi da je on u Saboru i medijima govorio da nije dobro dizati takve kredite, ali nije nikada dao preporuku bankama da ne plasiraju takve kredite jer su rizični. To je trebao HNB napraviti, a Vujčić je tada bio viceguverner. Glavna Vujčićeva fora je da je on govorio o tome da su ti krediti rizični. Uvijek se tako izvlači, ali nikada nije javno službeno HNB to preporučio ni bankama niti potrošačima, dok je, recimo, Austrijska narodna banka točno uoči rasta franka dala preporuku svojim bankama da ne plasiraju takve rizične kredite. Zašto HNB nije 2008. pozvao i banke i potrošače da konvertiraju kredite? Austrijska narodna banka to je napravila.” Ne samo da Vlada nije trebala prihvatiti pregovore, smatra više Nacionalovih sugovornika, već ni arbitražu jer sud u Washingtonu ne bi ni trebao biti nadležan i Vlada ne bi bila dužna provesti presudu Aleksić smatra da su banke dvostruko prevarile potrošače: “Prvo su im uvalile kredit koji je rizičan zbog valute, fingirajući najnižu kamatnu stopu, a unaprijed su znale su da će takvu kamatnu stopu povećavati, i to nezakonito. U mom slučaju, već pet mjeseci nakon početka otplate kredita kamata je s 4,2 posto narasla na pet posto, a ubrzo potom i na šest posto. Tako nije bilo samo meni, nego svima. Dakle, mi nismo imali toliko manju kamatnu stopu u odnosu na euro, osim na samom početku. Naglašavam da su banke u euro i kunskim kreditima također ugovarale nezakonite kamate koje se povećavaju odlukom banke. Osim toga, kolektivna presuda protiv osam banaka kaže da su ništetni valutna klauzula i promjena kamatne stope, što znači da se smiju primijeniti samo kunski iznosi kredita i kamata koja je početno ugovorena. Nova presuda Suda EU-a kaže da se sudskom odlukom ne može nijedna ništetna odredba zamijeniti drugom. Budući da se ne može zamijeniti, kamate nema. Sud Europske unije tako je strog prema bankama jer ih želi odvratiti od toga da se ikad više tako ponašaju. U konačnici, prema stavu Suda EU-a, ali i prema našem Zakonu o obveznim odnosima, svi krediti s ništetnom valutnom klauzulom ništetni su u cijelosti.” O tome što banke tvrde da je trošak konverzije potpuno pao na njihova leđa, Aleksić isto kaže da nije istina jer im je država omogućila da ne plate porez na taj dio: “Tada je porez na dobit bio 18 posto, banke su mogle zadržati milijardu i 200 milijuna kuna, bez plaćanja poreza na dobit. Dakle, već je tu država snosila skoro 20 posto troška i nije istina da je sve bilo na teret banaka, 20 posto je bilo na teret države u obliku manjeg poreza. Jesu li banke to koristile ili ne, to je drugo pitanje, ali su imale mogućnost.” Aleksić smatra i da država nema što pregovarati s bankama, barem ne u ovoj fazi. “To ovisi o državi, koliko je država hrabra da kaže bankama: ‘Nećemo vam ništa dati.’ Ali ako se vode pregovori s bankama, znači da je država njima već priznala da su u pravu, nema tu velike mudrosti. Da su pametni, pozvali bi Udrugu Franak da sudjeluje u obrani države jer mi imamo puno bolji način komuniciranja prava EU-a prema javnosti. Država bi trebala biti agresivna prema bankama jer su banke dužne oštećenim građanima gotovo 30 milijardi kuna, a prema javnosti bi trebala biti otvorena. Nema razloga da bude tajni. A ova je arbitraža u nadležnosti Svjetske banke i već je time kontaminirana. Zato Sud EU-a i kaže da je to protupravno. Kako može Svjetska banka organizirati arbitražu za banke, to je kao da vuku date da čuva ovce!” Inače, iz DORH-a su na Nacionalov upit odgovorili da je upravo prema zahtjevu tužitelja (banaka) javnost isključena iz tih predmeta. “Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) naglašava da je odlukom Arbitražnog Tribunala u pojedinim predmetima određena tajnost postupka iako je Republika Hrvatska u svim postupcima inzistirala na transparentnosti cijelog postupka jer nema razloga za prikrivanje bilo kakvih činjenica”, naveli su u odgovoru. Nacional je uputio pitanja i svim bankama koje su podigle tužbu protiv RH, ali sve su se pravdale tajnošću postupka arbitraže, slično kao i Boris Vujčić i Boris Lalovac, kojeg smo također zvali. Hrvatska narodna banka je na konkretna pitanja o tome kakvo je stajalište zauzela po pitanju konverzije, idu li njena stajališta u korist RH ili u korist banaka, kao i kakvo je stajalište guvernera HNB-a Borisa Vujčića po pitanju tužbi odnosno zakona kojim su regulirani krediti u švicarskim francima, a zbog kojeg su banke tužile RH, odgovorila samo sljedeće: “Hrvatska narodna banka nije strana u postupku koji se vodi pred ICSID-om u Washingtonu, a na koji se u svom pitanju referirate, te stoga isti ne može komentirati. Republiku Hrvatsku u svim arbitražnim postupcima zastupa DORH.” ‘Banke ne da nisu imale štetu, nego još uvijek duguju građanima više od 50 posto onog što im trebaju vratiti, odnosno za ono što je preplaćeno na temelju nepoštene kamate i valute do dana konverzije’, kaže Aleksić Erste banka jedina je konkretno odgovorila na upit Nacionala i potvrdila da su oni od prvog dana za dogovor s Vladom Nacional je svim bankama koje su pokrenule arbitražu protiv Hrvatske poslao konkretne upite, ali su one uglavnom odgovorile da ne žele komentirati postupak. Iz Zagrebačke banke poručili su: “Zagrebačka banka nikad ne komentira sudske procese.” Raiffeisenbank Austria također je poručio: “Budući da je postupak arbitraže u tijeku, u ovome trenutku nismo u mogućnosti pružiti Vam odgovor.” OTP banka također “u ovom trenutku ne može davati izjave za medije na ovu temu”. Međutim, kako su naveli: “OTP Bank Plc je na Budimpeštanskoj burzi objavio sve javno dostupne informacije vezane uz predmetnu tužbu, uključujući i iznos.” U tom izvješću navedeno je da su zbog konverzije pretrpjeli štetu koja se procjenjuje na 224 milijuna kuna, ali se ne navodi jesu li tužbu podnijeli na taj iznos. Što se tiče podataka o poslovanju, također su nas uputili na godišnje izvještaje na web stranici banke, izvorima HNB-a te na posebnoj stranici za investitore mađarske OTP banke. Inače, sve vodeće banke su u 2016. ostvarile prilično velike dobiti u 2016. i tako kompenzirale gubitke iz 2015. godine. Iz Addiko Banka poručili su: “Zahvaljujemo na upitu, no Addiko Bank d.d. ne komentira sudske presude ni sudske procese u tijeku.” Jedina banka koja je dala konkretne odgovore na pitanja je Erste banka, koja je u svom odgovoru naznačila da su od početka otvoreni za “konstruktivni razgovor” te da “jednaku poziciju zauzimaju i danas”, što ide u prilog tvrdnjama da se već odvijaju mogući pozadinski pregovori. U njihovu odgovoru navedeno je: “Erste banka i njezini dioničari arbitražni spor pred Međunarodnim centrom za rješavanje ulagačkih sporova (ICSID) u Washingtonu pokrenuli su samostalno krajem 2017. godine, u skladu s odredbama Ugovora o zaštiti ulaganja između Republike Hrvatske i Republike Austrije (Bilateral Investment Treaty – dvostrani ugovor o poticanju i zaštiti ulaganja). O detaljima i tijeku postupka, uključujući i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, nažalost ne možemo govoriti u javnosti. Međutim, važno je naglasiti da su Erste banka i Erste grupa od početka bili otvoreni za konstruktivni razgovor s ciljem mirnog rješavanja navedenog spora i postizanja održivog rješenja, a jednaku poziciju zauzimaju i danas. Stav u vezi CHF pitanja također se nije mijenjao. Erste banka i Erste grupa slažu se s principom konverzije, odnosno dovođenja bivših CHF dužnika u isti položaj kao da su od samog početka imali eurski kredit, a spornim smatraju izostanak socijalnih kriterija i raspodjelu troškova konverzije, koje su snosile isključivo banke. Republika Hrvatska je time bila jedina među svim zemljama koje su bile zahvaćene CHF problemom, a koja je cijeli trošak rješenja prebacila na jednu stranu.” Nacional je od banaka zatražio i podatke o dobiti u godinama prije i nakon konverzije, a iz Erste banke jedini su sami dostavili tražene podatke: “Financijski pokazatelji o poslovanju javno su dostupni podaci te se nalaze u financijskim izvješćima Erste banke, koji su objavljeni na internetskoj stranici banke. Referirajući se na traženo razdoblje, dobit Erste banke u 2008. iznosila je 788 milijuna kuna, u 2009. 607 milijuna kuna, u 2010. 610 milijuna kuna, u 2011. 651 milijun kuna, a u 2012. 483 milijuna kuna. Kako bi se ti podaci stavili u kontekst, potrebno je istaknuti da je istovremeno tih godina bilježen silazni trend povrata na aktivu (ROA) i povrata na kapital (ROE). Općenito su pokazatelji profitabilnosti poslovanja u Hrvatskoj u tom razdoblju pratili trend zabilježen u zemljama regije srednje i istočne Europe, dok su, primjerice, bili niži od prosjeka zemalja regije CEE4, koju čine Mađarska, Češka, Slovačka i Poljska. Na kraju, važno je naglasiti da je Erste banka, ostvarujući stabilne i pozitivne financijske rezultate, na ime svih vrsta poreza i doprinosa u razdoblju 2008.-2012. u državni proračun Republike Hrvatske uplatila oko 1,75 milijardi kuna.”

Broj pratitelja

  Broj postova: 9142  Broj komentara: (?) Cijelo vrijeme 307388  Danas 274  Jučer 280  Ovaj mjesec 853  Prošli mjesec 4738 

NOVO IZDANJE HANNE ARENDT "IZVORI TOTALITARIZMA"

KULTURA 03. 10. 2015. 9:36Autor: HINA fah Knjigu “Izvori totalitarizma” u kojoj politička teoretičarka Hannah Arendt obuhvatno i iscrpno analizira totalitarizam, njegove izvore, elemente i posljedice, objavila je zagrebačka izdavačka kuća “Disput”. Jedna od najutjecajnijih knjiga o temi totalitarizma (560 str.), podijeljena je u tri velike cjeline – Antisemitizam, Imperijalizam i Totalitarizam. U prvom dijelu Arendt razmatra uspon antisemitizma u Srednjoj i Zapadnoj Europi u 19. stoljeću. Njezine se analize tiču židovske povijesti od vremena dvorskih Židova do afere Dreyfus onoliko koliko je ta afera bila važna za rođenje antisemitizma i koliko je on na nju utjecao. Bavi se antisemitskim pokretima i ulogom koji su Židovi imali u razvoju nacionalne države s jedne strane i njihovoj ulozi u nežidovskom društvu s druge. U drugom dijelu obrađuje europski kolonijalni imperijalizam od 1884. do izbijanja Prvog svjetskog rata. Govori o raspadu nacionalne države za koji se pokazalo da sadrži gotovo sve elemente potrebne za kasniji uspon totalitarnih vlada i pokreta. “Prije imperijalističke ere nije postojalo nešto takvo kao svjetska politika, a bez nje totalitarni zahtjev za globalnim vladanjem ne bi imao smisla”, navodi Arendt. U trećem dijelu opisuje funkcioniranje totalitarnih pokreta pri čemu se usredotočila na dva oblika totalitarne vladavine prošlog stoljeća – nacističku Njemačku i staljinističku Rusiju. Pri tome razmatra preobrazbu klasa u mase, ulogu propagande u ophođenju s netotalitarnim svijetom te upotrebu terora, koji je ključan za taj oblik vladavine. U tom, završnom poglavlju, Arendt analizira prirodu izoliranosti i osamljenosti kao preduvjeta za totalnu dominaciju. Originalni rukopis knjige završen je u jesen 1949., godine – više od četiri godine poslije poraza Hitlerove Njemačke i manje od četiri godine prije Staljinove smrti. Prvo izdanje knjige izašlo je 1951., i po riječima Hanne Arendt to je bio prvi mogući trenutak da se artikuliraju i elaboriraju pitanja s kojima je njezina generacija bila prisiljena živjeti većinu svojih zrelih godina: Što se dogodilo? Zašto se dogodilo? Kako se moglo dogoditi? Jedan od recenzenata, politički filozof Žarko Puhovski, ističe da knjiga “Izvori totalitarizma” predstavlja ključnu analizu fenomena totalitarizma, formativnu za naraštaje filozofa, sociologa, političkih znanstvenika, socijalnih psihologa, političara i za desetine tisuća čitatelja niza izdanja i prijevoda te knjige. U njoj Arendt posve jasno pokazuje kako joj nije namjera opisati povijest totalitarizma niti nabrajati socijalne, političke i ekonomske značajke poredaka koji karakteriziraju fašističku Italiju, nacističku Njemačku ili komunistički Sovjetski Savez, već joj je ponajprije stalo do toga da pokaže uspostavu totalitarnog svjetonazora i načine njegove realizacije. “Riječ je o nastojanju da se stvori teorija totalitarizma, a ne o opisivanju političkih prilika”, navodi Puhovski. Politolog Luka Ribarević ističe da knjiga ukazuje na bitnu svezu europske povijesti i nastanka totalitarizma, sadrži preciznu anatomiju totalitarnog pokreta i vladavine te uvjerljivo obrazlaže tezu o totalitarizmu kao posve novom obliku vladavine. Knjigu “Izvori totalitarizma” s engleskog je prevela Mirjana Paić Jurinić. Prijevod hrvatskoga izdanja napravljen je prema kanonskom izdanju iz 1968. godine, s autoričinom završnom redakturom i trima predgovorima. Hannah Arendt (1906.-1975.) njemačko-američka je politička teoretičarka. Rođena je u Hannoveru i od 1924. do 1933. filozofiju je studirala kod Husserla, Heideggera i Jaspersa. Napustila je Njemačku te je do 1941. godine živjela u Parizu gdje je radila za mnoge židovske organizacije. Bila je prisiljena napustiti Pariz te je otišla u New York gdje je djelovala u utjecajnom krugu pisaca i intelektualaca oko časopisa “Partisan Review”. Nakon završetka Drugog svjetskog rata poučavala je na brojnim američkim sveučilištima (Princeton, Berkeley, Chicago). Kao reporterka lista “The New Yorker” 1961. godine pratila je suđenje Adolfu Eichmannu. Glavna su joj djela: “Izvori totalitarizma”, “Vita activa”, “Eichmann u Jeruzalemu”, “O revoluciji”, “Ljudi u mračnim vremenima”, “Kriza republike”.

POLIMAC PREPORUČUJE

Jutarnji list POL Pogledali smo Mank, novi hit na Netflixu: Kako je nastao scenarij za ‘najbolji film svih vremena‘ David Fincher se s "Mankom", prvim filmom nakon "Nestale" iz 2014., uključio u višedesetljetnu debatu o scenariju "Građanina Kanea" Piše: Damjan RaknićObjavljeno: 04. prosinac 2020. 21:42 Slavna američka filmska kritičarka Pauline Kael naljutila je mnoge kolege kritičare i holivudske filmaše kada je u 50 tisuća riječi dugačkom predgovoru knjige "The Citizen Kane Book" koja je izašla u listopadu 1971. godine, a koji je ranije te godine objavljen u časopisu The New Yorker, oživjela raspravu o scenariju filma "Građanin Kane" redatelja Orsona Wellesa. Kael je u svom kontroverznom eseju slavila rad koscenariste filma Hermana J. Mankiewicza te umanjila doprinos drugog koscenariste - Wellesa. Akademici, filmski kritičari, učenjaci te Wellesovi biografi i kolege stali su u obranu napadnutog filmaša i Kaeline su tvrdnje većinom pobijene. Esej je osobito razbjesnio redatelja, producenta i povjesničara filma Petera Bogdanovicha, inače dobrog Wellesovog prijatelja. Bogdanovich je u listopadu 1972. u eseju za časopis Esquire opovrgnuo sve Kaeline teze. Polemika oko scenarija "Građanina Kanea" okončana je nakon što su objelodanjeni dokazi o Wellesovom radu na scenariju. Unatoč tome što su brojni kritičari i članovi akademske zajednice napisali reakcije na Kaelin esej, Wellesov ugled pretrpio je značajnu i nepopravljivu štetu. Spomenuto prepucavanje evidentno je pomno pratio novinar i scenarist Jack Fincher, otac filmskog redatelja Davida Finchera, jer je o tom slučaju napisao scenarij za film koji je krajem 90-ih trebao režirati baš njegov sin. VEZANE VIJESTI POLIMAC PREPORUČUJE Film ‘Vještice‘ Roberta Zemeckisa pun je grotesknih slika i poprilično subverzivih poruka POLIMAC O KUMEKU ‘Pristup je kaotičan, film ima jedan ključan problem zbog kojeg dolazi do laganog raspadanja‘ Projekt je, međutim, zapeo u razvoju jer je David Fincher navodno inzistirao da se film snima u crno-bijeloj tehnici. Scenarij je potom godinama stajao u ladici sve dok Netflix, streaming platforma s kojom je Fincher surađivao na serijama "Kuća od karata" i "Umolovac", redatelja nije pitao ima li neki projekt koji bi baš realizirati. Umoran od iscrpljujućeg rada na "Umolovcu", Fincher je iz ladice izvukao scenarij svoga oca i rekao da ima film koji želi snimiti, ali na svoj način. Netflix je pristao. U novoj epizodi serijala "Polimac preporučuje" filmski i televizijski kritičar Jutarnjeg lista Nenad Polimac i novinar Jutarnjeg Damjan Raknić raspravljaju o tome je li "Mank" ipak malo prehermetičan za opću publiku te je li takva priča uopće odgovara redateljevu temperamentu

KOLUMNISTINACIONALA POGLED IZBLIZA: Moralna panika zbog vježbanja tijela u “carstvu duha” 04. 12. 2020. 16:35Autor: Saša Leković Robert Anic/PIXSELL Svaka revolucija šutke prelazi i preko leševa nevinih ako treba jer važno je ostvariti cilj. Baš svaka pa tako i katolibanska. A kad je tako zaista postaje nevažno da li su pristranom politikom određivanja epidemioloških mjera i sankcioniranja njihova kršenja nekim slučajem naročito drsko i nepristojno uvrijeđena dvojica “vježbača” te je li narušen njihov mir kao i da li su uvrijeđeni ili omalovaženi njihovi moralni osjećaji – pa ih je to potaknulo na minijaturni mirni prosvjed. Na mjestu gdje taj i takav prosvjed jedino ima smisla Zbog minutu-dvije tjelovježbe u crkvi svete Mati Slobode na Jarunu te objavljivanja video snimke tog vježbanja na društvenoj mreži dvojica Zagrepčana prijavljeni su po člancima 6 i 14 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Kakav će biti pravni rezultat te prijave tek ćemo vidjeti, ali hajka na aktere ovog događaja – i to s obilježjima moralne panike – već se zahuktala. Ima tu svakojakih gluposti a među istaknutijima je optužba ispisana na portalu udruge notorne Željke Markić kojoj je minijaturna predstava “vježbačkog” dvojca došla kao naručena. Glupost je toliko osebujna, kako to već Markićka i njezini znaju, da bi bila šteta ne citirati je. Dakle…dvojica muškaraca su navodno “u partizanskoj maniri ujahali na spravama u crkvu”. I mnogi drugi su komentari fokusirani su na “partizane”, branjenje navodno napadnute Katoličke crkve ili tobožnje zalaganje za očuvanje “tekovina Domovinskog rata”. Velik dio napada na “vježbače” uključuje i vrijeđanja te prijetnje. Bit će zanimljivo promatrati hoće li autori prijetnji biti prijavljeni i procesuirani. No, vratimo se na trenutak na prijavu. Članak 6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira spominje “naročito drsko i nepristojno vrijeđanje građana i narušavanje njihovog mira”. Tjelovježba u crkvi svakako nije dio uobičajenog rituala i zbog niza razloga, koje valjda nije potrebno po stoti put elaborirati, razumljivo je da se mnogim ljudima taj čin nije svidio. No, kako kratka tjelovježba u praznoj crkvi, otvorenoj i za prolaznike, može biti “naročito drsko i nepristojno vrijeđanje građana i narušavanje njihovog mira”? Odnosi li se možda ta formulacija u ovom slučaju ne na sam čin tjelovježbe nego na činjenicu da je ona snimljena i objavljena? Možda, ali opet… čime je ta snimka naročito drsko i nepristojno uvrijedila građane i narušila njihov mir? Policijski osjećaj za pravo vrijeme i mjesto postupanja Mnogi građani taj video nisu niti vidjeli a među onima koji su ga vidjeli mnogi pak očito se nisu njegovom distribucijom smatrali naročito drsko i nepristojno uvrijeđenima niti misle da je njihov mir narušen. Tako se barem može zaključiti iz činjenice da mnoštvo građana niti je prijavilo “vježbače” niti ih javno napada. Naravno, uvijek postoje i oni koji se smatraju drsko i nepristojno uvrijeđenima nečijim činom te misle da je njihovo mir narušen. Bilo tko može prijaviti bilo koji čin i to je legitimno. Međutim, kojim kriterijima se vodila policija koja je kratku tjelovježbu u praznoj crkvi i objavu video snimke tog vježbanja ocijenila kao naročito drsko i nepristojno vrijeđanje građana i narušavanje njihovog mira? Sigurno ne po onima kojima se rukovodila kad nije prijavila aktere mnogih događaja koji su se zbili u javnosti ili su distribucijom snimki postali javno dostupni a uključivali su čak i vrijeđanja i prijetnje pa i govor mržnje. U ovom slučaju “vježbači” nisu nikome prijetili niti su ikoga vrijeđali mašući parolama s homofobnim, šovinističkim ili rasističkim sadržajem niti su takav sadržaj izvikivali. Vježbali su, to su snimili te snimku objavili. U crkvi nisu ništa oštetili niti ukrali. A da…imamo i članak 14 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u kojem se spominje “vrijeđanje ili omalovažavanje moralnih osjećaja građana”. Uh, kad treba ocjenjivati “povredu osjećaja” uvijek je škakljivo. I to još moralnih. Ako je netko drugome slomio ruku ili smrskao glavu to je fakat ozljeda i to teška. Jedan kroz jedan. Čak bi se bez mnogo oklijevanja moglo tvrditi da su čovjeku na taj način slomljene ruke ili smrskane glave ujedno i povrjeđeni osjećaji. Štoviše mogli bismo se kladiti da je takav čovjek naročito drsko i nepristojno uvrijeđen te mu je narušen mir. A opet…zbog čega se netko ne bi mogao osjećaoti uvrijeđenim i ne bi smio smatrati da je omalovažen njegov moralni osjećaj činom kratke tjelovježbe u crkvi ovjekovječene u videu? Čak i do te mjere da niti ne prijavljuje ništa jer zna da je policija nepogrešivo detektirala povredu njegovih osjećaja. Policiji dakle, na svu sreću, nije ozlijeđen osjet za pravo vrijeme i pravo mjesto postupanja. Smisao bez motiva kao muškarac bez brkova Sad ćete vi sigurno reći: Daj ne pravi se blesav. Pa jasno je kao dan da se “naročito drsko i nepristojno vrijeđanje građana i narušavanje njihovog mira” kao i “vrijeđanje ili omalovažavanje moralnih osjećaja građana” zapravo najvećim dijelom odnosi na popratni tekst uz snimljeni video. Kratak tekst koji objašnjava tjelovježbu u crkvi kao prosvjedni čin, pokazivanje otpora zbog činjenice da se Nacionalni stožer civilne zaštite, pa time i Vlada, ponaša neprofesionalno. Koristi različite kriterije za epidemiološke mjere kod vjerskih okupljanja za razliku od okupljanja druge vrste. Moglo bi se, atraktivno ali brzopleto, zaključiti da se u nadmetanju tijela i duha vlast stavila na stranu duha. No, je li baš tako? I gdje je tu uopće duh? Ali za potrebu ove priče recimo da je temeljna dvojba ipak riješena (ako je ikada stvarno i postojala). Sve ostalo su nijanse. Svaka revolucija šutke prelazi i preko leševa nevinih ako treba jer važno je ostvariti cilj. Baš svaka pa tako i katolibanska. A kad je tako zaista postaje nevažno da li su pristranom politikom određivanja epidemioloških mjera i sankcioniranja njihova kršenja nekim slučajem naročito drsko i nepristojno uvrijeđena dvojica “vježbača”. Je li narušen njihov mir? Jesu li uvrijeđeni ili omalovaženi njihovi moralni osjećaji? Da li ih je sve to motiviralo za minijaturni mirni prosvjed? Na mjestu gdje taj i takav prosvjed jedino ima smisla. Istina, imalo bi smisla i da svi oni koji su zapjenjeno skočili napadati, vrijeđati i prijetiti ovoj dvojici prosvjednika i sami upriliče kakav mirni prosvjed u onim crkvama s čijih oltara se napada, vrijeđa i prijeti. Ima tu smisla, ali nema motiva. Naime, najprije bi ti potencijalni mirni prosvjednici među onima koji hodočaste na mise s kojih se napada, vrijeđa i prijeti trebali smatrati da ti napadi, uvrede i prijetnje naročito drsko i nepristojno vrijeđaju neke građane (ako već ne njih) te narušavaju njihov mir. A usput vrijeđaju ili omalovažavaju moralne osjećaje nekih građana. Međutim, oni to očito ne smatraju. A što je još luđe – ne smatra to niti policija

2021. DONOSI 'GLAD' I 'HUMANITARNU KATASTROFU'

04. 12. 2020. 19:17Autor: HINA/ B.P. Pixabay Godina 2021. sluti na humanitarnu katastrofu i zato bogate zemlje ne smiju pregaziti siromašnije u stampedu za cjepivo u težnji da suzbiju pandemiju, upozorili su u petak UN-ovi dužnosnici na Općoj skupštini UN-a. Direktor Svjetskog programa za hranu (WFP) David Beasley i čelnik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedros Adhanom Ghebreyesus govorili su na posebnoj sjednici posvećenoj pandemiji covida-19 koja je izbila prije godinu dana u Kini i do danas je zaraženo 65 milijuna ljudi u svijetu. Pandemija i mjere koje su poduzele vlade u pokušaju da spriječe širenje bolesti covid-19 povećale su za 40 posto broj ljudi kojima je potrebna humanitarna pomoć, upozorili su ranije ovaj tjedan Ujedinjeni narodi. Svjetska organizacija zatražila je prikupljanje 35 milijarda dolara u programe za pomoć. “2021. će doslovce biti katastrofalna na temelju onoga što vidimo danas”, rekao je Beasley pa upozorio da glad “kuca na vrata” više od desetak zemalja. U godini 2021., moguća je “najgora humanitarna kriza otkako su Ujedinjeni narodi” utemeljeni prije 75 godina i mi “nećemo biti u stanju financirati sve… morat ćemo donositi prioritete, ledene brijgove pred Titanicom”. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres i njegovi najviši suradnici također su pozvali vlade da učine sve kako bi cjepiva za covid-19 bila dostupna svima, a bogate države pozvali su da pomognu zemljama u razvoju u borbi protiv pandemije i oporavku od nje. Tedros je pozvao da se hitno ubrizga 4,3 milijarde dolara u svjetski program za dijeljenje cjepiva. “Mi jednostavno ne možemo prihvatiti svijet u kojem bogati i moćni stampedom za nabavku cjepiva gaze siromašne i marginalizirane”, rekao je Tedros Općoj skupštini UN-a. “Ovo je globalna kriza i zato rješenja kao i javna dobra moramo dijeliti pravedno”, rekao je. Komentiraj

HOKUS-POKUS GODIŠNJEG PRORAČUNA EU

Pred propašću EU proračun za sljedeću godinu, prvi put od 1988. 04. 12. 2020. 16:16Autor: HINA/ B.P. Pixabay Pregovarači Vijeća i EP-a postigli su u petak načelnu suglasnost o proračunu za 2021., ali dogovor ne može biti formaliziran dok se ne usvoji veliki financijski paket koji uključuje sedmogodišnji proračun i plan za oporavak od posljedica pandemije koronavirusa. Pregovori su vođeni pod pretpostavkom da će Višegodišnji financijski okvir (VFO) i plan za oporavak EU sljedeće generacije biti usvojeni do kraja godine. Prema pravilima za donošenje godišnjih proračuna, dvije zakonodavne institucije – Vijeće i Europski parlament – imaju rok od tri tjedna za dogovor nakon što svaka od tih institucija utvrdi svoja stajališta za pregovore. Taj rok istječe u ponedjeljak, 7. prosinca. Dogovor je dakle postignut u roku, ali zasad nema pravne podloge da se on formalizira. U slučaju da se dogovor ne postigne u trotjednom roku ili, konkretno u ovoj situaciji, kada ne postoji pravna podloga za novi proračun, Komisija je dužna predstaviti novi prijedlog proračuna i onda se cijeli postupak ponavlja ispočetka. Ovaj dogovor, iako još ne može formalno biti usvojen, ipak je od velike važnosti, jer će Komisija sada predložiti potpuno isti proračun kakav je dogovoren između Vijeća i Parlamenta, što će onda omogućiti brzo usvajanje čim se riješi pitanje blokade cijelog financijskog paketa za sljedećih sedam godina. Ako se blokada ne riješi, proračun za sljedeću godinu morat će funkcionirati po sustavu “privremenih dvanaestina”, što se nije dogodilo još od 1988. godine. Taj sustav predviđa da se mjesečno ne smije potrošiti više od jedne dvanaestine proračuna iz prošle godine. No, to sa sobom nosi i brojne negativne implikacije, među ostalim i znatno smanjenje sredstava, pogotovo za kohezijska sredstva i ruralni razvoj. Mađarska i Poljska blokiraju cijeli financijski paket težak 1824 milijardi eura, jer ne žele da se dodjela sredstava iz europskog proračuna uvjetuje poštivanjem načela vladavine prava. Ako se sljedeći tjedan na samitu čelnika EU-a ne nađe rješenje za mađarsko-poljsku blokadu, EU će vjerojatno pokušati naći alternativno rješenje za plan za oporavak, koji je težak 750 milijardi eura, a u kojem bi sudjelovale one članice koje to žele. “Ovaj dogovor pokazuje da Europa može zajedno djelovati u kriznim vremenima. Ipak, proračun za 2021. može stupiti na snagu jedino kada se ukloni blokada za cjelokupni paket sedmogodišnjeg proračuna i i plana za oporavak. Bez toga, očekuje nas drastično smanjenje financiranja od početka sljedeće godine”, izjavio je njemački veleposlanik Michael Klauss. Prema današnjem dogovoru, proračun za sljedeću godinu u preuzetim obvezama iznosi 164,2 milijarde eura, a u plaćanjima 166,1 milijardi eura. Za nepredviđene situacije predviđena je rezerva od 800 milijuna eura. Dogovor je pozdravio zastupnik Karlo Ressler, koji je bio pregovarač Europske pučke stranke za proračun za 2021. godinu. “Prvi godišnji proračun nakon početka globalne pandemije bit će važan dio europskog oporavka, koji neće biti moguć bez dinamičnih malih i srednjih poduzeća. Proračun za 2021. snažno podržava modernizaciju Europe i investicije u zdravstvo, digitalizaciju i infrastrukturu”, izjavio je Ressler.

ŽIVOT OD HILJADU DOLARA

PRATITE NAS GLEDAJTE VIDEO SADRŽAJE NA NOVA TV SVIJET STRAVA U RUSIJI U prijenosu uživo preminula trudna djevojka koju je youtuber natjerao da polugola stoji na hladnoći: "Zečiću moj, što ti je?"Piše M. R. , 04. prosinca. 2020. @ 14:05  KOMENTARI1min. Ruski youtuber uhićen zbog smrti djevojke Ruski youtuber uhićen zbog smrti djevojke Foto: Screenshot Ruski youtuber Stas Reeflay (30) uhićen je zbog sumnje da je skrivio smrt svoje trudne djevojke Valentine Grigorjeve (28). On ju je natjerao da u donjem rublju stoji na balkonu na temperaturi ispod ništice jer ga je jedan gledatelj to tražio i platio mu 1000 dolara. Stas Reeflay (30) iz Rusije, u videu koji se emitirao uživo na njegovu kanalu, unio je beživotno tijelo svoje djevojke s balkona i položio je na kauč.

KADIJA TUŽI- KADIJA SUDI

Jutarnji list AFERA DIESELGATE Optuženi menadžer Volkswagena ostavio jamčevinu od 700.000 kuna i nestao iz Hrvatske. Kako? Trebao je u Puli čekati odluku o izručenju SAD-u, no otišao je u Njemačku i hrvatskom proračunu ostavio 700.000 kn jamčevine Piše: Jutarnji.hr Objavljeno: 04. prosinac 2020. 16:41 Axel Eiser Axel Vijest o uhićenju bivšeg Audijevog menadžera Axela Eisera na slovensko-hrvatskoj granici u lipnju ove godine prenijeli su i hrvatski i njemački mediji. A kako i ne bi: riječ je o jednom od bivših vodećih ljudi njemačkog automobilskog koncerna Volkswagena, odnosno njegove tvrtke-kćeri Audi. On je od listopada 2009. do 2013. bio šef odjela za razvoj dizelskih motora i protiv njega je u SAD-u podignuta optužnica u aferi nazvanoj "Dieselgate", piše Deutsche Welle. Uhićen je 9. lipnja kada je sa suprugom krenuo na odmor u Hrvatsku. Na graničnom prijelazu Kaštel – Dragonja u Istri pri rutinskoj kontroli dokumenata je utvrđeno da su Sjedinjene Američke Države za njim raspisale međunarodnu tjeralicu. Otpremljen je u istražni zatvor u Puli, a tamošnji Županijski sud je pokrenuo ekstradicijski postupak, odnosno postupak u kojem je trebala biti donesena odluka o njegovom izručenju SAD-u. Axel Eiser se u SAD-u tereti da je svjesno varao američke regulatorne agencije i kupce lažiranjem navoda o emisiji ispušnih plinova kod dizelskih motora. Jedan njegov bivši kolega, nekadašnji VW-ov menadžer u SAD-u Oliver Schmidt, pred američkim sudom je 2017. godine zbog te „dizelske afere“ osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od sedam godina i plaćanje novčane kazne od 400.000 dolara. Iste godine je i Audijeva matična tvrtka, Volkswagen AG, priznala krivnju pred američkim sudom i nagodila se za plaćanje odštete od 2,8 milijardi dolara. Nakon par dana izvještavanja o tom, kako su neki mediji pisali, „uhićenju kapitalca“ zanimanje javnosti je splasnulo, pa je tako neprimjetno prošlo i Eiserovo puštanje iz istražnog zatvora u Puli 30. lipnja. Sud mu je tada odredio jamčevinu u iznosu od 700.000 kuna, uz obvezu redovitog javljanja u policijsku postaju. On je, dakle, konačnu odluku o svom izručenju čekao u Istri na slobodi. I tako je očito bilo sve do listopada, kada se istarska policija javlja kod pulskog odvjetnika Matije Miloša jer se njegov branjenik Eiser prestao javljati u policijsku postaju i više se nije nalazio na adresi na kojoj je bio obvezan boraviti do donošenja sudske odluke. Miloš je, kako nam je rekao, mogao samo reći da ni on nema nikakvih informacija o Eiseru jer se ni njemu ne javlja. Otprilike u isto vrijeme, 22. listopada, njemački gospodarski portal Business Insider objavljuje tekst pod naslovom „Nema izručenja SAD-u: bivši VW-menadžer, uhićen na odmoru u Hrvatskoj, vratio se u Njemačku“. U tekstu se tvrdi da do izručenja nije došlo jer da, prema europskom pravu, Eiserova domovina Njemačka mora dati pristanak za to, što ona, pretpostavlja portal, nije učinila. Nadalje se prenosi Eiserova izjava: „Ponovo sam u Njemačkoj, slobodan i to ću i ostati.“ I nigdje se ne spominje mogućnost da je on u stvari pobjegao iz Hrvatske. VEZANE VIJESTI AFERA DIESELGATE U pulskoj ćeliji bivšeg direktora Volkswagena: Ima cimera i TV, a zovu ga ‘gospodin inženjer‘... SAD TRAŽE IZRUČENJE Hrvatska policija uhitila jednog od glavnih stratega prevare s ispušnim plinovima VW-a u aferi Dieselgate Hrvatski proračun bogatiji za 700.000 kuna Zanimljivo je da je DW 28. listopada poslao upit Županijskom sudu u Puli kako bi saznao u kojoj je fazi ekstradicijski postupak. Dobili smo samo šturi odgovor da će se „odlučivati tijekom studenog 2020.“ A o tome da Axel Eiser već najmanje 10 dana više nije dostupan hrvatskim vlastima – ni riječi. 27. studenoga ponovo šaljemo upit Županijskom sudu u Puli i dobivamo odgovor da je sud „3. studenoga imenovanom odredio istražni zatvor te raspisao tjeralicu i oglasio jamstvo u iznosu od 700.000 kuna propalim jer se imenovani nije javio u policijsku postaju, a na adresama za koje je naveo da boravi u Republici Hrvatskoj nije pronađen“. I još se samo dodaje da će se, nakon daljnje provjere, odluka o izručenju donijeti naknadno, ali da nije moguće precizirati kada. Potom smo sud izvijestili da se osoba o čijem izručenju namjerava odlučivati već duže vrijeme nalazi u Njemačkoj, na što nam se sud zahvalio „na podijeljenoj informaciji". I najavio skoro donošenje odluke. Informacije o cijelom slučaju su vrlo šture, pa je i dalje puno toga nejasno. Županijski sud u Puli nam nije odgovorio na zadnji mail u kojem molimo za pojašnjenje nekih činjenica. Dakle pitanja je puno, odgovora malo. No neke stvari su prilično sigurne: Axel Eiser neće biti izručen SAD-u i time će ondje izbjeći moguću dugogodišnju zatvorsku kaznu. Njemačka, naime, ne izručuje svoje državljane. Protiv njega Državno odvjetništvo u Münchenu u vezi s dizel-aferom vodi istragu, pa je moguće da će mu se ipak suditi, ali u Njemačkoj. Do tada očito ostaje na slobodi, a hrvatski državni proračun je postao bogatiji za 700.000 kuna, piše Deutsche Welle.

RATNA DRAMA

Jutarnji list Nenad Polimac: Ep o Srebrenici virtuozno je režiran, bez patetike i grešaka partizanskih filmova U filmu ‘Kuda ideš, Aida?‘ Jasmila Žbanić pokazuje umijeće za koje nismo ni slutili da ga posjeduje Piše: Nenad Polimac Objavljeno: 04. prosinac 2020. 16:08 Jasmila Žbanić dosad se samo posredno bavila stradanjima u Bosni. U „Grbavici“ njezina junakinja, tinejdžerica Sara, ne zna da je plod ratnog silovanja, majka je izmislila da joj je otac ratni heroj i tako se prošlost na krajnje neugodan način uvukla u njihovu sadašnjost. U filmu „Na putu“ rat se jedva spominje, istina, vjerojatno je to razlog zbog kojeg je protagonist našao utočište među vehabijama, a tu je i scena kada njegova djevojka odluči s prijateljicom potražiti roditeljski dom koji sada pripada srpskoj obitelji: u tamošnjem vrtu nalaze samo djevojčicu, ta vjerojatno ni ne zna da se tu nekad vodio rat, pa se na njoj i ne žele iskaliti. U poludokumentarcu „Za one koji ne mogu da govore“ australska konceptualna umjetnica Kym Vercoe sa zaprepaštenjem je otkrila da je hotel kraj Višegrada u kojem se tako lijepo provela bio poprište silovanja Muslimanki od strane srpskih vojnika: odlučila je napraviti performance kao posvetu žrtvama zločina. Njezin prvi film u kojem se rat uopće nije spominjao, „Otok ljubavi“ realiziran u Rovinju, bio je krajnje krivi korak, pokazalo se da redateljica nema puno dara za komediju, ponajmanje romantičnu, pa se odlučila vratiti zaraćenoj Bosni, i to na velika vrata. Kad sam čuo da priprema spektakl o Srebrenici, učinilo mi se to kao još jedna pogreška, ne znam zašto, ali odmah sam pomislio na Bulajićevu „Kozaru“, gdje je bilo svega, i silovanja, i naricanja majki, i masovnih odmazdi, ali i jako puno patetike. Žbanićka je skupila pozamašan budžet kako bi evocirala najveću bosansku tragediju, tamo je stradalo skoro osam i pol tisuća muškaraca i dječaka, i to pod „budnom paskom“ vojnika Ujedinjenih nacija, no kad vidite koliko se na špici izredalo koproducenata (uključili su se i Nizozemci, čiji su pripadnici UN-a omogućili tu tragediju), reklo bi se da brojka od 4 milijuna eura uopće nije pretjerana. Uostalom, već sam početak, kad pred kamerom promiču stotine ljudi (uglavnom statista iz Mostara) i pokušavaju ući u naizgled siguran zaklon UN-a, dostatan je da vas uvjeri da je to film koji se ne plaši krupnih zamaha. I Bulajić bi bio zadovoljan takvom ekspozicijom, no u tome je i štos. Redateljica nas je namjerno zapljusnula gomilom statista, jer je njezina priča potpuno drukčija i njome smo gotovo zatečeni. Junakinja je naime Aida Selmanagić (Novosađanka Jasna Đuričić), službena prevoditeljica UN-a i učiteljica engleskog iz Srebrenice, koja ima osobni problem: muž i dva sina ostala su joj u tom gradiću i ona poduzima sve da ih dovede u kakvu-takvu sigurnost UN-ove baze. image Jasmila Žbanić Lapresse/Ddp Usa/Profimedia Središnji dio filma ne usredotočuje se toliko na ulazak srpskih trupa u Srebrenicu koliko na neprestano Aidino trčanje: sad mora uvjeriti stražare na kapiji da joj puste obitelj unutra, sad traži za njih propusnicu i suočava se s nevjerojatnim problemima kao što je kvar na aparatu za izradu akreditacija, a kad ih nekako uspije ugurati na spisak ljudi kojima je dozvoljeno pod vojnom pratnjom napustiti logor, njezin pretpostavljeni ih naprosto prekriži. I to u trenutku kad je doznao da ništa od obećavanog zračnog napada na srpske snage, da uokolo na sve strane stradaju civili, da Srbi ubijaju kako im se prohtije, međutim, taj tip izigrava nekoga tko se drži dobivenih naređenja. VEZANE VIJESTI JASMILA ŽBANIĆ Redateljica filma o Srebrenici o pozadini genocida: ‘Postojao je dogovor s Miloševićem iz 1995.‘ QUO VADIS, AIDA? Jurica Pavičić pogledao je novi film o zločinu u Srebrenici: ‘Priznajem, bio sam skeptičan‘ Žbanićkin je koncept da ne pokazuje ništa od ratnih užasa koji su se neprestano događali u Srebrenici, ponekad, istina, pretjera s metaforama kao u sceni gdje na stepenicama leži mrtva žena a iznad nje je helikopter-dječja igračka, čije se elise još uvijek vrte, međutim, kad inscenira pokolj muškaraca među kojima je možda i Aidina obitelj i pokaže samo cijevi pušaka, to je u redu. Bilo bi mučno u filmu gdje je već temeljna situacija sama po sebi grozna još simulirati gomilanje mrtvih tijela, to si mogu dozvoliti ostvarenja koja razotkrivaju ružnu i manje poznatu stranu povijesti poput „Čekista“ Aleksandra Rogožkina, ali čak je i Andrzej Wajda pokolj u filmu „Katyn“ ostavio za samu završnicu. image Quo Vadis, Aida? Promo Čitate li o tome što se događalo u Srebrenici, bit ćete zgranuti zvjerstvima kojih je bilo posvuda, i to nad ženama i malom djecom, čak i prije famoznog masakra, no sve to Žbanićka izostavlja. Strijeljanja (recimo gradonačelnika – igra ga njezin omiljeni glumac Ermin Bravo) obavljaju se u zakutku do kojeg kamera ne može, a njoj je još puno toga nedostupno. Nema zbora da je film jako neugodan, čak i onda kada Aida gotovo u histeriji pokušava spasiti muža i sinove, jer smo svjesni da se oko nje događaju prave grozote na koje ona ne želi obraćati pažnju jer bi je psihički slomile. U tom pogledu „Kuda ideš, Aida?“ virtuozno je režiran film u kojem je Žbanićka pokazala umijeće za koje nismo ni slutili da ga posjeduje. Eventualni problemi? Svakako flashback u kojem se pokazuje kako su se protagonisti filma zabavljali prije rata, dok još nisu upadali jedni drugima u stanove i uzajamno se klali, jasna je poanta da je to neka vrsta mrtvačkog plesa, ali ona poprilično razblažava već stvorenu tenziju. image Promo Drugo, možda nije najsretnije da se bračni par Jasna Đuričić i Boris Isaković našao na suprotnim stranama dramskih utega, on je nesumnjivo izvrstan kao ratni zločinac Ratko Maldić, koji još uvijek robija u Haagu, ali poznata lice donekle odvlače pažnju od središta priče: Francuzima i Englezima to će biti svejedno, ali u regiji ih ipak svi znaju. Također scena u kojoj Aida dolazi u svoj bivši stan u Srebrenici kao da je prepisana iz već spomenutog filma „Na putu“, samo ima nešto drukčiju radnju, a i prepoznavanje ostataka najbližih jako podsjeća na sličnu scenu u „Haliminom putu“ Arsena Antona Ostojića. U cjelini, Jasmila Žbanić napravila je vrlo hrabar film o delikatnoj temi, koji bi većina njezinih kolega pretvorila u patetični ep, no ona se držala svog koncepta i nije (previše) pogriješila. Na mojoj top listi njezinih ostvarenja i dalje prva mjesta drže „Grbavica“ i „Na putu“, međutim, „Quo vadis, Aida?“ veliko je ohrabrenje nakon podbačaja „Otoka ljubavi“.