Ako je istina da je povijest sklona svom ponavljanju, onda
bi joj Jadranski kanal dosao kao slijepo crijevo, idealno skloniste bez
protocnih propuha , u kojem se njene kulturoloske stecevine mogu pretvarati u
vlastitu plijes do mile volje.
Kulturoloski sjaj Dubrovnika, samo sto devedesetih ne biva
posve pretvoren u novu Kartagu.
Gordi Split jos uvijek pod jakom cizmom gorstackih horda
Dinaroida.
Ponosni Rovinj posve zgazen europskim hordama Swingersa.
Drevni Porec, naj tuzniji od sviju, iznova rasparcan u
prijasnjih sedam srednjevjekovnih grofovija, iz cijih misijih rupa zaviruje plemicka
svita Giostrie, napudranih perika,
zezlima i vladarskim znamenjem. Danas ona, gromkom bubnjavom, zauzimlje i posljednju
kulturolosku tvrdjavu gradskog muzeja, vec godinama posve ispraznjena i
zakljucana za javnost, sve kako bi ju danas zatrpala tim svojim ustajalim znamenjima , te na celu kicavog podestata
pobjedonosno promarsirala ulicnim sljepilom
do amfiteatarske Thomsonijade, gdje ce se objaviti: „Neka igre pocinju!“, nek
se puk vesili.
Jer, i reverzibilne se staze danas mogu brabonjcima i
mokracom markirati, pod geslima: avangarde, radikalizma, i temeljitostima fundamentalistickog marsa u „ljevokruk“
Stid relativiras – naprosto- nastavis od kud si i dosao,
jer za sve drugo si nizasto
jer za sve drugo si nizasto
Nema komentara:
Objavi komentar