RADNIČKOJ FRONTI HRVATSKE

Iskrena želja za puno predstojećeg uspjeha na višeslojnoj paradigmi, koja paralelno vapi iza dvadeset stoljetno globalnog tonuća klasnih i edukativnih vrjednota, začetih velikim Prosvjetiteljstvom, klasične Njemačke filozofije, Marks- Engelsove civilne i znanstvene revolucije, kao i De Leonovog Socijalističko Industrijskog Unionizma (SIU) SAD-a, Želi nam, S.Majkus

ISCRP IZ ŽENSKI EROS I CIVILIZACIJA SMRTI - VJERAN KATUNARIĆ

"Do Freudovih otkrića privatni život u građanskoj tradiciji je ekonomska, pravna i moralna kategorija. Čovjek može posjedovati privatno vlasništvo i to je njemu kao pravo javno priznato.Međutim, on ga mora čuvati i skrivati od drugih zato što je do njega došso oštetivši druge, a i zato da mu drugi ne oduzmu ono što je stekao. U svakom slučaju, logika privatnog vlasništva i logika pravedne raspodjele nikad se ne slažu. Odatle nedostatak inherentan svim analognim društvim - oskudica postoji tamo gdje je moguće izobilje, Privatizacija označava težnju da se za sebe ima dovoljno pa i previše, nasuprot društvu koje predstavlja mehanizam stvaranja bijede i nesigurnosti." ...- "THE ENGLISH ESTABLISHED CHURCH WILL MORE READINGLY PARDON AN ATTACK ON 38 OF ITS 39 ARTICLES THAN ON 1/39 OF ITS INCOME" K. Marx ... -- "PRIVATNO VLASNIŠTVO JEDNO JE OD NAJVEČIH DRUŠTVENIH ZLA KLASNOG DRUŠTVA, KOJE JE UZROKOVALO, SVE DO OVIH DANA, RANO KRŠĆANSKU REVOLUCIJU" F. Engel ...- " TO FEAR THE FOE, SINCE FEAR OPPPRESSETH STRENGTH, GIVES IN YOUR WEAKNESS STRENGTH UNTO YOUR FOE" Sheakespeare

BALKANSKI ZVJERINJAK NASRED NELJUDSKI SITIH GLODAVACA , KOJI ČUVAJU SVOJE ZALIHE U VATIKANSKIM SMOČNICAMA

. Sami, siromašni, gladni i bez struje... Zdjela kupusa od jučer i lonac vode koji uvijek stoji u kutu njegove ploče jedino je što još može zagrijati stari šporet bake Ljube Obradović (88) iz Listovače. Gotovo se može čuti hladnoća koju joj snažna bura unosi kroz okno i preko praga, iako su i prozor i vrata zatvoreni. Na zidu su dva kalendara, jedan iz 2007., a drugi je od prošle godine. Između njih petrolejska lampa. Kredenac je od zemljanog poda izdignut ciglama. U njemu su tri sata, sve jedan prati drugoga. Krevet u kutu uredno je složen. Pogrbljena starica slabo vidi, a čuje samo ako joj se zadere na uho. Na glavi joj dvije marame, a s po jednom je povezala nožne zglobove. Majica na sebi ima četiri ili pet. Struje nema. Po vodu ide u bunar u susjedstvo gdje su nekada živjela braća njenog pokojnog muža, ali samo kada nema snijega. Do nje se autom može samo kada nisu jake kiše, jer mjesni put siječe rječicu preko koje nema mosta. Ima jedan pješački, ali se treba dobro paziti na koju od njegovih daščica nagaziti. image Ljuba Obradović (2019.) Robert Fajt/Cropix Obilazio je baku Ljubu nećak Mile Krnjaja, ali je i on nedavno umro, isto kao i njezina sestra, muž i gotovo svi u selu. To si i ona želi, da je više nema. To joj je, doduše, jedna od dvije želje koje ima. Druga je da se nekako riješi puhova koji su u staroj naherenoj straćari pronašli dom, pa po cijele noći putuju, škripe i ispuštaju zvukove koje nam je baka Ljuba pokušala prenijeti, ali nije uspjela jer je zaplakala. Tješi je Branka Bakšić Mitić, glinska dogradonačelnica koja nas je k njoj dovela. Pokušava joj nabaviti solarne panele za nekih 4300 kuna koji bi joj omogućili da ima žarulju i električnu napravu za tjeranje puhova. Za troje je starčadi to već uspjela pribaviti, ostalo ih je još pet kritičnih, bilo ih je šest, ali je jedna baka u međuvremenu umrla. Nada se da će ova poživjeti makar toliko. image Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline (2019.) Robert Fajt/Cropix Baka Ljuba živi 80 kilometara od Trga bana Jelačića u Zagrebu i 10 kilometara od Gline. Zamjenici gradonačelnika obično pomažu gradonačelniku, jedan oko gospodarstva, a drugi je zadužen za društvene djelatnosti. U Glini ne, tamo je jedan zadužen za Hrvate, a drugi, u ovom slučaju je to Branka, za Srbe, jer je i izabrana iz redova srpske nacionalne manjine. U razbacanim banijskim zaseocima živi ih još nekoliko stotina, na Brankinu su popisu socijalnih slučajeva 204 imena. Nekima je nabavila peći, drugim osigurala socijalu, neki nisu imali zdravstveno osiguranje, a neki čak ni osobne iskaznice. Svoj je stari Mercedes već razderala ovim putevima, a službeni koji ima pogon na sva četiri kotača dobije ponekad, kada joj gradonačelnik pozitivno odgovori na njezinu pisanu zamolbu. - Koji je danas dan - pita baka Ljuba Branku. - Danas je četvrtak, u nedjelju je Badnji dan, a u ponedjeljak je Božić, Ljubo - odgovara joj strpljiva žena. - A je li mi ti satovi idu pravo? - pita zabrinuto pokazujući prema trima budilicama čije kazaljke ionako ne vidi. - Idu, bako, idu - umirujemo staricu. Ovdje je od šezdesete godine, otkako se iz sirotinje, kaže, udala u sirotinju. Nikada i nisu imali struje, iako je žica prolazila kroz selo, jer im nije trebala. Za blago su mogli brinuti i bez nje. A dok joj je čovjek bio živ, govori, brinuo se o imanju, sada više nema tko, jer su svi pomrli. Priča nam to dok nas ispraća ganjkom pokušavajući valjda objasniti zašto je naheren, a drvena stepeništa klimava. Mahnula nam je na odlasku, a njezine dobre želje i blagoslovi s posljednje stepenice pratili su nas preko dvorišta. image Ljuba Obradović (2019.) Robert Fajt/Cropix Elektri se to ne isplati Ljudi iz Crvenog križa mislili su da bi bilo dobro da se baka Ljuba preseli Stevi Obradoviću, poluslijepom 93-godišnjaku koji malo dalje također živi sam. Ima struje, a kod njega je i toplije jer ima dobru peć, a ona bi mogla skuhati. No ona to ne želi. Boji se što će selo reći. Stevini su isto svi pomrli, a kao ni Ljuba, djece nikada nije imao. Supruga je otišla prije pet godina, dugo se brinuo o njoj jer je bila nepokretna i prikovana za krevet. - Teško mi je. Dođe Branka ponekad i ove cure iz Crvenog križa. Jutros ih je bilo četiri ili pet. Donijeli su paket za Novu godinu. Uglavnom jedem mlijeko, jogurt i kekse. Ne kuham jer ne vidim, a i ne znam kako jer je to uvijek radila supruga. Imam struju pa slušam radio. Ne bih želio odavde otići jer sam tu rođen - prepričao nam je Stevo svoju svakodnevicu koju uglavnom provodi na svojem otomanu. image Stevo Obradović (2019.) Robert Fajt/Cropix Od Listovače idemo prema Glini urednom asfaltiranom cestom. S obje su strane napuštene kuće koje se mogu kupiti za 10.000 eura i propali pogon metalske industrije. Nešto se života vidi tek u romskom naselju koje je izniklo usput. Svako skretanje s te ceste udesno vodi nas makadamom do nove tužne priče. O onima do kojih ne možemo doći jer nemamo terensko vozilo priča nam Branka. - Imam vam Đuru Galjena iz Dragotine, on je sa svojim ocem sam rušio stabla po šumi i postavljao bandere kako bi u selo došla struja. On se vratio 2013. godine, a 2009. je bio rok za podnošenje zahtjeva za obnovu priključka. U njegovoj su kući za to vrijeme bili doseljenici iz Bosne i struja je isključena kada su oni izašli. Nisu mu htjeli pustiti struju jer je zakasnio sa zahtjevom. Pisali smo Heri, Elektri, nema kome nismo. Ali morao je ponovo platiti priključak 7800 kuna plus 3500 kuna atest, uspjela sam to srediti preko donatora jer on za to nije imao novca - priča Branka. Neimaština je jedan od razloga zašto ljudi nemaju struje. Drugi su imovinski razlozi. Kuća bake iz Trnovca gruntovno se vodi na poljoprivrednu zadrugu iz vremena Drugog svjetskog rata, pa ne može podnijeti zahtjev za priključenje jer nije vlasnica. Ima situacija kada treba povući instalacije 200 ili 600 metara, što Elektra ne želi jer im se ne isplati za po jednog korisnika koji će koristiti po jednu žarulju. Na takvu odbijenicu naišao je Dragoslav Babić, bolesni hrvatski branitelj, kojemu Branka također pokušava pomoći. Slično je s komunalnom naknadom. Iako je svi imaju obvezu plaćati, ona je, smatraju u Gradu, nedostatna da bi se njome barem popravili mjesni putevi, zahvati na tome su minimalni. Jednog su čovjeka čak i oslobodili plaćanja, samo kako mu ne bi morali probiti zapušteni put do kuće. Do njega se više ne može. Osim prirode, mjesne i šumske puteve razvaljuju neumorni sjekači banijskih šuma iza kojih ostaje pustoš. Milan Lazić živi u kući svoje sestre u Banskom Drenovcu. Istekla mu je bila osobna iskaznica, radio je na crno u šumi i slomio nogu na dva mjesta. Nije imao zdravstveno osiguranje, pa nije išao k liječniku. Noga mu je sama zarasla onako kako su kosti bile slomljene, pa sada šepa. Živi, kaže Branka, u stravičnim uvjetima. Podnijeli su zahtjev za njegovo stambeno zbrinjavanje. Čekaju odgovor već godinu dana. Malo-pomalo, bavljenje ovim nesretnicima sve je manje društveni problem, a sve više Brankina osobna borba. - Grad kaže da nikome ne može uvesti struju. Jednom su Grad i Županija dali jednokratnu pomoć od 3000 kuna čovjeku u Dangubama kojem se uvela struja. Bilo je to pred izbore. Poslije toga ništa. Problem je u tome što ja nisam ni u jednoj političkoj stranci i kao nezavisni kandidat nisam im zanimljiva za neke kombinacije. Svi bi političari trebali biti u službi naroda, ali to baš nije tako. Ja ne mogu gledati da ljudi ovako žive - kaže Branka. image Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline (2019.) Robert Fajt/Cropix Stari komad svinje za blagdan Za ovih pet kućanstava koje bi se moglo riješiti solarnim panelima trebalo bi samo desetak tisuća eura, za njima Branka intenzivno traga, pisala je Veleposlanstvu Republike Srbije, rekli su joj tamo, kaže Branka, da će razgovarati s Miloradom Pupovcem, ali od toga nije bilo ništa. Bila je i kod gradonačelnika Bandića, obećao je i on da će spojiti struju, ali na tom je ostalo. Zna da Zagreb nema veze s Glinom, ali mislila je, Bandić ima i daje svima, pa će možda i njima. - Onda sam poslala jednom svojem prijatelju u Švedsku, koji je ljetos bio na godišnjem u Glini, a radi u jednoj bogatoj tvrtki, jednu zamolbu. Kažem mu, ‘ajd probaj vidjeti da tvoj gazda isfinancira makar jednu struju. A znate što mu je rekao šef? Da ne vjeruje da u Hrvatskoj ima takvih slučajeva da ljudi nemaju struju, jer da tada ne bi mogla država ući u Europsku uniju - čudi se Branka. Na broju 107 u Majskim Poljanama, zaseoku Zlonoge živi najmlađi od ljudi koje smo upoznali, 62-godišnji Mile Jarić. Tu je rođen, tijekom rata je bio u Zagrebu, radio u Italiji, a pokojna supruga htjela je da se vrate. Živi od 800 kuna socijalne pomoći. Ima dovoljno jer, kaže, ne plaća režije, kada ih nema. - Prije tri i pol godine sam se razbolio, dobio sam upalu pluća. Tri puta u Topusko, dva puta u Petrinju. Tristo kuna otišlo. Nisam imao kako platiti. I na kraju za 861 kunu duga isključe me i odnijeli mi uru, što sam prije platio 9200 kuna. Sada ja više tih novaca nemam. A nema novca, nema ni struje - priča Mile. image Mile Jarić (2019.) Robert Fajt/Cropix Od nekadašnjeg poljoprivrednog imanja ostala je polusrušena staja i sjenik bez dasaka. Mile spava, blaguje i živi u desetak kvadrata zadimljene kuhinje u kojoj je teško disati. Loš je šparet, a svijeća i njegova cigareta nimalo ne pomažu. Ima kujicu, neku mješanku lovačkog psa koja mu je dolutala, pa joj nije dao ime. S njom dijeli tjesteninu koju skuha. Kad je ima. - Mile, pa ti ćeš se tu ugušiti - kaže mu Branka gledajući prema lošoj peći. - Pa neću biti prvi, i Mirko se ugušio, pa što - uzvraća Mile dosjetkom koja mu je duhovita. Svakodnevica mu se svodi na puko preživljavanje. Ima samo dvije brige - kako osigurati hranu i kako pribaviti ogrjev. Ono malo slobodnog vremena koristi za šetnju selom. - Koliko vas ima? - pitamo. - Vesna, baba Eva, Mira, čiča Branko, strina, Peko, Vesnina baka i ja. Osam - nabrojio je Mile. - Koliko vas je bilo u vašoj mladosti? - Ha, 22-23 kuće, a u svakoj po 4-5, pa računaj, znači preko sto. U mojoj kući nas je bilo osam, đed i baba, ćaća i mater i nas četvero djece. Ponekad odem kod susjeda pa pričamo o tim vremenima kako nas je bilo puno selo, kad smo došli u kino u Glinu, nas 15-20 djece samo iz Zlonoga, a jedan ide kupit karte. A čovjek na blagajni se čudi, ajme koliko vas je malih Zlonogaša - kaže Mile. Mile vjeruje da će u budućnosti biti bolje, no što to njemu vrijedi, dodaje, kada je bolestan. Proslavio bi Božić, ali nema s kime. Kod jedne bake u susjedstvu u škrinji drži komad svinjetine koji je dobio, pa će ispeći malo mesa i skuhati malo juhe. Bit će to za njega jedan lijepi Božić. Televiziju ne može pratiti, pa će na radiju na baterije poslušati malo muzike, a onda, kao i obično, zaspati kada padne mrak. Bole ga leđa, a otkako je prebolio upalu pluća koristi “pumpicu”. Požutjeli brkovi usred sijede brade svjedoče da ga ni to nije natjeralo da prestane pušiti. image Mile Jarić (2019.) Robert Fajt/Cropix Odosmo dalje, ali ostajemo u Majskim Poljanama, 200 je kućnih brojeva, pa zapravo putujemo po zaseocima koji uglavnom nose imena po prezimenima stanovnika. - Ovdje živi jedan stariji bračni par, tu dolje su kći i mama koja ima 92 godine, onda, tu su kupili dvije kuće vikendaši koji navrate samo ljeti. Ove prekrasne drvene kuće sve su prazne. Nema nikoga niti će itko doći. Ova sela će jednom zarasti u šume i sve će prerasti u lovišta - misli Branka. Penjemo se na jedno od stotinu brda i hvatamo 90-godišnjeg starca koji gura bicikl. Vozimo polako iza njega jer nas ne čuje. Branka kaže da se zove Miloš Nišević, živi sam na kraju sela i tužan je jer su mu nedavno ukrali motornu pilu. Zvoni joj mobitel, zovu donatori, jedno državno poduzeće koje želi pomoći, ali ne žele da se za to zna. Tako su nedavno jednoj obitelji osigurali prozore i vrata. Baka Stana iz zaseoka Bjelajci, u čiju kuću ulazimo na samu Staru godinu, dobila je novi linoleum. - Bila ti meni zdrava, Bog ti dao svu sreću, ja te toliko volim, živa i zdrava bila - zahvalila je baka Stana Nišević onoj koja ja za to najzaslužnija, ne znajući da joj Branka upravo sprema još jedan poklon - deku za hladne zimske noći. Godine i ne zna prebrojiti image Stana Nišević (2019.) Robert Fajt/Cropix U goste joj je navratio susjed Jovo Grubić, kojemu je pravo ime Slavko. Nacijepa Stani drva, pa mu ona skuha kavu, a ponekad dobije i za cigarete. - Bako, koliko imate godina? - pitamo je naslonjenu na štap. - Previše. Nije me ćaća dao u školu pa i ne znam brojati - kaže ona, ali se dosjetila da piše na osobnoj, pa kaže Jovi da je doda iz kutijice, al da pazi da ne ispadne. Pisalo je 6. 6. 1931. godine. I peć je nova, stigla pred zimu. Na njoj se kuha kupus, bit će, kaže baka, za tri dana, sve do Božića. - A što ćete za Božić - pitamo je. - Isto kao i svaki drugi, Božić je meni svaki dan kada imam što staviti na stol - odgovara. A tamo je, osim one džezve kave, tegla svinjske masti, tanjur s jednim keksom, smoki i par kriški mandarine. Stana ima struje za jednu žarulju koju koristi, a ima i gosta pa nije usamljena. Sretna je, možda i više nego što je bila u mladosti. - Ja sam iz Velikog Obljaja, zvala sam se Lončar i tu sam se udala za propalicu. Bio je lutalica, pio je i nije volio raditi. Ja rodim i dijete, a moj stariji brat kaže, aj ti natrag k nama i nosi to dijete. A kamo ću ići, neću ja svoju kuću napustiti - priča baka. - Je li se poslije što promijenilo? - pitamo je. image Prizor iz banijanskih sela (2019.) Robert Fajt/Cropix - Jest, bio je još gori u starosti. Umro je prije šest godina. I sad mi je ružno. Lijepo je imati svoga druga, svoju kuću i svoj život. Ja sam naučena da imam sve. Imala sam pune džepove novca. Evo, tu je Jovo, ja sam imala bašču da takve nitko nije imao. Sve prodavala u Glini na placu, svake srijede i subote. Sama s konjima išla. A sada ne mogu ništa - odgovara Stana. Sada ima šest kokoši i pijetla, ali ne nose jaja preko zime. Ima još nekih susjeda koji je obiđu, kaže da su jako dobi i vode o njoj brige. U dugu je za struju 300 kuna. Branka se čudi kako s jednom žaruljom. Stana otkriva da koristi još dvije povremeno, a i jednu ratu nije platila. Televiziju bi mogla imati, ali neće, jer zna da bi joj došli inkasatori, a za njih nema novca pa s njima neće imati posla. Nekada je imala nov televizor, ali je nestao u Oluji. Ona je tada otišla kod kćeri u Srbiju. Njezin čovjek, kaže, prvi se vratio, njoj nije dala kći, a i bolje da nije, kaže, jer bi ga ubila, ili on nju. - Prodao je dvije rali šume, a kakve su to bile bukve za diku, a nikome nije dinara dao - klima ona glavom. Jovo veli da nije sam jer ima brata u Zagrebu koji navrati ponekad. I on ima struju. Ni Stana ni on ne mogu prežaliti smrt susjeda Miće Bjelajca, kojega je iznenada izdalo srce. - Još imam njegova dva krumpira. Cijelo ljeto mi je nosio svega, povrća i grožđa, pravi je bio drug. I on je otišao - prokomentirala je baka Stana. Bura je na Baniji najavljivala snijeg koji će u večernjim satima pasti. Zabijelit će ovu pustoš, pokriti njezine razrovane puteve i još malo utišati vapaje ovih jadnika

LICE I NALIČJE SILEDŽISKOG SUSTAVA

HOROR NA SILVESTROVO Poznati lokalni poduzetnik (58) u Zagorju ubio ljubavnicu (41) pa sebe, oboje iza sebe ostavili troje djece Sve je kulminiralo kad su se ljubavnici posvađali i partnerica ga je prijavila da ju je i seksualno zlostavljao Piše: Jutarnji.hrObjavljeno: 31. prosinac 2020. 13:13 Očevid ubojstva i samoubojstva kod Budinšćine Očevid ubojstva i samoubojstva kod Budinšćine Davor Pongracic/Cropix Facebook Twitter Messenger E-mail VEZANE VIJESTI Policija, ilustracija UŽAS U ZAGORJU Na cesti kod Budinšćine pronađeni mrtvi žena i muškarac, sumnja se na ubojstvo i samoubojstvo Stravičan zločin potresao je u na Staru godinu zagorsku općinu Budinščinu. Kako se neslužbeno doznaje, lokalni je poduzetnik (58) u selu Krapinica iz pištolja usmrtio svoju ljubavnicu (41), pa je presudio i sebi. Mrtva tijela na cesti ujutro je pronašao pekar koji dostavlja kruh u selu. Od mještana Zagorje.com prvi doznaje da je nesretan par bio u dugogodišnjoj vanbračnoj vezi koja je bila dosta burna, a sve je kulminiralo ove godine kad su se ljubavnici posvađali i partnerica ga je prijavila da ju je i seksualno zlostavljao. image Očevid ubojstva i samoubojstva kod Budinšćine Davor Pongracic/Cropix Muškarac je završio u istražnom zatvoru iz kojeg je pušten prošli mjesec. No, svađe i obračuni tu nisu stali. Kad se vratio iz Remetinca, polica je napravila premetačinu njegove kuće, no nisu mu našli oružje za koje se pričalo da posjeduje. Razljućeni ljubavnik, kažu njegovi susjedi, javno je govorio da će se razračunati sa znatno mlađom ljubavnicom. Naime, tvrdio je da ga je partnerica prijavila policiji bez razloga i nije se mogao pomiriti da je kao ugledni poduzetnik završio iza rešetaka.

MILO ZA DRAGO

Činjenica da je Čovjek već duboko zadro u prirodne zakonitosti Univerze na najgrulji način, interesno i podmuklom samovoljnošću , bez njene privole ni međusobne surađujuće aktivnost. Ona mu recipročno uzvrača gotovo u svim intenzivitetima i oblicima vlastitog oskrnavljenja.

FAMILJARNE I DRUŠTVENE LAKRDIJE KLASNOG DRUŠTVA

Otac Borisa Johnsona podnosi zahtjev za francusko državljanstvo 31.12.2020 12:13 | Autor: Hina (Hina/EPA) (Hina/EPA) Otac britanskog premijera Borisa Johnsona u četvrtak je rekao da je u postupku podnošenja zahtjeva za francusko državljanstvo kako bi zadržao svoje veze s Europskom unijom nakon brexita. Stanley Johnson, bivši član Europskog parlamenta koji je na britanskom referendumu iz 2016. godine glasovao za ostanak u Europskoj uniji, rekao je radiju RTL da želi postati francuskim državljaninom zbog snažnih obiteljskih veza s Francuskom. "Ako dobro razumijem, ja sam Francuz. Moja majka je rođena u Francuskoj, njezina majka je prava Francuskinja, kao što je to bio i njezin djed. Tako da je to za mene vraćanje onoga što sam već imao. A to me čini vrlo sretnim", rekao je 80-godišnji Johnson, koji je govorio na francuskom. "Uvijek ću biti Europljanin, to je sigurno. Nitko ne može reći Britancima: vi niste Europljani. Imati poveznicu s Europskom unijom je važno", dodao je. Njegov sin Boris bio je javno lice kampanje za izlazak iz EU na referendumu 2016. godine te tvrdi da Britanija može "značajno napredovati" kao potpuno nezavisna nacija izvan onoga što vidi kao pretjerano birokratiziranu EU. No u srijedu je premijer zvučao pomirljivije kad je parlament odobrio novi trgovinski sporazum s EU, rekavši: "Ovo nije kraj Britanije kao europske zemlje. Mi smo na mnogo načina suštinska europska civilizacija... i nastavit ćemo to biti." Velika Britanija službeno napušta Europsku uniju u četvrtak navečer

"SMIJU VOZITI ALI..." SAMO U VJERSKOM PAKLU

SMIJU VOZITI, ALI... Sud za terorizam: Zbog borbe za pravo žena na vožnju Saudijka dobila 68 mjeseci zatvora Al-Hathloul je optužena za korištenje interneta za promicanje "vanjske agende" u Saudijskoj Kraljevini Piše: Zvonimir JurčićObjavljeno: 30. prosinac 2020. 18:25 Saudijska aktivistica Saudijska aktivistica Youtube screenshot Facebook Twitter Messenger E-mail Loujain al-Hathloul, saudijska aktivistica koja se borila da žene njezine zemlje dobiju pravo na vožnju automobila, osuđena je na pet godina i osam mjeseci zatvora. Kaznu je izrekao specijalni sud za terorizam, a optužbe su povezane s njezinim aktivističkim naporima. Prema lokalnom mediju Sabq, tužitelji su tražili puno više, kaznu od čak 20 godina zatvora. Al-Hathloul je optužena za korištenje interneta za promicanje vanjske agende u Saudijskoj Kraljevini, kontaktiranje stranih agenata i nastojanje da promijeni osnovni sustav upravljanja u Saudijskoj Arabiji. Ironično je da su njezini napori, zajedno s naporima ostalih aktivistica, uspjeli postići tu veliku promjenu. Samo mjesec dana nakon što su 2018. godine ona i još 10 aktivista za ženska prava uhićeni, Saudijska Arabija ukinula je zabranu vožnje ženama. Loujain al-Hathloul nalazi se u pritvoru od uhićenja 2018. a to vrijeme provedeno iza rešetaka uračunati će joj se u kaznu. Dok je bila u pritvoru, tvrde pripadnici njene obitelji, bila je izložena sustavnom mučenju u nehumanim uvjetima. Nakon što će biti puštena, još tri godine ne smije ponoviti isti ili sličan kriminalni čin te će dobiti i pet godina zabrane putovanja. Njezin aktivizam započeo je 2013. godine i uključivao je objavljivanje videozapisa s nepokrivenom kosom i licem te snimku vožnju od zračne luke u Rijadu do njezina doma. Također je uhićena i zadržana 73 dana 2014. godine zbog pokušaja vožnje iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u Saudijsku Arabiju. Nažalost, iako je sada žene mogu legalno voziti u zemlji, to još nije postalo ustaljena praksa. Prema Gulf Newsu razlog je vrlo mali broj autoškola za žene, a pristupanje ispitu za dobivanje vozačke dozvole dvostruko je skuplje nego za muškarce. Prema saudijskoj vladi, trenutno 70.000 žena posjeduje vozačku dozvolu u zemlji koja ima 34 milijuna stanovnika.

EMOTIVNI GOVOR - VELIKE ŽENE U MALENOM SVIJETU

Zadnje novogodišnje obraćanje Merkel: ‘Dopustite da vam za kraj kažem nešto osobno...‘ Mogu samo zamisliti koliko se ogorčeno osjećaju oni koji oplakuju svoje najbliže koje su izgubili zbog korone, rekla je Piše: Hina Objavljeno: 31. prosinac 2020. 09:17 Angela Merkel Kancelarka Merkel u Europi ostavlja prazninu koju nitko neće moći popuniti NOVO POGLAVLJE Veliki povratak najvećeg pehista HR nogometa: ‘Spreman sam kao nikad, i Pirlo je zadovoljan sa mnom!‘ Angela Merkel rekla je u svom posljednjem novogodišnjem obraćanju naciji na dužnosti njemačke kancelarke da je 2020. godina bila daleko najteža u njezinih 15 godina na vlasti, no početak cijepljenja protiv covida-19 dao je nadu za 2021. U rijetkom pokazivanju emocija, Merkel, koja je upravljala Njemačkom i Europskom unijom kroz financijsku krizu 2008. godine, grčki dug godinu dana kasnije i migrantsku krizu pet godina kasnije, osudila je prosvjed koji se protivi zatvaranju te je rekla da će se cijepiti čim cjepivo bude u širokoj upotrebi. "Dopustite da vam za kraj kažem nešto osobno: za devet mjeseci bit će parlamentarni izbori i ja se neću ponovno kandidirati", rekla je Merkel (66). "Danas je vjerojatno posljednji put da vam se obraćam uoči Nove godine." Dodala je: "Mislim da ne pretjerujem kad kažem: nikad nam u posljednjih 15 godina stara godina nije bila tako teška i nikad se nismo, unatoč svim brigama i nešto skepticizma, veselili novoj s toliko nade." Pohvala Merkel, školovanoj fizičarki koja se pri upravljanju pandemijom vodila znanstvenim savjetima, zbog toga što je suzbila prvi val, pretvorila se u kritiku zbog onoga što se percipiralo kao nemogućnost suzbijanja drugog vala. U najvećoj europskoj ekonomiji u rujnu će se održati izbori, a Merkel, čiji bi konzervativci trebali osvojiti najviše mjesta u parlamentu, najvjerojatnije će predati palicu jednom od tri čovjeka koji se natječu da preuzmu čelno mjesto u njezinoj Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU). "Mogu samo zamisliti koliko se ogorčeno osjećaju oni koji oplakuju svoje najbliže koje su izgubili zbog korone, ili koji se moraju boriti s posljedicama bolesti dok istodobno neki beznadni pojedinci osporavaju i negiraju virus", rekla je Merkel. "Teorije zavjere nisu samo lažne i opasne, nego su i cinične i okrutne", dodala je. "Ja ću se također cijepiti kad dođe moje vrijeme." Četvrti i posljednji mandat Angele Merkel obilježen je nezadovoljstvom unutar konzervativne stranke nakon gubitka regionalnih izbora, što su mnogi povezali s njezinom odlukom da 2015. godine primi više od milijun tražitelja azila. Pad u regionalnim anketama 2018. godine, u kojima su konzervativci izgubili glasače koji su se priklonili ultra desnoj Alternativi za Njemačku (AfD) i ekološkim zelenima, potaknuo ju je da se ne natječe za peti mandat. Ako se sastavljanje koalacije oduži nakon prosinca, Merkel će ostati vršiti dužnost kancelarke do 2022. godine dok nova vlada ne započne s radom.

ČOVJEĆE, ZAR TVOJA KRŠĆANSKA BEZGLAVOST NEMA BAŠ NIKAKVIH UPITNOSTI NAD SOBOM ?

- Lomačio si, palio, klao,i žario. Tiranio, silio, I ponižavao. - Razarao si i lagao, falsifirao I vrijđao. - Suzu djetinju, I tugu patničku, Sadio si planetom...

DANAS NAM ODUZIMLJETE SLIKU- SUTRA ČETE NAM ODUZETI TEKSTOVE

https://twitter.com/i/status/1344175604598525957

CRNA GORA KLIZI U KAOS

NAPETO Na ulicama vrije, Dritan hapsi, Đukanović spominje državni udar... Oporba nije sudjelovala u glasanju i optužila je novu većinu u Skupštini da je izmjene zakona o crkvenoj imovini donijela ilegalno i protuustavno Piše: Vlado VurušićObjavljeno: 29. prosinac 2020. 19:22 Bivši crnogorski premijer Duško Marković dao je podršku prosvjednicima protiv Krivokapićeve vlasti Bivši crnogorski premijer Duško Marković dao je podršku prosvjednicima protiv Krivokapićeve vlasti CRNA GORA Tisuće prosvjednika pred parlamentom u Podgorici zbog izmjena vjerskog zakona Crna Gora sve više podsjeća na suludog hodača po žici iznad provalije na buri i bez štapa za balansiranje. Sve više vrije. U ranojutarnjim satima 29. prosinca, oko 2.30, Skupština Crne Gore s jedinim, spornim glasom viška, i bez sudjelovanja oporbe u dvorani, izglasala je promjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti (prihvaćenog prije godinu dana, tada također bez oporbe, koja je danas na vlasti), čime je ispunjena prva krucijalna agenda nove vlade prosrpskih koalicija koje su i stvorene, u prvom redu zbog tog zakona. Vraćanje duga Crkvi No, sve bi moglo pasti na proceduri. Jer oporba tvrdi da je stvar nelegitimna i nelegalna, jer nije verificirana nova zastupnica Suada Zoronjić iz vladajuće stranke URA-a pa sve poprima obrise nove krize i nepriznavanja odluka. Naime, Državno izborna komisija (DIK) nije verificirala zamjenu Zoronjić za Filipa Adžića koji je dao ostavku na svoju zastupničku dužnost, a kad to nije učinio DIK, odobrila ju je Skupština čime je, kažu, prekršila Zakon. Iz oporbe ustraju da je to "državni udar". - Očito je da se zastupnici URA-e, DF-a i Demokrata žuri vratiti dug SPC-u pa preko koljena i u žurbi moraju hitno usvojiti izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti iliti Zakona o oduzimanju kulturno-historijske baštine Crne Gore za račun Srbije - kažu u Liberalnoj partiji. Iz oporbe poručuju da Zoronjić u skupštini sjedi isključivo kao obični građanin ili bilo tko tko bi ušao s ulice i sjeo, što neodoljivo podsjeća na Podgoričku skupštinu 1918. Njezin mandat je nelegalan i u ovom trenutku ne postoji, a njihov potez je potpuno urušavanje načela podjele vlasti i uzimanje samovoljno sve vlasti u svoje ruke - navode liberali. Sve se ponovno zakompliciralo, a sada i predsjednik Milo Đukanović ima sedam dana da se očituje i potpiše te izmjene ili da sve vrati ponovno. Naime, Skupština je promijenila sve one članke Zakona koji su smetali SPC-u. Zakonskim izmjenama izbačeni su članci koji su određivali da će "svi vjerski objekti koji predstavljaju kulturnu baštinu, a bili su imovina države prije gubitka nezavisnosti 1918. i koji kasnije nisu na odgovarajući pravni način prešli u svojinu vjerske zajednice, biti prepoznati kao imovina države". Litije protiv zakona Naime, upravo ovom odredbom SPC se osjetio ugroženim, a pokrenute su tzv. litije (procesije) protiv Zakona jer, kako su govorili, riječ je o "otimanju SPC-ove imovinu" te ograničavanju njihova vjerskog djelovanja. Na tom valu i podršci SPC-a prosrpske koalicije dobile su vlast i većinu od jednog zastupnika (41-40) te premijera Zdravka Krivokapića koji je blizak vrhu SPC-a. No, prvo se pred Skupštinom okupilo nekoliko desetaka tisuća prosvjednika s crnogorskim zastavama koji su izvikivali "Ovo nije Srbija" i "Ovo nije naša vlada", a govornici isticali da se "Crna Gora ne dijeli po naciji i vjeri nego po vrijednostima koje zastupa". I dok jedna strana osporava izmjene Zakona koji je ključan za daljnju sudbinu i opstanak Crna Gore, druga likuje smatrajući da ovim zakonskim tekstom "počinje jedna nova, normalna era vladavine prava u Crnoj Gori", kako je rekao ministar pravosuđa Vladimir Leposavić, član odvjetničkog tima Crnogorsko-primorske mitropolije, a za neke druge "zadnji čavao u lijes Đukanićeva DPS-a". Inače, vladajuća skupštinska većina odbila je staviti na dnevni red prijedlog da se izglasa Rezolucija o genocidu u Srebrenici, kao i da se stavi u proceduru Zakon o zabrani fašističkih i nacionalističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola. Uhićen veleposlanik Crne Gore u Poljskoj Bivši ministar zdravlja i aktualni veleposlanik Crne Gore u Poljskoj Budimir Šegrt uhićen je u utorak, priopćio je potpredsjednik crnogorske vlade Dritan Abazović, koji je bio jezičac na vagi da Đukanovićev kabinet ode u oporbu. - Uhićen bivši ministar zdravlja i ambasador Crne Gore u Poljskoj Budimir Šegrt. Nema nedodirljivih! Borba protiv visoke korupcije ostaje prioritet!, napisao je Abazović na Tviteru. Dodao je i da će dokazati da je država jača od organiziranog kriminala. Nije objavljeno za što se točno tereti Šegrta.

POKRET OTPORA U CRKVI

POKRET OTPORA U CRKVI NE BOJE SE NI BISKUPSKE NI DRŽAVNE VLASTI Globus otkriva tko su svećenici koji smatraju da je i u epidemiji biti na misi važnije od čuvanja zdravlja Po uvjerenju don Mladena Parlova, misna slavlja mogla su se organizirati tako da se poštuju sve mjere sigurnosti: od dezinfekcije ruku do propisane udaljenosti između vjernika u crkvi Autor: Robert Bajruši Objavljeno: 26. travanj 2020. 16:12 OVO JE PET PLENKOVIĆEVIH MOTIVA ZA IZBORE POČETKOM SRPNJA Odluka o nedjelji uklapa se u plan za rani izlazak na birališta KRŠENJE MJERA BOŽINOVIĆ O LITURGIJI U PRAVOSLAVNOJ CRKVI U DARUVARU 'Čuo sam za taj i za slučaj u Pakracu. Nadležna inspekcija će izvršiti uvid' Dok Hrvatska, Europa i ostatak čovječanstva strepe pred Covidom-19, jedna ovdašnja jako važna institucija najprije je pokušavala ignorirati pandemiju, a u posljednje vrijeme, uglavnom, šuti. Naziv ove institucije glasi: Katolička crkva u Hrvatskoj. Doista, što se zbiva s daleko najvećom institucijom u državi? Realno govoreći, prilično je neobično što glavna vjerska zajednica i njezino vodstvo, svećenička hijerarhija, već mjesec dana pasivno i gotovo nijemo promatraju nagle, velike i duboke promjene koje je izazvala epidemija. Crkva bi, po svojem poslanju, ako ikad onda upravo u ovakvu času, trebala biti predvodnica vjerničkoga puka i najaktivnije raditi na zajedništvu i očuvanju ekumene. Ovakvo ponašanje Katoličke crkve još je čudnije kad se usporedi s njezinom permanentnom i intenzivnom dosadašnjom angažiranošću u pretežno političkim i realno marginalnim temama kao što su Istanbulska konvencija i Marakeška deklaracija ili u pitanju kada treba slaviti Dan državnosti, a kada Dan neovisnosti. Sada kada je u opasnosti sam opstanak čovječanstva, kad i svjetovno društvo postavlja eshatološka pitanja, Crkva, kojoj je poslanje da govori o tim pitanjima i odgovara na njih, upadljivo šuti. Osim za Uskrs i osim izjava pojedinih prelata kao što je dubrovački biskup Mate Uzinić, o pošasti se malo što moglo čuti iz crkvenih redova. Split, 270713. Nadbiskupsko sjemeniste. Povodom 5.godisnice smrti slavnog boksaca Mate Parlova odrzana je misa na kojoj su prisustvovali njegovi prijatelji i sportasi. Na fotografiji: fra Mladen Parlov. Foto: Vojko Basic / CROPIX Vojko Basic / CROPIX Fra Mladen Parlov Još potkraj veljače hrvatski su biskupi i dalje čekali razvoj situacije sa širenjem koronavirusa, za razliku od biskupa u susjednim zemljama. U to je vrijeme Slovenska biskupska konferencija izdala upute za svećenike i vjernike radi sprečavanja širenja Covida-19. Prema napucima slovenskih biskupa, u crkvama i pri bogoslužju svećenici su trebali isprazniti škropionice s blagoslovljenom vodom na ulazu u crkvu. Istovremeno je i nekoliko biskupija na sjeveru Italije proglasilo mjere zaštite od širenja koronavirusa. Tako su u pojedinim biskupijama otkazane svete mise, a u drugima su svećenici udovoljili molbama vjernika i pričešćuju ih samo na ruku. U Milanskoj nadbiskupiji, poznata katedrala zatvorena je za turiste, kao i u Veneciji, a bazilika svetog Antuna u Padovi bila je otvorena za molitvu, ali se u njoj nije služila sveta misa. Već ranije je Apostolski administrator Hong Konga kardinal John Tong objavio obustavu javnih služenja misa nedjeljama i vikendima u razdoblju od 15. do 28. veljače, dakle i liturgije na Pepelnicu 26. veljače, kada je započela korizma. Međutim, u Hrvatskoj je koronavirus u nekim crkvenim krugovima bio predmet sprdnje, kao u riječkoj Župi svete Ane. Tamošnji organizatori duhovne obnove smislili su nevjerojatan slogan: “Grijeh je opasniji od koronavirusa”, za korizmenu duhovnu obnovu 7. i 8. ožujka, koju će predvoditi vlč. Joel Catary, a sastojat će se od nagovora, svete mise i klanjanja. Pa ipak, Riječka nadbiskupija prva je metropolija u Republici Hrvatskoj u kojoj je od svećenika službeno zatraženo da uvedu mjere zaštite od širenja korone. Međutim, dio tamošnjeg svećenstva odbio je poslušati biskupa Ivana Devčića, koji ih je pismenim putem preko IKA-e podsjetio da njegove “upute svakog svećenika obvezuju u savjesti, odgovornosti i razboritosti da tako postupi, a budući da ima saznanja od vjernika da su se neki svećenici oglušili na prvotne upute, nadbiskup određuje da se od danas počnu primjenjivati u cijelosti”. Tih dana, početkom ožujka, i komentator Glasa Koncila – službenoga glasila Zagrebačke nadbiskupije – obrušio se na “paniku u crkvenim krugovima” zbog koronavirusa uz optužbu kako su “neki podlegli manipulaciji i sijanju straha i tjeskobe pa su čak onemogućili slavljenje misa na Prvu korizmenu nedjelju”. I tako su biskupi tek 19. ožujka odlučili zatvoriti crkve za misna slavlja. Split, 151113. U sklopu tjedna sjecanja na Vukovar i Skabrnju, Hrvatska udruga Benedikt organizirala je svetu misu i molitveno bdijenje za sve poginule u obrani Vukovara i Skabrnje 1991. godine. Misu je predvodio Mladen Parlov profesor Katolicko bogoslovnog fakulteta u Splitu. Foto : Jakov Prkic / Cropix Jakov Prkic / Cropix Za dobre poznavatelje crkvene politike u Hrvatskoj takvo ponašanje biskupa i klera nije iznenađenje. Prema sociologu religije Ivanu Markešiću, nedavni postupci don Josipa Delaša paradigma su odnosa najvećega dijela katoličkog svećenstva prema hrvatskoj državi i njezinim institucijama te prema nadležnim nižim i višim crkvenim vlastima. Kao prvo, dodaje ovaj profesor na Hrvatskim studijima, dojam je da katolički svećenici, predvođeni biskupima HBK, hrvatsku državu doživljavaju kao svoje privatno vlasništvo, kao svoje leno, a tu nimalo lažnu sigurnost da je to njihovo vlasništvo stekli su ponajviše tzv. Vatikanskim ugovorima, kojima se Republika Hrvatska, zahvaljujući svome nepotrebnom podaništvu Katoličkoj crkvi i stranoj državi Svetoj Stolici, nepovratno odrekla dijela svoga državnog i nacionalnog suvereniteta. “Najveći dio hrvatskih biskupa svojim postupanjem i življenjem nisu uzor svojim svećenicima, što zorno pokazuje upravo don Josip Delaš. Biskupi su se domogli tijare i biskupskoga prstena i time postali mali feudalci na ‘svome’ doživotnom posjedu, feudu, (nad)biskupiji. Uz to, da bi legitimirali svoju poziciju, oni umjesto da obilaze svoje svećenike - koji zbog ostavljenosti na župama i biskupske nebrige izvršavaju čak i samoubojstva - u najvećem broju slučajeva čangrizavo lamentiraju nad prošlim jugoslavenskim vremenima u kojima im je, eto, sve bilo zabranjeno, pri tome namjerno zaboravljajući da je upravo u tim vremenima na ovim prostorima cvjetalo istinsko kršćanstvo, živjela se istinska kršćanska vjera, da su se rađale nove crkvene institucije kao npr. Kršćanska sadašnjost, da je Biblija u cijelosti bila prevedena na hrvatski jezik (još nemamo noviji ‘katolički’ prijevod), da su stasali novi snažni teolozi kao Bajsić, Šagi Bunić, Turčinović, a danas teologa takvoga kalibra gotovo pa nema, nego su sve sami strašljivci. Zaboravljaju također da je u tome vremenu svatko tko je htio i želio biti kršćanin to mogao i biti. A biti kršćanin tada nije bilo, kao što danas jest, zbog društvene poželjnosti, nego zbog osobnog uvjerenja”, upozorit će Markešić. Katolička teologinja Anna Grünfelder ipak pokazuje određeno razumijevanje i kazat će kako je ovo situacija koja je iznenadila i vjernike i svećenstvo, pa je biskupima trebalo malo duže da shvate ozbiljnost situacije. Do tada su se bavili svojom najdražom temom – ideologijom: “Kada su susjedne zemlje već bile krenule s restriktivnim mjerama, sredinom ožujka, iz HBK su još tada zabrinuto postavljali pitanje hoće li se održati komemoracija u Bleiburgu. Tek potom biskupi su ipak shvatili da je njihovo poslanje biti uz Svijet ‘u radosti i nadi’, ali i u turobnim situacijama iziskuje i od njih odricanja i ustupke. Prijenos misnih slavlja putem televizije jest izraz i odraz njihove težnje doći do Čovjeka kad Čovjek ne može doći do njih. Crkva se obrati Čovjeku ondje gdje ga jedino može zateći – sada u stanovima i po kućama”, obrazlaže Anna Grünfelder. Slično rezonira Ivan Markešić, koji će objasniti kako su hrvatski biskupi, iako nevoljko, pristali u cijelosti prihvatiti Vladine naputke o prestanku slavljenja svetih misa s narodom prije i tijekom uskrsnih blagdana, o prestanku dijeljenja sakramenata, osim sakramenta bolesničkoga pomazanja u najtežim slučajevima. “Prihvatili su to iz dva razloga: prvo, uradio je to papa Franjo. Bio je to primjer kako se katolički svećenici i njihovi biskupi trebaju s punom odgovornošću i solidarnošću odnositi prema svome i prema životu svojih bližnjih, vodeći se pritom Isusovom zapovijedi ljubavi: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Drugo, preporuku o zatvaranju sakralnih objekata za religijske obrede s vjernicima donijela je ‘njihova’ stranka HDZ i njezini koalicijski partneri. Da je kojim slučajem SDP bio na vlasti, svejedno što su članovi SDP-a najvećim dijelom katolici, ne znam kako bi se stvari odvijale”, skeptičan je Markešić. U čemu je, dakle, problem kad se gleda iz pozicije Katoličke Crkve? Sudeći po reakcijama, posebno nezadovoljstvo vlada među dalmatinskim klerom, koji još od 90-ih, zajedno s ličkim biskupima, poput umirovljenog Mile Bogovića, slovi za desnicu unutar HBK. Jedan od onih koji su posljednjih tjedana žestoko osporavali biskupsku zabranu održavanja bogoslužja s vjernicima jest Mladen Parlov, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. Parlov nije nekakav anonimni župnik, nego intelektualac i prvi čovjek splitskog KBF-a, dakle dio ovdašnjeg crkvenog establishmenta. Bez imalo problema pristao je za Globus objasniti što mu smeta. Po njegovu čvrstom uvjerenju, misna slavlja, uz savjete mjerodavnih službi, mogla su se organizirati tako da se poštuju sve mjere sigurnosti: od dezinfekcije ruku na ulazu u sakralni objekt i dijeljenja maski do propisane udaljenosti unutar sakralnog objekta. Ako se mogla organizirati kupovina u trgovinama tako da se s obzirom na površinu trgovine unutra propušta određeni broj kupaca, to se još lakše moglo učiniti u crkvama. Primjerice, poljski biskupi odredili su da se svećenici stave na raspolaganje vjernicima te da umnože misna slavlja. Čini mu se da su naši hrvatski biskupi prebrzo donijeli odluke prema preporukama, pretpostavlja, Stožera za civilnu zaštitu, ne vodeći dovoljno računa o duhovnim potrebama svojih vjernika, glase njegovi argumenti. Ali, postavlja se pitanje što vjernik gubi ako u izvanrednim okolnostima mjesec ili dva ne prisustvuje misi. “Svaki imalo poučeniji katolik zna kako je euharistija sve u njegovu životu, odnosno kako mu euharistija dariva život za kojim čezne i žudi. U euharistiji je, kako uči Katolička crkva, prisutan Isus Krist na stvaran, istinit i supstancijalan način. Ako je kršćanski duhovni život udioništvo u božanskom životu na koji Gospodin Bog poziva svu svoju djecu, a to se udioništvo najviše ostvaruje po svetoj pričesti, tada je jasno kako za vjernika ostati bez euharistije znači ostati bez istinskog života. Ova je istina za vjernike toliko važna da su spremni podnijeti velike žrtve, pa čak izgubiti i vlastiti život kako bi imali pristup euharistiji”, drži Mladen Parlov. Za kraj, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta bio je neumoljiv: “Mogu razumjeti brigu biskupa da bude što manje zaraženih u društvu, ali Katolička crkva nije humanitarna organizacija niti je njezin cilj ovozemaljsko dobro njezinih vjernika. Njezina je jedina zadaća, ostvarena na različite načine, svijetu donositi Boga. Ni manje ni više od toga.” Iako i u pravoslavlju ima puno radikala, vjernici koji su prošlu nedjelju proslavili Uskrs, nisu radili probleme. Diljem Crne Gore policija je pazila da vjernici ne ulaze u crkve, a mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije (Radović) održao je liturgiju u manastiru Ostrog. Slično je bilo i u Srbiji (gdje se SPC pokorila Aleksandru Vučiću), ali, kako je javila srpska redakcija N1, u nekim crkvama po Beogradu bilo je vjernika, ali je policija objavila da su svi imali propusnice. Kada bi se, dakle, opisala situacija u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, odgovor bi glasio: kler negoduje, a biskupi šute ili izlaze u javnost sa stereotipnim izjavama. U takvim okolnostima postavlja se pitanje koliko su ovdašnji biskupi uopće utjecajni, jer je očito da nadbiskupi Josip Bozanić, Želimir Puljić i ostali biskupi nemaju karizmu kakvu je imao Franjo Kuharić. U to je uvjeren dr. Markešić: “Aktualni biskupi se svojom kršćanskom duhovnošću nisu uspjeli izdignuti iznad zamamljujućih miomirisa Božice Nacije i stranačkih bogova. S druge strane imate kardinala Franju Kuharića, koji je svojim djelovanjem u prijeratnom, ratnom i poslijeratnom vremenu pokazao da se može biti Hrvat (na kvadrat), ali da se kršćanskoga Boga ne smije i ne treba žrtvovati ‘Božici Naciji’ niti ‘Ocu Nacije’. Prihvatio je socijalistički režim takav kakav je bio: neprijateljski nastrojen prema religiji i posebno Katoličkoj crkvi, ali je u njemu prema vlastitim vjernicima, poput bosanskih fratara od fra Anđela Zvizdovića do fra Luke Markešića i fra Petra Anđelovića, znao biti ujak, daidža, znao ih je zaštititi, znao je tražiti najprikladnije načine kako očuvati svoju katoličku zajednicu i kako je ne izložiti pogibelji zbog liturgijskih pravila. On nije, kao kardinal Stepinac, išao u sukobe s komunistima, ali nije radio ni kompromise ni s jednom vlašću, ni s Titovom ni s Tuđmanovom. Upravo je svojim takvim postupcima dao nemjerljiv doprinos rušenju socijalističkog sustava”, podsjetio je Ivan Markešić. Uz vrlo zanimljiv zaključak: “U Hrvatskoj bi trebalo graditi Kuharićevu, a ne Stepinčevu crkvu.”

HRVATSKA U 21. STOLJEĆU- ILI U DUBOKOJ FEUDALNOJ INKVIZICIJI !?

t HOROR U MAKSIMIRU Zagreb Pride o napadu: ‘Gejevi zbog svog postojanja nisu ni za što krivi. Desničarske bande jesu‘ Ovo o čemu svjedočimo u prosincu 2020. najgori je zločin iz mržnje dosad. Od policije tražimo hitnu i oštru reakciju, poručili su Piše: Jutarnji.hr, HinaObjavljeno: 29. prosinac 2020. 11:48 VEZANE VIJESTI Nadomak stepenica kod Sokolske mogile u maksimirskom parku u subotu navečer dogodio se stravični napad na 50-godišnjeg muškarca koji je zadobio teške opekline ‘KOGA ČEKAŠ!?‘ Horor u zagrebačkom parku Maksimir: Zapalili ga i teško ozlijedili jer je homoseksualac? BEZ PREDRASUDA Bauk: Zahtjev Zagreb Pridea? Problema neće biti; Peternel: Hrvatsko društvo nije spremno za to Udruga Zagreb Pride poručila je kako su užasnuti brutalnim napadom na 50-godišnjeg muškarca homoseksualne orijentacije kojega su napale dvije osobe u parku Maksimir koje su ga zapalile zapaljivom tekućinom. Iz Policijske uprave Zagrebačke kažu kako se još sve okolnosti utvrđuju te da je kriminalističko istraživanje u tijeku. Potvrdili su kako je napadnuta osoba hospitalizirana. - Užasnuti smo spoznajom da je u zagrebačkom parku Maksimir ovog božićnog vikenda brutalno napadnut 50-godišnji gej muškarac. Prema pisanju medija, dvojica homofoba na muškarca su bacila 'molotovljev koktel' i zapalila ga, a sve iz čiste homofobne mržnje. Zagreb Pride više od desetljeća radi na praćenju i suzbijanju zločina iz mržnje u Hrvatskoj. U tom vremenu doživjeli smo, nagledali se, svjedočili i pružili pravnu ili psihološku stručnu pomoć mnogim žrtvama homofobnih zločina iz mržnje. Međutim, ovo o čemu svjedočimo u prosincu 2020. nešto je najgore dosad. Ne želimo da ovakvo homofobno nasilje ostane neprocesuirano, kao u slučaju homofobnog napada sličnim metodama na posjetitelje gej partija u klubu SuperSuper. Stoga, Zagreb Pride od zagrebačke kriminalističke policije traži da hitno pronađe počinitelje i podigne kaznenu prijavu za odgovarajuće kazneno djelo u vezi sa zločinom iz mržnje. Od policije i ostalih pravosudnih službi zahtijevamo i tražimo da dosljedno primjenjuju Europsku direktivu o zaštiti žrtava kaznenih djela, kako bi smanjili sekundarnu viktimizaciju. Nadalje, Zagreb Pride od zagrebačke policije traži hitnu i oštru reakciju kako bi se svi zagrebački javni prostori, parkovi, trgovi i ulice zaštitili od napada na građane od strane desničarskih bandi. Desničarsko nasilje u javnom i internetskom prostoru ne trpi samo LGBTIQ zajednica, već i srpska, afrička i romska zajednica u Hrvatskoj te izbjeglice i migranti. Zagreb Pride poručuje 50-godišnjaku da 'smo tu za njega ukoliko želi bilo kakav oblik direktne pomoći'. Nudimo i besplatnu pravnu i psihološku pomoć. Ne želimo niti da se žrtvama homofobnog nasilja imputira odgovornost za nasilje koje trpe. Svako u ovome društvu, pa i gej muškarac, ima pravo slobodno se šetati javnim parkom iz kojeg god razloga to želi: nadisati se svježeg zraka, čekati prijatelja ili dogovoriti dejt. Gejevi nisu zbog svog postojanja ni za što krivi. Desničarske bande jesu - stoji u priopćenju Zagreb Pridea.

KUDA TO, BOSONOGI PROPOVJEDNIĆE, RANIM JUTROM SMJERAŠ PO RUBOVIMA CRNIH HRIDINA, U TRNOVITI LAND ŠAPTAČA BOŽIJIH ?!

REKTOR BORAS

‘PAMETNA I LIJEPA‘ Pravobraniteljica: ‘Borasov istup prema kadetkinji bio je neprimjeren i diskriminatoran‘ Rektor Boras ima jako loš imidž. Naravno da je u zajedničkom plesu modernog i konzervativnog, stabilnog i onog što se i dalje istražuje, svijet oko sebe pa i samog sebe, progresivnog i statičnog, uvijek figura rektora ona koju se napada, kritizira, propitkuje. Ona mora biti lik iz jedne te iste drame tijekom civilizacije: očinska figura koju moramo, kao u bajkama, propitivati, napadati, mrziti, simbolički ponekad i ubiti, osnažujući tako sebe i potvrđujući svoju poziciju odrasle osobe na ovom svijetu i/ili u akademskim krugovima, pa i oslobađajući se od autoriteta koji nam je jednom bio dojka bez koje ne bismo preživjeli prvi semester fakulteta. Ali ovaj rektor, nažalost, nije ta figura sijedog Boga kojeg moramo svrgnuti iako smo mu se, jednom, molili. On je netko koga se odriču baš svi intelektualci čije mišljenje nije prodano za političke bodove. On je isto simbol, ali, simbol da se u posttranzicijskom užasu u koji je u Sanaderovoj eri zaglibila Hrvatska, čak i sveto mjesto na koje, istina, siledžije i ne pretendiraju, vjerojatno jer većinom i ne znaju da postoji, čak i akademski krugovi, pretvorilo u kaljužu koja sliči nekoj Boschovoj uznemirujućoj slici, ili pak nacrt iz cirkusa koji će postati set novog filma strave i užasa. On je postao simbol kompletnog moralnog propadanja ovog društva: ako rektor zaziva biblijske vrijednosti i plaši studentice činjenicom da bi mogle ostati neudane i bez djece tijekom dodjele sveučilišnih stipendija, ako se rektor dodvorava kontroverznom gradonačelniku netom pristiglom iz pritvora dodjeljivanjem posve nepotrebnog počasnog doktorata poput odličja, onda su i posljednji ostaci stupova uređenog društva popustili pod nouveau riche tsunamijem. Uvijek je zanimljiv fenomen postajanja simbolom nečega, i zna se dogoditi, moramo toga biti svjesni, da se ponekad u tom procesu interpretacije dogode i velike nepravde. Ne treba čovjek biti pretjerano koncentriran da se sjeti nekih mnogo masovnijih zabluda o likovima i djelima iz prošlosti pa je tako doista moguće da je prijezir koji studentski krug godinama, što akcijama, što riječima, što na društvenim mrežama, iskazuje prema Borasu, pogrešno usmjeren, ali najnoviji događaj nije pomogao navodno najmoćnijem čovjeku zagrebačkog sveučilišta. “Samo skinite malo ovo da vas vidim. Krasno. Evo, slikajte ovu našu lijepu kadetkinju, ne samo pametnu, nego i lijepu, je l’ tako?” rekao je nevino naš rektor, posve nesvjestan bure koju će izazvati. Mizoginija, neprimjeren komentar u javnom prostoru i šovinistički ispad - samo su neki od opisa Borasova postupka. Međutim, postoje i žene koje su javno izjavile da se od muhe radi slona, da je kompliment kompliment, i da je ova priča dokaz da se pretjeruje s političkom korektnošću koja će nas, ne daj Bože, dovesti do toga da se ženama neće nitko usuditi reći da je lijepa, a kao što znamo, sve žene to vole. Pa sam danas kad me urednik zamolio da napišem neku lijepu želju za Novu godinu, jer ljudi navodno i to vole, odlučila objasniti zašto je moja želja da se stvarno više nikad nitko, muškarac ili žena, a posebno rektor ili rektorica, ne usude komentirati ženski izgled na sceni, pred publikom, pred medijima u trenutku kad toj istoj osobi dodjeljuju nagradu za izvrsnost u njezinoj dosadašnjoj karijeri. Prvo, zato što to nije kompliment, jer u tom trenutku Boras ne predstavlja sebe doma na kauču ili tapeciranoj fotelji, nego instituciju koja nagrađuje tu ženu, ali ne za izgled, jer rad na sveučilištu, očito, nije bitka za lentu na izboru ljepote. Ne, ne mislim da gospodin Boras nema pravo reći bilo kojoj ženi koja s njim nije u poslovnoj vezi da je lijepa, iako mi je sama ideja bilo kojeg muškarca koji hoda gradom i tako, ničim izazvan, a Boras je to svakako bio, naglas ocjenjuje izgled žena pomalo bizarna, ali u situaciji u kojoj on kao rektor govori kadetkinji da skine zaštitnu masku s lica (o bizarluku poruke o skidanju maske u teškoj epidemiološkoj situaciji možda bolje da ne govorimo) je za svaku osudu. No, da nije bilo mojih kolegica kojima je posve normalno da muškarac na poziciji moći, i to ultimativne, govori djevojci da skine masku i pokaže lice, hajde, hajde, pokaži se, štoviše, jedino loše u tome što vide je besmislenost borbe za ženska prava (jer smo se valjda konačno izborile za to da nas rektor javno pokazuje kao kakvu stoku na sajmu, vidi je, i lijepa i pametna, a sve iz staromodne ideja da su samo ružne žene pametne, jer lijepima pamet baš i ne treba te će se, blago im se, udat s osamnaest), ne bih se pretjerano zakačila za tu temu: muškarci u odorama s kojekakvim ogromnim lancima koji dokazuju njihovu seniornost su mi odavno, ne bez razloga, izuzetno sumnjivi i pomalo ridikulozni. Čak moram javno priznati da mislim da je Borasov ispad za njega vjerojatno nekakav uvrnuti dokaz džentlmenštine pa sam se jako dvoumila oko toga koliko snažno da stisnem papučicu oko samo još jednog dokaza da gotovo svi muškarci na položajima moći u Hrvatskoj robuju patrijarhalnom diskursu jer ne znaju bolje, iako znaju mnogo, kasnije smo u opravdanjima doznali, o grčkoj filozofiji, ali presudilo je nešto što mi se čini da je kao želju, dragi uredniče, važno staviti pod bor 2020.: takav “staromodni” način opravdan generacijskim jazom direktno je povezan s nasiljem. Svaka vrsta pretvaranja žena, a posebice onih koje su svojim radom zaslužile da budu na sceni, u objekt čiji se lijep izgled glorificira, poručuje ne samo da je ženski izgled zauvijek, što god ona učinila i koliko god patenata, scenarija ili strategija iza sebe imala, mjerilo njezine vrijednosti, nego i da je u redu, kad nam paše, svesti je upravo na to - Coppeliju koja se poput lutke mora okretati u izlogu. Volim li ja da mi moj partner kaže da sam lijepa, čula sam pitanje kad su se društvene mreže uskovitlale oko ove teme, a pravi je sadržaj pitanja bio zapravo jesam li normalna ili je moje mišljenje o Borasu i kadetkinji koju je sveo na Coppeliju konačni i krunski dokaz moje frigidnosti. Velika je razlika između javnog i intimnog prostora. No, s jednim se slažem sa svojim neistomišljenicima: ta su dva skupa vrijednosti spojene posude i ne mogu biti odvojene. I tek kad se javni prostor revolucionarizira, i osobni će krenuti u promjenu za kojom žudi i koju stavljam, uz kolačiće i mlijeko, na prozor za Djeda Mraza. Kad dijete zaspe obmanjeno još jednom dogovornom prevarom, pojest ću kolač koji sam napravila i popiti mlijeko koje sam kupila, i zahvaliti stvarnosti što ništa od toga nisam morala dobaviti u dom izgledom. Facebook Twitter Messenger E-mail #Damir Boras #Rektor #Kadetkinje

APOKALIPSA U LONDONU

vijesti sport j2 novac kultura scena video pretplata VELIKA REPORTAŽA Apokalipsa u Londonu: ‘Brexit, virus, novi lockdown, totalna izolacija. Gore ne može!‘ Dopisnica Nedjeljnog razgovarala je s menadžerima, analitičarima i medicinskim djelatnicima iz Britanije koja je završila u lockdownu Piše: Karla JuničićObjavljeno: 27. prosinac 2020. 15:59 9701173 Karla Juničić Facebook Twitter Messenger E-mail VEZANE VIJESTI Boris Johnson I NIJE BAŠ TAKO... Boris Johnson proglasio veliku pobjedu, mediji se sprdaju, a bankari čude: ‘Ovo je prava slika‘ BRISELSKI POUČAK Slijedi nova bitka: uvjeriti građane da se cijepe. I države ju ne smiju izgubiti Ovo je priča o tjednu koji Britanci neće tako lako zaboraviti. A sve je krenulo otprilike ovako. Bila je subota popodne i većina građana Londona je gomilala svoje božićne poklone u posljednjem vikendu prije božićnih blagdana. Starija gospođa na kasi navukla je gumenu rukavicu samo na mali prst kako bi njime utipkala pin kartice. Potom je rukavicu odmah spremila u plastičnu vrećicu i još jednom dezinficirala ruke. U tom trenutku je u trgovinu uletio mladić i ne poštujući distancu od starije gospođe uspaničeno pitao: “Zatvarate li sutra trgovinu. Upravo su proglasili ‘Tier 4’?”. I to je bilo to. Premijer Boris Johnson i njegovi savjetnici u subotu 19. prosinca najavili su da će zbog nove mutacije koronavirusa koji je i do 70 posto zarazniji i širi se jugoistokom Engleske uvesti najviši stupanj lockdowna te zatvoriti ponovno kafiće, restorane i neesencijalne trgovine. Samo tri tjedna nakon posljednjeg potpunog zatvaranja u studenom, novi lockdown prije Božića osjetio se poput razarajućeg uragana. No, to je bio samo početak tjedna u kojem je zemlja počela tonuti sve dublje u apokaliptičan scenarij. U roku od 24 sata Francuska je zabranila promet s Otoka. Diplomacija panike je rezultirala je blokadom i drugih zemalja. image Zbog vladinih mjera i naša dopisnica Karla Juničić je ovog ponedjeljka izgubila honorani posao u Londonu, a namirnice iz trgovine naručuje isključivo online Karla Juničić U ponedjeljak se Velika Britanija probudila kao uistinu odcijepljena zemlja od Europe. Ulice su utihnule. Oxford street, Piccadilly, šoping centri, tržnice, koje su u ovo doba godine prepuni ljudi, odjednom su postali distopijsko pusti. Brexit, pregovori o sporazumu, virus, novi lockdown, prekid prometa i dostave - postoji li još stvari koje su tada mogle poći po krivu? “Osjećam se u stresu. Osjećam se tužno i preplavljeno događajima i emocijama. Možete osjetiti nesigurnost i anksioznost u zraku u Londonu. Očekivala sam da će se dogoditi novi lockdown, ali mislila sam da će vlada pričekati barem do siječnja. Stavili su ostatak zemlje u ‘Tier 3’ i ostavili su London otvorenim. I vidi što se sada dogodilo. Ovo zatvaranje pa otvaranje, pa opet zatvaranje ne pomaže ni u čemu. Mislim da će stvari postati sve gore”, govori mi menadžerica trgovine Hana Hindley u kojoj sam radila povremeno uz novinarski posao tijekom prosinca. Zbog vladinih mjera kompanija je tog tmurnog ponedjeljka morala prekinuti ugovor sa mnom. To je bio trenutak kada sam shvatila svu nemoćnost ljudi koji u situaciji iznad njihovih mogućnosti bivaju otpušteni u vrijeme pandemije, posebice u sektoru koji trpi najveću nezaposlenost. Prema vladinim podacima, nezaposlenost u Velikoj Britaniji vjerojatno će doseći 2,6 milijuna sredinom 2021. godine što je 7,5% radno sposobnog stanovništva. Hana je rekla da se osjeća veoma povlaštenom, za razliku od mnogih koji su izgubili posao, što će primati 20 posto manje od plaće dok traje lockdown putem vladine potpore tzv. furlough. “Sretna sam da mogu raditi, čak i ako moram svaki dan putovati jedan sat iz južnog Londona u zapadni London kako bih stigla na posao, pa čak i kada moram koristiti podzemnu željeznicu i vlak što pronalazim sada jako stresnim. Ako se tjedan prije Božića, kada treba zaraditi najviše novca, vratimo u zatvaranje, ništa više nema smisla”, rekla je dok je objašnjavala koliki stres sve kompanije moraju proživjeti bi se u roku od nekoliko sati reorganizirale s radnicima i ponovno prešle na poslovanje poput “click i collecta”, odnosno online narudžbe. image Karla Juničić I tako sve trenutno funkcionira u Londonu. Ako želite otići u trgovinu, jedini način je naručiti ranije na internetu s dostavom na kućnu adresu ili otići na mjesto gdje, minimalizirajući kontakt, možete pokupiti ono što ste naručili. Restorani, kafići, neesencijalne trgovine koji nemaju organiziranu dostavu ili posluživanje bez zadržavanja ne smiju poslovati. U prosincu kada je započeo program cijepljenja mnoge tvrtke imale su nadu da će se ponovno otvoriti, a milijuni vratiti na posao. No, tjedan dana nakon što smo vidjeli ministra zdravstva Matta Hancocka da pušta suzu na programu Good Morning Britain ITV-a zbog početka cijepljenja, došla je vijest o pojavi novog soja virusa koja je preokrenula ploču vlade da će se tijekom Božića moći stvoriti društveni krug ljudi, takozvani “bubble” (eng. balon). Prema mjerama, od prve do treće razine zatvaranja mogao se stvoriti bubble od najviše tri kućanstva. Riječ je već ušla u engleski žargon pa ste mogli čuti pitanje: “A s kime ćete vi biti u božićnom “bubbleu?”. U razini četiri bilo koje miješanje unutar kućanstva je postalo zabranjeno što je svima otkazalo planove. “Ovo je prvi Božić koji ću provesti daleko od mame. Svake godine okupilo bi se nas 16 iz velike obitelji u rodnom Manchesteru. No ovaj Božić se samo želim odmoriti od svega negativnog sa svojim partnerom”, rekla je Hana. Njezina situacija bila je samo jedna od mnogih. “Morao sam se reorganizirati. Bio sam prilično nervozan kad sam slušao govor Johnsona. Općenito mislim da su se mjere razine 4 već trebale dogoditi kao što su znanstvenici savjetovali. Puno frustracije izazvalo je to što je vlada prikazala situaciju kakva će biti oko Božića, a onda ju je dramatično promijenila”, rekao je Orlando Martinez, IT analitičar na Sveučilištu Birkbeck koji je ove godine imao pune ruke posla kako bi prebacio sveučilišnu nastavu u digitalni sustav. Njegova djevojka koja radi kao studentski savjetnik na istom sveučilištu rekla mi je da je bila emocionalno slomljena. image Sarah i Orlando Privatna arhiva “Sada već devet mjeseci radim od kuće i radovala sam se posjeti obitelji u Francuskoj na Božić te promjeni atmosfere izvan svakodnevne rutine. Također razumijem da je situacija s novom mutacijom virusa prilično alarmantna zbog čega prihvaćam vladinu odluku.” Da je situacija bila alarmantna, potvrdila nam je medicinska sestra na pedijatriji Ana Pešić u Chelsea and Westminster bolnici u centru Londona. “U posljednja dva tjedna situacija se vidno pogoršala u Londonu, a broj hospitalizacije se udvostručio”, rekla je Ana. Nekoliko njezinih kolega se zarazilo koronavirusom te je i ona kao mnogi bila prisiljena raditi na ostalim odjelima bolnice. Mediji su tog tjedna predviđali mračan Božić viješću da bi bolnice mogle na taj dan liječiti više oboljelih od koronavirusa nego u bilo kojem trenutku pandemije. Izvješća da će i drugi dijelovi zemlje nakon Boxing daya (26. prosinca) ući pod nove restrikcije izazvali su dodatnu ljutnju. “Nepravedno je što je cijeli dio Engleske stavljena u razinu 4 na temelju broja slučajeva koji su se povećali u nekim većim gradovima i okruzima koji su relativno udaljeni od mjesta u kojem ja živim te gdje ima jako malo slučajeva”, rekao mi je Oliver Hill koji već mjesecima radi od kuće u gradiću Aylesbury u Buckinghamshireu. image Portobello Road Market Karla Juničić A atmosferu nisu popravila ni izvješća o redovima kamiona u Kentu koji nisu mogli dostaviti purice, povrće i voće u Englesku. Dok su se police trgovina panično praznile, poslala sam upit Sainsburyju da provjerim hoće li uistinu doći do nestašice hrane. Odgovor glasnogovornice trgovačkog lanca Danni Burnett bio je: “Pratimo situaciju, ali imamo dobru dostupnost i potičemo sve da kupuju kao i obično”. No to “kao i obično” nije bio scenarij u svakodnevnom životu. Dok su na Badnjak jedni stajali u dugačkom redu kako bi kupili ribu i meso za Božić, drugi su stajali u redu kako bi napravili PCR test. “Zbog prokletih torijevaca moramo sam kupiti novi poklon svojoj kćeri jer je ostao blokiran u Kentu”, rekao mi je jedan od kupaca na moj posljednji radni dan. Paul Wagland, prepper iz Essexa, javio mi je na Facebooku da je on pripremio svoje zalihe i nagomilao deterdžente za pranje rublja, hranu za životinje, toaletne role i proizvode za čišćenje. Fenomen preppera, odnosno onih koji se pripremaju za najcrniji scenarij, povećao se u Engleskoj uslijed nestabilnih pregovora o Brexitu. image Paul Wagland Privatna arhiva “Kada sam čuo da se zatvara Eurotunel u nedjelju ujutro bio sam prvi u supermarketu sljedeći dan kako bih napunio hladnjak svim namirnicama. Ove sam godine uzgojio puno povrća u vrtu jer sam se brinuo da bi moglo doći zastoja. Kako bi se pripremili na najgori scenarij, prijavio sam se za irsko državljanstvo i ozbiljno razmišljam da se preselim iz zemlje. Ova vlada ne zna ni zavezati svoje vezice na cipelama, a kamoli riješiti dvije krize odjednom poput Brexita i covida”, pisao je Wagland. Hoće li Brexit ili lockdown ostaviti veći učinak na britansku politiku i ekonomiju, upitala sam analitičara za javnu politiku i vanjske poslove Matta Bevingtona iz istraživačkog centra UK iz Changing Europe pri Sveučilištu King’s College London. “Covid će imati veći utjecaj u kratkom roku” rekao je Bevington. Ali u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju Brexit će biti važniji za britansko gospodarstvo. “Brexit označava trajan porast trgovinskih zapreka s najvećim i najbližim britanskim tržištem. Kao rezultat covida vjerojatno će doći do velike nezaposlenosti od 2021. godine, što će promijeniti političku raspravu. Međutim, podjele koje je prouzrokovao Brexit nastavit će oblikovati britansku politiku, dijelom i zato što se radi o vrijednostima, a ne samo o povoljnosti prema EU.” Bevington koji je također ove godine odgodio putovanje u Doncaster zbog straha da će “ne znajući prenijeti virus iz Londona roditeljima”, smatra da trenutna kriza i blokade prometa koje su uzorkovale zastoje zbog novog soja virusa neće imati dugoročnog političkog utjecaja. “U prošlosti smo vidjeli slične događaje, poput krize kravljeg ludila, koja je imala malo dugoročnog utjecaja na političke odnose. Ekonomski gledano, trajno povećana napetost na graničnom prijelazu Dover-Calais mogu logistička poduzeća u budućnosti navesti na druge rute. Primjerice, već smo vidjeli nove izravne trajektne rute iz Irske u Francusku”, rekao je. image Matt Bevington Privatna arhiva Ali te zaobilazne rute nije doživljavao nitko tko se našao u koloni u Doveru. “Situacija nije dobra. Mojih pet vozača zatvoreni su dolje i ja im pokušavam da dostaviti hranu”, rekao mi je ljutito putem telefona Amir Salkić, vlasnik maloprodajnog dućana Magaza koji već gotovo deset godina u Londonu prodaje proizvode s Balkana. “Sa sporazumom ili bez njega, neće biti nikako dobro”, kaže Salkić. Mark Watts, bivši europarlamentarac i koordinator UK Transporta, udruženja britanskih prijevozničkih tvrtki i organizacija koje zastupaju svoje interese u Bruxellesu, rekao je da je blokada pokazala koliko je otočno gospodarstvo poput Velike Britanije zapravo “ranjivo i međuovisno”. “Bio je to živ podsjetnik na to kako se trgovina, pa čak i vitalne zalihe u modernom svijetu ne oslanjaju samo na pridržavanje načela slobodne trgovine, već i na održavanje dobrih odnosa sa svojim susjedima. Ovo posljednje je nešto što su Britanci zanemarili posljednjih godina tijekom podijeljenog procesa Brexita.” Zatvaranje granica s Velikom Britanijom sa strane britanskih kontinentalnih susjeda vidljivo je podsjetio vladu Velike Britanije da bi Brexit bez sporazuma bio katastrofa, rekao je. A transport će biti pogođen na sve načine. “Primjerice, britanske će tvrtke biti strogo ograničene u pogledu usluga prijevoza koje mogu pružiti na kontinentu. Britanskoj proizvedenoj robi, uključujući zrakoplove, automobile ili dijelove željeznica, jednostavno neće biti dozvoljen izvoz ne budu li oni u skladu s pravilima EU. Dakle, postoji stvaran rizik od većih odgoda, veće birokracije i većih troškova za britanski transportni sektor ako se regulacije ne provedu ispravno. Zato od 1. siječnja moramo naporno raditi na izgradnji još čvršćih veza s EU.” image Mark Watts Privatna arhiva Sporazum o Brexitu stigao je kao poklon za Božić, ali ne vjerujem da je itko proveo popodne nakon ručka listajući njegovih 2000 stranica kao što je to sugerirao Boris Johnson u svojoj božićnoj poruci. Više je odzvonila poruka Elizabete koja je uvjerila naciju da u teškim trenucima “nisu sami”. Jer sudeći iz razgovora sa stanovnicima Otoka, svi su potvrdili da će ovo biti “težak i drugačiji Božić”. “Ali hvala Bogu da postoji Zoom i izgledi da će u Novoj godini biti bolje u svjetlu cjepiva”, izjavio je Watts. Koliki je zapravo bio razmjer zaraze na Božić i je li se ostvario crni scenarij koji se predviđao, možda najbolje govori činjenica da su od ovih nekoliko nasumično odabranih osoba u milijunskom gradu s kojima sam bila u kontaktu putem interneta za potrebe reportaže dvije bile u samoizolaciji, a jedna se liječila od covida-19. London je sada uistinu prazan. I iako su mnogi građani očekivali blagdanski scenarij, svi događaji ovog tjedna bili su sve samo ne klasična božićna priča. Također, svi su znali da moraju odigrati svoju ulogu u pandemiji i ostati na sigurnom kod kuće

IVO JOSIPOVIČ: ŠTO JE DOPUŠTENO DRUGIMA , NIJE DOPUŠTENO TEBI

NACIONAL.hr KOLUMNISTINACIONALA GOST KOLUMNIST: IVO JOSIPOVIĆ: O bogovima i volovima 26. 12. 2020. 13:56Autor: Nacional Tomislav Čuveljak/NFOTO Crkva, da slijedi papu Franju, ne bi prihvatila udvorničke koncesije stožera (čitaj Vlade, HDZ-a) i držala bi se mjera kakve moraju poštivati i drugi Quod licet… Latinska sentenca quod licet lovi, non licet bovi, ili u doslovnom prijevodu, što je dopušteno Jupiteru (kralju bogova), nije dopušteno volu, brutalno govori o realitetu međuljudskih odnosa, ali i društvenih i političkih odnosa općenito. Njeno porijeklo, izgleda, nije sasvim jasno. Postoje dvojbe o tome potječe li ta mudrost još od vremena Antičkog Rima, ili se, kako neki tvrde, prvi put javila u djelu (1826.) Josepha Freiherra von Eichendorffa, nekad vrlo popularnog pruskog pisca. Ili je možda njegova verzija “što je dopušteno drugima, nije dopušteno tebi” u tom romantičnom ljubavnom romanu ipak derivacija stare rimske mudrosti. Aplicirana na novovjekovnu vrijednost, vladavinu prava, ona predstavlja njenu negaciju. Zakoni i druga pravila ponašanja ne primjenjuju se jednako na sve građane, kaže sentenca. Ne primjenjuju se jednako ni na sve pravne osobe. Bogme, ni međunarodno pravo ne primjenjuje se jednako na sve države. Oni pojedinci, organizacije i države koji drže do vladavine prava jednakosti pred zakonom, čak kada se mogu zbog svoga položaja, snage, moći i utjecaja ponašati kao Jupiter, bog za kojega ne vrijede ista pravila ponašanja kao za obične smrtnike, odriču se te mogućnosti. Poštuju pravo u ime vrijednosti koje ima vladavina prava koju i sami (nekada istinski, nekada demagoški) zagovaraju. Ili to čine ne radi principijelnosti, već zbog toga što su svjesni druge, one narodske mudrosti, kako nijedna sila nije dovijeka, ili da “ničija do zore nije gorjela”. Sjete se primjera onih koji su se ponašali kao bogovi, dopuštali sebi ono što drugi nisu smjeli. Ali ostali su bez moći koju su imali i na kraju skupo platili ono što su činili, a nisu smjeli. Neke je, poput brojnih ratnih zločinaca, sjetimo se samo onih iz Nürnberga, uloga zlih Jupitera stajala glave, nekih moćnika, poput našega Ive Sanadera, slobode. Iako, reći će skeptici, zar Hrvatska, ne samo ona, nego i cijeli svijet, nisu puni malih i nemalih bogova čija su zlodjela ostala nekažnjena!? Zar međunarodno humanitarno pravo i međunarodni kazneni sudovi danas nisu samo za male države i njihove vođe, nikako za velike sile!? Istina je, i sam sam znao isticati kako je, unatoč velikom napretku koje je Justicija, božica pravde, učinila ka dokidanju nekažnjivosti moćnika, načelo quod licet lovi, non licet bovi još uvijek jedno od glavnih kripto načela međunarodnog prava, o domaćem da se i ne govori. Slovu ustava gotovo svih država, slovu povelje UN-a, slovu gomile drugih domaćih i međunarodnih izvora prava usprkos. Korona, Jupiteri i volovi Pandemija koja je tako strašno pogodila brojne ljude i njihove obitelji, devastirala ekonomiju i promijenila našu kulturu i način života iziskuje mjere prevencije koje nikome nisu drage ni ugodne. Ograničili smo druženja, morali smo se odreći koncerata, putovanja, utakmica, koječega drugoga važnog i lijepog u našim životima. Devastirajući nam ekonomiju, srušila je ljudima standard, mnogima i ugrozila egzistenciju. Stožer, čitaj Vlada, još bolje, HDZ i njegovi koalicijski partneri čiju sukrivnju za promašaje vlasti često zaboravljamo, morali su vući mnoge poteze nedrage građanima i gospodarstvu. Imali su dobrih i loših odluka. Ljudski je to, korona je u dobroj mjeri još uvijek nepoznanica. A ni potezi za koje se smatralo da bi mogli biti dobri znali su se pokazati promašenima, nelogičnima i disfunkcionalnima, čak i nepravednima prema pojedinim kategorijama građana ili dijelovima gospodarstva. Ali u teškim trenutcima, osim kritičnosti prema vlasti, treba postojati i nužna doza povjerenja u one koji su dobili čast, vlast, ali i teret vođenja zemlje u teškim okolnostima. I zato najveći broj građana spreman je zažmiriti, progledati kroz prste ili razumjeti da odluke nisu lake i da su pogreške itekako moguće. I sve mogu oprostiti osim jednoga. Teško se vlasti mogu oprostiti one odluke koje se očito temelje na načelu quod licet lovi, non licet bovi koje vlast svjesno donosi u korist nekih, diskriminirajući većinu, zapravo sebi u korist, želeći kupiti naklonost nekih društveno utjecajnih faktora. To tim prije jer je riječ o privilegijama koje, bez ikakve sumnje, povećavaju ugroženost koronom i dovode do širenja zaraze. Najistaknutiji profiter ulagivačke politike Vlade u vođenju anti-korona politike moćnim Jupiterima je Crkva u Hrvata. Normativno, još i više faktično, Crkva je iznad zakona. Danas, kada se online održavaju znanstveni skupovi, sjednice tijela Europske unije, kad naša Vlada odluke donosi online, kad se koncerti i važni sportski događaji prate online, samo Crkva ima ograničenja koja su zapravo tek papirnata. A i njih pojedini lokalni svećenici, očito uz blagoslov viših instanci, ismijavaju organiziranjem misa u autobusima i drugim nestašlucima koje bi ozbiljna država bez oklijevanja kaznila, ma tko da ih radi, pa bila to i Crkva. Imao sam čast četiri puta sresti papu Franju. Bio sam njime zaista impresioniran, posebno time što sam shvatio kako je njegovo iskreno i duboko bogoljublje zapravo veliko čovjekoljublje. Vjera koju on živi i zagovara vjera je koja ljude, pa i one koji poput mene nisu vjernici, čini boljima. Nema, izgleda, papa Franjo neku veliku podršku Crkve u Hrvata. Iako je vrlo jasno kazao da i Crkva mora biti ta koja brine o životima i zdravlju ljudi, iako je to pokazao svojim primjerom držeći misu na praznom Trgu sv. Petra praćen kamerama i internetom, u Hrvatskoj to nema nekog odjeka. Crkva, da slijedi papu Franju, ne bi prihvatila udvorničke koncesije Stožera (čitaj Vlade, čitaj HDZ-a), štetne i opasne za građane i držala bi se istih mjera kakve moraju poštovati i drugi. Neki svećenici to zaista i čine, mnogi, na žalost, ne. A udvorničke poruke nekih dužnosnika koji, nakon što su preporučili suzdržanost od prisustvovanja svim, pa vjerskim skupovima, kažu kako će sigurno ili možda i oni na ponoćku, Crkva bi, onako u rukavicama, kako to samo ona zna, trebala otkloniti i zamoliti vlastodršce da budu primjer građanima. Trebala bi im reći kako njen Bog ne priznaje ono opako načelo quod licet lovi, non licet bovi, da smo pred Zakonom, a i pred Bogom svi jednaki. Uključivši Crkvu.

NAJAVLJANE ROBUSNE PROMJENE U BOSNI I HERCEGOVINI

sport j2 novac kultura scena video pretplata ROBUSNO ANGAŽIRANJE Inzko najavio veliko sređivanje stanja u BiH, otkrio je i koja zemlja će predvoditi proces Kazao je i kako je već pripremio prijedlog zakona kojim bi se u BiH zabranilo nijekanje genocida počinjenog nad Bošnjacima Srebrenice Piše: HinaObjavljeno: 26. prosinac 2020. 20:46 Valentin Inzko Valentin Inzko Dado Ruvic/Cropix Facebook Twitter Messenger E-mail VEZANE VIJESTI Christian Schmidt CHRISTIAN SCHMIDT BiH pred velikim promjenama: Merkel za novog visokog predstavnika šalje osvjedočenog prijatelja Hrvata BOSNA I HERCEGOVINA Na pomolu značajne korekcije Daytona, Dodik već paničari: ‘Neću to nijemo gledati‘ Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko potvrdio je u subotu kako se može očekivati jače angažiranje međunarodne zajednice na sređivanju stanja u toj zemlju najavivši kako će posebnu ulogu u tome imati Njemačka. "Mislim da će sada doći do preokreta i većeg angažmana Njemačke i to će biti na dobrobit i BiH i Balkana", kazao je Inzko u intervjuu za TV Federacije BiH (FTV). On je ovo izjavio nakon što su se pojavila nagađanja da će ga na mjestu visokog predstavnika početkom naredne godine naslijediti konzervativni njemački političar Christian Schmidt a on bi trebao predvoditi pojačane napore da se uklone blokade koje već godinama priječe svaki napredak u BiH. Inzko nije izravno potvrdio kako će ga naslijediti Schmidt no kazao je kako definitivno potrebna "robusna politika" međunarodne zajednice u BiH. Optimističan je kako će se to dogoditi i zbog činjenice da dužnost predsjednika SAD uskoro preuzima Joe Biden a on i njemačka kancelarka Angela Merkel dijele slično viđenje stanja u BiH. "Sada imamo novu konstelaciju: Biden odlično poznaje Balkan, bio je u BiH tijekom rata a Angela Merkel s njim ima jako dobre odnose i to bi mogla biti dobitna kombinacija", kazao je Inzko. Ocijenio je i kako je njegovo nastojanje da se stvari u BiH počnu mijenjati već dalo rezultate jer je nakon ultimatuma kojega je dao Miloradu Dodiku uklonjena ploča s imenom osuđenog ratng zločinca Radovana Karadžića ranije postavljena na ulazu u studentski dom na Palama a ostavku je dao i kompromitirani predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća (VSTV) Milan Tegeltija blizak Dodiku. "Ta se faza treba nastaviti, sa mnom ili s novim visokim predstavnikom no to je odluka Vijeća za provedbu mira (PIC)", kazao je austrijski diplomat. Kazao je i kako je već pripremio prijedlog zakona kojim bi se u BiH zabranilo nijekanje genocida počinjenog nad Bošnjacima Srebrenice. Prijedlog je sačinjen po uzora na onaj kojega ima Austrija i koja strogo sankcionira nijekanje holokausta. Taj će prijeldog biti proslijeđen na razmatranje i usvajanje parlamentu BiH početom siječnja. Ne bude li to moguće, Inzko je najavio kako će se nakon toga "razmišljati o daljim koracima" čime je naznačio kako postoji mogućnost da on takav zakon nametne koristeći svoje ovlasti.

VRAGOLJE VJERSKE EDUKACIJE

RASPRAVA U SUSJEDSTVU Islamska zajednica poručila građanima BiH: ‘Ne koristite cjepiva koja sadrže svinjsku želatinu‘ Ako ne postoji drugi izbor, zadnju riječ o tome treba dati struka, farmaceutska i šerijatsko-pravna - dodaje se u priopćenju Piše: HinaObjavljeno: 26. prosinac 2020. 19:42 9699351 Szilard Koszticsak/various sources/AFP Facebook Twitter Messenger E-mail VEZANE VIJESTI Ilustracija IZAZOV STOLJEĆA Najveća mobilizacija njemačke vojske unutar države od 2. svjetskog rata: Kreće megaoperacija cijepljenja PRIPREME U TIJEKU Tko će se prvi u Hrvatskoj cijepiti protiv korone: Najizgledniji kandidat preko noći se predomislio Islamska zajednica u BiH poručila je svojim pripadnicima da ne koriste cjepiva protiv koronavirusa koja sadrže sastojke svinjskog porijekla, dok je broj novozaraženih u subotu porastao za 439. Svinjska želatina koristi se kao stabilizator prilikom transporta i skladištenja cjepiva. Muslimanskim vjernicima se strogo zabranjuje konzumiranje svinjetine kao i proizvoda od te životinje. “Muslimani su dužni opredijeliti se za cjepiva koje ne sadrže tu komponentu (svinjska želatina), a učinkovite su u liječenju koronavirusa", priopćio je ured poglavara Islamske zajednice, a prenosi portal Klix. "Ako ne postoji drugi izbor, zadnju riječ o tome treba dati struka, farmaceutska i šerijatsko-pravna", dodaje se u priopćenju. Ipak, Islamska zajednica će konačno stajalište o tome zauzeti nakon što se upozna s rezultatima laboratorijske analize. Istovremeno, zdravstvene vlasti su objavile da je u Federaciji BiH u zadnja 24 sata bilo novih 187 slučajeva koronavirusa, u Republici Srpskoj 241 i jedanaest u Brčko Distriktu. U cijeloj državi registriran je i 21 smrtni slučaj od posljedica covida-19. Facebook Twitter Messenger E-mail #Islamska Zajednica #Cjepiva #Svinjska Želatina Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu? Prikaži komentare

"PSEĆA POSLA "- NEČUVENO ZVJERSTVO, JEDNA GODINA ZATVORA JOŠ VEĆE

Horor u Kistanju: Psića od sedam kilograma vukao iza automobila: ‘Oderane su mu i kosti‘ Kazneni zakon za ovakvo nedjelo propisuje do godinu dana zatvora Piše: Zrinka KorljanObjavljeno: 26. prosinac 2020. 18:05 KOLUMNA: PSEĆA POSLA Kako smo od brokule i batata došli do toga da vjerojatno nikad više neću normalno spavati OČAJNI APEL "Božić je tu, a ja bih da je svaki pas ušuškan u deku, da svakome damo keksić, ali... Nemamo ničega" Zamislite ovaj scenarij. Subota popodne, dan nakon Božića. Još vas drži blagdanski duh, mir i ljubav koju osjećate prema bližnjima. Izlazite ispred kuće i vidite malog bijelog psa. Mrvica, sedam kila ima. Vaš je taj nesretnik, ima pet godina da ste ga zavezali u dvorištu i bacite mu koju kost. Glup je, stalno laje, nešto cviljucka, umjesto da bude sretan jer ste mu velikodušno dali metar lančine i smeće od hrane. E pa, taj idiot zacvili. Sretan je što vas vidi, ali vama je već skočio tlak i vidite crveno. Prilazite psu. Prvo ga udarite nogom, jako, da se smiri. Kad se jadničak sklupča, otkvačite lanac i povučete psa prema autu. Još je sklupčan, pa ga vučete. Sad ćete vi njemu pokazati tko je gazda, što taj idiot ne cijeni. Pas ostaje s vanjske strane, vi ulazite u auto. Na radiju svira "All I want for Christmas", dok vi vozite ulicama Kistanja i vučete psa za sobom. Ne marite za njegove jauke bola, očaja, užasa. Dok svira pjesma, ignorirate bol i očaj tog bića koje se za vašim autom vuče asfaltom. Znate da mu derete kožu i to vas raduje. Taj glupi pas će sad naučiti svoju lekciju. Potom, sa zadnjim taktom pjesme, bacate lanac i odvozite se kući. Nemate pojma što je sa psom bilo, niti vas briga. Gnjaviti vas više neće, nezahvalni otpad. Niste tako zamišljali dan nakon Božića? Čestitamo, niste sociopat iz Kistanja, općine nedaleko od Knina. Neke smo stvari iz ovog dijela priče samo zamislili - možda nije svirala ta pjesma na radiju, nego neka druga, no sve drugo su činjenice. Ne bismo ni saznali za to da se taj maleni jadničak nije nekim ljudima zavukao u garažu, a oni su zvali Udrugu Berta iz Knina, koja ga je odmah zbrinula. - Veterinar je potvrdio da je pas vezan za auto ili neko prijevozno sredstvo i vučen po cesti. Koža na nogama, preponama i koljenima je oderana. Pootpadali su mu nokti, čak i njuškica je oderana, jastučići na šapama oguljeni. Najgore su rane na prsima na slici se vidi da su i kosti oderane - napisali su u objavi, zajedno s njegovim fotografijama. Maleni, koji je dobio ime Stipica, bio je kod veterinara i rane su mu sanirane. Ima svega sedam kilograma, a star je oko pet godina. Naravno da čip nema. - Trebat će nam fine konzerve za njega, da se oporavi. Nakon toga, kad dođe vrijeme, cijepljenje i kastracija. Naravno, platili smo i današnji posjet veterinaru, a trebat će ih sigurno još. Zato nam je svaka pomoć dobrodošla, a ako netko traži malu bijelu pahuljicu za udomiti, preporučujemo Stipicu - kažu iz udruge. Dodaju i kako mole sve s kninskog područja, ako su išta vidjeli, da se jave. Netko je u Kistanju morao vidjeti tko je to napravio ili zna tko ima ovakvog psa. - Dosta je više šutnje i toga da ljudi uvijek kažu "Ma neću ga ja prijaviti, susjed mi je". Počnite prijavljivati ovakve stvari. Kazneni zakon za ovakvo nedjelo propisuje do godinu dana zatvora, a imajte na umu da čovjek koji je ovo u stanju napraviti psu, isto će napraviti i nekom drugom živom biću. Riječ je o opasnoj osobi - poručuju iz udruge. Na njihovom Facebooku možete pronaći više podataka, a tamo im se možete javiti i ponuditi pomoć.

IVAN ĐIKIĆ O SVOME BALKANU

vijesti CJEPIVO U HRVATSKOJ Đikić: ‘Ostao sam šokiran kada sam to vidio. Jedini izlaz iz ovoga je ostavka‘ ‘U drugoj polovici 2021. možemo govoriti o povratku u normalniji tijek života, a tek u 2022. možemo očekivati potpuno normalan život‘ Piše: Jutarnji.hrObjavljeno: 26. prosinac 2020. 19:09 Ivan Đikić: Nove mjere nemaju smisla jer stare djeluju; Šprajc: Ali, zar niste pisali apel protiv starih mjera?! TREND PADA Đikić kaže da mjere djeluju, ali da bi siječanj mogao biti jedan od najopasnijih mjeseci Znanstvenik i molekularni biolog Ivan Đikić u Dnevniku N1 televizije priznao da je da ostao šokiran kada je ujutro vidio fotografiju Krunoslava Capaka kako sjedi na kutiji u kojoj je bilo Pfizerovo cjepivo. - Ono što mene uistinu zabrinjava je ova reakcija gospodina Capaka u Hrvatskoj. To me toliko šokiralo kad sam danas vidio. Kada je pokazao gdje mi znanstvenici u njegovom "tu je stiglo" i ispod njegove stražnjice dolazi to cjepivo. To je toliko neprimjereno. Umjesto da je to cjepivo stavio iznad sebe, kao jedan mali, relativno neznačajan političar, šerif lokalni, sa svojom porukom koja je stvarno neprimjereno prenio javnosti, a pogotovo znanstvenicima koji su godinu radili. Tisuće znanstvenika, da bi donijeli ovo cjepivo koje je rješenje, on je to sve omalovažio. U svakoj zemlji europske zajednice, ovakav politički gaf - prirodno, to je neodgojeno, ali politički je to neprimjereno i vjerujem da je jedini izlaz iz ovog je ostavka ili sama smjena, ako to on ne napravi. Uistinu, na kraju krajeva, znanost i znanstvenici su ovu godinu zajedno s liječnicima napravili sve da spasimo svijet, zdravlje i ljude od ove bolesti. Ovakvo ponašanje lokalnih političara je neprimjereno i mislim da za to moramo imati određene posljedice - rekao je Đikić u programu N1 televizije. Ipak, da ne bude sve tako crno, Đikić je još jedan pokazao svoje oduševljenje učinkovitosti cjepiva. - S ovim cjepivom koje je izrazito kvalitetno, dugotrajnije je nego sama bolest, a ima puno manje komplikacija nego sama bolest. U Americi je cijepljeno 1,1 milijuna ljudi, a svega šest osoba je imala neke nuspojave. Rezultati su uistinu impresivni. Vjerujem da će u Hrvatskoj biti preko 70 posto ljudi koji će se cijepiti na temelju pozitivnih rezultati. Želio bih poslati poruku da moramo biti oprezni, cjepivo samo po sebi neće pobijediti bolest. Siječanj i veljača su mjeseci kad ćemo morati zajednički djelovati putem mjera kako bismo zaštitili sebe - rekao je Đikić dodavši da ga neke stvari u Hrvatskoj posebno zabrinjavaju. - Prvo malo se testira. Drugo, ljudi ne nose maske. Hrvatska je danas po broju jedan na rastu smrtnosti, broj dva po broju smrtnosti u Europi i broj četiri po pritisku na bolnice. Do trećeg mjeseca cjepivo neće imati utjecaj, već samo naš zajednički rad. I za kraj, kada će nam se život vratiti u normalu. - U drugoj polovici 2021. realno možemo govoriti o povratku u normalniji tijek života, a tek u 2022. možemo očekivati potpuno normalan život

KAKO PREŽIVJETI MOGUĆU KATASTROFU /IMPERATIVELY RECOMMENDED/

GLOBUS Planet nam je ozbiljno ugrožen, kako preživjeti moguću katastrofu? Sve su glasnija upozorenja da moramo promijeniti ponašanje, stvoriti novu kulturu, ako želi Da nam je planet ozbiljno ugrožen, a time i naš opstanak na njemu, djeca od Francuske do Japana uče već u vrtićima, rastu s tom informacijom, ona postaje inherentan dio njihove slike svijeta. U manjoj je mjeri, doduše, ponešto od toga uvršteno i u ovdašnje odgojne i obrazovne programe. Među mladim ljudima nema puno klimatoloških skeptika, njihova generacija si tu vrstu nepovjerenja u znanstvene činjenice teško može priuštiti. Ali, među mladima je sve više onih koje tema kolapsa bitno uznemiruje, onih koji oko sebe svakodnevno jasno prepoznaju tragove klimatskih promjena, prenapučenosti, vrhunac naftne krize, zagađenja, nejednakosti - rodili su se u društvo koje je već imalo problem, odrasli su posve svjesni da će njihova generacija to morati rješavati. Pamtim kako su se prijatelji lanjskog Božića našli zbunjeni kad im se sin za praznike vratio kući sa školovanja u Parizu. I prije su, ali tada prvi put posve jasno, primijetili da je njihov student depresivan, pojačano anksiozan, da opsesivno reciklira i najmanji papirić, od vegetarijanca je postao vegan, zgrožen je ostane li za provjetravanja stana uključen koji radijator, oblači se isključivo u second hand shopu. Kad su mu prigovorili da je previše emotivno involviran u tu temu, da naivno vjeruje da sitnim pojedinačnim radnjama može spasiti svijet, taj je mladi čovjek mirno odvratio da je on samo svjestan koliko smo daleko otišli, a oni i dalje, kao uostalom veći dio stanovnika ove zemlje,neinformirani, zabavljeni svojim problemima, bježe gurajući glavu u pijesak. “Vi s pedeset i nešto i onako znate da ste to nama ostavili da mi rješavamo, pa ako već nećete aktivno pomoći, onda barem – ušutite”, jetko je dodao roditeljima. Doduše, mladić je zbog klimatskih promjena počeo patiti od, kako se to danas u literaturi naziva, “ekološke boli”. Nije taj, inače izvrstan student arhitekture naivan, jedan je od ponajboljih u svojoj generaciji, i iskreno vjeruje da promjenom društvene paradigme, koja prvo počinje promjenom u svakome od nas, još možemo, na vrijeme, zakočiti, ne sudariti se frontalno s propašću. Suočeni smo gotovo svakodnevno s gomilom loših vijesti o pogoršanju situacije na Zemlji, pred nama je vrijeme duboke neizvjesnosti o budućnosti planeta i vrsta koje ga nastanjuju, uključujući i nas same. Kako se nositi s tim što znamo, a ne biti tjeskoban? Kako razmišljati dalje od sadašnjeg trenutka, naći načine ne samo preživljavanja nego i življenja skolapsom? image Splitsko odlagalište komunalnog otpada Jakov Prkic/Cropix Ovih je dana u nas objavljena knjiga koja se bavi upravo tim pitanjima i ostavlja nas u uvjerenju da je i drugačiji svijet možda moguć, da moguće nužno ne srljamo u ekološku i inu propast, da, ako se zaustavimo i redefiniramo načine života, možda možemo izbjeći sve loše scenarije koji se sad čine realističnima. Agronom Pablo Servigne, ekosavjetnik Raphaël Stevens i biolog Gauthier Chapelle autori su knjige “I drugačiji kraj svijeta je moguć – Kako živjeti s kolapsom (a ne ga samo preživjeti)”, u Planetopijinu izdanju, kojom pokušavaju ukazati da je ono što se događa u vanjskom svijetu (materijalnom i političkom) jednako bitno kao i ono što se događa u nama (u našem duhovnom svijetu). S ve manje je ljudi u svijetu koje raduje dolazak ljeta, jer ljeto više no ijedno drugo godišnje doba pokazuje što znači život s klimatskim promjenama, ti mjeseci kad je postalo neugodno izaći iz kuće i stati na užareni asfalt. Ljeto i skepticima pokazuje da nešto gadno s klimom odavno više nije u redu. Svi smo mi potencijalni migranti, preko noći, zbog klime, možemo biti prisiljeni otići. Ono što nam se sad čini nevjerojatno, sutra može postati realnost. Knjiga poručuje da je racionalno manje se oslanjati na materijalno, a više u sebi graditi duhovno i emocionalno, fromovski rečeno, doba je kad doista trebao raditi puno više na tome da “budemo” negoli na tome da “imamo”. Upućuje napovezivanje. I dok jedni pričaju o kolapsu, mnogi povjesničari tvrde da svijet nikada nije bio bolje mjesto negoli je danas. Govore da treba prestati slušati zloguke glasove. “To nas podsjeća na poznatu priču o puranu koji je uvjeren da su uvjeti na farmi gdje živi solidni (tamo mu je dobro i svaki dan dobije hranu) i, kao dobar procjenitelj situacije, pred Božić kaže svojim srodnicima da se ne trebaju brinuti za budućnost!” duhovito to uspoređuju Servigne, Stevens i Chapelle. Kolapsolozi ne negiraju da su mnogi parametri današnjeg svijeta poboljšani, ali to ne znači da nam napredak bez promišljanja o održivosti nije donio prijetnju i veliku ugrozu. Našim roditeljima je bilo odlično, nama neloše, našim potomcima, predviđanja pokazuju, neće biti ni izbliza tako dobro, resursi su bitno smanjeni, planetiscrpljen. Mnogi među najbogatijima na svijetu izolirali su se u svoje tzv. ograđene zajednice (eng. gated communities). No, to danas ne znači samo živjeti u luksuznim rezidencijalnim enklavama nego i imati scenarij za kolaps – mnogi menadžeri hedge fondova kupuju imanja u od Europe udaljenim zemljama, poput Novog Zelanda, u potrazi za “planom B”, privatni avioni uvijek su spremni za polijetanje, da ih tamo, kad ustreba, prebace, pišu Servigne, Stevens i Chapelle. Razni, na svim kontinentima, daleko od očiju znatiželjnika, pod zemljom grade goleme, superluksuzne visokotehnološke bunkere kako bi svoju obitelj i njima bitne zaštitili od katastrofa svih vrsta. Prva reakcija na suočavanje s temom mogućeg kolapsa planeta kod mnogih je šok. image Gauthier Chapelle Morat ćemo se naučiti živjeti sa strahom. Odgovor na strah nisu ni nada ni optimizam, već određena doza racionalne hrabrosti koja nam je sad nužna. Nemamo izbora, moramo se pokrenuti. Promjene koje dolaze bit će šokantne, zbunjujuće, traumatične, ali moguće i - naprosto čudesne, upozoravaju autori. Traži se radikalna promjena u načinu razmišljanja, u našem pogledu na svijet. To je put koji možemo učiti od nekih odvažnih antropologa i zajednica koje pružaju otpor. Optimizam bez razmišljanja ne vodi u dobrom smjeru, jer stvara osjećaj opuštenosti i zadovoljstva, a vrijeme je kad treba poticati promjene i raditi. Ovu su knjigu, kažu, napisali iz želje da se pripremimo za život s posljedicama sadašnjih i budućih katastrofa, propitujući prije svega veze među ljudima i veze ljudi s drugim živim bićima i planetom. Kolapsnici su blogeri, mahom iz anglosaksonskog svijeta, ali, jasno, i šire, koji se bave analiziranjem dolazećeg kolapsa. Kanađanin Paul Chefurk napravio je prikaz stupnjeva kroz koje prolaze ljudi u razumijevanju krize u svijetu. U prvoj fazi osoba kao da ne vidi ključni problem. U drugoj fazi postaje svjesna, ali vjeruje da će se “rješavanjem problema” sve to već nekako riješiti. Kako vrijeme prolazi, osvještava koliko su ti problem međusobno povezani, razmišljajući dalje shvaća da se tu “više ne radi o ‘problemu’ koji traži ‘rješenja’ nego o nedaći (bezizglednoj situaciji koju je nemoguće razriješiti, kao što je smrt ili neizlječiva bolest), a koja nas potakne da krenemo drugim putem i naučimo živjeti s njom kako najbolje znamo i umijemo”. Razni su načini kako reagirati na tu situaciju, može se krenuti “prema van” – kroz politiku, gradove u tranziciji, raditi na izgradnji zajednica koje pružaju otpor... ili krenuti “prema unutra” – duhovnijim putem. image Pablo Servigne To najčešće ne podrazumijeva tradicijsku religiju i vjeru, već promjene načina života i razmišljanja. Kolapsologija je transdisciplinarna analiza i sinteza sve brojnijih projekata koji se provode i traže načine kako naučiti živjeti s kolapsom, i što raditi da izbjegnemo katastrofalne posljedice. Sve češće se čuju prijedlozi da se na sveučilištima počnu osnivati katedre za kolapsologiju. Kolapsologiju prati kolapsozofija – reakcije, stavovi o kolapsu u koji smo zakoračili i o mogućem kolapsu u budućnosti. Govori o etičkim, emocionalnim, fiktivnim, duhovnim i metafizičkim pitanjima. Katastrofe neće ostaviti posljedice samo na fizičko zdravlje, već i na mentalno, dapače i najava mogućih katastrofa već danas ubire danak u psihičkom zdravlju i balansu mnogih ljudi. Istraživanja pokazuju da su psihološke posljedice prirodnih katastrofa trajnije od fizičkih ozljeda. Kad poplava, tajfun ili potres mine, neki ostaju s osjećajem posvemašnje tjeskobe, depresivnih epizoda, napadima panike. Poslije ekoloških havarija poput nestanka nekog ekosustava, velikog uništenja okoliša, ljudi osjećaju ekološku bol koja ponajviše pogađa one koji žive i rade okruženi prirodom. Ekološka bol je osjećaj nepostojanja budućnosti, predtraumatski stresni poremećaj. Osjećaj tuge poslije neke katastrofe nije samo znak dobrog mentalno zdravlja, već i duboke povezanosti sa Zemljom. Mediji često plasiraju vijesti o lošim utjecajima klimatskih promjena, ali rijetko kad se nude konkretna rješenja, a to mnoge obeshrabruje. Sve je više onih koji zbog ekoloških problema osjećaju bijes prema političarima, direktorima kompanija, klimatskim skepticima. Treba zauzeti pragmatičan stav, nikako fatalistički. Potrebno je raditi na umijeću iznošenja, ali i primanja loših vijesti, jer su velike šanse da će takvih vijesti biti sve više i više. Ispitivanja na katedri kliničke psihologije američkog Sveučilišta Columbia pokazala su da rijetko kad više od 30 posto od ukupnog broja stradalih doživi traumu. image Raphael Stevens Drugim riječima, više od 70 posto žrtava psihički dugoročno ne pati od katastrofe. Više je faktora koji utječu na traumu. Što su ljudi bliži mjestu prirodne katastrofe, to je šansa za traumu veća, žene psihološki pogađa više negoli muškarce, mlađi ljudi, koliko god bili više zabrinuti za budućnost, u prosjeku su otporniji na traume, najsiromašniji trpe daleko više, oni koji su već proživjeli neku prirodnu katastrofu, koliko god možda čudilo, lakše podnesu sljedeću, iskustvo djeluje kao neka vrsta cjepiva. Na reakciju utječe i pristup utješnim informacijama – mediji i vlasti mogu odigrati pozitivnu, ali i negativnu ulogu manipulirajući strahom. Autori objašnjavaju kako promjenom svjetonazora pronaći smisao ili barem učiniti prvi korak. Dopustimo li da temperatura poraste do za prosječnih sedam Celzijevih stupnjeva umjesto do tri stupnja ili za četiri stupnja, što je već zastrašujuće, izazvat ćemo patnju i smrt brojnih. Trenutno se ponašamo kao adolescenti koji iskušavaju svoje granice. Krajnji je čas za saditi šume, vratiti divljinu, regenerirati Veliki koraljni greben... No, uključivanje milijuna ljudi u to traži duboku kulturološku promjenu u kojoj više nema mjesta za opsesivnu utrku za profitom i gomilanjem materijalnih dobara. Kad dođe do katastrofe, bit će kasno, treba djelovati prije. Jer kad dođe do katastrofe, ljudi se na mijenjaju, oni se uspaniče. Baš takva situacija je plodno tlo za uspostavu diktature. Autori, među ostalim, pišu o potrebi obnavljanja divljine (rewilding). Ideja obnavljanja divljine nastala je 1990-ih godina kao odgovor na izumiranje divljih područja u Sjevernoj Americi, nestajanja onoga što Anglosaksonci zovu “wilderness”, divlje strane prirode. Otad se razvila opsežna strategija očuvanja divljine, fokusirana na velika prostranstva divljih područja, na obnovu nužnih, a ugroženih vrsta poput vukova, bizona, medvjeda... image I drugačiji kraj svijeta je moguć No, jedini način da spriječimo razarajuću krizu masovnog izumiranja nalik na onu koja je prije 65 milijuna godina ubila dinosaure jest da pola planeta prepustimo divljini, nedavno je izračunao biolog Edward O. Wilson. Bitno je ljude naučiti da druge vrste nisu neprijatelji, priroda protiv koje se moramo boriti, već bića s kojima trebamo graditi savezništva, s kojima dijelimo staništa. Jer, divljina će biti izvor života i obilja kad dođe do velikog raskida s industrijaliziranim svijetom, bilo očekivanog ili naglo, iznenada doživljenog. Zagledati se u divljinu i vidjeti što se otamo dade naučiti jedan je od odgovora, koje, poručuju autori, više ne smijemo ignorirati.

"1941-U" - KADA SUSTAV DOSLOVNO POMAHNITA

Telegram logo POLITIKA & KRIMINAL Hedl ima novu priču o spletkama u Požegi. Tko je s lažnog profila vrijeđao lokalne političare i vikao im da su komunisti? POLITIKA & KRIMINAL Ovo je taj novi, pošteni HDZ o kojem priča Plenković. Drago Hedl uopće nije pisao ni o jednom od njih POLITIKA & KRIMINAL Kako Ćorić komentira zanimanje javnosti za ilegalni klub u koji je i sam bio zalazio: 'To je ispod svake razine' POLITIKA & KRIMINAL Za šefa komunalnog u Požegi postavljen HDZ-ovac osuđen za krivotvorenje i pokušaj prevare. Na tablicama ima '1941-U' Tomislav Didović lažirao je očeve potvrde o mirovini kako bi mu država platila dopunskog osiguranje Drago Hedl DRAGO HEDL 25. 12. 2020. 765 PREPORUKA Josip Vitez, direktor požeške gradske tvrtke Komunalac, dobio je 23. prosinca neobičan božićni poklon: razrješenje s dužnosti direktora i raskid ugovora o radu, pa je dan prije Badnjaka, poslan je na cestu. Nadzorni odbor kao razlog te drastične mjere naveo je Vitezovu nesuradnju i neizvještavanje o poslovanju Komunalca. Inače, Vitez je na mjestu direktora Komunalca, temeljem ugovora o radu, trebao biti do 31. listopada 2023. godine. Predsjednika Nadzornog odbora te požeške gradske tvrtke, Mislava Boića, željeli smo pitati, je li ta odluka donesena pod pritiskom gradskih vlasti i radi li se o odmazdi prema Vitezu, ali Boić nije odgovarao na naše pozive i poruke. Dokazi koji kompromitiraju Pilona Da je Vitez žrtva odmazde, prije svega Maria Pilona, zamjenika gradonačelnika Požege i potpredsjednika Gradskog odbora HDZ-a, ali i predsjednika Skupštine Komunalca, nedvojbeno je. Vitez je u proljeće ove godine, prvo jednog visokopozicioniranog HDZ-ovca u Požeško-slavonskoj županiji, izvijestio što su od njega tražili u požeškoj gradskoj upravi, a potom istražnim organima predao dokaze koji teško kompromitiraju Pilona. Nakon kolebanja požeške policije kojoj je slučaj bio prijavljen, sve je preuzeo PNUSKOK u Zagrebu, a dio poslova, kako saznajemo, obavio je osječki USKOK. USKOK-u su predočeni vrlo konkretni dokazi o pokušaju požeških gradskih vlasti da namjeste poslove podređenim tvrtkama vezano uz energetsku obnovu višestambenih zgrada što je Vitez glatko odbio. Osuđen zbog krivotvorenja isprava Već tada zamjerio se lokalnim gradskim vlastima, a nakon što je PNUSKOK nedavno pokucao na vrata požeške gradske uprave, Vitezu su počeli stizati signali da je na odstrjelu. To se i dogodilo 23. prosinca. Zanimljivo, na prijedlog Radničkog vijeća, za novog je direktora imenovan je Tomislav Didović (43), zaposlenik Komunalca. Dužnost je preuzeo na Badnjak, a mandat mu je četiri godine. Didović je bio tajnik gradskog odbora Mladeži HDZ-a Požege, a danas je član tamošnjeg Gradskog odbora. Njegovo ime prije desetak godina povlačilo se po crnim kronikama jer ga je Općinski sud u Požegi, 30. studenoga 2009. proglasio krivim i osudio na devet mjeseci zatvora (uvjetno na dvije godine) zbog krivotvorenja službene isprave i pokušaja prijevare. Za oca lažirao potvrde o mirovini Didović je u to vrijeme bio direktor požeške podružnice Croatia banke pa je svom ocu (osuđenom u istom sudskom postupku) na memorandumu banke potpisao i ovjerio dvije potvrde o visini njegovih primanja s osnova devizne mirovine. Didović mlađi, svom je ocu na taj način htio omogućiti pravo na dopunsko zdravstveno osiguranje koje bi se plaćalo iz državnog proračuna. Lesnina XXXL tjedna akcija: iskoristi 15% popusta na namještaj po naru Najpoželjnija destinacija ovih blagdana: Villa Magdalena nadomak Zagreba. Sadrži sve za savršen odmor! Midas - Nativno Internet oglašavanje Naime, on je iznos očeve devizne mirovine prikazao manjim nego što je u stvarnosti bio, kako bi ukupna mjesečna primanja bila ispod cenzusa koji omogućava oslobađanje od plaćanja police dodatnog zdravstvenog osiguranja. Presuda je postala pravomoćna 28. lipnja 2010., a Didović je u Croatia banci odbio otkaz. U to vrijeme vozio je crveni Opel, a prijateljima se hvalio neobičnim registracijskim tablicama – PŽ 1941 U.