IMA LJUDI KOJI NE UMIRU NIKAD

Prvestveno se to odnosi na znanstvene gorostase stvaralačke književnosti, umjetnosti, humanističke sociologije, poezije, prirodnoslovnih i fiozofskih znanosti. S druge strane, postoje žrtveničke mase posve zakinute od bilo kakvih životnih dostignuća. Narođeni, tek da postanu puki predmet eksploatacije njihove radne snage, te da izumru ne kao rođena ljudska bića, već kao iscrpljena živinčad, koji nisu stigli da spozanju ni vlastitu opstojnost, niti okolnji svijet, koji im je dan. S treće pak pozicije tu je i ona nakočena živad bez ikakvog stvaralačog iskustva; doslovni beskičmenjaci, kraljevi, prinčevi i kardinali, narođeni tek sa parazitskim probavnim sustavom bez dna. Bršljan bez kičme, koji će strpljivim stolječima nadvladati vlastitom plošnošću,bezobzirnom drškošću; vladarskim izraslinama stokrake aždaje,...i proždrijeti najsnažniji ljudski hrast. Sve da bi napokon krepali "kao crv koji ždere zemlju, sve dok putnikova stopa ne prignjči ga i pokopa"