HRVATSKA NEZAVISNOST : OD ČEGA, OD KOGA, SA ČOPOROM MUŠKARĆINA I JEDNOM ŽENOM. POSTIĐENI PRED ČITAVIM SVIJETOM !

DAN KAD JE ZAČETA NEOVISNOST Rajić, Šeks i Mesić prisjećaju se 30. 5. 1990.: ‘Bio sam razapet između Zagreba i Knina...‘ 30. svibnja 1990. konstituiran je prvi višestranački Sabor tadašnje SRH. Tri politička lidera tih dana otkrivaju pozadinu te odluke Piše: Robert BajrušiObjavljeno: 30. svibanj 2021. 10:38 Dan državnosti Republike Hrvatske podsjeća na dan kada je izabran prvi višestranački Sabor, u razdoblju kada su u mnogim europskim državama nestajali jednopartijski sustavi. Tog 30. svibnja 1990. konstituiranje novog Sabora, tada još Socijalističke Republike Hrvatske, obavljeno je “u izuzetno svečanom ozračju”, kako je napisao povjesničar Ivo Perić. U radnom dijelu sjednice prvo je izabrana Komisija za izbor i imenovanja, na čelu s Ivanom Milasom, na čiji je prijedlog izabrano vodstvo prvog višestranačkog parlamenta. Za predsjednika je izabran Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan iz SDP-a, Stjepan Sulimanac kao najstariji zastupnik i HDZ-ov Vladimir Šeks. Prvi saziv Sabora imao je 351 zastupnika i tri vijeća: općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće. Većinu mandata, 207 od 351, imao je HDZ, Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena imao ih je 107, Koalicija narodnog sporazuma 21, Srpska demokratska stranka pet, dok je 13 mandata pripalo nezavisnim i zastupnicima nacionalnih manjina. Stipe Mesić izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora, a Franjo Tuđman za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske i on se obratio nazočnima te istaknuo kako je kroz dugu povijest “Hrvatski državni sabor bio čuvarom suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice”. Rekao je i kako nije sumnjao da će hrvatski narod pokazati svoju zrelost na prvim demokratskim izborima, “iz kojih je proizišao Sabor”, te izrazio uvjerenje da će “on znati i moći pod vodstvom svoga istinskoga predstavništva izgraditi život dostojan slobodnih ljudi u svojoj jedinoj, napaćenoj ali svetoj domovini”. Tijekom sljedećih godinu dana ovaj prvi saziv nacionalnog parlamenta donio je povijesne odluke o hrvatskoj suverenosti i samostalnosti te o raskidu državno-pravnih sveza sa SFRJ, kao i “božićni Ustav2. image Sabor RH Istina je i da je ovaj datum kontroverzan jer mnogi smatraju kako su neki drugi povijesni događaji prikladniji za dobivanje statusa Dana državnosti. Tako je još 2019. godine 30. svibnja bio Dan Hrvatskog sabora, spomendan i radni dan, a Dan državnosti slavio se 25. lipnja i bio je državni blagdan i neradni dan. Iako su se sve vlasti od 2001., kada je tadašnja lijeva koalicija na čelu sa SDP-om ozbiljnije promijenila kalendar blagdana, trudile prikladno obilježiti te dane, oni među običnim građanima nikad nisu zaživjeli na način kao što je 90-ih godina bio slučaj s Danom državnosti 30. svibnja. Upravo je to bio jedan od argumenata HDZ-ovoj većini da prošle godine, kod uređivanja novog kalendara blagdana, vrati Dan državnosti na 30. svibnja. Luka Bebić je u prvom sazivu bio na dužnosti potpredsjednika saborskog Vijeća općina i na neki je način otvorio temu Dana državnosti, o čemu je jednom prilikom govorio u Slobodnoj Dalmaciji. “Predsjedniku Franji Tuđmanu došao sam s prijedlogom da se konstituirajuća sjednica Sabora održi 7. lipnja jer su za taj datum vezana dva vrlo značajna događaja iz hrvatske povijesti koji se odnose na njezinu državnost. To je 7. lipnja 879. kad je papa Ivan VIII. priznao Branimira kao zakonitog vladara u Hrvatskoj, a Hrvatsku kao zakonitu državu. U to doba upravo je papa bio ključan u priznavanju država. Isto tako, 1102. sklopljena je Pacta conventa, dokument koji je regulirao odnose između ugarskog kralja Kolomana i hrvatskog plemstva i u kojem kralj obećava državna prava Kraljevini Hrvatskoj. Zanimljivo, te 1990. godine bilo je točno 1111 godina od prvog i 888 godina od drugog dokumenta”, prisjetio se Bebić. Ideja nije prošla. Prema novinskim izvještajima od 30. svibnja 1990., nakon što je završilo formiranje novog saborskog saziva, Tuđman i Domljan su u Banskim dvorima organizirali prijem za ondašnju društvenu kremu, novopečene saborske zastupnike, diplomatske predstavnike i predstavnike vjerskih zajednica. I tamo se pojavio kardinal Kuharić, koji je ostao cijelo vrijeme i sve je to izdržao makar je već bio prilično u godinama. Navečer u 20 sati bio je veliki skup na Jarunu gdje je instalirana pozornica, držani su svečani govori, slavilo se i na koncu vatromet oko ponoći. Vatromet je bio predivan jer je bila tamna noć bez mjeseca, a odražavao se u jezeru tako da je to bio dvostruki vatromet, što je Domljan opisao kao “vatromet na vodi i vatromet na nebu”. Tek poslije ponoći su se razišli, ali nije se išlo kući, nego na istočnu periferiju Zagreba. Naime, sve je završilo pečenjem vola u Dubravi kod Janjevaca koji su zajedno s Tuđmanovim društvom slavili pobjedu HDZ-a. Tako je okončan jedan od najvažnijih dana novije hrvatske povijesti. Većina glavnih sudionika tadašnjih događaja više nije živa. Ali, neki jesu, i to trojica koji su u velikoj mjeri obilježili tadašnje i kasnije događaje. To su Stipe Mesić, koji je postao čelnik prve Vlade u višestranačkoj Hrvatskoj, Vladimir Šeks, izabran kao jedan od trojice prvih saborskih potpredsjednika, te Simo Rajić, koji je malo dulje od pola godine također bio jedan od potpredsjednika Sabora. Sva trojica su danas umirovljenici, Šeks i Mesić su politički arhineprijatelji, a Rajić je daleko od medijske halabuke. Međutim, ovi politički senatori prilično slično opisuju razdoblje u kojem je začeta hrvatska nezavisnost.