PIŠE ROBERT ANIĆ

POGLED IZBLIZA: Može li uopće Možemo ono što misli da može? Robert Anic/PIXSELL Trebao je Tomašević ostaviti tu ekipu da svoj bizarno bolesni cirkus izvodi samo za sebe i one slične sebi koji ih orgazmičkim ispadima podržavaju po društvenim mrežama i kojima se Škoro & Domopogubni pokret jedinima zapravo i obraćaju. Umjesto sučeljavanja prije drugog izbornog kruga bolje bi mu bilo da je vrijeme iskoristio pripremavši se za ono što Možemo tek čeka žele li postati ozbiljna stranka. Tomislavu Tomaševiću možda bi bilo bolje da je odbio sučeljavati se s Miroslavom Škorom u medijima prije drugog kruga izbora za zagrebačkog gradonačelnika. S obzirom na to koliku je prednost imao u prvom krugu a još više zbog toga što Škoro i njegovi ađutanti vrijeme do drugog kruga glasanja ispunjavaju mentalnom masturbacijom u kojoj nije uputno sudjelovati čak niti kao kibicer iz zadnjih redova a pogotovo kao meta njihovih “izlučevina”. Škoro vrijeđa i laže dok iza njega stoje i sekundiraju mu pobočnici, “jezikoslovac” Dobrović te ljudske i političke ”gromade” Zlatko Hasanbegović i Igor Peternel. Trebao je Tomašević ostaviti tu ekipu da svoj bizarno bolesni cirkus izvodi samo za sebe i one slične sebi koji ih orgazmičkim ispadima podržavaju po društvenim mrežama i kojima se Škoro & Domopogubni pokret jedinima zapravo i obraćaju. Budući zagrebački gradonačelnik trebao je svaki slobodni trenutak potrošiti tako da se što je moguće bolje pripremi za ono što će ga dočekati kad prvog dana dođe na novi posao. Još prije dva mjeseca na ovom mjestu postavio sam pitanje: Može li “lovac” Tomislav Tomašević preživjeti kao – lovina? To pitanje naravno vrijedi i za Možemo. Četverogodišnje razdoblje oporbene bitke u Gradskoj skupštini važno je iskustvo, ali niti izdaleka dovoljan kapital da bi se uspješno upravljalo gradom koji je po stanovništvu gotovo četvrtina Hrvatske a po protoku novca i više od pola države. Mnogo je pitanja bez odgovora Znaju li Tomašević i Možemo kako zaista funkcionira taj sustav? Znaju li da će, bez obzira na svoje želje i najave moći smijeniti ili otpustiti neke koji su dobro radili a neće moći neke koji nisu? Bar ne bez dugotrajnih i skupih sudskih sporova. Ali to je tek početak niza pitanja. Jesu su angažirali ikoga da napravi dubinsku analizu stanja kako bi se mogla obaviti ozbiljna i učinkovita reorganizacija? Imaju li uopće “kadrovski bazen” neophodan za stvarne promjene? U sustavu je mnogo onih koji su dobro radili jer bi sustav propao da nije tako. Oni su održavali sustav unatoč Bandiću i njegovim te nisu automatski Mikijevi pijuni samo zbog toga što rade u zagrebačkoj Gradskoj upravi. Kako će gradonačelnik Tomašević saznati tko je dobar a tko loš u postojećem sustavu? Kao u Top listi nadrealista – provjeravat će tko “fercera”? Na ta i mnoga druga pitanja do sada zapravo nismo čuli obrazložene i uvjerljive odgovore. Dijelom zbog toga što su se predizborna sučeljavanja i ostala “pripetavanja” svela na trolanje Škore i ekipe koji su neprekidno “na stol” stavljali ne samo uvrede i laži nego i teme potpuno irelevantne za upravljanje Zagrebom. Pa se Tomašević većinu vremena branio od niskih udaraca. Ali dijelom odgovore na važna pitanja relevantna za vođenje Zagreba nismo saznali jer ih, uvjeren sam, niti sam Tomašević još uvijek ne zna. Na kraju, ali niti u ludilu najmanje važno… Jasno je da je klijentelističko kriminalna hobotnica mnogo veća od Zagreba te da je Milan Bandić, unatoč svojoj ulozi šerifa svih šerifa, velikim dijelom bio tek iznimno uspješan “izvođač radova”. Kako prohodati sa što manje posrtanja? Uz sve to valja se podsjetiti da, koliko god je bilo kakva promjena nabolje u upravljanju glavnim gradom više nego dobrodošla, pobjeda u Zagrebu tek je prilika za početak neophodnog pretvaranja Možemo iz ekipe dugogodišnjih aktivističkih frendova s ne baš mnogo političkog iskustva u ozbiljnu političku stranku. Oni još uvijek izvan Zagreba nemaju stranačku infrastrukturu niti imena koja bi mogla pomoći “brendiranju” stranke poput samog Tomaševića ili Sandre Benčić u Zagrebu. Dakle, uz posao u Zagrebu koji će im oduzimati užasno veliku količinu vremena i ogromnu energiju žele li ga obaviti kako treba Možemo se istovremeno mora odmah početi žestoko pripremati za sljedeći izborni ciklus kane li postati stranka doista važna na hrvatskoj političkoj sceni. Mogu li oni to? Mogu li ujedno ozbiljno iskoristiti koalicijski potencijal te uz “prihvaćanje” dijela razočaranih birača etabliranih stranaka okupiti oko sebe manje programski prihvatljive stranke? Ali ne tako da budu “šlep služba” za ambiciozne i poslušne pojedince istovremeno se prema članstvu “njihovih” stranaka odnoseći kao stariji brat koji je posvojenoj sestrici obećao da će je čuvati pa čak i povremeno voditi u njegovo, starije društvo, ali ako mu zauzvrat mala redovno prepušta svoj džeparac.