KAKO SE POVIJEST PROBIJA KROZ UŠI KLASNE IGLE (1)

U PREDGOVORU Moji su Djed i Baka, za vrijeme kad je Marx štampao svoj Kapital, bili seljačka dječurlija na našoj povjesno istarskoj raskrsnici. Otac i Majka rađali se u toku Pariškog kongresa Socijaldemokrata, kada se prevrtao Marksov Kapital naglavce. Pretvaranjem RADA U službu KAPITALA. Čime će inicirati povjesna era 20. stoljeća, koja će izviriti s izlazne strane iglenih ušiju, u svoju najkobniju eru reformatorske klaonice čovjećanstva, Prvog i Drugog Sjetskog rata. Ponijeta svojim darivanjem, na kukavičnom pladnju, globalnog božanstva drumskog razbojnika krupnog kapitala, svojim darivanje od stotinjak milijuna žrtveničkih duša. Na novim temeljima te naše suvremene Babilonije, velikih ekonomskih kriza, rađa se tako njegov krajnji izdanak apsolutističke imperije klasnog sustava, Hitlera, Staljina,i njihovih prirepaka, ljudskih Boja. Cvateći na istim uzročnostima, šire se metastazno, ne samo kvantitativno i kvalitativno. Već multipnom svirepošćuna gotovo na svim društvenim djeltnostima: kulturologije, ideologije,i vjerskih dogmi nacionalizma. Na rasnim, rodnim, manjinskim pokretima. Kao i svim etičkim i estetskim formama jednog nehumanog društva. Perpetuirano filistrskog malodušja buržujske demo(n)kracije. Gutanjem jaćeg nad nemoćnijim ljudskim bićem...