IMA POSLA ZA RADNE MASE

IMA POSLA ZA PSIHIJATRE Putin je danas sablažnjivo sličio na Mussolinija: Anđeo sudbine kome se pokoravaju i bogovi Rat svim sredstvima, do postizanja svoga geopolitičkog cilja – to je Putin obećao i svome i evropskim narodima Piše:Inoslav BeškerObjavljeno: 30. rujan 2022. 20:24 "Istina je s nama, Rusija je s nama!", završio je tim riječima ruski predsjednik Vladimir V. Putin svoj govor pred članovima ruskog Parlamenta u petak u kremaljskoj Georgijevskoj dvorani. "Istina", u ovom slučaju, nije ni isključivo ni prvenstveno kartezijanska materijalna istina, aristotelovsko podudaranje iskaza i činjenica, nego kršćanski termin iz Evanđelja po Ivanu: sam Isus Krist kao Bog, koji kaže "Ja sam put i istina i život", a Ivan na drugome mjestu pak veli "Istina će vas osloboditi", naravno, ne u smislu da će ih osloboditi to što eventualno ne lažu, nego upravo Isus Bog koji je Istina. Tim finalem Putin je ojačao mjestimično već nazočnu mističnu notu svog obraćanja. Naime, aneksiju četvorih ukrajinskih oblasti Putin karakterizira kao sudbinu. Sudbina, kob, usud, u antičkim vjerovanjima bila je snaga jača od bogova, snaga kojoj su se i bozi morali pokoravati. Fatum, latinski naziv usuda, ishodište je fatalizma. Putin svojim slušateljima nameće fatalističku tezu da su i aneksija četvorih oblasti i ratovanje za obranu njihove ruskosti, sudbinski predodređeni Rusiji, pa nema alternative. Strateški gledano, to je najava daljnjeg, nemilosrdnog ratovanja, jer su samo dvije od tih oblasti uglavnom u ruskim rukama, Donjecka i Luhanska (ruski: Luganska), a dvije su, po ruskoj narativi, još "okupirane", tj. u ukrajinskim rukama: Hersonska i Zaporiška (ruski: Zaporoška). Rat, kao što je poznato, nije karitativna djelatnost, ali Putin obrće narativu naglavce: "Naše vrijednosti su milosrđe, humanizam i suosjećanje." Očito ne s Ukrajincima, koji su tako prikazani kao okupatori u svojoj državi, kao tlačitelji ruske manjine snažno zastupljene na jugoistoku Ukrajine, nego s Rusima koje treba osloboditi od okupatora. Tome je Putin dodao, nakon religijske i nakon takve kopernikanski obrnute političke mistike, još i prinos nacionalne mistike, prikazujući zapravo i naciju ne kao društveni konstrukt nastao kroz povijest, nego kao duhovnu silu, duhovno biće s vlastitom snagom koja se emanira pojedincima, pripadnicima nacije, slijedeći ne nečiju slobodnu volju, nego povijesnu sudbinu: "Ako smatram da je moja domovina Rusija", kazao je navodeći ruskoga filozofa Ivana Iljina, "to znači da volim na ruskome, razmišljam i mislim na ruskome, pjevam i govorim na ruskome; da vjerujem u duhovne snage ruskog naroda i da svojim instinktom i voljom prihvaćam njegovu povijesnu sudbinu. Njegov duh je moj duh; njegova sudbina je moja sudbina; njegova patnja je moja tuga; njegov je procvat moja radost." Svjesno ili ne, možda samo potaknut sličnim idejnim i nacionalnim vrijednostima, ruski predsjednik Putin u tom govoru opetuje neke od omiljenih shema svojedobnoga talijanskog premijera Benita Mussolinija, fašističkog ducea. Mussolini je tako 9. svibnja 1936, proglašavajući Talijansko Carstvo, rekao kako se "Carstvo ponovo pojavljuje na rimskim brežuljcima usuda". Obznanjujući 10 lipnja 1940 da je objavio rat Francuskoj i Velikoj Britaniji, po istom obrascu je rekao: "Sat naznačen sudbinom otkucava na nebu naše domovine. Sat neopozivih odluka." Dakle, i Putin i Mussolini sebe prikazuju kao glasnike, anđele sudbine, kao izaslanike više sile koji utjelovljuju duh nacije, a ne kao izraz narodne volje. A tu već ima posla i za psihijatre. Razlika je što je Mussolini to smio reći izravno masi, koja je urlala od veselja i odobravanja (trebat će još pet godina da njegovo mrtvo tijelo izgazi i onda objesi za noge), a Putin je odabrao kontrolirani ambijent Kreml‘a i kontrolirani auditorij članova Parlamenta. Putinu stoga nije bilo teško reći kako je "siguran" da će Vijeće Federacije (gornji dom ruskog Parlamenta) "podržati ustavne zakone o prihvaćanju i konstituiranju unutar Rusije četiriju novih oblasti", "jer je to volja milijuna ljudi." Ali ne onih u (dosadašnjoj) Rusiji, koji su izabrali oba doma, i Vijeće federacije i Dumu, nego navodnih milijuna koji su, u uvjetima strogo kontroliranog pritiska i bjelodanog prezira spram osnovnih zahtjeva dobrovoljnosti i tajnosti glasanja, bili statisti u referendumu koji je namjerno i drsko iskazan kao farsa. Ti ljudi, dodao je Putin, "zauvijek postaju naši građani". "Rusija nikada neće izdati stanovnike Donjecke Narodne Republike, Luganske Narodne Republike, Zaporožja i Hersonske oblasti", rekao je. "Branit ćemo svoju zemlju svim sredstvima i svim silama koje imamo na raspolaganju; učinit ćemo sve da našim ljudima osiguramo siguran život. To je velika oslobodilačka misija našeg naroda." Rat svim sredstvima, do postizanja svoga geopolitičkog cilja – to je Putin obećao i svome i evropskim narodima tim pasusom svoga govora.