VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Djeluje kao da Ukrajina usporava, ali sprema se novi proboj: ‘Ruska mobilizacija je u sve većim problemima!‘ Ruske snage napadaju utvrđene ukrajinske položaje kod Bahmuta i Donjecka s upitnim učinkom, obrambeni položaji u Hersonu su prolazni Igor Tabak, ukrajinski vojnici u Donbasu ispaljuju granatu iz haubice Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/ Facebook Twitter Messenger Petak 7. listopada ujedno je i 226. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Osim što se ondje nastavljaju ruski napadi u zoni oko gradova Bahmut i Donjeck, dalje traju i ukrajinske ofenzive na krajnjem jugozapadu (sjeverni dio okupirane enklave na desnoj obali rijeke Dnjepar), te na krajnjem jugoistoku bojišta (područje od ruske granice, pa uz administrativnu granicu Harkivske i Luhanske oblasti, do tromeđe s Donjeckom regijom te obala rijeke Siverski Donjec oko grada Kremina). Pri tome, nakon ukrajinskih napredovanja na oba ova odsjeka bojišta, branitelji se tu nalaze u dilemi – kako uspješno nastaviti pritisak na uzdrmane agresore, a ujedno provoditi i „stabilizaciju“ oslobođenih prostora u neposrednom zaleđu. Naime, to zaleđe im je bitno jer preko njega sad prolazi njihova logistika, ali ujedno na njemu ima i civilnog stanovništva koje treba opskrbiti te zaštititi od posljedica nedavnog ratovanja (velik je broj mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava). Sve se to događa u očekivanju nadolazećeg lošeg vremena i zime, gdje Ukrajina očekuje do 15. listopada imati riješenu i opskrbu svog ljudstva na bojištu odgovarajućim zimskim odorama. No, dok širom istoka, jugoistoka i juga Ukrajine traju borbe, zanimljivo je kako su se bizarno tu postavile dvije države, obje temeljito posredno uključene u rat. Dok Bjelorusija i dalje fantazira o nekakvim mogućim napadima na svoj prostor iz Poljske ili otkud već – ta država ipak Ruskoj Federaciji nastavlja pružati masivnu logističku podršku (preko 250 vagona streljiva od veljače ove godine, te velike količine drugih vojnih roba), a dopušta i da Rusi redovito koriste bjeloruski teritorij za izvođenje napada na Ukrajinu (među ostalim, izgleda, i korištenjem iranskih kamikaza-dronova). A do danas agresor je iskoristio preko 86 komada iranskih dronova Shaahed-136 – koje Ukrajinci nazivaju „moped“ po karakterističnom zvuku u letu i kojih se na dnevnoj bazi vidi sve više i više na bojištima. Iranske besmislene fraze Iako je navodno oko 60 posto tih letjelica bilo uništeno prije izvođenja napada – ipak je prilično smiješno da se Iran ustrajno pravi kao da ne zna ni za te, ali ni za druge tipove dronova koje je stavio na raspolaganje Ruskoj Federaciji. Posebno je to apsurdno znamo li da osim ostataka brojnih dronova koji su ili izveli napade ili su srušeni – Ukrajina ima i gotovo netaknut primjerak većeg iranskog drona Mohajer-6, koji je krajem rujna pao u vode Crnoga mora, odakle je izvađen i 3. listopada službeno pokazan javnosti. Sve to nije omelo glasnogovornika iranskog ministarstva vanjskih poslova da u srijedu 5. listopada zaniječe kompletnu iransku isporuku bespilotnih letjelica Rusiji, te da tom prilikom ponovi i sada potpuno besmislene fraze o aktivnoj neutralnosti Irana i njihovom protivljenju ovome ratu. Sasvim je tu drugačija pozicija NATO saveza i Europske unije. Dok NATO već mjesecima intenzivno pomaže obrani napadnute Ukrajine, sada se pred članicama našao i formalni zahtjev te države o pristupanju u redove Saveza. Naravno, o tome će se morati provesti rasprava među državama članicama, na koju vjerojatno neće presudno utjecati već javno izraženi stav 11 država da to članstvo podržavaju. Naime, dok 4. listopada zaprimljena ukrajinska prijava za članstvo pretpostavlja postupanje po skraćenoj proceduri bez opsežnih primjena za članstvo u formatu MAP ciklusa (po receptu za Švedsku i Finsku koje upravo skupljaju ratifikacije) – ipak je jasno kako će se tu još opsežno raspravljati o ukrajinskom ispunjavanju NATO kriterija, kao i o utjecaju aktualnog rata na status Saveza, prvo na razini veleposlanika u Bruxellesu, a onda i pred čitavim Sjevernoatlantskim vijećem. Ništa manje rasprave po pitanju rata Ukrajine i Ruske Federacije nije zadnjih dana bilo ni u redovima EU-članica – gdje se uvečer 4. listopada usuglasio osmi po redu paket sankcija prema Rusiji, da bi dan kasnije on bio i usvojen od Europskog vijeća. U ovom se paketu nalazi niz dodatnih osoba koje su na sankcijsku listu stavljene zbog sudjelovanja u organizaciji i provedbi referenduma i aneksije okupiranih dijelova Ukrajine, kao i niz mjera dodatnog ograničavanja ruske industrije (kako izvoz u Rusiju proizvoda elektroničke, zrakoplovne i vojne industrije, tako i oko 7 milijardi eura vrijednosti ruskog izvoza prema EU, čelika, plastike, te niza drugih proizvoda). Nakon dosta sporenja, u te sankcije je uključena i mjera postavljanja maksimalne gornje granice za rusku naftu u izvozu, koju sadržajno priprema skupna zemalja G7, a ova će mjera na snagu stupiti od 5. prosinca ove godine, uz određene izuzetke i do 5. veljače iduće godine. OPEC-ova kozmetička promjena Pri tome, Mađarska se na EU razini opet uspjela izboriti za određene popuste, a Srbija nije – za što im je opet bilo politički lakše prigodno optužiti Hrvatsku, nego priznati vlastitu izoliranost do koje ju je dovela podrška Rusiji. Ujedno je planirano i ograničiti sudjelovanje državljana EU zemalja u upravnim tijelima raznih poduzeća iz Rusije, kao i niz IT-usluga koje su za Rusku Federaciju bile dostupne iz EU. Reakcije iz Moskve nije trebalo dugo čekati – kako je bilo i očekivano, posebno vezano uz ograničenja maksimalne cijene ruske nafte u izvozu, gdje će Rusija izgleda odbiti isporuku u sve države koje tu mjeru budu primjenjivale. Barem na prvi pogled to bi mogao biti poseban opskrbni problem u svjetlu odluke organizacije OPEC od 5. listopada da se njihove proizvodne kvote u predstojeće vrijeme snizi za 2 milijuna barela dnevno. No, osim što je to izazvalo glasne prigovore iz Sjedinjenih Američkih Država, ipak treba imati na umu da posljednje vrijeme OPEC navodno nije ispunjavao svoju punu usuglašenu kvotu – već se, navodno, proizvodilo i do 2,8 milijuna manje od usuglašenih oko 31 milijuna barela dnevno. Time ne samo da se ta promjena više pokazala kozmetičkom, već bi i brza reakcija SAD o otpuštanju dodatne nafte iz Strateških zaliha lako mogla postaviti i dodatan cjenovni jastuk na već spomenuto predstojeće ograničenje izvoza Ruske Federacije, te s time vezanih ruskih protumjera. Što se tiče Rusije – dok se formalno dovršava postupak „prisajedinjenja“ okupiranih dijelova Ukrajine, ondje je u punome jeku i mobilizacija dodatnog ljudstva za ratovanje u toj susjednoj državi. Za prvu silu su dosadašnji marionetski čelnici 4 okupirana područja postali i vršitelji dužnosti njihovih čelnika/guvernera do provedbe idućih ruskih lokalnih izbora, a brzinski su ukinute i carinske kontrole na njihovim granicama s Rusijom te su ondje uspostavljeni i ruski porezni uredi. Ujedno, sve dokumente o „prisajedinjenju“ je u srijedu 5. listopada odobrio Vladimir Putin te je ujedno potpisao i savezni zakon o provedbi te odluke – da bi jučer samoproglašene Luganska i Donjecka Narodna Republika te komadi okupiranih regija Zaporižje i Herson osvanuli i u članku 65. Ustava Ruske Federacije u službenome popisu njenih sastavnih dijelova.