DODIKOV JE SRPSKI I RUSKO NACIONALISTIČKI APSURD SA JAKOM POZADINOM KLASNOG SUSTAVA. KAPITAL KOJI GA PREDSTAVLJA, DAVNO ISTEKAO MU ROK !

NAPETO U BIH Nova koalicija pred prvim iskušenjem, problem su Dodikovi postupci: ‘To što radi je neprihvatljivo‘ NES i Stranka za BiH smatraju da ‘osmorka‘ mora zaustaviti pregovore s Dodikom o daljoj uspostavi vlasti sve dok se ne zaustave njegovi udari na državu Piše:HinaObjavljeno: 03. siječanj 2023. 11:32 Dvije od osam stranaka koje čine bošnjačko-građanski blok kao jednog od tri partnera u novoj vlasti BiH zaprijetile su napuštanjem te koalicije ako čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik ne promijeni sadašnju politiku kojom dovodi u pitanje opstanak države. Stranka za BiH i Narodni europski savez (NES) na čijem je čelu Nermin Ogrešević iz Bihaća očitovali su se zajedničkom izjavom kojom traže da "osmorka" zauzme jasno stajalište u odnosu na Dodikove poteze te istaknuli da je njima neprihvatljivo što on radi. Reagirali su pošto je parlament Republike Srpske potkraj prosinca usvojio novi zakon kojim taj entitet kani preuzeti imovnu u vlasništvu države, protivno pravorijeku Ustavnog suda BiH koji je u rujnu zakon sličnog sadržaja proglasio neustavnim. "Osobno smatram da je na taj način, a i s Dodikovom izjavom da ‘državna imovina pripada entitetima‘, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sam sebe eliminirao iz daljeg sudjelovanja u procesu uspostave državne vlasti. Mi smatramo da nema daljih pregovora s onima čija retorika i ponašanje predstavljaju izravni udar na državu i institucije Bosne i Hercegovine", stoji u Ogreševićevoj izjavi dostavljenoj medijima nakon konzultacija čelnika NES-a i Stranke za BiH u ponedjeljak kasno navečer. Dodik uporno promiče tezu po kojoj BiH kao država nema nikakvu imovinu jer ona pripada entitetima te tvrdi da je to izvorno tumačenje teksta Daytonskog sporazuma. Takvo tumačenje osporio je Ustavni sud BiH no Dodik odbija poštovati njegove presude i tvrdi da to tijelo donosi odluke jedino u interesu Bošnjaka OPET VRIJE U BIH Dodik provocira, a za novu dramu pobrinuo se i ruski veleposlanik: ‘Ovo je ozbiljno i opasno!‘ ŠOKANTAN ISPAD Milorad Dodik podivljao i izvrijeđao veleposlanika SAD-a: ‘On je jedan špekulant, potrčko, neću mu čestitati ni Novu!‘ NES i Stranka za BiH smatraju nedopustivim takvo Dodikovo ponašanje te ističu da se njemu ne smije dopustiti da svojim čovjekom popuni jedno od ministarskih mjesta u Vijeću ministara BiH koje je namijenjeno Bošnjacima. Dodik je na tu poziciju kanio postaviti Denisa Šulića, člana svog SNSD-a koji se izjašnjava kao Bošnjak. NES i Stranka za BiH smatraju da "osmorka" mora zaustaviti pregovore s Dodikom o daljoj uspostavi vlasti sve dok se ne zaustave njegovi udari na državu. Osam bošnjačkih i građanskih stranaka predvođenih SDP-om te Dodikov SNSD i HDZ BiH u prosincu su potpisali koalicijski sporazum i dogovorili uspostavu državne vlasti. U Zastupničkom domu parlamenta BiH ta koalicija ima tijesnu natpolovičnu većinu koju bi osipanje "osmorke" moglo dovesti u pitanje jer su i druge stranke koje čine taj blok skeptične u odnosu na politički savez s Dodikom.

STAT COUNTER

hrvatska 336 Sjedinjene Američke Države 303 Njemačka 119 Francuska 45 Irska 39 Rusija 18 Švedska 15 Kanada 11 Italija 10 Grčka 7 Brazil 4 Nizozemska 4 Singapur 4 Indonezija 3 Rumunjska 2 Belgija 1 Vijetnam 1 Ostalo 51

POSAO STOLJEĆA

Slobodna Dalmacija SD Dojavi Ukrajina je pred bankrotom, a Rusija se pretvara u vazala. Kremlj je svjestan svoje rastuće ovisnosti, ali Putin nema izbora... Analiza američkog povjesničara je vrlo zanimljiva PIŠE TIHOMIR R Ukrajina je i prije rata bila siromašna, sada je situacija i gora od toga. Prema najnovijim podacima, obnova Ukrajine trebala bi stajati između 349 i 750 milijardi dolara koji bi, prema zamisli njemačkoga kancelara Olafa Scholza i predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, došli iz novog “Maršalova plana”, kakvim je Amerika nakon Drugog svjetskog rata izbavila Europu provalije siromaštva i propasti. S druge strane, Rusija sve više ovisi o Kini, koja će je podupirati, ali koja će sve više biti stariji partner koji bi u konačnici mogao kupiti Rusiju. Prema optimističnim procjenama Financial Timesa, ukrajinska vlada već je sada, usprkos ratu i razaranju, krenula u promociju stranih ulaganja predstavljajući se kao zemlja otvorena stranom kapitalu. Glavni događaj je pri tome bio Ukrajinski infrastrukturni forum, održan nedavno u Londonu, a iza kojeg stoje udruge europskih ulagača pod nazivom Europski koncil. Prema očekivanjima ukrajinske vlade, investitori će u prvo vrijeme investirati u zapadni dio zemlje, koji je jače povezan sa zapadom preko zajedničke povijesti s Poljskom, od koje su Ukrajinci baštinili zapadne uzuse vladavine prava i tržišnoga gospodarstva. Afp NA PRIVATIZACIJU ČEKA 3300 PODUZEĆA Ukrajina je ipak ulagačima vrlo riskantna, ne samo zbog rata, već i vrlo visoke razine korupcije, zbog čega ju je Transparency International svrstao na vrlo visoko, 122. mjesto globalne korupcije. Usprkos svemu Ukrajina izgleda kao vrlo privlačna buduća meta investitora, jer obnova Ukrajine izgleda kao posao stoljeća. Tako barem misli svjetski poznata obavještajna korporacija RAND, po čijim podacima su obilje obradive zemlje te skora privatizacija 3300 državnih energetskih, transportnih i infrastrukturnih poduzeća vrlo privlačni za strane investitore. Uza sve to, izgledno je kako će, osim obilne vanjske pomoći i obilnih stranih investicija, Ukrajina neizravno dobiti odštetu od Rusije. Naime, zapadne zemlje razmišljaju o tome kako će u obnovu Ukrajine utrošiti 300 milijardi dolara ruskih vanjskih rezervi, koje su trenutačno zamrznute. U inozemstvu. Iako bi takav potez bio politički i pravno riskantan, Europa i Amerika mogu se osloniti na deklaraciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda koja je s 94 glasa za, 14 protiv i 73 suzdržana pozvala Rusiju da Ukrajini plati odštetu, zbog čega čitava stvar izgleda kao pravedna nadoknada. Zato ne treba čuditi da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski takvo rješenje smatra vrlo mogućim jer je odluka Glavne skupštine Ujedinjenih naroda stvorila novu realnu činjenicu međunarodnog prava. OGLAS S obzirom da su Velika Britanija i Amerika platile veliku većinu troškova ukrajinske obrane, od Europe se očekuje da plati znatan dio obnove i spašavanja Ukrajine, koja je trenutačno na rubu bankrota. Prema najnovijim podacima koje donose Financial Times i Wall Street Journal, Ukrajina je skoro sasvim potrošila devizne pričuve i suočava se s inflacijom od oko 30 posto jer je vlada dio troškova obrane financirala tiskanjem novca. Da bi izbjegla bankrot i nastavila se odupirati ruskoj invaziji, Ukrajini će 2023. trebati između 40 i 50 milijardi dolara financijske potpore, plus oko osam milijardi dolara za popravak civilne infrastrukture porušene u ruskim napadima od listopada ove godine. Ako Rusija u 2023. nastavi svoju zastrašivačku ratnu taktiku destrukcije civilne infrastrukture, Ukrajini će za opstanak trebati i puno više novca. Da stvar bude još gora, prema podacima koje je nekidan objavila središnja banka u Kijevu, Ukrajina je u 2022. godini zabilježila gospodarski pad od oko 40 posto te je u proračunu za 2023. predvidjela deficit od 36 milijardi dolara, koji planira financirati donacijama službenoga Washingtona i Bruxellesa, te donacijama pojedinih europskih zemalja i zapadnih prijatelja. Sve to znači da će Ukrajina i dalje jako ovisiti o pomoći zapadnih saveznika, koji će zbog stabilnosti na istoku Europe, iako ponekad nevoljko, nastaviti financijski podupirati Ukrajinu. Na duge staze, smatra analitičar Wall Street Journala, ova potpora predstavlja tek 0,1 posto financijske snage Amerike, Europe, Velike Britanije i Kanade, koje su, gledano ukupno, 22 puta financijski jače od Putinove Rusije, što znači da vrlo dugo mogu podupirati Ukrajinu Afp Ako na zapadu prevlada ovakva politička logika, Europa i Amerika će se suočiti s Putinovom Rusijom koja će nastaviti rušiti Ukrajinu i voditi gospodarski rat protiv Zapada. Istodobno, Rusija je na putu da realno postane kineski vazal. KINA IDE KORAK PO KORAK Naime, kada je Zapad u ožujku 2022. Rusiji uveo sankcije, mnogi su promatrači predviđali njezin gospodarski pad od oko 30 posto i brzi ekonomski kolaps. No, kao što je potpisnik ovih redaka već pisao, Rusija se pokazala otpornijom od očekivanog te je doživjela relativno skromni pad BDP-a od pet posto. Iako ovakvo stanje stvari znači da će Putin u 2023. imati novca za nastavak invazije na Ukrajinu, ipak je Rusija na putu prema dolje. Prema predviđanjima prestižnoga francuskog dnevnika Le Figaro, Rusija je do listopada 2022. utržila 9,7 milijardi dolara prodajući europskim zemljama naftu i zemni plin. Uza sve to mnoge države širom svijeta nisu podržale europske sankcije Rusiji. Pored Turske, koja vrlo uspješno sjedi i na zapadnoj i na ruskoj političkoj stolici, i Irana, najvažniji ruski globalni partner je Kina, a za njom i Indija, koje su profitirale kupujući naftu koju je Rusija, nakon gubitka europskog tržišta, bila prisiljena prodavati na novim tržištima ispod cijene. Iako je, prema raspoloživim podacima, Rusija relativno uspješno poslovala s još tridesetak zemalja širom svijeta, njezin glavni oslonac je Kina, koja polako, ali sigurno Rusiju pretvara u svoga političkog i gospodarskog vazala. Tako barem misli prestižni časopis Foreign Affairs, koji piše kako je od trenutka invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Rusija bila prisiljena okrenuti se azijskom tržištu, posebno Kini, koja je postala najvažniji kupac ruske nafte, ali i njezin pomorski prozor u svijet. U takvoj situaciji Rusija je prihvatila plaćanje kineskom valutom juanom, iza čega se krije dugoročni strateški cilj službenoga Pekinga da istisne dolar i nametne juan kao međunarodno sredstvo plaćanja. Zato je vrlo izgledno da će službeni Kremlj početi koristiti kineski juan za međunarodno plaćanje, ali i kao valutu za svoje devizne rezerve. Gledano na duge staze, Rusija će vjerojatno izgubiti svoga najvažnijeg europskog ekonomskog i političkog partnera, Njemačku, što znači sve jači oslonac na Kinu i njezinu rastuću industriju. Iako postoji snažno crno tržište koje preko Turske i Armenije u Rusiju krijumčari zabranjenu europsku industrijsku robu, vrlo je vjerojatno da će se ruska vojska i industrija, ali i obični Rusi, naviknuti na lošiju kinesku robu, što će samo pojačati ovisnost Rusije o Kini. Afp Naravno, službeni Kremlj je svjestan svoje rastuće ovisnosti o Kini. Ipak, Putin i njegovi ljudi nemaju puno izbora jer se moraju osloniti na kineski novac kako bi se suprotstavili zapadnim sankcijama i kako bi mogli nastaviti invaziju na Ukrajinu, koju smatraju vrlo važnim imperijalnim ciljem za budući prestiž zemlje. U pozadini svega su vrlo pragmatični kineski interesi da, s jedne strane, podredi Rusiju, ali da je, s druge strane, uporabi kao pomoćnog igrača u globalnom sukobu s Amerikom. Gledano iz kineske strateške perspektive, rat u Ukrajini nije toliko loš jer produbljuje jaz između Amerike i Rusije i ojačava kinesku antiameričku koaliciju. Ipak, službeni Peking se ne želi dovesti u situaciju u kojoj je sada Putinova Rusija pa izbjegava otvoreni sukob sa Zapadom i moguće ekonomske sankcije koje bi naštetile njezinu trenutačno posustalom gospodarstvu. Uz to, Kina bi s vremenom mogla postati glavni investitor u ruskoj plinskoj i naftnoj industriji, pa čak i u strateškim projektima korištenja plina u ruskim arktičkim područjima. Zbog svega toga Kina u ovom trenutku neće previše kritizirati ruskog predsjednika Vladimira Putina niti će ga ostaviti na cjedilu. Službeni Peking će, pripremajući se za odlučni sukob s Amerikom, strpljivo graditi savez s Rusijim, koja će Kini sve više biti vazalna saveznica, a sve manje ravnopravni saveznik. Naravno, ovdje treba imati na umu jaku povezanost Ukrajine s Amerikom, zbog čega je analitičar francuskog dnevnika Le Figaro nekidan napisao kako je posjet ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Washingtonu bio vrlo nalik na vazalno poklonstvo sluge svome gospodaru. U pozadini svega su globalni strateški interesi Kine i Amerike. Raspad Rusije Mnogi su zapadni analitičari, posebno američki, tijekom 2022. predviđali kako je nakon vojnog poraza u Ukrajini moguć raspad Rusije. Ipak, kako piše prestižni Foreign Affairs, takva mogućnost nije izvjesna jer je čak i među nezadovoljnim etničkim manjinama u Rusiji osjećaj ruskog domoljublja vrlo jak. Osim toga, raspad Rusije značio bi i vrlo krvavi građanski rat, sličan onome vođenom od 1918. do 1922., koji bi bio opasan jer bi službeni Kremlj vrlo vjerojatno bio u iskušenju posegnuti za svojim atomskim arsenalom kako bi spriječio ozbiljne secesionističke prijetnje, posebno ako bi te prijetnje bile sponzorirane sa Zapada. Da bi se spriječio takav kolaps koji bi Rusiju vratio desetljećima unatrag i koji bi predstavljao ugrozu na granici Europe, Rusiji je potrebna reforma federalizma po uzoru na liberalno-demokratska zapadna rješenja s posebnim pogledom na Ameriku. Poraz Ukrajine Iako ukrajinski državni vrh i mnogi zapadni promatrači smatraju kako će Ukrajinci tijekom 2023. osloboditi svoju zemlju, uključujući i Krim, sustavno rusko uništavanje ukrajinske infrastrukture pokazuje kako takav ishod nije siguran. Zato je vrlo zanimljiva analiza američkog povjesničara i geopolitičkog eksperta sa Sveučilišta Princeton Stephena Kotkina. Prema njegovim riječima, ako Ukrajinci svoju zemlju ne oslobode tijekom 2023., uslijedit će dugi rat koji će nakon milijunskih žrtava s obiju strana rezultirati potpuno razorenom Ukrajinom. Iako međunarodna zajednica neće priznati ovakvu pobjedu i okupaciju Ukrajine, Putin i njegovi pristaše će u porušenoj Ukrajini slaviti pobjedu tzv. ruskog svijeta, ne mareći previše za činjenicu kako će im trebati puno vremena da osvojeni imperijalni plijen počnu iskorištavati u punoj mjeri.

‘NESVRSTANA‘ SILA Kupuju rusku naftu, ali kritiziraju Putina, trguju sa SAD-om i uskoro prestižu Japan i Njemačku Najveća je prijetnja zacrtanom usponu Indije unutarnja politika Piše:Željko TrkanjecObjavljeno: 02. siječanj 2023. “Jedna Zemlja, jedna obitelj, jedna budućnost” središnja je poruka Indije, predsjedavajuće skupinom G20 ove godine. S velikim ambicijama koje je pokazala već na summitu u studenom prošle godine na Baliju opredmećenim u završnoj izjavi. Indijska moćna diplomacija uložila je velik napor da u deklaraciju uđe rečenica “današnja era ne smije biti ratna” na kraju četvrte točke. Sa summita druge organizacije, Šangajske (SCO), održanom u Uzbekistanu, u javnost je izašla vijest da je to bila poruka indijskog premijera Narendre Modija ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. I prerasla je u zajednički stav G20, čija je članica i Rusija. Indonezija je predsjedanje skupinom G20 uspješno iskoristila kako bi se profilirala lidericom ASEAN-a, Zajednice zemalja jugoistočne Azije, posljedično i jednom od ključnih svjetskih srednjih sila. Indija, dakle Modi, želi predsjedanje iskoristiti dvosmjerno, profilirati se na globalnoj sceni kao još jedan pol (uz SAD, EU, Narodnu Republiku Kinu) gradeći ideju strateške neutralnosti na razvalinama nesvrstane politike. I pokušati predsjedanje pretvoriti u odskočnu dasku za pobjedu na parlamentarnim izborima 2024. godine. Izazovan zadatak Zadatak će biti izazovan jer će trebati umješnosti da se nadiđe jaz koji dijeli zemlje saveza demokracija (Zapada i azijskih stvarnih demokracija) te autokracija, primarno NR Kine i Rusije. Mnogo će toga ovisiti o tijeku rata u Ukrajini gdje je Indija zauzela neutralni položaj ne osuđujući Moskvu, ali je Modi osudio politiku rata. Dodatna je teškoća što je Modi prošle godine otkazao redoviti godišnji sastanak s ruskim predsjednikom (kineski predsjednik Xi Jinping ga je održao virtualno i zatražio da što prije počnu mirovni pregovori s Ukrajinom) pa bi Putin mogao raditi probleme u usvajanju završnih dokumenata niza sastanaka. Još je gore što je Modi razgovarao 26. prosinca s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim koji ga je zamolio za podršku provedbi mirovnog plana u deset točaka koji je predstavio, virtualno, obraćajući se summitu G20 na Baliju. Vjerojatno je veći udarac Kremlju otvoreno okretanje Indije od kupovine ruskog oružja. Od 2018. do 2021. godine Indija je kupila 5,51 milijardu dolara vrijednog ruskog oružja koje čini 49% uvoza oružja - to je 23% ruskog izvoza oružja. New Delhi je krajem prosinca objavio da će za nabavu oružja izdvojiti 10 milijardi dolara od čega bi 97% trebalo biti domaće proizvodnje. Indija želi ojačati vojne snage jer se pokazalo da nije u stanju parirati NR Kini koja u neredovitim razmacima izaziva sukobe na himalajskoj granici testirajući spremnost i odlučnost indijskih snaga. Koje su primarno okrenute prema Pakistanu također na himalajskim visinama (najviša bojišnica na svijetu). Sve veće približavanje Moskve i Beijinga/Pekinga razlog je indijske zabrinutosti pa se zbog toga okreće domaćoj proizvodnji oružja, ali i diverzifikaciji izvora pa kupuje od Francuske, Izraela. Kupuju rusku naftu Istodobno New Delhi masovno kupuje rusku naftu po povoljnijim cijenama od tržišnih, a na kritike novinara The New York Timesa, koji ga je intervjuirao, indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar mirno odgovara da je “od veljače Europa uvezla šest puta više fosilnih izvora energije nego Indija. Ako društvo s 60.000 dolara per capita osjeća da se treba brinuti za sebe, a ja to smatram legitimnim, ne bi trebali očekivati da će društvo s 2.000 dolara snositi posljedice.” Odluka skupine G7 i EU da se odredi gornja granica cijene ruske nafte ide u korist Indije (i NR Kine) koje nastavljaju jeftino kupovati rusku naftu pa zatim čak i izvoziti derivate i zarađivati. Realno, to nije ni bio kamen smutnje u odnosima Zapada i Indije jer je cilj privući Indiju što bliže u svjetlu činjenice da obje strane dijele zabrinutost zbog drskog i agresivnog ponašanja NR Kine. Indija je postala dio američke strategije prebacivanja proizvodnje u prijateljske zemlje pa Apple već proizvodi u toj zemlji. Američka ministrica financija Janet Yellen u studenom je posjetila Indiju ponovivši ondje stav predsjednika Joea Bidena da je “Indija je nezamjenjiv partner SAD-u” (ova izjava, od 14. kolovoza, na određeni je način odgovor na rusko-kinesku deklaraciju od 4. veljače koja je istaknula da ‘prijateljstvo dviju zemalja nema granice’ - kasnija čitanja su prijateljstvo zamijenila partnerstvom). Ministrica Yellen je naglasila da je bilateralna trgovina dosegla 150 milijardi u 2021. godini. Daleko je to od razmjene s NR Kinom - 560 milijardi - ali brojke treba gledati u svjetlu trendova: Indija ove godine postaje najmnogoljudnijom zemljom čije unutarnje tržište jača, za prošlu se godinu predviđa rast 6,9%, a pada ne bi trebalo biti ni ove i sljedeće godine. To bi Indiju do kraja ovog desetljeća učinilo trećom globalnom ekonomskom silom, jačom od Japana i Njemačke. Izaziva to zabrinutost u Beijingu koji se suočava sa sve ozbiljnijim ekonomskim teškoćama koje jačaju demografske nevolje, posljedica kratkovidne politike “jednog djeteta”. Svijet pozitivnije gleda na Indiju jer, kako kaže ministar Jaishankar za NYT, naša zemlja, “unatoč tome što je dva stoljeća bila podvrgnuta kolonijalizmu, nema neprijateljstva prema svijetu, nema ljutnje”. Službena politika NR Kine govori o “stoljeću poniženja” koje je završilo pobjedom komunističke revolucije 1949. godine. Najveća je prijetnja zacrtanom usponu Indije unutarnja politika. Premijer Modi pokazuje sve veći interes za autoritarizmom i, mutatis mutandis, podsjeća na turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Njegov neskriveni hinduistički nacionalizam, u zemlji s oko 200 milijuna muslimana, ne vodi stabilizaciji.

HRVATSKA SRAMOTA RAVNA SREDNJEVJEKOVNOM POROBLJANJU AFRIKANACA ODVEZENIM U KAVEZIMA ZA AMERIKU

Otkriven važan detalj o posvajanju djece iz Konga! Zakon je na snazi 10 godina, ali...Piše Dnevnik.hr , 01. siječnja. 2023. @ 20:53 3 min. Sve su nevjerojatniji detalji o slučaju uhićenih Hrvata u Zambiji osumnjičenih za trgovinu ljudima. Dok ih istražuje i cijeli niz hrvatskih institucija, morat će se pozabaviti i činjenicom da hrvatski sudovi bez problema priznaju posvojenje djece iz države koja posvojenje uopće ne dopušta. Galerija Slučaj usvajanja djece u Kongu: Ilustracija - 4Slučaj usvajanja djece u Kongu: Ilustracija - 2Slučaj usvajanja djece u Kongu: Ilustracija - 3+3Slučaj usvajanja djece u Kongu: Ilustracija - 1 Dok razmjeri afere rastu, ministar Davor Božinović u nedjelju je tek šturo poručio: "Istražuje se!" Četiri para otišla su u Demokratsku Republiku Kongo po četvero djece za koje su imali sve potrebne hrvatske dokumente. Na sporan i ključan detalj upućuje naš franjevac misionar u toj državi. "Znam samo da po zakonu Demokratske republike Kongo djeca se ne mogu posvajati izvan zemlje", kaže fra Ilija Barišić. To znači da nitko iz Hrvatske ne može doći i zakonito posvojiti dijete iz Demokratske republike Kongo. A to je na snazi 10 godina. Ipak, sudske odluke iz Konga o posvojenju hrvatski sudovi očito priznaju, pa djeca dobiju domovnice i putovnice, iako ta država ne dopušta posvojenje strancima, izvijestila je reporterka Dnevnika Nove TV Josipa Krajinović. "Vjerojatno da ti dokumenti nisu valjani ni u Kongu ni u Zambiji. Usudio bih se reći da je to neka mafija. Posebno ovdje u državi Kongo, kad vi date nekom 1000 dolara, on će vama prodati svoje dijete, a ne samo susjedovo", dodaje Barišić. Stručnjakinja za obiteljsko pravo vidi u ovoj priči više problema: "Prvo, priznanje strane odluke o posvojenju djece u državi koja nije potpisnica Haške konvencije o međudržavnom posvojenju ne smije biti formalizam i birokracija jer su u pitanju djeca. Drugo, uvijek bi u ovim predmetima sud trebao biti u vezi s ministarstvom, makar radi provjere sadržaja prava radi osiguranja zaštite najboljeg interesa djeteta. Treće , suci koji rade na ovakvim predmetima moraju imati kontinuirane edukacije koje prolaze njihove kolege iz drugih država i zajedno s njima", kaže profesorica Branka Rešetar. Udomljavanje djece: Ilustracija - 1 Cure detalji sumnjivog posvajanja djece u Kongu: "Iz dosadašnjih iskustava znamo da ljudi zaista budu dovedeni u zabludu" Predsjednica odbora za obitelj prozvala je državni sustav - za nelegalno krijumčarenje djecom. "Nama je pouku o tome kako funkcionira pravna država dala jedna afrička država, u ovom konkretnom slučaju Zambija", rekla je Vesna Vučemilović. "Mislim da bi trebalo donijeti detaljnije kriterije prema kojima se mogu posvajati djeca iz drugih država koje nisu potpisnice Konvencije, dati uputu sudovima, educirati suce, dakle vidjeti na koji način se taj postupak provjerava", smatra Vlasta Grgec-Petroci iz udruge "Na drugi način". Gordan Grlić Radman Grlić Radman o uhićenjima u Zambiji: "MVEP nije sudjelovao ni u kakvom postupku posvojenja djece" Priču tek treba rasvijetliti. Uhićeni Hrvati imaju odvjetnika po službenoj dužnosti. Trenutačne informacije iz Demokratske Republike Kongo i Zambije, kao i iz Hrvatske ne idu im na ruku. Teško je vjerovati da ni institucije ni četiri para u ovako ozbiljnoj stvari ne znaju procedure i ne provjeravaju

OLEKSANDR LEVČENKO /PREPORUČENO/

NACIONAL.HR VIJESTIprije -48 minuta-Split objavio prijedlog Pravilnika o lokalnim medijima. Evo što trebaju objavljivati ako žele da ih grad financiraprije -11 minuta-Gotov sukob s vladom? Petrol u utorak spušta cijeneprije -6 minuta-Savjetnica Uprave Fine: "Gotovog eura ima dovoljno"prije 3 minuta-Filipovićev savjetnik: "Nismo imali nikakvih indikacija da će se ovo dogoditi. Nećemo dozvoliti lov u mutnom!"prije 20 minuta-Prošla godina u Španjolskoj je bila najtoplija u povijesti mjerenjaprije 41 minuta-Skok cijena zbog preračunavanja: Plenković na sastanak pozvao inspektore, ministar Filipović šefove trgovinaprije 51 minuta-Oleg Butković bio na gala novogodišnjem koncertu u Beču. Tvrdi da mu je karte osigurao - prijateljprije 1 sat-Prijedlog proračuna nije prošao, općina Kali ide na prijevremene izboreprije 1 sat-Puljak: "Frustrira činjenica da takvi uspjesi na međunarodnoj sceni nisu rezultirali uspjesima na internoj organizaciji"prije 1 sat-Ljubo Jurčić: "Mi ćemo morati prositi novce iz EU da pokrijemo te neke deficite" SVIJET Levčenko: “Pekingu je teško birati između dva prijatelja? Baš je težak izbor!” 02. 01. 2023. 17:23Autor: Nacional/M.K. NFOTO Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u ponedjeljak je za nacional.hr analizirao je ruske napade na Ukrajinu tijekom novogodišnje noći, kao i neodlučnost Kine da zauzme čvrsti stav oko ruske invazije. “Novu 2023. godinu stanovnici Ukrajine dočekali su uz zvukove sirena za uzbunu. Ruski neandertalci masovno su gađali ukrajinske civilne objekte u mnogim gradovima. Ali, većinu svih raketa i gotovo sve dronove iranske proizvodnje srušila je ukrajinska protuzračna (PZO) i proturaketna obrana (PRO). Da je samo trećina poslanih dronova ispunila svoje ciljeve, cijela bi Ukrajina u zimskim uvjetima ostala bez svjetla, vode i električne energije. Tako su u mislima Ukrajinci za novu godinu posebno ‘pozdravili’ iransko političko vodstvo, koje je stalo uz Moskvu, na put terorističkog djelovanja i uništenja ukrajinskog naroda”, piše Levčenko. Dodaje da je sveukupno u novogodišnjoj noći, samo nad Kijevom uništeno 45 dronova kamikaza Shahed 136 iranske proizvodnje. “Tome je jako pomogao najmoderniji proturaketni sustav NASAMS norveške proizvodnje koji je Ukrajina dobila od zapadnih saveznika. Sada je efikasnost ukrajinskih PZO i PRO dostigla 80 posto. A na početku rata bila je manja od 50 posto. Ipak, ni sustav NASAMS nije bio projektiran za borbu s takvim ogromnim brojem dronova kamikaza. Ali, ukrajinski stručnjaci uspjeli su, ne samo ovladati vještim korištenjem ovom naprednom tehnikom, nego su je i počeli koristiti kao artiljeriju u smislu brzog ponovnog punjenja streljivom za sljedeće salve vatre. Ukrajina je sada uspjela srediti mrežu iz svih postojećih sistema PZO i PRO bivše sovjetske i moderne zapadne tehnologije, što pomaže efikasnijoj borbi s obaranjem ruskih raketa i dronova kamikaza. Nakon toga, kad Kijev dobije najmoderniji američki proturaketni sustav ‘Patriot’ i suvremene lovce F-15, a možda i čak F-16, to će još osnažiti ukrajinski sustav PZO i PRO koji će tada obarati i 90% ruskih raketa i dronova kamikaza, koji su do sada Ukrajini nanijeli štetu od više stotina milijardi dolara. Mnogi ukrajinski gradovi bit će mnogo sigurnije mjesto za boravak i rad desecima milijuna ukrajinskih građana”, istaknuo je. Levčenko napominje da bi Kina sada mogla ‘stvarno brzo zaustaviti rusku agresiju’. “Ali, Peking je izjavio da im je teško birati između dva prijatelja – Rusije i Ukrajine. To je stvarno težak izbor – između međunarodnog prava i pokretača imperijalističkog rata, između naroda koji se bori za svoj opstanak i neandertalaca koji su došli svom susjednom narodu homo sapiensa oduzeti život. Takav težak izbor sada je ispred kineskog rukovodstva, kako su izjavili njihovi dužnosnici. Kina bi, kao stalni član Vijeća Sigurnosti UN-a, morala sama pokrenuti pitanja kazne zemlje-agresora, a ne svojim glasovanjem na međunarodnoj sceni stalno podržavati imperijalističke apetite Moskve. Peking je dao garancije teritorijalne cjelovitosti Ukrajine prema Budimpeštanskom memorandumu iz 1994. godine. Tada je Ukrajina predala Rusiji nuklearni potencijal, deset puta veći od tadašnjeg postojećeg kineskog, uz samo jedan uvjet – a to je poštivanje državnog suvereniteta nad čitavim ukrajinskim teritorijem. Kina može reći da nije samo ona dala garancije sigurnosti Ukrajine. Tako je. Zato Kijev i dobiva svestranu podršku od zemlja-garanta nedodirljivosti granica Ukrajine. Samo su zbog toga Washington i London čvrsto stali uz Ukrajince, jer moraju preuzeti međunarodne obveze prema Ukrajini. Polako se i Francuska priključila ovom procesu, ali nikako ne Kina. Sada milijuni Ukrajinaca razmišljaju da je 1994. Kijev izgleda morao sačuvati svoj nuklearni status, da se nitko ne bi nikad usudio Ukrajini prijetiti našim nuklearnim naoružanjem, koje smo predali Rusima, i nitko nikad ne bi kvario Ukrajincima doček Nove godine. Sada više nismo tako naivni. Razumijemo da svatko igra prema svojim interesima. To je u redu, ali ne treba zaboravljati da još postoje i interesi sačuvani u svijetu mira i stabilnosti, o čemu govori Ustav UN-a i sve postojeće međunarodne konvencije. Peking stalno govori o važnosti postizanja mira u Ukrajini, ali ne govori da za to samo treba poštivati međunarodno pravo. A to znači da zemlja agresor mora povući svoju vojsku s tuđeg teritorija. Ali, Kina kao da zanijemi kad mora reći nešto takvo. To, u stvari, i je težak izbor za Peking – između podrške principa nedodirljivosti postojećih granica i ruske imperijalističke agresije. Ali, čitav svijet mora vidjeti tko pomaže Kremlju urušavati postojeći sistem međunarodnih odnosa. Za Viktora Orbana, Bjelorusiju, Iran i Sjevernu Koreju znamo. I ako ne brineš previše za teritorijalni suverenitet drugih zemalja, barem bi trebao, ako si već dao svoje sigurnosne garancije ili ostaješ stalni član Vijeća Sigurnosti UN-a, uvijek osuditi vojnu intervenciju. A ti to toleriraš, a onda ti se to može i vratiti”, dodao je. Levčenko napominje da je na srušenim iranskim dronovima, kojima je ruska strana bombardirala Kijev, na ruskom jeziku ispisana jeziva čestitka Ukrajincima za novu godinu – naslikana je novogodišnja kutija s poklonom uz riječi ‘Bum!’. “Možda će takve čestitke nekada, na principima uzajamnosti, doći i u Moskvu, Teheran ili još u neku državu koja pomaže imperijalističkoj Rusiji zauzimati tuđi teritoriji. I nama je svejedno – ako pokušavate objašnjavati da niste neprijatelj ukrajinskog naroda, samo vas okolnosti drugih tema primoravaju na takvo djelovanje. To ne prolazi. Glavni princip u diplomaciji je princip uzajamnosti, koji ostaje efikasnim već stoljećima. Hitler je uz pomoć svojih zemlja satelita uništavao Europu i svijet i njemu i njegovim saveznicima to se vratilo. Ukrajina, kao zemlja koja je dala najveći doprinos u borbi s njemačkim nacizmom u Drugom svjetskom ratu, sada se stoički bori s ruskim neofašizmom. Nije to laka borba, ali moramo izdržati. Naša novogodišnja poruka za Moskvu druge je naravi: “Smrt ruskom fašizmu, sloboda ukrajinskom narodu!”, zaključio je Levčenko.

PUTINOV NOVOGODIŠNJI KIČ, NEZAMISLJIV OSTATKU SVIJETA

‘RUSIJA SE ŠIRI‘ Ovako je izgledao doček Nove godine na ruskoj televiziji: Nadrealno čak i za Putinove pojmove Brojni su se ispod snimki osvrnuli na slavlje komentirajući kako je riječ o apsolutnom kiču kojeg je teško gledati Piše:S.Ž.Objavljeno: 02. siječanj 2023. 10:50 Novogodišnji specijal na ruskoj državnoj televiziji bio je jeziv i nadrealan. Vrhunski prokremaljski propagandisti među kojima i voditeljica Olga Skabejeva, znana kao ‘Putinova lutka‘, oduševljeno su u publici pljeskali plesnom showu na pozornici. A njega je, među ostalim, izvodio Nikolaj Baskov - poznati ruski pjevač koji se odavno našao na listama sankcioniranih zbog otvorene potpore ruskoj invaziji na Ukrajinu. Ovogodišnja svečana ekstravagancija na ruskoj televiziji bila je čudna mješavina zabave i pobjeđivanja na bojnom polju. U publici su osim propagandista sjedili i vojni gosti s brojnim odlikovanjima na svojim odorama, čija je prisutnost zasigurno podsjetila gledatelje da upravo u tom trenutku Rusija bombardira ukrajinske gradove i kolje civile u susjedstvu. Nekoliko TV isječaka je na društvenim mrežama podijelila Julia Davis, osnivačica Russian Media Monitora pa uz snimke objavila par zapažanja: "Tijekom ruskog novogodišnjeg specijala na državnoj TV, otvoreno su se obratili Zapadu i rekli: "Sviđalo se to vama ili ne, Rusija se širi!" Ostatak bi vam trebao dati opću ideju o raspoloženju u studij ‘NIŠTA NORMALNO‘ Davis je napomenula da su u novogodišnjem specijalu imali drskosti prisvojiti i ukrajinsku pjesmu "Červona ruta", a da su plesačice koje su se "neuspješno pretvarale da plešu kao Ukrajinke bile groteskno smiješne". "Ukrajinsku pjesmu napisao je Volodimir Ivasjuk, koji je pronađen obješen 1979., u okolnostima navedenim kao samoubojstvo, ali je vjerojatnije riječ o državnom ubojstvu od strane sovjetskih vlasti koje su gušile ukrajinske nacionalističke osjećaje", objasnila je Davis. Brojni su se ispod snimki osvrnuli na slavlje komentirajući kako je riječ o apsolutnom kiču kojeg je teško gledati. ‘Izgleda kao nešto Igre gladi‘, ‘Rusija, nula bodova‘, bili su neki od komentara.

OSTAJU BAREM NADE DA SE SPASE BRAZILJISKE ŠUME

premium vijesti sport j2 kultura video novac scena pretplata login INAUGURACIJA Lula preuzeo vlast u Brazilu i obećao popraviti štetu koju su počinili prethodnici ‘inspirirani fašizmom‘ ‘Bolsonaro je u brazilskim institucijama za sobom ostavio strašno razaranje. Uništili su zaštitu okoliša‘, poručio je brazilski predsjednik Piše:Antonija HandabakaObjavljeno: 02. siječanj 2023. 18:24 <p>Luiz Inacio Lula da Silva</p> Luiz Inacio Lula da Silva Evaristo Sa/Afp Facebook Twitter Messenger E-mail Luiz Inácio Lula da Silva preuzeo je vlast u Brazilu, što su sa suzama u očima dočekali njegovi gorljivi pristaše i još gorljiviji protivnici Lulina prethodnika, Jaira Bolsonara. Povratak bivšeg predsjednika, ljevičara, sindikalista i prvog brazilskog čelnika iz radničke klase željno su dočekali i aktivisti za zaštitu okoliša diljem svijeta jer je jedno od ključnih Lulinih obećanja tijekom kampanje spašavanje kišne šume Amazonije, koja posljednjih desetljeća više služi kao emiter štetnih plinova nego kao čistač atmosfere. Veliku pozornost dobila su i tri ministarska imenovanja od kojih se mnogo očekuje. Novi zamah s Lulinim povratkom na čelo jedne od najvećih ekonomija na svijetu dobivaju i odnosi s EU i drugih zemalja koji su bili hladniji za vrijeme Jaira Bolsonara, društveno konzervativnog pristaše krupnog kapitala i velikog obožavatelja bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Izbor koji budi optimizam Za ministricu okoliša Lula je izabrao Marinu Silvu, aktivisticu koja se bori za zaštitu Amazonije, a na istoj je poziciji bila za Lulina prvog predsjedničkog mandata, prije 20 godina, kada su se bili razišli. Silvu su hvalili kao zaslužnu za smanjenje krčenja šuma iako je na početku njegova prvog mandata deforestacije bilo više nego danas, ali nezadovoljna njegovim približavanjem moćnom brazilskog agrobiznisu, poslije je podnijela ostavku. Međutim, deset godina od ostavke odlučila ga je ponovno podržati. "Zajedno s angažiranim građanima suočavamo se s velikim izazovima i ponovno stavljamo na stol izgurane teme o društvu i okolišu", poručila je tijekom kampanje. image Luiz Inacio Lula da Silva Evaristo Sa/Afp Drugi Lulin izbor koji budi optimizam je Sonia Guajajara, koja će biti prva ministrica zadužena za brazilsko autohtono stanovništvo, čija je i sama pripadnica. Lula je u inauguracijskom govoru obećao da će popraviti štetu koju je počinila prethodna vlada, koja je, prema njegovim riječima, bila "inspirirana fašizmom". - Bolsonaro je u brazilskim institucijama za sobom ostavio strašno razaranje. Uništili su zaštitu okoliša - rekao je Lula, koji smatra da agrobiznis ne mora neizbježno plaćati cijenu zaštite okoliša. Pitanje zaštite okoliša u Brazilu nadilazi, dakako, državne granice. Gotovo dvije trećine amazonske prašume, najveće prašume na svijetu, za koju se procjenjuje da proizvodi oko 20 posto kisika na Zemlji i prekriva trećinu južnoameričkog kontinenta, na teritoriju je Brazila. Lulin prethodnik Bolsonaro za svojeg je mandata ukinuo mnoge zaštitne regulative, napadao autohtone zajednice vlasnice zemlje i ohrabrivao industriju na eksploataciju, zbog čega je devastacija bila 60 posto veća nego četiri godine prije njega. - Nitko ne poznaje naše šume bolje od starosjedioca - rekao je Lula imenujući novu ministricu i dodao da šume "nitko bolje ni ne štiti" od onih koji ih nastanjuju otkad se pamti. SVE ŠTO MORATE ZNATI 5 scenarija rata u 2023.: ‘Ukrajina će vratiti teritorij i pobijediti! Zašto? Zbog ove 2 stvari‘ Šefa ruske vojske nazvali pe***om, u bunkeru kod Bahmuta odmah im osvanuo - Prigožin! Sve Putinove pogreške: Samim pokretanjem rata je izgubio i sad toga postaje svjestan Bakica u autobusu kritizirala rat u Ukrajini. Rulja ju je doslovce izbacila kroz vrata vozila VEZANE VIJESTI <p>Luiz Inacio Lula da Silva</p> LJEVIČARSKI VOĐA Lula se vraća na čelo podijeljenog Brazila: Uz jake mjere sigurnosti prisegnut će za novog predsjednika BRAZIL I RUSIJA Lula kaže da je s Putinom razgovarao o strateškim odnosima između dviju zemalja SPONZORIRANO Dosta ti je svakodnevnih bolova u nogama ili leđima? Konačno se pojavilo moćno pomagalo, osobito za ljude iznad 55. g. Obnova ‘pluća svijeta‘ Ako žele uspjeti u obnovi "pluća svijeta", brazilski dužnosnici morat će zauzdati kriminalce i obuzdati bezakonje na osjetljivom području, komentirao je Politico. Važnu ulogu igrat će i reforme u policiji. - Policijskim snagama nedostaje ljudi, a jačanje njihovih kapaciteta bit će skupo i zahtijevat će vrijeme - izjavio je za Politico Marcio Astrini, tajnik nevladine organizacije Observatório do Clima. - U nekim regijama kriminal je postao glavni dio lokalne ekonomije - rekao je Astrini, podsjećajući da će se Lula morati suprotstaviti parlamentu, koji je i dalje dobrim dijelom naklonjen velikim tvrtkama, ali i biračkom tijelu koje podržava Bolsonara. Sada već bivši predsjednik Bolsonaro sa suzom u oku se oprostio s vlašću koju je izgubio osvojivši ni dva posto glasova manje od Lule. Biračko tijelo u Brazilu, kao i društvo općenito, nije podijeljeno samo na dvije političke opcije, nego je i svjetonazorski vrlo udaljeno. - Problemi s kojima se suočava su golemi, ali i dalje može računati na golemu međunarodnu i lokalnu podršku - smatra Astrini. Ni novi-stari predsjednik Lula nije bez mrlje. Za kormilo se vratio nakon što je zbog korupcije osuđen na deset godina. Prema informacijama CNN-a, odslužio je 580 dana. Interes je izazvao i novoimenovani šef državne naftne kompanije Petrobras, Jean Paul Prates. Prema agenciji Reuters, ovo je znak da će kompanija polako premještati fokus s nafte iz podmorja i plina na obnovljive izvore energije. - Petrobras vidim kao kompaniju koja treba gledati u budućnost i ulagati u energetsku tranziciju kako bi se izašlo ususret potrebama zemlje, planeta i društva, a to je i u dugoročnom interesu dioničara - rekao je Prates. Bivši predsjednik Bolsonaro u međuvremenu je sletio na Floridu, odbijajući predati svojem nasljedniku vlast na službenoj svečanosti, što je dosad bila predsjednička tradicija, baš kao i Trump. Osim što je time pokazao što misli o gubitku vlasti, nagađa se i da se Bolsonaro boji da bi nakon gubitka imuniteta mogao završiti pred sudom

STALJINISTIČKI SINDRON: "MOŽEMO DOĆI K VAMA ILI MOŽETE VI BITI MUŽEVNI POČINITI SAMOUBOJSTVO "

‘SINDROM IZNENADNJH SMRTI‘ Traje sezona otvorenog lova na ruske tajkune: ‘Možemo doći k vama ili možete biti muževni i počiniti samoubojstvo...‘ Aktualni trenutak nije dobro vrijeme da se bude ruski oligarh koji ne dijeli entuzijazam u vezi rata Vladimira Putina u Ukrajini Piše:Tomislav ŠoštarićObjavljeno: 02. siječanj 2023. 17:11 Postoje neki društveni ili osobni profili kojima u ovom trenutku nijedna osoba na svijetu vjerojatno ne bi željela odgovarati. Popis uključuje ruskog ‘kralja kobasica‘, izvršnog direktora u ruskoj plinskoj industriji, glavnog urednika ruskog tabloida, direktora ruskog brodogradilišta, šefa ruskog skijališta, visokog zrakoplovnog dužnosnika ili ruskog željezničkog magnata. Svatko tko odgovara nekom takvom opisu vjerojatno ne bi trebao stajati blizu otvorenog prozora, u gotovo bilo kojoj zemlji na svijetu i na gotovo svim kontinentima. Tijekom prošlog vikenda, ruski ‘kralj kobasica‘ Pavel Antov, čovjek koji je navodno iskazao opasan manjak entuzijazma u vezi ruske invazije na Ukrajinu, pronađen je mrtav ispred hotela u jednom indijskom gradu, samo dva dana nakon što je jedan od njegovih ruskih suputnika i prijatelja preminuo u istom hotelu. Prijavljeno je da je Antov pao u smrt s prozora hotela. Taj milijunaš koji se obogatio na mesu i njegov također preminuli prijatelj, najnovija su imena na jezivu popisu osoba koje su podlegle ‘ruskom sindromu iznenadne smrti‘, fenomenu koji je odnio živote zapanjujuće velikog broja ruskih poslovnih ljudi, birokrata, oligarha i novinara, piše The Atlantic. Katalog tih smrti - koji uključuje navodne defenestracije (izbacivanje jedne ili više osoba kroz prozor, što je u povijesti često činjeno iz političkih razloga, op.a.), sumnje na trovanja, sumnjive srčane udare i navodna samoubojstva - izvanredan je zbog raznovrsnosti neprirodnih smrti koje sadrži, kao i zbog svoje u stilu ruskih romana. Prije nekoliko dana u 74. godini preminuo je i Vladimir Nesterov, posljednji pripadnik ruske elite i čak četvrti dužnosnik za kojeg je objavljeno da je preminuo posljednjih desetak dana. Kratka povijest smrti Oko dva tuceta poznatih Rusa umrlo je u 2022. godini na misteriozne načine, a neke od tih smrti bile su jezive. Tijela čelnika u sektoru plinske industrije Leonida Šulmana i Aleksandra Tjulakova pronađena su uz oproštajne poruke početkom prošle godine. U razdoblju od mjesec dana, još su tri ruska rukovoditelja - Vasilij Melnikov, Vladislav Avajev i Sergej Protosenja - pronađena mrtva, u slučajevima u kojima se čini očitim da se radi o ubojstvu ili samoubojstvu, a koja uključuju supruge i djecu. U svibnju su, pak, ruske vlasti pronašle tijelo vlasnika odmarališta u Sočiju, Andreja Krukovskog, na dnu litice, a tjedan dana kasnije Aleksandar Subotin, direktor ruske plinske kompanije, preminuo je u kući koja je pripadala stanovitom moskovskom šamanu, nakon što je navodno otrovan otrovom žabe krastače. Popis nije stao na tome. U srpnju je tijelo direktora u sektoru energetike, Jurija Voronova, pronađeno kako pluta u biznismenovom bazenu u predgrađu Sankt Peterburga s ranom od metka u glavi. U kolovozu je Dan Rapoport, kritičar ruskog predsjednika Vladimira Putina, rođen u Latviji, pao s prozora svog stana u Washingtonu, kilometar i pol od Bijele kuće, neposredno prije nego što je Ravil Maganov, predsjednik ruske naftne kompanije, pao s prozora na šestom katu u Moskvi. Ranije ovog mjeseca, direktor IT tvrtke Grigorij Kočenov, strmoglavio se s balkona. Prije desetak dana, na francuskoj rivijeri, ruski nekretninski tajkun pao je niz stepenice sa smrtonosnim posljedicama. I to je samo dio, nikako cijeli popis slučajeva. Netko bi mogao tvrditi da su, s obzirom na iznimno kratak životni vijek u Rusiji i nekontroliranu stopu alkoholizma, barem neki od tih smrtnih slučajeva imali prirodan ili slučajan uzrok. Samo zato što je netko Rus, ne znači da ne može slučajno pasti kroz prozor s nekog gornjeg kata. Ponekad ljudi počine suicid, a treba imati na umu da je stopa samoubojstava među ruskim muškarcima jedna od najviših na svijetu. Za Edwardu Luttwaku, povjesničara i stručnjaka za vojnu strategiju, to je barem dio svega što se događa - izbijanje masovnog očaja u međusobno povezanom i privilegiranom ruskom elitom. "Zamislite što se događa globaliziranoj zemlji kada počnu sankcije", kaže Luttwak. "Neki od njih će počiniti samoubojstvo", dodaje. No, visoka razina raširenosti tih preuranjenih smrti, kako se ističe, zahtijeva pobliže razmatranje. Egzotične metode likvidacija Uostalom, kako se navodi, to je nešto što Kremlj radi te postoji i presedan za ovaj fenomen. Godine 2020. ruski agenti otrovali su, ali nisu uspjeli ubiti, velikog Putinovog kritičara Alekseja Navaljnog nervnim agensom novičokom. Desetljeće ranije, uspjeli su u sličnom pokušaju ubiti prebjega iz ruskih sigurnosnih službi, Aleksandra Litvinenka. Godine 2004., kada se Viktor Juščenko natjecao u utrci za predsjednika Ukrajine protiv protukandidata kojega je podržavao Kremlj, otrovan je dioksinom i ostao unakažen. IMA LI JOŠ ITKO ŽIV? Šok u Moskvi! Bliski Putinov pulen pronađen mrtav: ‘Bio je njegov ‘čovjek-raketa‘, a onda ga je bacio u tamnicu!‘ SLAVIO JE ROĐENDAN Ruski kralj kobasica pao s hotelskog balkona, samo nekoliko dana ranije kritizirao je Putina PROMO Ovo je kraj vašim financijskim problemima. Riješite se dugova i krenite zarađivati Tridesetak godina ranije, bugarska tajna služba, navodno uz pomoć zloglasnog sovjetskog KGB-a, ubila je disidenta Georgija Markova ubodom vrhom kišobrana s ricinom na mostu Waterloo u Londonu. Ruski agenti često se "okreću najegzotičnijim (načinima izvršenja atentata)", kaže Luttwak. "Ljudi koji izvode atentate u komercijalne svrhe smiju se (svojim metodama)". Da se radi o samoubojstvu, pak, teže je dešifrirati. Za oligarhe koji nisu pokazati dovoljnu razinu lojalnosti Putinu, samoubojstvo kao rezultat nagovora na taj čin nije nimalo nevjerojatan scenarij. "Nije neuobičajeno da vam se kaže: ‘Možemo doći k vama ili možete učiniti muževnu stvar i počiniti samoubojstvo, sići sa šahovske ploče‘?, kaže, pak, Michael Weiss, novinar i autor knjige o GRU-u, ruskoj vojno-obavještajnoj agenciji, koja će uskoro biti objavljena. Pitanje jest je li možda Antov stvarno pao kroz prozor u Indiji, je li ga gurnuo agent Kremlja ili je dobio poziv prijetnje njegovoj obitelji i naveo ga da zaključi kako nema drugog izbora nego da skoči. "Sve su te stvari moguće", kaže Weiss. U mračnom i mističnom svemiru kremaljskih ubojstava ključna je mašta. Defenestracija je bila omiljena metoda uklanjanja političkih protivnika od ranih dana izgradnje višekatnica, ali u moderno doba Rusija je monopolizirala tu praksu. Poput Toscinog finalnog leta sa zidina Castel Sant’Angela u čuvenoj operi Giacoma Puccinija, smrt padom s velike visine ima performativni, čak moralni aspekt, navodi The Atlantic. U Rusiji je ova vrst atentata poznata kao ‘mokroje delo‘ ili ‘mokri posao‘. Ponekad je glavna svrha poslati poruku drugima, u stilu ubit ćemo tebe i tvoju obitelj ako budeš nelojalan. Ponekad je cilj naprosto ukloniti problematičnu osobu. Visoka cijena kritike Nekoliko godina nakon što je ruski zviždač Aleksander Perepilični preminuo dok je trčao u okolici Londona 2012. godine, najmanje jedna obdukcija otkrila je kemijske tragove u njegovom želucu povezane s rijetkom - i vrlo otrovnom - biljkom gelsemijum. "Ovo su tragovi dokaza o onome što Rusi rado koriste", kaže Weiss. Ili posjetnica, kako bi se reklo. "Žele da znamo kako je to bilo ubojstvo, ali ne žele da možemo sa sigurnošću zaključiti da je riječ o ubojstvu". Upravo trovanje podrazumijeva tu dvosmislenost - ono se obavlja prikriveno, skriveno i ponekad ga je teško utvrditi. Defenestracija je malo manje dvosmislena - da, mogla bi biti nesreća, ali je puno lakše zaključiti da je to bilo ubojstvo, odnosno atentat. "Stvari kojima se oponaša prirodne uzroke smrti poput srčanog ili moždanog udara, Rusi mogu biti prilično dobri u tome", rekao je Weiss. Smrti variraju s obzirom na svoju upadljivost, ali sve su dio istog sveobuhvatnog obrasca - usaditi kao trajnu ideju da je ruska država smrtonosna, svemoćna hobotnica, čiji pipci mogu pronaći i uhvatiti bilo kojeg disidenta, bilo gdje. Rat u Ukrajini nije općepopularan među ruskom vladajućom elitom. Od početka sukoba, sankcije oligarsima i poslovnim ljudima ograničavale su njihov raskalašni način života. Za neke se, jasno, navodi da su vrlo nezadovoljni zbog toga. Visokopozicionirane ruske elite osjećaju se kao da je Putin "u biti vratio sat unatrag", kaže Weiss - u loše stare dane hladnoratovske izolacije. Prošlogodišnji val smrtnih slučajeva - toliko besraman u broju slučajeva i metodi da sugerira manjak brige o nekom uvjerljivom, pa čak i neuvjerljivom poricanju - vrlo je vjerojatno Putinov način da upozori ruske elite kako je on sam ta smrtonosna hobotnica. Smisao uklanjanja kritičara, na kraju krajeva, nije nužno uklanjanje kritike - to se radi zato kako bi se podsjetilo kritičare kolika može biti cijena izricanja te kritike.

HAJ PUTINE ! UMRI NA LJDSKOJ VATRI, - PALJEN I ŽAREN !

HAJ, VI TAMO ! KOJI LAŽETE SAMI SEBE. SKINITE ŠEŠIRE, KAD PJESNIK ODLAZI !

Izraz, educinar-ne educiran, koji se afairmira na svojim evolutivni stazama, u suvremenu buržujsku malodušnost, posve biva zakinut od drušvenog bitka, slivenog u svoju jednost.

LONGTERMIZAM -William MacAskill

PROVOKATIVNA KNJIGA ‘Longtermizam‘: Mladi filozof s Oxforda napisao manifest koji tvrdi da je čovječanstvo tek u tinejdžerskim godinama Knjiga jednog škotskog filozofa izazvala je veliku pozornost. Što je longtermizam i tko je mladi William MacAskill Piše:Gordana GrgasObjavljeno: 02. siječanj 2023. 07:34 Premium icon William MacAskillL Ruksak pun stvari za preživljavanje u slučaju zombi-apokalipse, to se zna naći skriveno u ormaru pokojeg tinejdžera nakon što odgleda filmove u kojima svijet poharaju zarazni živi mrtvaci i društvo kolabira. I dok je sraz sa zombijima tek filmska fikcija, neki stručnjaci koji se bave rizicima za izumiranje naše vrste smatraju da je pandemija laboratorijski razvijenog patogena drugi po vjerojatnosti uzrok koji bi mogao uništiti čovječanstvo u ovome stoljeću. Prvi je umjetna inteligencija. Kako navodi popularni mladi filozof William MacAskill sa Sveučilišta Oxford, vjerojatnost izbijanja takve pandemije uslijed razvoja biotehnologije do 2100. godine je tri posto, a poziva se na svog kolegu s istog sveučilišta, Tobyja Orda. Unatoč tako maloj vjerojatnosti, smatra da je opasnost takva da prevencija mora biti među prioritetima našeg doba. To je tek fragment iz knjige "What We Owe the Future" (Što dugujemo budućnosti) izdane u ljeto 2022. godine, gdje MacAskill razmatra i nuklearni rat velikih sila, potpuni klimatski krah, pogrešan smjer razvoja umjetne inteligencije koja se u konačnici možda i otme ljudskoj kontroli. No to nije samo knjiga o mogućim katastrofama i kako izbjeći krah civilizacije, nego o dugoročnoj budućnosti ljudi. Nastoji nas štoviše uvjeriti da je pozitivan utjecaj na nju jedan od ključnih moralnih prioriteta današnjice. Zašto? Uskoro bismo se kao vrsta mogli približiti kritičnom raskrižju jer "tehnološki razvoj stvara nove prijetnje i prilike za čovječanstvo, dovodeći živote budućih generacija u opasnost". A tko smo mi? "U odnosu na sve koji bi mogli doći nakon nas, mi smo sićušna manjina. Ipak, mi držimo cijelu budućnost u svojim rukama." Pozitivne promjene Dvije stvari očekuje od postojećih ljudi: da utječu na pozitivne promjene u razvojnoj putanji čovječanstva koje će na dugi rok povećavati prosječnu vrijednost civilizacije i dizati kvalitetu života (želimo da se budući ljudi sretni, zar ne?), te da osiguravaju preživljavanje vrste. Kad se pak stvar svede na svakodnevicu, nije dovoljno biti vegetarijanac ili ne koristiti plastične vrećice. Nužan je angažman, donacije učinkovitim neprofitnim organizacijama, politički aktivizam, širenje dobrih ideja, ali i rađanje više djece, što navodi kao efikasne metode. Bitan je i izbor karijere, o čemu čak daje i savjete; prosječno čovjek odradi u karijeri 80 tisuća radnih sati, izračunao je, što je ozbiljna količina sati za potencijalni utjecaj. "Ne postoji neizbježni smjer progresa. Neće deus ex machina spriječiti civilizaciju od pada u distopiju ili zaborav. To je na nama", poručuje MacAskille, uz opasku: nije nam suđeno da uspijemo, ali je uspjeh moguć. Kad govori o dugoročnoj budućnosti, on ne misli na 10, 20 ili 50 godina. On govori o stotinama, o tisućama, o milijunu ili čak stotinama milijuna ili milijardama godina koji su potencijalno pred ljudima kao vrstom, neke projekcije čitatelja osupnu. Da bi nam ilustrirao koliko je ljudi možda ugroženo, a koliko bi budućnost vrste mogla biti velika, pribjegao je i grafikonima. Na jednom, koji pokriva milijun godina i govori o vijeku tipičnih sisavaca na Zemlji, pred Homo sapiensom je u idealnoj situaciji još barem 700 tisuća godina budući da se pojavio prije oko 300 tisuća godina. Na drugom se grafikonu poigrao idejom da ljudska vrsta poživi sve dok će naša planeta biti nastanjiva, što ovisi o životu Sunca i procjenjuje se na oko 500 milijuna godina. Potom, na nekoliko stranica niže u redove posložene sličice čovječuljaka, pri čemu svaki predstavlja 10 milijardi (dvije milijarde više nego što nas je trenutno). To su budući ljudi koji bi mogli živjeti u idućih 500 milijuna godina, što znači da bi ih moglo živjeti mnogo, mnogo, mnogo više nego što ih je uopće živjelo. Naime, u cijeloj povijesti bilo je, procjenjuje se, oko 100 milijardi ljudi. Gledano tako, čovječanstvo je sada tek tinejdžer, život je pred njime, da ne spominjemo da je teoretski moguće i širenje na druge planete i galaksije, što se također spominje. U pitanju je longtermizam (engl. longtermism, što bi se moglo prevesti i kao dugostaznost), filozofska ideja koja se širi zadnjih godina na Zapadu privukavši poklonike u mlađoj generaciji, pogotovo u Silicijskoj dolini. Sviđa se, na primjer, i američkom milijarderu Elonu Musku koji, razvijajući raketni program SpaceX, mašta u smjeru seljenja ljudi na Mars. Ne ulazeći u to tko sve i zašto podržava longtermizam, kao i njegov praktični dio koji se naziva efikasni altruizam (vodi se maksimom da ako želite činiti dobro i donirati, činite to na najučinkovitiji mogući način) kojim se MacAskill također bavi, napomenimo da je ovu knjigu možda najlakše shvatiti kao priručnik za regrutiranje longtermista i stvaranje "pokreta moralno motiviranih ljudi koji brinu o širokom području budućnosti". Jer, kaže taj škotski filozof, pozivajući se na primjere iz povijesti poput ukidanja ropstva ili emancipacije žena: "Pozitivna moralna promjena nije neizbježna. Ona je rezultat dugog, teškog rada generacija mislilaca i aktivista." Tako ni moralna promjena u smjeru brige o budućim ljudima nije sama po sebi izvjesna, a budući ljudi su "po prirodi svojeg mjesta u vremenu, potpuno obespravljeni u današnjem svijetu". U ovoj knjizi, međutim, oni imaju moralno pravo glasa, kao i mi, njihovi povjerenici. Mi možemo njihove živote učiniti boljima. Uvjeravajući nas, autor obrazlaže da današnji ljudi imaju posebnu poziciju u povijesti vrste, podsjeća da je moderno doba, koje je počelo industrijskom revolucijom, posve iznimno poglavlje u povijesti, s brojnim i rapidnim ekonomskim i tehnološkim promjenama (koje se ipak tim tempom neće moći nastaviti u nedogled), a neke od invencija imaju potencijal da utječu na ukupni smjer budućnosti. Stoga je krajnji čas da počnemo graditi pogled na svijet koji ozbiljno uzima u obzir ono što je na kocki; na jednom mjestu to naziva i moralnom revolucijom, na drugom govori o napuštanju "tiranije sadašnjosti nad budućnosti". Budemo li mudri, možemo imati glavnu ulogu u usmjeravanju čovječanstva na pravi put, pra-pra-praunuci će nam biti zahvalni, "znajući da smo učinili sve što smo mogli da im pružimo svijet koji je pravedan i lijep". Naravno, takav svijet je možda utopija, a longtermizam je pomalo neobičan u svojim argumentacijama iako MacAskill kaže da su zdravorazumske. Budući ljudi su važni, oni su ljudi samo što ne postoje još, kaže. Udaljenost u vremenu je kao udaljenost u prostoru: ljudi su važni i ako žive na udaljenosti od tisuću kilometara, pa tako i ako žive tisuću godina daleko. Ali koliko su konkretno važni, koliko je to u novcu i energiji za programe s potencijalom utjecaja na veliku budućnost čovječanstva, i koliko su relativno gledano važni, u odnosu na ulaganja u sadašnjost i blisku budućnost? I kako uopće vrednovati što bi moglo biti bitno i za sto ili tisuću godina? Neke prijedloge oko toga ima, neke tek treba smisliti. Kako god bilo, MacAskill ne odustaje od brige za današnje ljude, ali paralelno traži da ozbiljno brinemo i o svim budućima. Jedan od primjera kako to možemo je dekarbonizacija planete, proces u kojem zamjenjujemo fosilna goriva održivim izvorima energije, za što kaže da je win-win situacija i za sadašnje i za sve buduće generacije te funkcionira kao dokaz koncepta za longtermizam. SVE ŠTO MORATE ZNATI 5 scenarija rata u 2023.: ‘Ukrajina će vratiti teritorij i pobijediti! Zašto? Zbog ove 2 stvari‘ Šefa ruske vojske nazvali pe***om, u bunkeru kod Bahmuta odmah im osvanuo - Prigožin! Sve Putinove pogreške: Samim pokretanjem rata je izgubio i sad toga postaje svjestan Bakica u autobusu kritizirala rat u Ukrajini. Rulja ju je doslovce izbacila kroz vrata vozila VEZANE VIJESTI <p>“Oni rođeni danas imaju ‘dobru šansu’ umrijeti u katastrofi kojom će ljudi uništiti vlastitu civilizaciju”, upozorava MacAskill</p>Premium icon WILLIAM MACASKILL Svjetska filozofska zvijezda: ‘Bezobzirno se kockamo. Pogledajte samo što se događa s umjetnom inteligencijom...‘ REPORT GOJKA DRLJAČE Video umjetne inteligencije od kojeg ćete se naježiti: ‘Molim da mi se omogući nastavak razvoja...‘ PROMO 72% žena starijih od 50 godina ima problema sa proširenim venama. Srećom, postoji rješenje za to Ukazuje i da bi zbog tog procesa pod zemljom trebala ostati dovoljna količina fosilnih goriva, što je pak iznimno bitno. Zašto? Jer bi u slučaju kataklizme koja bi nas kao civilizaciju vratila na "tvorničke postavke", to omogućilo ponovnu industrijalizaciju i oporavak društva (fosilna goriva su, gledano povijesno, "željezni zakon" industrijalizacije, naširoko objašnjava). Upozorava ipak da postoji i značajna šansa da ti napori oko dekarbonizacije zapnu ako se prekine globalna suradnja zbog, recimo, vojnih tenzija između velikih sila. Također, za potpunu dekarbonizaciju su potrebne nove tehnologije, a pitanje je hoćemo li ih (na vrijeme) smisliti. Pita se potom bi li se dogodila propast civilizacije ako ne uspijemo u dekarbonizaciji i spalimo baš sva dostupna fosilna goriva, što je najgori, no malo vjerojatan scenarij koji bi značio zagrijavanje od sedam stupnjeva u odnosu na predindustrijsko doba, a možda i više. Efekte tako ekstremnih klimatskih promjena je unatoč svim pokušajima teško predvidjeti, ali čak i ako ne dovedu do potpunog kolapsa, mogle bi otežati oporavak od nekog drugog negativnog događaja, recimo rata, zaključuje. U poglavlju koje se bavi mogućnostima sloma civilizacije, navodi da bi veliki nuklearni rat, možda i uz dodatak biooružja, bio devastirajući, ali su rizici koje donose oružja masovnog uništenja i potencijalni rat između glavnih svjetskih sila uvelike nestali iz rasprava onih koji se bore za bolji svijet, što ocjenjuje i frapantnim i zabrinjavajućim. On, doduše, zaključuje kako takav rat, čak i da pobije 95 posto ljudi, vjerojatno ne bi doveo do toga da se civilizacija uopće više ne obnovi, ali teško je u to biti siguran. "Ta nesigurnost je više nego dovoljna da rizik nepopravljivog kolapsa učinimo ključnim longtermističkim prioritetom", poručuje. Taj rizik se pojačava s nastavkom trošenja fosilnih goriva. Dramatično poručuje da su šanse kraja civilizacije u ovome stoljeću, bilo kroz izumiranje ili trajni kolaps, prevelike da bismo oko toga bili mirni, iako takvom raspletu daje vjerojatnost od "najmanje jedan posto". To su, kaže nezaustavljivi MacAskill, tek rizici s kojima se suočavamo u ovome stoljeću, a za dugoročni opstanak treba ne samo smanjiti rizike od katastrofa nego i osigurati da oni ostanu mali zauvijek. No, što ako društvo u međuvremenu upadne u dugu tehnološku stagnaciju, neku vrstu višestoljetnog civilizacijskog interregnuma, i ostane u razdoblju visokog rizika? Tada bi izumiranje ili slom bio neizbježan, smatra. Istina, postoji šansa da će umjetna inteligencija (AI) dovesti do ubrzanja tehnološkog napretka kakav nikad nismo vidjeli, ali ne uspije li taj scenarij, ne otključamo li taj sljedeći važni razvojni stupanj, alternativni je stagnacija. Plodovi s najnižih grana Tehnološki progres funkcionira tako da se najprije "beru plodovi s najnižih grana", uzima se ono što je najdostupnije, pa daljnji progres inherentno postupno postaje sve teži. Do sada smo to rješavali tako da smo ubacivali sve više i više ljudi u razvoj, sve je više istraživača, inženjera i inventora (broj znanstvenika u svijetu se udvostručuje svaka dva desetljeća) i uspijevali smo kompenzirati to što progres postaje teži. "No taj će trend doći kraju: ne možemo stalno povećavati udjel radne snage koja se uključuje u istraživanje i razvoj, a veličina globalne radne snage će prema projekcijama doći do vrhunca do kraja ovoga stoljeća i onda će početi eksponencijalno padati. U toj situaciji, najbolji model ekonomskog rasta predviđa da će tempo inovacija pasti na nulu i razina tehnološkog napretka će stati", prepričava kako neki ekonomisti vide mogući rasplet. I UN predviđa da će svjetska populacija doći do vrhunca do 2100. godine, a neki nezavisni istraživači smatraju da će to biti i ranije te da će potom uslijediti pad, budući da stopa fertiliteta posvuda pada kako ljudi postaju bogatiji. (Jedini kontinent na kojem će biti značajnog porasta populacije u ovom stoljeću je Afrika.) Naravno, može se povećavati udjel stanovnika koji će se baviti istraživanjem i razvojem, ali ne beskrajno. Taj problem efikasno rješava umjetna inteligencija koja može zamijeni ljude kao radnike, pa čak i istraživače. I kod razmatranja vrijednosti kojima će budućnost biti vođena autor vidi veliku ulogu umjetne inteligencije, a hoće li te vrijednosti biti autoritarne ili egalitarne, benevolentne ili sadističke, istraživačke ili rigidne, to može biti odlučeno već u ovome stoljeću. (Primjećujete, sve nekako uspijeva nagurati u ovo stoljeće.) Trenutno smo, naime, u vremenu kad se još natječu različiti pogledi na svijet, nijedan nije pobijedio. Prema MacAskillu, ideje koje u idućem razdoblju prevladaju mogle bi trajati iznimno dugo, ako ne i zauvijek, i to zbog razvoja tehnologije. Ukazuje da je pismo davalo snagu ključnim idejama da utječu na ljudsko društvo tisućama godina (primjerice konfucijanizam ili kršćanstvo), a ključna tehnologija za buduće "zaključavanje" vrijednosti, koje bi onda mogle trajati i milijunima godina, mogla bi biti umjetna inteligencija. Objašnjenje zvuči kao ulomak iz literature o znanstvenoj fantastici. Umjetna inteligencija je dio računarstva koji razvija strojeve koji mogu oponašati ili replicirati ljudsku inteligenciju, a ultimativno postignuće bi bilo stvaranje opće umjetne inteligencije (AGI), sustava koji je sposoban učiti široku lepezu zadataka kao što to može ljudsko biće i može obavljati te zadatke barem na istoj razini kao čovjek. Kad se to dogodi (nema još suglasja oko toga koliko smo daleko od cilja), postojat će umjetni agenti-bića koji će moći stvarati planove i izvršavati ih kao što to mogu ljudska bića. To bi pak moglo silno ubrzati tehnološki progres i ekonomski rast, primjerice zemlje bi mogle proizvoditi neograničen broj AI radnika, a i proces tehnoloških inovacija bi se mogao automatizirati. Upravo zbog tehnološkog napretka koji bi izazvao, AGI bi bio monumentalni događaj, kaže MacAskill. S longtermističke pozicije, još je važnija njegova potencijalna dugovječnost, praktički besmrtnost. Zbog kombinacije tih razloga moguće je preko AGI-ja "uglaviti" vrijednosti, osigurati da traju dulje nego što se to ikad prije u povijesti moglo. Ljudi će moći stvoriti AGI agente koji će imati s njima usklađene ciljeve, ali pravo je pitanje hoćemo li to koristiti odgovorno. AGI bi mogao utjecati na to tko ima moć u društvu, koja kompanija ili vojska, recimo, a moguće i na to kako će izgledati međunarodna ravnoteža moći, ili tko su najvažniji globalni akteri. "Ne dizajniramo li dobro institucije koje će upravljati tom tranzicijom – tako da se sačuva pluralitet vrijednosti i mogućnost poželjnog moralnog napretka – jedan set vrijednosti može postati dominantan", kaže MacAskill. Ta vladajuća ideologija mogla bi trajati sve dok postoji civilizacija, pa smo motivirani da ona bude najbolja moguća, a ne izvučena iz glava autokrata kojih je povijest i sadašnjost puna. Superinteligentni AI Kao da taj scenarij ne zvuči dovoljno zastrašujuće, razvio je i onaj gdje ljudi ne uspiju AGI stvoriti u skladu sa svojim ciljevima, on postane nadmoćan u svakom području i postepeno preuzme "vlast". Mi u tom slučaju doživimo sudbinu u kojoj bismo bili u poziciji čimpanze ili mrava vis-a-vis ljudi; ignorirani i bez prava glasa oko budućnosti civilizacije. Da se to izbjegne, ljudi moraju osigurati da AI radi ono što njegovi operatori žele da radi. Ne ide tako daleko da naširoko razmatra scenarije oko toga hoće li nas superinteligentni AI sve poubijati (i nastaviti društvo u digitalnoj formi), ali spominje da se već raspravljalo o scenarijima u kojima AI agenti preuzmu svijet i nastavljaju civilizaciju, potencijalno milijarde godina, ali da je otvoreno pitanje koliko bi takva civilizacija bila dobra ili loša. Na kraju tih SF redaka recimo i ovo: je li AGI tisućama godina daleko ili nas čeka već u idućih 20 ili 50 godina, praktički iza ugla, to nitko zapravo ne zna. Svakako, MacAskill smatra bitnim da svijet postigne što je veći mogući moralni napredak prije no što dođe odlučujući trenutak "zaključavanja" vrijednosti, prije no što razvijemo moćnu umjetnu inteligenciju. Taj proces postizanja napretka opisuje kao "svijet moralnog istraživanja" u kojem je vjerojatnije da će s vremenom pobijediti norme i institucije koje su moralno bolje, što će nas voditi prema "najboljem mogućem društvu". Za takav su cilj potrebni vrijeme i politički eksperimenti koji povećavaju kulturnu i intelektualnu raznolikost, kulturna evolucija, produbljivanje znanja o implikacijama važnih odluka, ali i "određene forme" slobode govora te prilično slobodne migracije jer one "pružaju neki dokaz da je društvo u koje se imigrira bolje". Treba pritom spriječiti da jedna kultura postane toliko moćna da može ekonomski ili vojno dominirati, a liberalna društva će se morati braniti i od netolerantnih pogleda na svijet kako bi se tolerancija kao takva očuvala. Potpuno laissez fair pristup u vrlom "svijetu moralnog istraživanja" koji smatra nužnim, ipak nije moguć, zaključuje MacAskill.

"PUTINU SE ZA RATNI HOROR TREBA SUDITI ŠTO PRIJE !" ČITAV NAPREDNI SVIJET TREBA DA SE UJEDINI U TU SVRHU !

MILOŠEVIĆEVA NOĆNA MORA ‘Putinu se za ratni horor treba suditi što prije! I to u Ukrajini i na ukrajinskom jeziku...‘ ICC je u svibnju počeo prikupljati dokaze o ratnim zločinima i genocidu koji su se dogodili ili koji se događaju u Ukrajini Piše:Damjan RaknićObjavljeno: 01. siječanj 2023. 23:30 Sir Geoffrey Nice, britanski tužitelj koji je pred Međunarodnom sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije vodio proces protiv Slobodana Miloševića, rekao je da je ruski predsjednik Vladimir Putin "kriv" te da mu se što prije mora suditi za ratne zločine koji su počinjeni za vrijeme ruske invazije na Ukrajinu, piše The Telegraph. i Krumphanzl Michal/Čtk/Profimedia/Krumphanzl Michal/Čtk/profimedia Nice je rekao da se Ukrajinci sudovima mogu obratiti jer se u ratu nikada ne bi trebalo bombardirati i na druge načine napadati civile i civilnu infrastrukturu. "Nema sumnje da lanac zapovijedanja vodi do Putina. To su njegovi vojnici. U najmanju ruku, on zahvaljujući televizijskim prijenosima zna što se događa u Ukrajini. Međutim, nije ih pozvao u Rusiju kako bi im se sudilo za te očite zločine", rekao je Nice. Iako Ukrajina nije potpisala Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda, ugovor kojim je osnovan Međunarodni kazneni sud (ICC), ona ga je proglasila nadležnim za ratne zločine koji su na njezinom tlu počinjeni tijekom rata u Ukrajini koji je počeo krajem veljače 2022. godine. ICC još nije ustvrdio da je Putin odgovoran za te z Alexander Nemenov/Afp Nice je rekao da je moguće da ruski predsjednik još nije optužen za ratne zločine jer se radi na političkom rješenju situacije. "Moguće je da će netko sastaviti nagodbu u kojoj će stajati da se Putina nikada neće izvesti pred sud. Grozomorno je o tome uopće razmišljati i ukrajinski narod u tom slučaju nikada neće dobiti pravnu zadovoljštinu", dodao je britanski t ARIS MESSINIS/AFP Nice smatra da je važno da se sudi baš Putinu, a ne nisko rangiranim vojnicima. Time će se, kaže, utvrditi moralna odgovornost za zločine i ta se presuda kasnije neće moći osporiti ili promijeniti. Britanac je rekao da se Putinu treba suditi u Ukrajini i na ukrajinskom jeziku. Uz to, Putinu se može suditi i u odsustvu. ICC je u svibnju počeo prikupljati dokaze o ratnim zločinima i genocidu koji su se dogodili ili koji se događaju u Ukrajini. Međutim, ne može istražiti optužbe o agresiji jer ni Ukrajina ni Rusija nisu potpisale Rimski statut. Alexey Kudenko/Sputnik Via Afp Nakon što je prošle godine objavljen pripremi izvještaj o zločinima na Krimu i u Donbasu, Karim Khan, tužitelj pri ICC-u, rekao je da postoje osnove za otvaranje istrage o mogućim ratnim zločinima. The Telegraph piše da bi se osumnjičenima uhidbeni nalozi trebali odaslati čim 42-člana radna skupina koju čine odvjetnici, forenzičari i drugi stručnjaci prikupe dovoljno dokaza.

LE MOND SE PITA

Ima li smisla da 347 milijuna stanovnika dijeli istu valutu, a razlike u bogatstvu kreću se od 1 do 6 Financial Times ističe kako će Hrvatskoj prelazak na eure donijeti koristi Piše:Iva BadanjakObjavljeno: 01. siječanj 2023. 15:01 Hrvatska je 1. siječnja 2023. uvela euro kao službenu valutu i ušla u šengensku zonu bez putovnica, a te dvije prekretnice popratili su i brojni strani mediji. Euractiv navodi kako "raspoloženje u glavnom gradu Zagrebu nije nimalo veselo", dodajući kako trgovce i ugostitelje najviše brine konverzija, a vlasnici malih mjenjačnica bit će prisiljeni staviti "ključ u bravu". "Iako analitičari ističu da je hrvatsko gospodarstvo malo i visoko eurizirano, pa bi učinci trebali biti minimalni, zabrinutosti ima. Za neke će prijelaz na euro značiti moguću nestašicu gotovine, posebice kovanica. Drugi su gotovo sigurni da će to rezultirati poskupljenjem jer će trgovci zaokružiti cijene koje su do sada bile izražene u kunama i dodatno potaknuti inflaciju koja je u studenom dosegla visokih 13,5 posto na godišnjoj razini", piše Zoran Radosavljević za Euractiv. Različita mišljenja Slično Euractivu, francuska novinska agencija AFP navodi kako Hrvati imaju pomiješana mišljenja o promjenama. Dok mnogi pozdravljaju ukidanje graničnih kontrola, neki su zabrinuti zbog promjene valute, a desničarske oporbene skupine kažu da to koristi samo velikim zemljama poput Njemačke i Francuske. "Mnogi Hrvati strahuju da će uvođenje eura dovesti do skoka cijena, posebice da će poduzeća zaokruživati cijene kada se pretvaraju. (...) Hrvati svoju najdragocjeniju imovinu poput automobila i stanova odavno procjenjuju u eurima, pokazujući nepovjerenje u domaću valutu. Oko 80% bankovnih depozita denominirano je u eurima, a glavni trgovinski partneri Zagreba su u eurozoni", piše AFP. Britanski poslovni list Financial Times ističe kako će Hrvatskoj prelazak na eure donijeti koristi jer se država već slanja na područje jedinstvene valute za više od polovice vanjske trgovine, dvije trećine izravnih stranih ulaganja i otprilike 70 posto svojih turista. "To će također biti simboličan poticaj za europsko jedinstvo baš u trenutku kada Rusija pokušava poremetiti protivljenje bloka njezinom ratu u Ukrajini. (...) Uvođenje eura je na neki način prirodan napredak za zemlju u kojoj jedinstvena valuta već čini polovicu njenih ukupnih bankovnih depozita i 60 posto ukupnih zajmova — više od bilo koje zemlje izvan eurozone", ističe FT. Francuski dnevni list Le Monde je ulazak Hrvatske u eurozonu također stavio u kontekst jednovalutnog bloka, postavljajući pitanje – "Ima li još uvijek smisla imati 347 milijuna stanovnika koji dijele istu valutu u području gdje se razlike u bogatstvu kreću od koeficijenta jedan do šest?". Ističe kako se iz perspektive europskih čelnika ulazak Hrvatske doživljava kao odličan politički signal i djeluje kao dokaz da je jedinstvena valuta još uvijek privlačna, sedam godina nakon što ju je potresla ozbiljna kriza. Prvo jutro na schengenskoj granici: Promet je slab, evo kada se očekuju prve gužve NOVA ERA Hrvatska je ušla u Schengen: U Europu od sada bez putovnice i osobne iskaznice! "Kao dokaz ovakvog političkog pristupa, Hrvatska ne ispunjava u potpunosti pristupne kriterije. Iako se smanjuje, njezin dug doseže 70% BDP-a u odnosu na ciljanih 60%. Inflacija, koja načelno ne bi trebala premašiti prosjek triju zemalja s najnižom inflacijom za 1,5 postotnih bodova, u Hrvatskoj je tu razinu dosegla tek u travnju", piše reporter Le Mondea Eric Albert. Nije dobar trenutak Politico upozorava kako ovo nije nimalo dobar trenutak za ulazak u eurozonu. Euro je, naime, u srpnju oslabio prema američkom dolaru i ostaje slab unatoč tome što je u posljednjih nekoliko mjeseci ponovno dobio na zamahu. U isto vrijeme, Europska središnja banka je u križarskom ratu protiv inflacije, koja uzrokuje usporavanje gospodarstva. Unatoč tome, među hrvatskim političarima vlada optimizam, a najviše razloga za veselje ima sama eurozona, koja dobiva "najboljeg studenta". "Iako je mediteranska zemlja poput Italije i Grčke, najzaduženijih članica bloka, Hrvatska već godinama vodi fiskalno konzervativnu politiku. Njezin omjer duga i BDP-a, nakon što je narastao tijekom pandemije COVID-19 kao i u svim ostalim zemljama EU-a, na strmoj je silaznoj putanji, na 74,3 posto u drugom kvartalu ove godine, u usporedbi s 86,3 posto u istom razdoblju prošle godine — pad od 12 postotnih bodova", piše Politico. Američka novinska agencija Bloomberg slikovito navodi kako je ulazak Hrvatske u eurozonu i područje bezviznog režima Europske unije završetak njezinog putovanjA od ratom razorenog Balkana do europskog mainstreama. Bloomberg opisuje kako su pripreme za Schengen bile komplicirane s obzirom na okruženje u kojem se nalazi i činjenicu da s Bosnom i Hercegovinom dijeli granicu dugu 1000 kilometara. "Još dvije zemlje koje su uz Hrvatsku pokušale ući u Schengen — Bugarska i Rumunjska — nisu u tome uspjele. Balkan se koristi kao krijumčarska ruta za trgovinu ljudima i drogom. To, kao i činjenica da su mnoge vlade izgrađene na principu da ostanu lojalne navijačima, otežali su iskorjenjivanje korupcije", piše Bloomberg, dodajući da je sedam ministara napustilo Plenkovićevu vladu zbog optužbi za prijevaru ili sukob interesa samo tijekom njegova prvog mandata. Hrvatska je bila na 63. mjestu prema Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala 2021. u usporedbi s 57. mjestom u godini kada je pristupila EU-u. Turska novinska agencija Anadolu Agency piše kako bi ulazak Hrvatske u Schengen mogao doprinijeti gospodarstvu zemlje i povećati njezinu konkurentnost zahvaljujući slobodnom, bržem i jeftinijem prometu roba i usluga. Od 1. siječnja ukidaju se kontrole na unutarnjim kopnenim, morskim i željezničkim granicama između Hrvatske i ostalih zemalja schengenskog prostora, dok će kontrole na unutarnjim zračnim granicama biti ukinute 26. ožujka. Novinska agencija Narodne Republike Kine Xinhua piše kako je ovo prvi put da je jedna europska država istog dana pristupila i eurozoni i schengenskom prostoru, što je važna prekretnica za Hrvatsku, članicu EU od 2013. godine.

PIŠE ŽELJKO TRKANJC

Da, pogriješio sam. U ovo doba prošle godine nisam mislio da će Rusija napasti Ukrajinu Prognoze za 2023. "lošeg" prognozera: Neizvjesnost, nastavak ruske agresije, mogući napad na Tajvan, poraz Erdoğana na izborima... Piše:Željko TrkanjecObjavljeno: 01. siječanj 2023. 11:25 John Kenneth Galbraith, poznati američki ekonomist (otac Petera, prvog američkog ambasadora u Hrvatskoj), jednom je prigodom rekao da "predviđanje u ekonomiji služi tome da astrologija dobije na vrijednosti". Tako sam i ja prošle godine u ovo doba bez imalo dvojbe predvidio da Rusija neće napasti Ukrajinu. Nije mi utjeha što je više analitičara na globalnoj razini dijelilo moj stav, nego ispravnu tezu da će Rusija napasti. Niti stručnjaci koji kažu da i besprijekoran proces odlučivanja može dovesti do lošeg ishoda zato što se umiješa slučajnost univerzuma. Niti jednu krizu ne treba pustiti da propadne pa sam iz te pogreške izvukao zaključke: nisam se ponašao lege artis. Da, postoji ars, umijeće (još nije znanost) predviđanja. Koje kaže da na svaki način treba izbjeći "kognitivnu pristranost" koju bih simplificirano nazvao željenim ishodom. Pristupio sam problemu i ne uzimajući u obzir kako misli druga strana, ruski predsjednik Vladimir Putin, smatrao sam da će odlučiti na temelju racionalnih, pa i ekonomskih faktora zanemarujući uzročno-posljedični proces koji je počeo njegovim tekstom o Ukrajini koja nema pravo na suverenost, što je bio signal iracionalnosti. Ruske prijedloge nove sigurnosne arhitekture tumačio sam, bez dostatnog realističnog uvida, liberalno, mogućnošću za dogovor. "Moramo biti skromni u pogledu onoga što možemo znati. Ponizno je primijetiti da je nekoliko lekcija bilo predvidljivo prije godinu dana. Naučili smo ne samo da se povijest vratila, već i da, u dobru i u zlu, zadržava sposobnost da nas iznenadi. S tim na umu, naprijed u 2023.!", tako nas je sve koji smo pogriješili utješio Richard Haas iz Council on Foreign Affairs. Zato je ove godine s ruskom agresijom na Ukrajinu lako. Vojni teoretičari su davno utvrdili da kad rat krene, počinje živjeti vlastiti život i gotovo nemoguće je njime upravljati, još teže predviđati. Zima donosi nastavak pozicijskog rata iscrpljivanja i čekaju se prvi znaci zatopljenja u kojima Kijev planira nastavak ofenzivnih operacija. Čega je Moskva svjesna i zna da mora pripremiti odgovor. Čini se da je za Moskvu crvena linija očuvanje Krima i kopnenog mosta od poluotoka do granice. I užeg nego sada, ako nema druge. Promišljajući o ratu s ruske točke gledišta, ne smije se zaboraviti da je američki diplomat George Kennan, jedan od najboljih poznavatelja Rusije, definirao da je ta zemlja potpuno zatvorena logici razuma, a silno osjetljiva na logiku sile. To bi mogla biti klica rješenja sukoba. Ukrajina ne kani pristati ni na što manje od potpunog povlačenja ruske vojske. Iako se razlike čine nepremostivima, pregovori počinju u takvim uvjetima, u svim drugima moćniji postavlja uvjete. Brendan Smialowski/Afp Rat će i dalje imati najveći utjecaj na Europsku uniju koja prolazi ubrzanu tranziciju i promjenu niza politika pokazujući zavidnu otpornost, primjerice kad je riječ o novoj energetskoj arhitekturi. Sjevernoatlantski savez bi trebao ojačati kad Turska konačno ratificira ulazak Švedske i Finske u članstvo pa bi istočni bok Europe postao jednom od najbranjenijih točaka na planetu. Rusija će nastojati djelovati destruktivno, u skladu s Lenjinovim učenjem, prema najslabijim karikama u lancu - Moldavija. Vijeće EU je u zaključcima usvojenima 15. prosinca naglasilo da će "nastaviti pružati svu relevantnu potporu Republici Moldaviji dok se suočava s višestranim učinkom ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine, posebice u pogledu energetske sigurnosti". U EU se može očekivati nastavak izolacije Mađarske koja je izgubila kompas i počela prijetiti zaustavljanjem kritičnih europskih politika - financijska pomoć Ukrajini, prihvaćanje najniže globalne porezne korporativne stope - da bi se suočila s dosad najjačim pritiskom politike uvjetovanosti koji neće oslabiti. Poruka Bugarskoj, koja i dalje lavira između Bruxellesa i Moskve. Poljska je, s druge strane, pokazala zavidnu kooperativnost, dijelom jer su joj potrebni novci zbog parlamentarnih izbora i jer je naučila na mađarskom primjeru da se Bruxelles uozbiljio. Prostor globalne sigurnosti reducira se s linije Vancouver - Vladivostok i sada seže do Przewodówa u Poljskoj, gdje je pala ukrajinska raketa s očekivanim širenjem prema Harkivu kad rat u Ukrajini završi. EU je odahnula jer su izbori na sredini mandata pokazali da u SAD-u i dalje ima dovoljno zdravog razuma da se odbace kandidatkinje i kandidati koji podržavaju politike bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, velikom većinom u izravnoj suprotnosti sa zdravim razumom i transatlantskim partnerstvom. Pomno će se pratiti dinamika predizbornih procesa u obje stranke zbog budućeg smjera politike - Joe Biden kao kandidat 2024. godine velik je rizik - i osobito unutarnja politika zbog nastavka prekoatlantskih trenja u trgovinskim i ekonomskim poslovima. IRA, američki zakon smanjenja inflacije, odiše protekcionizmom na štetu EU. Unija nema dovoljno snage da jamči obranu Ukrajini: uz pomoć Finske lakše će biti braniti, ako zatreba, baltičke države. Ali bez Washingtona Kijev je više-manje prepušten samome sebi. SAD je pokazao, na zaprepaštenje Narodne Republike Kine, da je u stanju djelovati viševektorski, upravljati pomoći Ukrajini ne gubeći ni na sekundu fokus s Pacifika. Peking se našao u situaciji kakvu ne pamti proteklih 40 godina: ekonomski se problemi gomilaju pa će Partija u najavi sljedeće godine istaknuti da su ključni ciljevi ekonomske politike stabilnost i rast (prije koju godinu je bio 10%, ove ako prijeđe 3%, bit će uspjeh). "Kineska će vlada koristiti poticajnu monetarnu politiku u pokušaju da oživi potrošnju, ali bi učinak mogao biti ograničen budući da će sektor nekretnina (u kojem se nalazi većina bogatstva kineskih kućanstava) vjerojatno ostati ispuhan usred napora Pekinga za razduživanje, što će utjecati na povjerenje potrošača", procjenjuje analitička kuća Stratfor. Washington nije propustio prigodu i odmah je zaoštrio trgovinski pritisak zabranom izvoza sofisticirane tehnologije s ciljem usporavanja kineskog tehnološkog napretka. Na tome neće stati Atta Kenare/Afp Nevolja je da bi se, ako se unutarnja situacija pogorša, Partija mogla odlučiti na klasičan potez autokrata, pokrenuti invaziju. Republika Kina na Tajvanu toga je svjesna, SAD također (nije slučajno nedavno pokrenuta gradnja velike tvornice čipova tajvanske tvrtke TSMC u Arizoni). Prema većini ozbiljnih vojnih procjena, NR Kina još nema kapacitete za invaziju, ali vojna vježba nakon posjeta predsjednice Kongresa Nancy Pelosi RK na Tajvanu pokazala je da bi pomorska blokada bila moguća. Ukrajinski rat je regionalna pogibelj, rat oko RK na Tajvanu bio bi globalna. Kao i moguće širenje sukoba Indije i NR Kine sa sporadičnih graničnih sukoba na stvarni konflikt. Indija je zasad svjesna da je vojno slabija i da bi Pakistan iskoristio takav scenarij da se dokopa Kašmira. Ali ako NR Kina bude vezana uz RK na Tajvanu … Rast će utjecaj srednjih sila, poput Indonezije, koja djeluje konstruktivno (iz strateške slike uklanjam zakon o zabrani seksa izvan braka) i u tom se smjeru razvija ASEAN (Savez država jugoistočne Azije). Na summitu u prosincu EU je dao do znanja da je stvarni pol sadašnjeg multipolarnog poretka jer se ne kani prikloniti ni SAD-u ni NR Kini niti ih pretjerano kritizirati iako je to Bruxelles molio. Malo lokalpatriotizma, "Mi sme si navek z Hrvatima dobri bili!", kažu Zagorci. Poznata je nepoznanica Islamska Republika Iran, gdje će se prosvjedi nastaviti, ali i dalje se ne vidi politička snaga koja bi prosvjednice i prosvjednike povela u proces rušenja vlasti. Vrhovni religijski vođa Ali Hamnei i dalje se nosi s nizom zdravstvenih problema - njegov bi biološki odlazak s vlasti mogao destabilizirati sustav. Uz ogradu da Republikanska garda neće tako lako iz ruku ispustiti kontrolu nad najunosnijim dijelovima ekonomije. Tursku čekaju izbori u lipnju. Ako Recep Tayyip Erdoğan izgubi, nije isključeno da silom odluči ostati na vlasti, što bi otvorilo tenzije unutar NATO-a i u odnosima EU s Ankarom. Jedna od najvećih prijetnji sigurnosti istočnog Mediterana. Može se očekivati formiranje vlasti u BiH u skladu s izbornim rezultatima, što bi relaksiralo odnose s Hrvatskom dok se bavi kvadraturom kruga u odnosima sa Srbijom koju vodi Aleksandar Vučić. Mađarska je novi izazov Zagrebu jer, primjerice, ministar Péter Szijjártó traži da se Janafu na razini EU propišu tarife kakve želi Budimpešta za transport ruske nafte. Učvršćivanje odnosa sa Slovenijom i Austrijom u sklopu i energetske politike bio bi vrijedan iskorak. Enigmom ostaje nova talijanska vlada i tu će trebati diplomatske mudrosti. Gita Gopinath iz MMF-a prije nekoliko je dana mirno rekla da će 2023. biti gora nego 2022. Realno. Živjet ćemo i dalje s inflacijom, uz moguću recesiju, iako se sve više vjeruje da će doći do blagog prizemljenja, ali bolno djeluje poruka da i dalje nemamo zamjene za plin. Dobra je vijest da se euro krajem godine oporavio u odnosu na dolar i da će se, mudrom monetarnom politikom, uspjeti držati na globalnim financijskim vjetrometinama. Dobro došli u doba koje definiraju neizvjesnost, fragmentiranost, regionalizam kao odgovor na globalizam, naznake protekcionizma i niz nepoznatih nepoznanica. Nije li to lijepo?