POSAO STOLJEĆA

Slobodna Dalmacija SD Dojavi Ukrajina je pred bankrotom, a Rusija se pretvara u vazala. Kremlj je svjestan svoje rastuće ovisnosti, ali Putin nema izbora... Analiza američkog povjesničara je vrlo zanimljiva PIŠE TIHOMIR R Ukrajina je i prije rata bila siromašna, sada je situacija i gora od toga. Prema najnovijim podacima, obnova Ukrajine trebala bi stajati između 349 i 750 milijardi dolara koji bi, prema zamisli njemačkoga kancelara Olafa Scholza i predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, došli iz novog “Maršalova plana”, kakvim je Amerika nakon Drugog svjetskog rata izbavila Europu provalije siromaštva i propasti. S druge strane, Rusija sve više ovisi o Kini, koja će je podupirati, ali koja će sve više biti stariji partner koji bi u konačnici mogao kupiti Rusiju. Prema optimističnim procjenama Financial Timesa, ukrajinska vlada već je sada, usprkos ratu i razaranju, krenula u promociju stranih ulaganja predstavljajući se kao zemlja otvorena stranom kapitalu. Glavni događaj je pri tome bio Ukrajinski infrastrukturni forum, održan nedavno u Londonu, a iza kojeg stoje udruge europskih ulagača pod nazivom Europski koncil. Prema očekivanjima ukrajinske vlade, investitori će u prvo vrijeme investirati u zapadni dio zemlje, koji je jače povezan sa zapadom preko zajedničke povijesti s Poljskom, od koje su Ukrajinci baštinili zapadne uzuse vladavine prava i tržišnoga gospodarstva. Afp NA PRIVATIZACIJU ČEKA 3300 PODUZEĆA Ukrajina je ipak ulagačima vrlo riskantna, ne samo zbog rata, već i vrlo visoke razine korupcije, zbog čega ju je Transparency International svrstao na vrlo visoko, 122. mjesto globalne korupcije. Usprkos svemu Ukrajina izgleda kao vrlo privlačna buduća meta investitora, jer obnova Ukrajine izgleda kao posao stoljeća. Tako barem misli svjetski poznata obavještajna korporacija RAND, po čijim podacima su obilje obradive zemlje te skora privatizacija 3300 državnih energetskih, transportnih i infrastrukturnih poduzeća vrlo privlačni za strane investitore. Uza sve to, izgledno je kako će, osim obilne vanjske pomoći i obilnih stranih investicija, Ukrajina neizravno dobiti odštetu od Rusije. Naime, zapadne zemlje razmišljaju o tome kako će u obnovu Ukrajine utrošiti 300 milijardi dolara ruskih vanjskih rezervi, koje su trenutačno zamrznute. U inozemstvu. Iako bi takav potez bio politički i pravno riskantan, Europa i Amerika mogu se osloniti na deklaraciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda koja je s 94 glasa za, 14 protiv i 73 suzdržana pozvala Rusiju da Ukrajini plati odštetu, zbog čega čitava stvar izgleda kao pravedna nadoknada. Zato ne treba čuditi da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski takvo rješenje smatra vrlo mogućim jer je odluka Glavne skupštine Ujedinjenih naroda stvorila novu realnu činjenicu međunarodnog prava. OGLAS S obzirom da su Velika Britanija i Amerika platile veliku većinu troškova ukrajinske obrane, od Europe se očekuje da plati znatan dio obnove i spašavanja Ukrajine, koja je trenutačno na rubu bankrota. Prema najnovijim podacima koje donose Financial Times i Wall Street Journal, Ukrajina je skoro sasvim potrošila devizne pričuve i suočava se s inflacijom od oko 30 posto jer je vlada dio troškova obrane financirala tiskanjem novca. Da bi izbjegla bankrot i nastavila se odupirati ruskoj invaziji, Ukrajini će 2023. trebati između 40 i 50 milijardi dolara financijske potpore, plus oko osam milijardi dolara za popravak civilne infrastrukture porušene u ruskim napadima od listopada ove godine. Ako Rusija u 2023. nastavi svoju zastrašivačku ratnu taktiku destrukcije civilne infrastrukture, Ukrajini će za opstanak trebati i puno više novca. Da stvar bude još gora, prema podacima koje je nekidan objavila središnja banka u Kijevu, Ukrajina je u 2022. godini zabilježila gospodarski pad od oko 40 posto te je u proračunu za 2023. predvidjela deficit od 36 milijardi dolara, koji planira financirati donacijama službenoga Washingtona i Bruxellesa, te donacijama pojedinih europskih zemalja i zapadnih prijatelja. Sve to znači da će Ukrajina i dalje jako ovisiti o pomoći zapadnih saveznika, koji će zbog stabilnosti na istoku Europe, iako ponekad nevoljko, nastaviti financijski podupirati Ukrajinu. Na duge staze, smatra analitičar Wall Street Journala, ova potpora predstavlja tek 0,1 posto financijske snage Amerike, Europe, Velike Britanije i Kanade, koje su, gledano ukupno, 22 puta financijski jače od Putinove Rusije, što znači da vrlo dugo mogu podupirati Ukrajinu Afp Ako na zapadu prevlada ovakva politička logika, Europa i Amerika će se suočiti s Putinovom Rusijom koja će nastaviti rušiti Ukrajinu i voditi gospodarski rat protiv Zapada. Istodobno, Rusija je na putu da realno postane kineski vazal. KINA IDE KORAK PO KORAK Naime, kada je Zapad u ožujku 2022. Rusiji uveo sankcije, mnogi su promatrači predviđali njezin gospodarski pad od oko 30 posto i brzi ekonomski kolaps. No, kao što je potpisnik ovih redaka već pisao, Rusija se pokazala otpornijom od očekivanog te je doživjela relativno skromni pad BDP-a od pet posto. Iako ovakvo stanje stvari znači da će Putin u 2023. imati novca za nastavak invazije na Ukrajinu, ipak je Rusija na putu prema dolje. Prema predviđanjima prestižnoga francuskog dnevnika Le Figaro, Rusija je do listopada 2022. utržila 9,7 milijardi dolara prodajući europskim zemljama naftu i zemni plin. Uza sve to mnoge države širom svijeta nisu podržale europske sankcije Rusiji. Pored Turske, koja vrlo uspješno sjedi i na zapadnoj i na ruskoj političkoj stolici, i Irana, najvažniji ruski globalni partner je Kina, a za njom i Indija, koje su profitirale kupujući naftu koju je Rusija, nakon gubitka europskog tržišta, bila prisiljena prodavati na novim tržištima ispod cijene. Iako je, prema raspoloživim podacima, Rusija relativno uspješno poslovala s još tridesetak zemalja širom svijeta, njezin glavni oslonac je Kina, koja polako, ali sigurno Rusiju pretvara u svoga političkog i gospodarskog vazala. Tako barem misli prestižni časopis Foreign Affairs, koji piše kako je od trenutka invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Rusija bila prisiljena okrenuti se azijskom tržištu, posebno Kini, koja je postala najvažniji kupac ruske nafte, ali i njezin pomorski prozor u svijet. U takvoj situaciji Rusija je prihvatila plaćanje kineskom valutom juanom, iza čega se krije dugoročni strateški cilj službenoga Pekinga da istisne dolar i nametne juan kao međunarodno sredstvo plaćanja. Zato je vrlo izgledno da će službeni Kremlj početi koristiti kineski juan za međunarodno plaćanje, ali i kao valutu za svoje devizne rezerve. Gledano na duge staze, Rusija će vjerojatno izgubiti svoga najvažnijeg europskog ekonomskog i političkog partnera, Njemačku, što znači sve jači oslonac na Kinu i njezinu rastuću industriju. Iako postoji snažno crno tržište koje preko Turske i Armenije u Rusiju krijumčari zabranjenu europsku industrijsku robu, vrlo je vjerojatno da će se ruska vojska i industrija, ali i obični Rusi, naviknuti na lošiju kinesku robu, što će samo pojačati ovisnost Rusije o Kini. Afp Naravno, službeni Kremlj je svjestan svoje rastuće ovisnosti o Kini. Ipak, Putin i njegovi ljudi nemaju puno izbora jer se moraju osloniti na kineski novac kako bi se suprotstavili zapadnim sankcijama i kako bi mogli nastaviti invaziju na Ukrajinu, koju smatraju vrlo važnim imperijalnim ciljem za budući prestiž zemlje. U pozadini svega su vrlo pragmatični kineski interesi da, s jedne strane, podredi Rusiju, ali da je, s druge strane, uporabi kao pomoćnog igrača u globalnom sukobu s Amerikom. Gledano iz kineske strateške perspektive, rat u Ukrajini nije toliko loš jer produbljuje jaz između Amerike i Rusije i ojačava kinesku antiameričku koaliciju. Ipak, službeni Peking se ne želi dovesti u situaciju u kojoj je sada Putinova Rusija pa izbjegava otvoreni sukob sa Zapadom i moguće ekonomske sankcije koje bi naštetile njezinu trenutačno posustalom gospodarstvu. Uz to, Kina bi s vremenom mogla postati glavni investitor u ruskoj plinskoj i naftnoj industriji, pa čak i u strateškim projektima korištenja plina u ruskim arktičkim područjima. Zbog svega toga Kina u ovom trenutku neće previše kritizirati ruskog predsjednika Vladimira Putina niti će ga ostaviti na cjedilu. Službeni Peking će, pripremajući se za odlučni sukob s Amerikom, strpljivo graditi savez s Rusijim, koja će Kini sve više biti vazalna saveznica, a sve manje ravnopravni saveznik. Naravno, ovdje treba imati na umu jaku povezanost Ukrajine s Amerikom, zbog čega je analitičar francuskog dnevnika Le Figaro nekidan napisao kako je posjet ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Washingtonu bio vrlo nalik na vazalno poklonstvo sluge svome gospodaru. U pozadini svega su globalni strateški interesi Kine i Amerike. Raspad Rusije Mnogi su zapadni analitičari, posebno američki, tijekom 2022. predviđali kako je nakon vojnog poraza u Ukrajini moguć raspad Rusije. Ipak, kako piše prestižni Foreign Affairs, takva mogućnost nije izvjesna jer je čak i među nezadovoljnim etničkim manjinama u Rusiji osjećaj ruskog domoljublja vrlo jak. Osim toga, raspad Rusije značio bi i vrlo krvavi građanski rat, sličan onome vođenom od 1918. do 1922., koji bi bio opasan jer bi službeni Kremlj vrlo vjerojatno bio u iskušenju posegnuti za svojim atomskim arsenalom kako bi spriječio ozbiljne secesionističke prijetnje, posebno ako bi te prijetnje bile sponzorirane sa Zapada. Da bi se spriječio takav kolaps koji bi Rusiju vratio desetljećima unatrag i koji bi predstavljao ugrozu na granici Europe, Rusiji je potrebna reforma federalizma po uzoru na liberalno-demokratska zapadna rješenja s posebnim pogledom na Ameriku. Poraz Ukrajine Iako ukrajinski državni vrh i mnogi zapadni promatrači smatraju kako će Ukrajinci tijekom 2023. osloboditi svoju zemlju, uključujući i Krim, sustavno rusko uništavanje ukrajinske infrastrukture pokazuje kako takav ishod nije siguran. Zato je vrlo zanimljiva analiza američkog povjesničara i geopolitičkog eksperta sa Sveučilišta Princeton Stephena Kotkina. Prema njegovim riječima, ako Ukrajinci svoju zemlju ne oslobode tijekom 2023., uslijedit će dugi rat koji će nakon milijunskih žrtava s obiju strana rezultirati potpuno razorenom Ukrajinom. Iako međunarodna zajednica neće priznati ovakvu pobjedu i okupaciju Ukrajine, Putin i njegovi pristaše će u porušenoj Ukrajini slaviti pobjedu tzv. ruskog svijeta, ne mareći previše za činjenicu kako će im trebati puno vremena da osvojeni imperijalni plijen počnu iskorištavati u punoj mjeri.