STRAVA KAPITALISTIČKOG DRUŠTVA BEZ DNA

Epidemija napuštene djece u JAR-u: Vlasti grade spremnike za bebe! ‘Znate li koliko ih se napusti godišnje?‘ Inicijativa je pokrenuta zbog činjenice da su se napuštena djeca u JAR-u pronalazila u rupama kraj ceste, kontejnerima za smeće, javnim zahodima i na drugim strašnim mjestima Piše:Antonija HandabakaObjavljeno: 19. siječanj 2023. 15:4 Iako je riječ o ilegalnom rješenju, u Južnoafričkoj Republici raste broj tzv. spremnika za bebe - mjesta na kojima roditelj, obično majka, može ostaviti bebu na siguran način organizaciji za nezbrinutu djecu. Trend pojačanog napuštanja djece u ovoj afričkoj zemlji s velikom stopom silovanja, siromaštva i zaraze HIV-om, eksplodirao je tijekom pandemije, a nastavlja se zbog pada imovinskog stanja stanovnika. Rast broja ostavljene djece toliki je da se već govori o krizi, tvrde aktivisti iz JAR-a. Baby box - spremnik za bebe - nije novi izum. Prvi su se pojavili još u 12. stoljeću. Praksa je napuštena krajem 19. stoljeća da bi se od kraja devedesetih, kada je prvi moderni "baby box" instaliran na zidu neprofitne udruge "Vrata nade" u Johannesburgu, pojavili u 20-ak drugih zemalja. Među njima su Sjedinjene Države, Japan, Austrija, Indija, Belgija i Malezija. U Njemačkoj ih danas postoji oko stotinu. Zovu se "Babyklappes", legalno se u njih može ostaviti vlastito dijete 72 sata nakon poroda, a roditelji imaju osam tjedana da se bez posljedica vrate po njega. Nakon tog roka dijete ide na posvajanje. Spremnici izgledaju poput poštanskog sandučića s umetnutim madracom. Ponekad imaju grijanje, a obavezno i alarm koji javlja da je beba unutra. Nalaze se u bolnicama, crkvama, vatrogasnim stanicama i zdravstvenim ambulantama. U Češkoj ih ima 76, u Poljskoj 67, u Švicarskoj osam. U Južnoafričkoj Republici situacija je naročito kritična, prema riječima tamošnjih organizacija za djecu. "Oko 10.000 djece svake se godine napusti u JAR-u", kaže Nadine Grabham, izvršna direktorica udruge Vrata Nade iz Johannesburga, na čijem je zidu otvoren prvi baby box na inicijativu tamošnje pastorice Cheryl Allen. Grabham kaže da su od 1999. godine u Johannesburgu spasili 1700 djece među kojima je 14 posto ušlo u misiju kroz anonimnost spremnika za dijete. Spasili je pritom odgovarajuća riječ, jer inicijativa je pokrenuta zbog činjenice da su se napuštena djeca u JAR-u pronalazila u rupama kraj ceste, kontejnerima za smeće, javnim zahodima i na drugim strašnim mjestima, često u beživotnom stanju. Praksu prate kontroverze "Trebaju nam zakoni koji će omogućiti zaštitu od sudskog progona roditeljima koji žele ostaviti svoju djecu", objašnjava Grabham, dodajući kako njihova misija nema rješenje za problem napuštanja djece u JAR-u, ali barem nudi siguran način za udomljavanje djece očajnim majkama koje nemaju obitelji da zbrinu svoju djecu. Veliki su problem, koji ističu u JAR-u, i zakoni koji ne olakšavaju posvajanje djece.