PIŠE GOJKO DRLJAČA RECOMMENDED

SAD-u prijeti kriza bez presedana: Šanse da se izbjegne enormna šteta manje su nego ikada Bijela kuća i demokrati nemaju dobre karte za nemilosrdnu partiju pokera u kojoj bi desni radikali mogli igrati na sve ili ništa. Samuel Corum/Afp Objavljeno: 20. siječanj 20. Sjedinjene Države mogle bi se do ljeta naći u fiskalnoj krizi bez presedana u modernoj povijesti s nepredvidljivim globalnim posljedicama. U Americi nije neobično da se Treasury (pandan europskim ministarstvima financija) sudari s limitom zaduživanja, pa mora tražiti odobrenje Kongresa za njegovo probijanje. Iako je tijekom nekoliko posljednjih desetljeća bilo prilično dramatičnih situacija, pa i paralize financiranja niza javnih funkcija, na kraju je uvijek nakon mučnog političkog natezanja postignut politički kompromis za povećanje limita zaduživanja, pa su Sjedinjene Države uspješno izbjegavale default (bankrot). Međutim, kaos na američkoj političkoj sceni danas se čini sistemski i više analitičara procjenjuje kako su stoga šanse da prevlada zdravi razum te izbjegne enormna šteta u američkim javnim financijama manje nego ikada. Više se ne radi samo o tome da se američki demokrati i republikanci tobože principijelno sudaraju oko fiskalnih načela, nego o sve očiglednoj potrebi ekstremno desnog populističkog krila Republikanske stranke da isprovocira neku vrstu prevrata kako bi stvorilo preduvjete za rušenje i preuzimanje institucija mimo uobičajenih demokratskih procedura. Danas su sljedbenici Trumpa i desnog krila Republikanske stranke puno agresivniji i destruktivniji nego što je bila tzv. Tea Party kad su Republikanci koristili limit zaduživanja za ucjenjivanje predsjednika Baracka Obame. Desni populisti u Republikanskoj stranci danas koriste ucjenu, opstrukcije i klasične političke sabotaže kao svoje uobičajene alate širenja utjecaja, a ugledni politički analitičari sve otvorenije govore o velikoj nakupini psihopatoloških osobnosti na desnici spremnih da maliciozno organiziraju kaos unutar demokratskih institucija kako bi prigrabili što više moći. Republikanska stranka zapravo je već postala zarobljenica ucjena svojeg ekstremnog krila, što se najbolje vidjelo prilikom mučenja stranke prilikom izbora vlastitog šefa većine u Kongresu. Radi se psihoprofilima potpuno spremnim podmetati požare u američkoj administraciji zbog jačanja svojih pozicija. Sjedinjene Države dosegnule su aktualni limit zaduživanja od 31,4 tisuće milijardi dolara zapravo već ovaj tjedan, ali je šefica Treasuryja Janet Yellen pribjegla izvanrednim mjerama nalik financijskom inženjeringu kako bi osigurala da SAD nastavi plaćati svoje međunarodne obveze, federalne zaposlenike, Medicare… i sve ostale račune koji osiguravaju normalno funkcioniranje države, pa čak i po cijenu privremenog zaustavljanja uplata za mirovine zaposlenih u javnom sektoru. Yellen, koja je već napisala dramatičan apel kongresnicima za podizanje limita zaduživanja, tako može osigurati realizaciju fiskalnih planova Bijele kuće otprilike do sredine godine, a onda se prvi put u suvremenoj povijesti može dogoditi da u Republikanskoj stranci jednostavno ima previše neodgovornih populista koji zapravo ne mare previše za klasične ideološke obračune s demokratima, nego doslovno koketiraju s političkom krizom kakvu može izazvati nacionalni bankrot, jer je za njih to još jedna prilika da djeluju disruptivno; grabe, prisvajaju, dominiraju… Danas Republikanska stranka nije viša klasična desno-liberalna partija koja promovira niske poreze i fiskalnu odgovornost. Odnosi snaga unutar Republikanske stranke takvi su da se njihova "politika" svodi na rezanje poreza za bogatije, ogromno zaduživanje kako bi se zatvorila fiskalna rupa nastala tim rezanjem poreza te uništavanje niza federalnih programa koji su donijeli demokrati. U osnovi, i politika demokrata i republikanaca vodi prema neodgovornom rastu zaduživanja, a ključna je razlika u tome što republikanci glasaju za zaduživanje kako bi smanjili porezni pritisak na bogate, pri čemu trumpovsko-populističkoj frakciji više odgovara situacija "što gore - to bolje", pa svjesno provociraju političku napetost i plasiranje raznih urotničkih teorija. Pod krinkom pozivanja na fiskalnu odgovornost tako se, primjerice, očekuje da će Kongres uz većinu Republikanaca donijeti odluku o smanjenju financiranja IRS-a (porezne uprave), od čega demokrati očekuju obračun s izbjegavanjem plaćanja poreza bogatih pojedinaca, što je u deset godina trebalo generirati novih 180 milijardi dolara prihoda. Pri tome ne mare što će produbiti deficit za 100 milijardi, srezati planove investiranja u socijalnu sigurnost, Medicare i Medicaid i slične programe koji bi trebali Ameriku transformirati u zemlju s više jednakosti. Čak je pomalo cinično to što ovakve poteze Republikanci nazivaju "fiskalnom reformom" dok karte bacaju na zaduživanje, ali bez funkcionalnih troškova. Bijela kuća u startu, pak, odbacuje pregovore s "teroristima" i "ucjenjivačima", ali de facto nema političke mehanizme kojima im se može suprotstaviti, pogotovo zato što je više ekstremno desnih grupa pitanje limita zaduživanja počelo doživljavati kao priliku za prevrat kakvu inače ne nude demokratski izbori; ako proizvedeš izvanrednu situaciju, onda rastu šanse da u nekom trenutku preuzmeš vlast bez institucionalnih pravila uobičajenih u demokratskim društvima. Istodobno, Demokratska stranka postala je zarobljenica ideja o stimulansima te sve višoj javnoj potrošnji, tako da se donošenje ključnih fiskalnih odluka počelo svoditi svojevrsni ideološki obračun koji završava, prije ili kasnije, u istom sjecištu - fiskalnim problemima. Na političku scenu velikim koracima stupaju oni koji ne skrivaju da žele srušiti postojeći demokratski sustav PIŠE GOJKO DRLJAČA Sjedinjene Američke Države kao globalni policajac - novi pokušaj Bijela kuća i demokrati nemaju dobre karte za nemilosrdnu partiju pokera u kojoj bi desni radikali mogli igrati na sve ili ništa. Demokrati bi, primjerice, mogli pokušati organizirati izglasavanje peticije kako bi iznudili glasanje za dizanje limita zaduživanja, ali to znači da moraju osigurati glasačku podršku značajnog broja umjerenih republikanaca. Budući da su "umjereni" među republikancima sve zabrinutiji za karijere unutar stranke, takva opcija doima se potpuno nerealno, pogotovo zato što je nemoguće dobiti javnu podršku lidera republikanaca. Za svakoga od lidera desnice, fiskalna podrška demokratima ravna je političkom samoubojstvu. Pao je i prijedlog akademske zajednice da šefica Treasuryja iskuje novčić nominalne vrijednosti 1000 milijardi dolara, položi taj novčić u Federalne rezerve, pa troši novac s tog računa pri centralnoj banci, ali je Yellen već odbacila te sugestije kao previše razigrane. Raspravlja se i o izdavanju tzv. premium obveznica koje bi zamjenjivale postojeće obveznice (te stoga ne bi povećavale dug) ali bi nudile više prinose. To je također (pre)egzotično financijsko rješenje. Najvjerojatnije je da će se Bijela kuća i Kongresna manjina Demokratske stranke suočiti s ucjenjivačkim ekonomskim terorizmom republikanaca koji će, pak, proizvesti dužničku krizu Sjedinjenih Država te vjerojatno uzrokovati potres na međunarodnim tržištima kapitala. Prema procjenama glavnog ekonomista EY-Parthenona Gregoryja Dacoa, bez podizanja limita zaduživanja ekonomski output Sjedinjenih Država mogao bi pasti za 5 posto. Ako je ta procjena točna, to je mogući uvod u izvanrednu situaciju u SAD-u, pa i globalno. Posebno je nezgodan međunarodni kontekst u kojem se priprema fiskalni okršaj američkih demokrata i republikanaca. Globalni geopolitički sukob nakon invazije na Ukrajinu otvorio je bokove američkih javnih financija, a u takvoj situaciji nije baš mudro testirati je li internacionalna hegemonija dolara i dalje neprobojan obrambeni štit ili novi izvor rizika, pogotovo za državu s enormnim vanjskotrgovinskim deficitom kao što su Sjedinjene Države. Peking, Moskva, Teheran, prijestolnice zemalja BRICS+ grupe te arapskih država koje izvoze naftu i(ili) plin… sve više razgovaraju o dedolarizaciji budućeg multipolarnog globalnog financijskog sustava. A ako imate prvi veliki skup Kine i grupe država pri Gulf Cooperation Councileu, to ne znači samo produbljivanje interesnih veza Kine s važnim članicama OPEC+ organizacije, nego i pokušaj bolje koordinacije grupe autokratskih režima s ekstremnom visokim suficitima trgovinskih bilanci, što može imati dalekosežne ekonomske implikacije. Dolarska hegemonija još nije ugrožena, ali činjenica je da Kina i Indija sve više i češće plaćaju ruske robe u svojim valutama, a Ujedinjeni Arapski Emirati u dirhamima. Kina i GCC zemlje na svojim robnim burzama - Shangai Petroleum i Natural Gas Exchanege - već planiraju namiru bez dolara, samo u renminbiju. Države s divovskim i rekordnim trgovinskim suficitima (Kina, Rusija, Saudijska Arabija) nemaju više interesa pretvarati svoje viškove u američke obveznice koje im pri aktualnoj inflaciji nude negativne prinose, nego će radije raditi na dedolarizaciji te investirati u potencijalne saveznike (Turska, Egipat, Pakistan…), robe, pa i zlato. A najveći neto dužnik u ovoj priči bio je i ostao američki Treasury, kojeg će američka toksična desnica ostaviti na milost i nemilost dijela svijeta koji bi rado vidio kolaps dolara kao globalne rezerve valute. Ukratko, 2023. je godina u kojoj se uz velike doze neodgovornosti na američkoj političkoj sceni doista može dogoditi da dolar izgubi poziciju globalne rezerve valute. Težina dolara tolika je na financijskim tržištima da se ne radi o izglednom scenariju, ali, vjerujete, taj alternativni scenarij ne želite vidjeti kao pravi film.