nedjelja, 28. rujna 2014.

BALKAN U VJEČNOM NARUČJU FEUDALIZMA

NAPETO U BEOGRADU

FOTO, VIDEO: HULIGANI U NAPADU Nakon gay parade dimnim bombama i kamenjem zasuli zgradu B92

  • AFP/Twitter
  • YouTube
(1/2)
Objavljeno: prije 7 h i 8 min
Povorka je svojom rutom prošla bez većih problema, ali uz golemu prisutnost policije
>>> NOVO 15:31 U Beogradu je oko 14 sati bez ozbiljnijih incidenata završena Parada ponosa, koju su pratile izuzetno jake mjere sigurnosti, a policija je privela više od 50 osoba koje su se pokušavale probiti do sudionika i uzvikivali pogrdne parole.
U mimohodu je bilo nekoliko stotina sudionika, a pridružio im se gradonačelnik Beograda Siniša Mali te nekoliko ministara, državnih dužnosnika i osoba iz javnog života.
Organizatori Pridea su iznimno zadovoljni mimohodom i smatraju ga svojom pobjedom. "Ovim skrećemo pozornost na činjenicu da ljudi u preostalih 364 dana u godini žive bez ovakvog osiguranja i ne osjećaju se sigurno. U cijelom svijetu je šetnja zabava, a mi smo na samom početku i zahtijevamo samo dvije stvari - da ne bude nasilja i diskriminacije", rekao je medijima Goran Miletić iz organizacijskog odbora beogradskog Pridea.
S obzirom na to da je riječ o skupu visokog rizika i na ozračje koje je danima stvarano uoči mimohoda, dogodilo se razmjerno malo incidenata.
Desničarki pokret "Dveri", koji je subotu navečer organizirao prosvjed u središtu Beograda, ponovno je za danas u 16 sati najavio prosvjedni prosvjedni skup da bi, kako su naveli, "promovirali tradicionalne obiteljske vrijednosti".
Policija je zabranila sva okupljanja u nedjelju, osim Parade ponosa.
------------------
15:00 Iako je sama parada prošla bez značajnijih incidenata, nakon nje u glavnom gradu Srbije na nekoliko lokacija došlo je deo incidenata. Prema informacijama Blica, skupina od 30 huligana napala je zgradu radiotelevizije B92 i policiju koja je osiguravala prostor u Bulevaru Zorana Đinđića. Jedan je policajac ozlijeđen nakon što su ga pogodili kamenom.
Huligani su bacili više dimnih bombi, baklji i ostalih pirotehničkih sredstava na pripadnike policije na samom ulazu u zgradu u kojoj se nalazi B92.
Oko zgrade se vidi gust dim, teško se diše, a huligani su se u međuvremenu razbježali.
        *********************************************************************************
OSVETA FOLKSDOJČERIMA

POVIJESNI EKSKLUZIV 'Tito je nakon rata u tajnim logorima istrijebio 50.000 njemačkih civila'

Objavljeno: prije 8 h i 6 min
 
 
 
Dr. Marica Karakaš Obradov, znanstvenica Hrvatskoga instituta za povijest, u upravo objavljenoj knjizi "Novi mozaici nacija u ‘novim poredcima’ - migracije stanovništva na hrvatskom području tijekom Drugog svjetskog rata i poraća" bavi se jednom od najvećih trauma 20. stoljeća - planskim masovnim preseljenjima. U razgovoru za Nedjeljni pobliže objašnjava kako je nakon fašističkih strahota u NDH izgledala pobjednička ‘demografija’ te iznosi kontroverznu tvrdnju o krivnji nove, partizanske, vlasti za smrt tisuća pripadnika njemačke nacionalne manjine
Hrvatska povijest još muku muči s mnogim pitanjima iz svoje prošlosti. Nasilna preseljavanja i izgoni stanovništva zbog nacionalne, vjerske ili političke pripadnosti dodatno su opterećivali ratno te neposredno poratno razdoblje. No, je li bilo razlika u preseljenjima i iseljavanjima, (prisilnim) kada govorimo o NDH i socijalističkoj Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji? Povjesničarka Marica Karakaš Obradov, nakon izuzetne knjige o savezničkim bombardiranjima Hrvatske, sada donosi uzbudljiv povijesni rad o tegobama ratnih “migracija” naroda na području Hrvatske i Jugoslavije - “Novi mozaici nacija u ‘novim poredcima’ - migracije stanovništva na hrvatskom području tijekom Drugog svjetskog rata i poraća” u izdanju Hrvatskog instituta za povijest.
- Najčešća su sporenja jesu li pojedine migracije bile prisilne ili nisu. Postoje i neslaganja o tipologiji pojedinih migracija. Primjerice je li nešto iseljavanje, protjerivanje, repatrijacija i sl. Gotovo sve migracije koje su se odvijale tijekom rata pretežno su se nastavile i poslije rata, samo što su se promijenili akteri, odnosno nacionalne/etničke skupine i obujam. Od 1941. pa do sredine pedesetih godina 20. stoljeća gotovo sve migracije na hrvatskom, kao i jugoslavenskom području bile su u većoj mjeri (izbjeglištvo, iseljavanje, protjerivanje, prisilni rad) ili manjoj mjeri prisilne (kolonizacija, neki slučajevi evakuacije/preseljavanja, neki primjeri odlaska na rad u njemački Reich). Politički sustavi u ratu i poraću, u skladu sa svojim predodžbama o “novim poredcima”, slagali su i svoje “mozaike naroda”. A to je u ratnoj i poratnoj hrvatskoj zbilji značilo odvijanje pravih drama s mnogim tragičnim scenama u kojima su ulogu imale sve nacionalne/etničke skupine. Svoju sam studiju radila ne da bih nužno uspoređivala snagu represivnosti ratnog i poratnog sustava, nego da bih ukazala na pravo svih sudionika na sjećanje na prošlost, osobito što je ovdje riječ pretežno o civilnom stanovništvu - kaže na početku razgovora Marica Karakaš Obradov.
Na fotografiji: Povjesničarka Marica Karakaš Obradov; Foto: Darko Tomaš/Cropix
NDH je odmah po osnivanju pristupio iseljavanjima i progonu Srba na svom području. Zanimljiv je podatak, objavljen u knjizi, da su se ustaške i nacističke vlasti dogovorile da se prognani Srbi “kompenziraju” naseljavanjem progonjenih Slovenca.
- Dogovori o razmjeni stanovništva između njemačkog Reicha i NDH vođeni su 1941., na inicijativu njemačke strane. Ukratko, Nijemci su odlučili dio Slovenaca iseliti u NDH i Srbiju, a “kompenzacija” za doseljene Slovence bilo je iseljavanje istog broja Srba. Iseljenici su mogli ponijeti 50 kilograma prtljage i po glavi 500 jugoslavenskih dinara. Namjere su bile iseliti 220.000 do 260.000 Slovenaca na područje NDH te toliko Srba u Srbiju. U nastavku rata još će se nekoliko puta pokušati nastaviti započeta iseljavanja. Vlasti NDH izdale su 1942. godine proglas kojim pozivaju Srbe da napuste Srijem, na dobrovoljnoj osnovi, optužujući ih za nelojalnost državi. No, vojne vlasti Reicha nisu na to pristale.
Koliko je Srba prognano iz NDH?
- Procjene o prognanim Srbima kreću se od 110 do 200 tisuća. Domaće pravoslavno stanovništvo iseljavano je iz Slavonije, Moslavine, Podravine, kalničkog područja te u manjoj mjeri s područja Banovine, iz Like i Dalmatinske zagore te posebno s kninskog područja zbog pobune. Ti razlozi onemogućili su sustavnije iseljavanje pravoslavnog stanovništva s bosansko-hercegovačkog područja gdje su iseljavanja provedena u Banjoj Luci, Mostaru, Sarajevu i istočnoj Bosni. Treba imati na umu da su se u srpnju 1941., kada su organizirana iseljavanja, već vodile prave oružane borbe s ustanicima.
Tito u Korenici 1945. sa stanovnicima koji se spremaju za preseljenje
Jesu li se ti ljudi nakon rata vraćali u svoje domove?
- Već tijekom rata dio iseljenih Srba vraćao se na područje NDH, a nakon rata povratak je sustavno organiziran. Krajem 1944. partizanski tisak je objavljivao podatke da se oko 60.000 Srba priprema na povratak u “federalnu Hrvatsku”. Masovniji povratak srpskog stanovništva, solunskih dobrovoljaca kao i domaćeg pravoslavnog stanovništva u Hrvatsku i BiH odvijao se krajem lipnja i početkom srpnja 1945. godine. Prema dosadašnjim spoznajama, a istraživanja su tek na početku, organizirani povratci završili su 1947. godine.
Nakon rata provođene su političko-ekonomske kolonizacije određenih “praznih” dijelova Jugoslavije, dobar dio tih ljudi iz vlakova bez voznog reda bili su Srbi iz Hrvatske. Je li to bila politička odluka novih vlasti da se smanji broj Srba u Hrvatskoj?
- Uz ovu tezu, koju često promiču i srpski nacionalisti, nameće se i protupitanje: nisu li područja, poput Vojvodine, na taj način konačno postala ona s dominantnom srpskom većinom? U razdoblju od 1945. do zaključno 1948. provodila se savezna kolonizacija. U Vojvodinu, Baranju i hrvatski dio Srijema, prema procjenama, kolonizirano je 10.000 do 11.000 obitelji s hrvatskog područja, oko 60 tisuća ljudi. Uglavnom se radilo o Srbima koji su pokazali i znatno veći interes. Značajni kriteriji za odabir bili su ne samo sudjelovanje u partizanima, nego i opustošenost pojedinih područja tijekom rata. Udjel Hrvata među kolonistima u Vojvodini bio je oko 1100 obitelji. Kolonizirani Hrvati uglavnom su bili podrijetlom iz Dalmacije. Nakon 1948. u Vojvodini, pretežno u Bačkoj, ostalo je oko 7000 koloniziranih Hrvata. Valja upozoriti da je još u listopadu 1944. godine Josip Broz Tito rekao da, nakon “isterivanja Nemaca”, u Vojvodinu treba naseljavati Srbe, Crnogorce, Ličane, “siromašne i poštene porodice”. Obrasci za prijavu za kolonizaciju sadržavali su različita pitanja socijalnog statusa, ali podatak o nacionalnosti nije izravno navođen. Krajem osamdesetih godina 20. stoljeća potaknuto je pitanje nacionalne strukture kolonista iz BiH i Hrvatske u Vojvodini te je iznesena pretpostavka da su Vasa Čubrilović i Sreten Vukosavljević, kao članovi Agrarnog savjeta, na sjednici na kojoj se raspravljalo o “naseljeničkim kvotama” glasali protiv odluke ostalih članova jer su smatrali da bi odluka mogla dovesti do “osipanja” i “slabljenja” srpskog elementa u BiH i Hrvatskoj. S druge strane zabilježen je i slučaj da su predstavnici Hrvata iz Vojvodine zatražili od hrvatske vlade neka predloži ministru za kolonizaciju Vukosavljeviću da se prošire područja za kolonizaciju Hrvata u Vojvodini. Vukosavljevićev odgovor bio je da se “jednako postupa” s borcima Srbima i Hrvatima, a hrvatski se prigovor pripisivao težnjama za stvaranjem “etničkoga majoriteta” i djelovanju “poraženih društveno-političkih snaga”, odnosno HSS-a i želji da se dijelovi Bačke pripoje Hrvatskoj. No, tada je jugoslavenska vlast bila prilično okupirana time kako se “riješiti” ponajprije njemačkog i mađarskog stanovništva te preuzeti njihove posjede koji su činili značajni udjel u fondu za provedbu kolonizacije.
(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

               
**************************************************************

Po nekada bi se moglo misliti da je ovdje feudalizam davno sve oglodao, do stanja 

da su poništeni i svi drugi uvjeti za bilo kakvu obnovu života.
 
Ne opažajući pri tome njegove autohtone klice, koje pupaju još gušće, i više nego 

ikada prije.

Samo ih je De Leon zlo slutio još početkom prošlog stoljeća, 

nazivljeći ih Industrijskim Feudalizmom, koji prijeti da obraste sav Globus, ako 

Čovjek zanemari  da kultivira vlastito revolucionarno nasljeđe iz kojeg je iznikao.


www.severinomajkus.com

petak, 26. rujna 2014.

PANDORINA KUTIJA NOVOG ZEUSA KRUPNOG KAPITALA

NAJVAŽNIJE NIJE REKAO

KOMENTAR JELENE LOVRIĆ Što nam je sve premijer Milanović prešutio u govoru o stanju nacije

  • Davor Pongračić/CROPIX
Objavljeno: prije 2 h i 8 min
 
 
 
Iz svog ekspozea premijer je potpuno izostavio dio koji je trebao biti najvažniji: onaj koji se tiče Vladina djelovanja u idućih godinu dana
Podnoseći u Saboru izvješće o stanju nacije, premijer Zoran Milanović govorio je dugo, u dva navrata gotovo sat i pol, ali je neke od najvažnijih stvari ipak uspio prešutjeti. Zato njegovo obraćanje državnom parlamentu nije ispunilo svoju svrhu. Normalno je, čak i prijeko potrebno da šef Vlade pokušava podići optimizam javnosti i djelovati mobilizirajuće. Ali, njegov je govor u tom pogledu ostao nemoćan. Može ostati upamćen tek kao nevjerojatna eskivaža najbolnijih problema u državi. A tamo gdje nema vjerodostojnosti i uvjerljivosti, nema ni optimizma, ni mobilizacije.
Potpuno je očekivano da premijer situaciju u državi interpretira onako kako mu odgovara. Da stvarnost uljepšava, a rezultate svoje Vlade nabildava. Ali i u tome treba imati mjere. Milanovićeva ružičasta Hrvatska nedopustivo se, drastično razlikuje od realnosti. Život drumom, a on šumom. Šef Vlade istinu ne ušminkava, nego je zaobilazi. Pred javnost je izašao mašući podacima o rastu industrijske proizvodnje i izvoza te smanjenju broja nezaposlenih. To su vrijedni pokazatelji i svakako ih treba istaći. Ali neoprostivo je pritom potpuno prešutjeti prestrašan i uporan pad BDP-a. Manji broj nesretnika na burzama može se analizirati tek u kombinaciji s podatkom o istodobnom smanjenju broja zaposlenih, o čemu premijer nije smatrao potrebnim govoriti. O tome je govorio Tomislav Karamarko.
Šef oporbenog HDZ-a nizao je redom sve negativne indikatore: pad BDP-a, izostanak investicija, rapidno topljenje potpore aktualnoj Vladi… Njegova je kritika zvučala argumentirano i upućeno. Karamarko nije u pravu kad svu krivnju za poražavajuće ekonomske pokazatelje tovari na leđa isključivo aktualnoj Vladi. Našlo bi se tu i njegovih zasluga, da se o HDZ-ovu naslijeđu ne govori. Ali u crtanju stvarnosti ovoga je puta djelovao uvjerljivije od Milanovića. Na redaljku pokazatelja o lošim učincima svoje vlasti premijer je odgovorio niskim udarcem, nazivajući Karamarka šefom statističkog ureda, i to u Sovjetskom Savezu. Pokušaj diskvalifikacije funkcionirao je, međutim, poput bumeranga. Otkrio je da premijer nema odgovor. Da na tužne ekonomske podatke nije sposoban uzvratiti kontraargumentom. Uvreda je uvijek izraz nemoći.
Ipak, mnogo je problematičnije Milanovićevo nevjerojatno prešućivanje budućnosti. Iz svog ekspozea premijer je potpuno izostavio dio koji je trebao biti najvažniji: onaj koji se tiče Vladina djelovanja u idućih godinu dana. Uopće nije govorio o tome što će Kukuriku do kraja mandata raditi, koje će poteze vući, što kani postići. Nije rekao ništa o proračunu za iduću godinu, ni o rebalansu ovogodišnjeg. Ni riječi o galgama europskog režima prekomjernog deficita. Ni o realizaciji ciljeva o kojima je pjevao lani, kad je prvi put podnio izvješće Saboru. Nešto je promrsio o monetizaciji autocesta, poslu koji će opet uzrujati i zapaliti javnost.
O njegovim se namjerama moglo čitati samo između redova. Kad je u početnom dijelu izvještja svoju nespremnost na reformske poteze branio socijalnom osjetljivošću. Ili, kad je u završnoj riječi odbio ukidanje županija i rezanje prekomjernog broja općina. Te izjave znače samo jedno: da Vlada do isteka mandata ništa krupno neće pomjeriti, da od reforme državne uprave i teritorijalnog ustroja ništa nema. Premijer je u pravu kad kaže da neće uređivati Hrvatsku po mjeri rejting agencija, dok narod postaje sve siromašniji i obespravljeniji. Ali, ta populistička izjava samo je izgovor za izostanak reformi. Jer, građani Hrvatske postaju sve siromašniji i obespravljeniji bez obzira na to što se Vlada prema rušenju kreditnog statusa države ponaša krajnje nonšalantno.
Slično je i s ovoga puta raskošno zastupljenom tezom da radikalno rezanje troškova nije hrabrost, nego bešćutnost. Odbijajući kritike da nema petlje za pokretanje reformi, Milanović se usprotivio, kako je rekao, bešćutnom otpuštanju ljudi iz državne sfere i “prelamanju teških problema preko koljena”. Izjava implicira da će Vlada i dalje braniti punu zaposlenost u državnoj upravi. Sve do zadnjeg radnika u realnom sektoru. Tamo otpuštanja nisu zaustavili. Jer, cijena izostanka racionalizacije i restrukturiranja državnog moloka plaća se gašenjem radnih mjesta i sušenjem privatnog sektora. Tamo je bacanje ljudi na ulicu valjda sućutan, jako empatičan potez! Rezove u državnoj upravi premijer odbija izjavom da neće on proizvoditi ljudsku nesreću. Nesretnici iz realnog sektora se ne broje. Kao da s njima ništa nema.
Zoran Milanović potpuno je u pravu kad, govoreći o dinamici reformi, tvrdi da promjene uvijek moraju biti usklađene s mogućnostima društva. Ali upravo je njegova politika izbjegavanja rezova nepodnošljivo indiferentna prema urušavajućim potencijalima hrvatskog gospodarstva i financijskoj stabilnosti države. Nepokretanje reformi Hrvatska ne može izdržati. Cijenu takvog ponašanja više ne može podnijeti. Ako premijer tri godine nakon što je stao na čelo vlasti kaže da probleme neće prelamati preko koljena, to znači da ih do isteka mandata neće ni lomiti. Njegov puževski diskurs frapantna je obrana lijenosti.
Vlada se ponaša kao da joj se nikud ne žuri, kao da su naciji rezerve strpljenja beskonačne. Dokazujemo da je moguć oporavak bez drastičnih mjera i šokova, slavodobitno će Milanović u Saboru. Ali, o kojem oporavku govori? Njegova je Vlada dokazala samo to da posao pokretanja ozbiljnih reformi - što je uvjet izlaska iz krize i bilo kakvog oporavka - ostavlja nasljednicima.
Premijer Zoran Milanović nije svojim izvješćem rekao ništa što nacija već ne zna. Samo je potvrdio opći dojam da je njegova vlast potpuno potrošena. Ispražnjena od bilo kakve državničke ozbiljnosti i odgovornosti.
                       **************************************************
OVOM SJAJNOM ANALIZOM OPĆEG STANJA ZEMLJE, NI JELENA NAM NIJE 

REKLA ONO NAJVAŽNIJE, DA IZLAZ IZ TE OPĆE KRIZNE ZAVRZLANE NIJE SAMO 

INTERNO PITANJE OVE NAŠE MALENE ZEMLJE, KOJA ŠEPA U POSLJEDNJIM 

REDOVIMA ZA TEKTONSKOM KRIZOM ČITAVOG  RAZVIJENOG I NAPREDNIJEG 

SUVREMENO GLOBALNOG DRUŠTVA.

PANDORINA KUTIJA SVIH  DRUŠTVENIH ZALA, DA NIJE U RUKAMA NEKOG 

UMIŠLJENOG I PRAZNOGLAVCA MILANOVIČA , NJEGOVOG UZURPIRANOG SDP-

a, KARAMARKOVO GUSARSKOG HDZ-a, NITI NOVOG BLEFA ORAH-ovih ZELENIH 

MARSOVAVA, VEĆ DA JE TU PANDORINU KUTIJU, SUVREMENI ZEUS KRUPNOG 

KAPITALA, PODVALIO SVIMA NAMA, KOJU UPRAVO SADA,  UŽARENU, 

ŠTAFETNO PREBACUJEMO U RUKE JEDAN DRUGOME, OTVARAJUĆI TIME 

DOVOLJNO VREMENA I PROSTORA ZA RAĐANJA NOVIH HITLERA I  

DŽIHADISTA, KAO I JEDNODNEVNE HEROJE  TIPA OGORČENOG SISĆANINA  

PREDRAGA SEKULIĆ……


četvrtak, 25. rujna 2014.

STRUKOVNI SINDIKATI U SLUŽBI POSLODAVACA


Glas Istre
Petak
26.09.2014.
PULA
26.09
12°C
Danas: 13°C - 21°C
Subota

13°C / 22°C
Nedjelja

13°C / 23°C
Bruno Bulić (N. LAZAREVIĆ)

Bulić: Radnici postaju robovi!

Objavljeno: 25.09.2014 | 15:00Zadnja izmjena: 25.09.2014 | 15:0012 komentara
"Novi Zakon o radu uvodi Hrvatsku u robovlasništvo", konstatirao je predsjednik Sindikata Istre i Kvarnera Bruno Bulić poručivši s današnje konferencije za novinare da su sindikati i ranije bili vrlo kritični prema najavljenim izmjenama i dopunama. Veli da sve izmjene koje zakon donosi, radnika stavljaju u znatno gori položaj te od njega čine robu koju poslodavac može posuđivati i raditi s njom što god hoće - osim što ga, tvrdi, još ne mogu i tući.
- Iako je nadležno Ministarstvo rada kod izmjena tvrdilo da će novi zakon doprinijeti fleksibilnosti i konkurentnosti, od toga nema ništa. Štoviše, radnici se mogu maltretirati kako to poslodavcima paše i tragično je da su svoje ruke u Saboru za ovaj zakon digle i stranke koje se vole svrstavati u lijeve, poput SDP-a i IDS-a. Vlada je obmanula hrvatsku javnost kada je ustvrdila da radnici neće biti u lošijem položaju, a da je zakon loš, potvrđuju i stavovi sudaca koji su tijekom savjetovanja o postupcima po novom zakonu, naišli na niz propusta.
- Suci se doslovno smiju glupostima na koje nailaze jer su neki članci totalno neprovedivi i nejasni,  pa suci zapravo ne znaju kako će voditi postupke u slučaju tužbi. Ministarstvo rada želi pribaviti mišljenje o odredbama zakona, no suci će te naputke i mišljenja slobodno moći okačiti mačku o rep, tvrdi Bulić koji ne vjeruje da će ovakav zakon uopće moći zaživjeti.
Naglasio je da se sindikati neće previše obzirati na gluposti koje je po pitanju novog zakona izglasao Sabor, rekavši  da očekuje dijalog sindikata i poslodavaca. Između ostalog je kazao da nije čudo što imamo ovakav zakon jer, kako je rekao, u Vladi mamo ministre koji nisu ni dan proveli radeći u gospodarskom sektoru.
- Prošli su partijske škole i iz stranke stigli u Sabor ili ministarstvo. Ti ljudi nisu iskusili život običnog radnika ili umirovljenika pa se od njih ne može ništa ni očekivati, tvrdi Bulić. Osvrnuo se i na prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma na kojem bi birači odlučili o izmjeni ustavne regulative na temelju koje se provode parlamentarni izbori.
- Nadam se da će taj referendum uroditi plodom bez obzira na čiju se inicijativu pokreće, jer ovakva politička močvara se mora okončati. Drago mi se da su se oko tog pitanja uskomešali gorući politički protivnici što samo dokazuje da je taj prijedlog dobar, zaključio je Bulić. (D. BAŠIĆ-PALKOVIĆ)
                                 ***********************************************************
Nitko, A ma baš nitko ne uspije sagledati tu fatalnu rupu oko koje ovdašnji sindikati vuku za nos to naše jadno radništvo držeći ga strogo razjedinjenog u strukovnim torovima- za što bivaju masno plačeni, poput Bulića koji se pojavljuje jednom ili dva puta godišnje, tek toliko da opravda svoj miran san.
<To će trajati dotle dok radnici jednom ne odluče da oforme vlastiti sindikat, ne više po modelu vlastite razjedinjenosti, već u jedan jedinstveni sindikat svih struka, pod parolom : 
„Povreda jednog – povreda je sviju“ već sutra će se poslodavci zaticati pred biroima rada, i moliti ujedinjeno radništvo da ih prime uz sebe, na neko radno mjesto, gdje se jedino zarađuje svoj kruh.

ZAGLAVLJENA ZEMLJA

NEBULOZNI PRIJEDLOZI

ČEMU SLUŽI PLAN HAZU? Hrvatski akademici nude rješenje za spas zemlje iz 17. stoljeća

  • Vjekoslav Skledar
Objavljeno: prije 3 h i 12 min
Glavno pitanje koje preostaje jest treba li raspustiti ovakav HAZU i praviti novi jednog dana kada budemo sposobni pridržavati se kriterija pri izboru članova?
Sa zaprepaštenjem sam pročitao intervju u Nedjeljnom Jutarnjem 20. rujna 2014. , u kojem predsjednik HAZU akademik Kusić i akademici Družić i Neidhardt u revijalnom tonu daju recept za bolju Hrvatsku. Revijalni ton me i ne iznenađuje toliko koliko dubina nebuloza koje su iznijeli.
Tri akademika svojom analizom i preporukama apsolutno vrijeđaju normalnu inteligenciju svakog hrvatskog građanina.
1. Izlaz iz ekonomske krize oni vide u tom da država gradi trgovačku mornaricu. To je recept iz 17. stoljeća koji su primijenili Velika Britanija, Nizozemska, Portugal i Španjolska globalno, a Dubrovnik i Venecija lokalno. Danas predlagati to kao rješenje za krizu je, blago rečeno, totalni anakronizam. Grčka ima ogromnu trgovačku mornaricu pa je opet u teškoj krizi. S čim bismo mi to trgovali i s kim? Tko bi to trebao raditi nakon što država napravi mornaricu: neki kadrovi koje su imenovali naši političari? Akademici, naravno, nisu bili specifični.
2. Političari nisu glavni krivci za situaciju u zemlji. Problem je dublji i, naravno, leži u samim građanima, koji trebaju više raditi za manje novca, tvrde naša tri akademika.
Svakome tko ima osnovnu školu jasno je da su političari svojim kadroviranjem i totalnim neznanjem i neodgovornošću upropastili ovu državu. I to političari svih boja, iz HDZ-a, SDP-a, HNS-a i ostalih stranaka koje mi financiramo proračunom. Što je motivacija našim trima akademskim perjanicama za amnestiranje političara kao glavnih krivaca za krizu u Hrvatskoj? I to je jasno svakome tko ima osnovnu školu, pa HAZU je značajnim dijelom klub elitnih političara znanstvenika u koji se ulazi politikom, vezama, spletkama, trgovinom.
Uz časne rijetke iznimke kao što su akademik Viktor Žmegač, akademik Vlatko Silobrčić i nekolicina njima sličnih, mnogi članovi HAZU tamo su došli po pogrešnim kriterijima.
3. Kad ljudi u Hrvatskoj izgube posao, oni optužuju druge umjesto da traže novi posao kao što se to radi u Americi i drugim zemljama.
Naš akademski trio stvarno kao da živi zajedno s Alisom u zemlji čudesa pa, izgleda, ne znaju da je kod nas tržište rada smrznuto s više od 300.000 nezaposlenih, odnosno nezaposlenošću od 20 posto. Pa gdje će naći posao netko tko danas dobije otkaz u Hrvatskoj? Nisu obični ljudi tako snalažljivi kao naši akademici.
4. Država treba potaknuti poljoprivredu, strane investicije, korištenje vjetra, Sunčeve energije, biotermalnih izvora, biomase, vodnog potencijala....
Ovu preporuku naše akademske elite davnih je dana čuo svatko tko gleda HRT i sluša naše političare u Dnevniku kad daju svoje programe. Takve fraze možete čuti u svakoj kavani s više od četiri gosta. Toliko o akademskom biovjetru i biomasi.
5. Hrvatski zdravstveni sustav i dalje je najbolje organiziran, kaže predsjednik HAZU Kusić.
Ovu izjavu ne znam ni kako komentirati jer je hrvatsko zdravstvo je u ubraznoj fazi raspadanja.
Ovaj intervju potiče nekoliko drugih pitanja. Koga mi plaćamo 60 milijuna kuna godišnje, koliki je sadašnji proračun HAZU, i za što? Znači, oko 400.000 kuna po akademiku. Akademik Kusić vozi se službenim Mercedesom i ima službenogvozača. Istodobno, nedavno mu je, u 68. godini, produljen rad na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i KBC-u Sestre milosrdnice jer se bez njega ne može.
Bilo bi zanimljivo napraviti analizu o tome koliko je bolesnika akademik Kusić liječio u posljednjih godinu dana te koliko je predavanja i vježbi studentima održao na Medicinskom fakultetu. Jer za to je plaćen. A plaćen je i da vodi HAZU te da nam daje ovakve analize i proporuke.
Glavno pitanje koje preostaje jest treba li raspustiti ovakav HAZU i praviti novi jednog dana kada budemo sposobni pridržavati se kriterija pri izboru članova?
( Branimir Čatipović diplomirao je i doktorirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a šest godina proveo na specijalizacijama na sveučilištima Johns Hopkins u Baltimoreu i Vanderbilt u Nashvilleu. Ima dugodišnje iskustvo rada u američkim bolnicama)
                                           ************************************
SAMO  KLASNO DRUŠTVO DIREKTNO ZAVISI OD PLAĆENIČKIH PROTUHA: SPIN 

DOKTORA, ZDRUŽENIMA SA VJERSKIM I NACIONALISTIČKIM LICEMJERIMA, 

KOJI PROIZVODE MAGLE ZA ODRŽAVANJE STATUS QUO,-a  NAD NEUPUČENIM  

MASAMA..
PITANJE JE SAMO DOKLE JOŠ MOŽE DA SE KOTRLJA TAJ RASPADAJUĆI

TOČAK,ČIJI KARUSEL VOZA ČOVJEČANSTVO PREMA VLASTITOJ PROVALI.