NAJVAŽNIJE NIJE REKAO
KOMENTAR JELENE LOVRIĆ Što nam je sve premijer Milanović prešutio u govoru o stanju nacije
Iz svog ekspozea premijer je potpuno izostavio dio koji je trebao biti najvažniji: onaj koji se tiče Vladina djelovanja u idućih godinu dana
Podnoseći u Saboru izvješće o stanju nacije, premijer Zoran Milanović govorio je dugo, u dva navrata gotovo sat i pol, ali je neke od najvažnijih stvari ipak uspio prešutjeti. Zato njegovo obraćanje državnom parlamentu nije ispunilo svoju svrhu. Normalno je, čak i prijeko potrebno da šef Vlade pokušava podići optimizam javnosti i djelovati mobilizirajuće. Ali, njegov je govor u tom pogledu ostao nemoćan. Može ostati upamćen tek kao nevjerojatna eskivaža najbolnijih problema u državi. A tamo gdje nema vjerodostojnosti i uvjerljivosti, nema ni optimizma, ni mobilizacije.
Potpuno je očekivano da premijer situaciju u državi interpretira onako kako mu odgovara. Da stvarnost uljepšava, a rezultate svoje Vlade nabildava. Ali i u tome treba imati mjere. Milanovićeva ružičasta Hrvatska nedopustivo se, drastično razlikuje od realnosti. Život drumom, a on šumom. Šef Vlade istinu ne ušminkava, nego je zaobilazi. Pred javnost je izašao mašući podacima o rastu industrijske proizvodnje i izvoza te smanjenju broja nezaposlenih. To su vrijedni pokazatelji i svakako ih treba istaći. Ali neoprostivo je pritom potpuno prešutjeti prestrašan i uporan pad BDP-a. Manji broj nesretnika na burzama može se analizirati tek u kombinaciji s podatkom o istodobnom smanjenju broja zaposlenih, o čemu premijer nije smatrao potrebnim govoriti. O tome je govorio Tomislav Karamarko.
Šef oporbenog HDZ-a nizao je redom sve negativne indikatore: pad BDP-a, izostanak investicija, rapidno topljenje potpore aktualnoj Vladi… Njegova je kritika zvučala argumentirano i upućeno. Karamarko nije u pravu kad svu krivnju za poražavajuće ekonomske pokazatelje tovari na leđa isključivo aktualnoj Vladi. Našlo bi se tu i njegovih zasluga, da se o HDZ-ovu naslijeđu ne govori. Ali u crtanju stvarnosti ovoga je puta djelovao uvjerljivije od Milanovića. Na redaljku pokazatelja o lošim učincima svoje vlasti premijer je odgovorio niskim udarcem, nazivajući Karamarka šefom statističkog ureda, i to u Sovjetskom Savezu. Pokušaj diskvalifikacije funkcionirao je, međutim, poput bumeranga. Otkrio je da premijer nema odgovor. Da na tužne ekonomske podatke nije sposoban uzvratiti kontraargumentom. Uvreda je uvijek izraz nemoći.
Ipak, mnogo je problematičnije Milanovićevo nevjerojatno prešućivanje budućnosti. Iz svog ekspozea premijer je potpuno izostavio dio koji je trebao biti najvažniji: onaj koji se tiče Vladina djelovanja u idućih godinu dana. Uopće nije govorio o tome što će Kukuriku do kraja mandata raditi, koje će poteze vući, što kani postići. Nije rekao ništa o proračunu za iduću godinu, ni o rebalansu ovogodišnjeg. Ni riječi o galgama europskog režima prekomjernog deficita. Ni o realizaciji ciljeva o kojima je pjevao lani, kad je prvi put podnio izvješće Saboru. Nešto je promrsio o monetizaciji autocesta, poslu koji će opet uzrujati i zapaliti javnost.
O njegovim se namjerama moglo čitati samo između redova. Kad je u početnom dijelu izvještja svoju nespremnost na reformske poteze branio socijalnom osjetljivošću. Ili, kad je u završnoj riječi odbio ukidanje županija i rezanje prekomjernog broja općina. Te izjave znače samo jedno: da Vlada do isteka mandata ništa krupno neće pomjeriti, da od reforme državne uprave i teritorijalnog ustroja ništa nema. Premijer je u pravu kad kaže da neće uređivati Hrvatsku po mjeri rejting agencija, dok narod postaje sve siromašniji i obespravljeniji. Ali, ta populistička izjava samo je izgovor za izostanak reformi. Jer, građani Hrvatske postaju sve siromašniji i obespravljeniji bez obzira na to što se Vlada prema rušenju kreditnog statusa države ponaša krajnje nonšalantno.
Slično je i s ovoga puta raskošno zastupljenom tezom da radikalno rezanje troškova nije hrabrost, nego bešćutnost. Odbijajući kritike da nema petlje za pokretanje reformi, Milanović se usprotivio, kako je rekao, bešćutnom otpuštanju ljudi iz državne sfere i “prelamanju teških problema preko koljena”. Izjava implicira da će Vlada i dalje braniti punu zaposlenost u državnoj upravi. Sve do zadnjeg radnika u realnom sektoru. Tamo otpuštanja nisu zaustavili. Jer, cijena izostanka racionalizacije i restrukturiranja državnog moloka plaća se gašenjem radnih mjesta i sušenjem privatnog sektora. Tamo je bacanje ljudi na ulicu valjda sućutan, jako empatičan potez! Rezove u državnoj upravi premijer odbija izjavom da neće on proizvoditi ljudsku nesreću. Nesretnici iz realnog sektora se ne broje. Kao da s njima ništa nema.
Zoran Milanović potpuno je u pravu kad, govoreći o dinamici reformi, tvrdi da promjene uvijek moraju biti usklađene s mogućnostima društva. Ali upravo je njegova politika izbjegavanja rezova nepodnošljivo indiferentna prema urušavajućim potencijalima hrvatskog gospodarstva i financijskoj stabilnosti države. Nepokretanje reformi Hrvatska ne može izdržati. Cijenu takvog ponašanja više ne može podnijeti. Ako premijer tri godine nakon što je stao na čelo vlasti kaže da probleme neće prelamati preko koljena, to znači da ih do isteka mandata neće ni lomiti. Njegov puževski diskurs frapantna je obrana lijenosti.
Vlada se ponaša kao da joj se nikud ne žuri, kao da su naciji rezerve strpljenja beskonačne. Dokazujemo da je moguć oporavak bez drastičnih mjera i šokova, slavodobitno će Milanović u Saboru. Ali, o kojem oporavku govori? Njegova je Vlada dokazala samo to da posao pokretanja ozbiljnih reformi - što je uvjet izlaska iz krize i bilo kakvog oporavka - ostavlja nasljednicima.
Premijer Zoran Milanović nije svojim izvješćem rekao ništa što nacija već ne zna. Samo je potvrdio opći dojam da je njegova vlast potpuno potrošena. Ispražnjena od bilo kakve državničke ozbiljnosti i odgovornosti.
**************************************************
OVOM SJAJNOM ANALIZOM OPĆEG STANJA ZEMLJE, NI JELENA NAM
NIJE
REKLA ONO NAJVAŽNIJE, DA IZLAZ IZ TE OPĆE KRIZNE ZAVRZLANE NIJE SAMO
INTERNO PITANJE OVE NAŠE MALENE ZEMLJE, KOJA ŠEPA U POSLJEDNJIM
REDOVIMA ZA
TEKTONSKOM KRIZOM ČITAVOG RAZVIJENOG I
NAPREDNIJEG
SUVREMENO GLOBALNOG DRUŠTVA.
PANDORINA KUTIJA SVIH
DRUŠTVENIH ZALA, DA NIJE U RUKAMA NEKOG
UMIŠLJENOG I PRAZNOGLAVCA
MILANOVIČA , NJEGOVOG UZURPIRANOG SDP-
a, KARAMARKOVO GUSARSKOG HDZ-a, NITI
NOVOG BLEFA ORAH-ovih ZELENIH
MARSOVAVA, VEĆ DA JE TU PANDORINU KUTIJU,
SUVREMENI ZEUS KRUPNOG
KAPITALA, PODVALIO SVIMA NAMA, KOJU UPRAVO SADA, UŽARENU,
ŠTAFETNO PREBACUJEMO U RUKE JEDAN
DRUGOME, OTVARAJUĆI TIME
DOVOLJNO VREMENA I PROSTORA ZA RAĐANJA NOVIH HITLERA
I
DŽIHADISTA, KAO I JEDNODNEVNE
HEROJE TIPA OGORČENOG SISĆANINA
PREDRAGA SEKULIĆ……
Nema komentara:
Objavi komentar