Posve stoji vasa primjedba da se nekad suvise zanosim iskoracajima van uobicajenih drustvenih norni. Slijede razdoblja trijeznjenja tog pijanstva,
da bi se iznova povratio tamo gdje nam je svima mjesto - u bazu ljuske zbiljne
malenkosti.
Marks, Engels, De Leon i Dostojevsky, nisu
slucajni vremenski suputnici
jedne od naj znacajnijih povijesnih epoha civilizacije 19. stoljeca,
koji su se zatekli u istom povijesnom vozilu
sa Njemackim klasicnim filozofima , Darwinom, Morganom, i mnostvom drugih
znanswtvenih i tehnoloskih genija, na samom vrhuncu naj dramaticnijeg
sazrijevanja vise milenijskog drustva sazdanog na klasnim suprotnostima
vladavine jaceg nad slabijim ljudskim bicem.
Marks, Engels i De Leon duboku su zaronili u zbilju
covjekovog stomacnog organa, da bi tamo istrazili sve odrazaje na njegov
vanjski svijet : kulturologiju, eticnost, moralitet i njegovu opcu svijest. Dok
je Dostojevsky na isti nacin uronio u njegovu dusu, u njegovu duhovnost, i
zdravo razumsku zbilju.
Drugo: kao sto je Costantin, sa vise ili manje drame proveo
rano Krscanstvo iz njegove herojske epopeje protiv privatnog vlasnistva, u jednu od naj reakcionarnih
drzavnickih stega feudalnog poretka, i naj okoreljeg zastitnika privatnog
posjeda, tako je i Lenjin proveo identicnu drzavnicku stegu nad Marksovim
znanstveno- socijalistickim humanizmom, u njegovu naj apsurdniju drzavnicku
stegu apsolutistickog gazenja dostojanstva ljudske krhke prirode.
Kad danas mislimo na oruzanu aneksiju Ukrajskih zitelja
Krima, kakva tragicna refleksija na jednu stagnantnu i pohabanu povijest klasnog drustva!
Nema komentara:
Objavi komentar