COVJEKOV VAPAJ

                                   „Nitko nema pravo na misao bez prisutnosti materije, niti postoji bilo kakva materija bez prisutnosti misli.“                                               Winwood Reade 

Ono sto suvremeni covjek  danas misli,  vec je davno postalo irelevantno  za  daljnji opstanak  ljudske vrste.

Pojavom privatnog vlasnistva, covjek je usao  u epohu koja ga  neminovno vodi putovima  vlastite destrukcije.

Prihvativsi  pravila, koja ga zakidaju od zajednickog posjeda nad  prirodnim resursima  i novo stvorenim sredstvima rada, covjek postaje dvostruki konkurent – kontradiktoran  sebi samome

1. u medjusobnim odnosima,

2. u odnosima prema prirodi iz koje je iznikao.

Prvi znacajan pokusaj obrata k evolutivnom nasljedju dustvene suradnje i zajednickog posjeda, radja velika krscanska revolucija, koju ubrzo zatim prenamjenjuje  Costantin u  puku suprotnost drzavnickog terora klasne konkurentnosti  jaceg  nad  slabijim bicem, posijednika nad obezvlastenim masama.

 Slijedi  srednje vjekovni mileniji mracne povijesti.

I kad covjek napokom pocinje da iznova zaviruje iznad vlastite  povrsine, pojavom Renesanse, prosvjetliteljskog budjenja i znanstvenog humanizma, koji mu, po prvu puta u povijesti otvaraju teoretsku mogucnost izlaza iz jedne vise milenijske  materijalne nestasice, i ulazak u novu epohu opceg izobilja za sav ljudski rod; hir povijesti ponovno radja svoje Costantine : Staljina, Hitlera, i danasnje monstrume, sto se kriju pod maskom Liberalne demokracije.

Sve samo zato da bi jedan konkurentni nitkov G. Bush, Putin, Kim Jong un, i njihov klasni korporacijski prirast, obranili svoju sumanutu otimacinu od cjelokupnog covjecanstva, koju ce ponijeti sobom, nekom sporednom parabolom u svoju zgrtacko andjeosku vjecnost. 

.