REVOLUCIONARNI MARKSIZAM-VERSUS REFORMATORSKE LIBERALNE DEMOKRACIJE

Suvremanog covjeka, kao da jos jedino odrzava njegov primordijalno-animalni nagon razmnozavanja,  u nametnutom deliriju bijede duha, koji direktno proistice iz  marksovog ekonomskog  viska vrijednosti

Jedna nevjerojatna uskladjenost zdruzenog  sustava, klasnog tiranina , ideoloskog hokstaplera, perfidno doktrinirane vjerske  barabe i nacionalistickog kasaplije.

Danas je on doslovno  stjeran u lumpen skitnicu, nalik pred krscanskoj eri, kad se robovlasnicki sustav pokazivao kao konzekvenca anakrone drustveno proizvodnje,  spram njenog  suodnosa sa nacinom razmjene.

Na povijesnoj margini opceg urusavanja  staro grcke kulture, koja nije nalazila daljnje  tokove svog razvoja prema ljudskom zdravom razumu, slijede stoljetni vakuumi jedne opce drustvene stagnacije.

 Stecenu kulturu grcke filozofije, nadomjescuje fenomen sektaskih propovjednika, na obracanju visim bozanskim silama, kao jedinom spasitelju ljudskih nada prema nebeskom boljitku, i koja se danas spiralno reflektira gotovo identicno, u jednom  novom ruhu: teorije kraja povijesti , teorija zavjere, novog smaka svijeta; podjednako prisutne u znastvenim i opce kulturnim  dvojbama, kao  i u metafizickom nihilizmu.

Ta prva pred krscanska era drustvenog rasula, koju karakterizira jos zesca eksploatacija- na prelazu iz klasicnog robo posjednistva  u slobodnu prosjacku skitnicu,- sobom donosi onu neminovnu bijedu duha, koja karakterizira  danasnje drustvo u njenoj potencijalnoj  varijanti; direktno proporcijalnu u suodnosu sa postojecim tehnoloskim razvojem sredstava za proizvodnju.

Ako je za pretpostaviti radnu efikasnost roba okovanog lancima, u tadasnjim tehnoloski proizvodnim  uvjetima, i ma koliko nama biva  nezamisliv njegov zivotni standard, taj isti okovani  rob, rada, biva daleko manje eksploatiran od suvremenog „slobodnog gradjanina“, koji upravlja cjelokupnim sredstvima proizvodnje jedne kolosalne automatizirane ekonomije, i u teoretskom je stanju da  proizvede vise struko vece  kolicine zivotnih dobara  od potreba cjelokupnog stanovnistva Svijeta.

Taj drustveni apsurd optickih iluzija, koji, suvremenog radnika posjeda u auto da bi se odvezao do svog  radnog lanca, danas se  odvija na dalekom Istoku, narocito u „socijalistickoj“ Kini, gdje radnik prima , vjerojatno, tek nekih pet, pa cak samo do jedan posto od vlastitog proizvoda

Dok je u USA,  koji danas upravlja sirom globusa  tom sumanutom drustvenom karabulom Liberalne demokracije, i pomocne gnjide radnickih sindikata, (Uniona), pocetkom 20. stoljeca, u uslovima jos ne automatrizirane tehnologije, vladajuci Kapital, bio je prinudjen odvajati za svoju radnu snagu cak nekih 20%  od njenog cjelokupnog proizvoda, sve kako bi odrzavao onaj materijalni minimun nuzan za njegov opstanak, te upravljao onim istim pogonima, koji su stvoreni njegovim minulim radom, ali i otudjeni od njega civiliziranom metodom drumskog razbojnistva.
Pretvoreng u stotite milijuna  lumpen skitnickih viskova rada.
Otudjen, ne samo od vlastitih proizvodnih stecevina ,vec i doveden u opcu bijedu drustvenog duha.